Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-300/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko–upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-1228/2023-11 od 29. siječnja 2025., dana 24. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva financija kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr- 1228/2023-11 od 29. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike plaće bruto iznos od 1.156,71 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci presude, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 2.703,37 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 29. siječnja 2025. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u izreci presude, sve to u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i da se zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženice u cijelosti, predlažući da se žalba iste odbije kao neosnovana te prvostupanjska presuda potvrdi.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 12. prosinca 2024. (list 515-516 spisa) sukladno pisanom nalazu i mišljenju dipl. oec. Petre Blašković, stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i poreze od 19. svibnja 2020. (list 224-233 spisa) te njegovom dopunskom pisanom nalazu i mišljenju od 24. studenog 2020. (list 277-280 spisa), da mu tuženica na ime razlike plaće koja je nastala zbog neplaćenih prekovremenih sati rada u razdoblju od 1. studenog 2015. pa do 31. siječnja 2018. (osim za veljaču, ožujak i rujan 2016. te veljaču, ožujak, svibanj, lipanj i kolovoz 2017.) isplati bruto iznos od 1.156,71 EUR– a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.562,74 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju ista upire.

7. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

8. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka, postupajući pritom u smislu odredbe iz čl. 8. ZPP–a, utvrdio u bitnom sljedeće:

- da je tužitelj zaposlen kod tuženice na radnom mjestu carinika u ... te da mu je rad u utuženom razdoblju bio organiziran u turnusima (12-24-12-48),

- da je tužitelj, saslušan na ročištu od 13. prosinca 2024. (list 517-518 spisa), iskazao:

- da mu u utuženom razdoblju nije bila dostupna evidencija o dolasku na rad, iako ju je znao tražiti,

- da je u utuženom razdoblju radio u turnusima 12-24-12-48 i da su se onda nakupili prekovremeni sati koje je koristio kroz slobodne dane,

- da je podnosio zahtjev za korištenje tih slobodnih dana, ali da se zbog proteka vremena ne sjeća jesu li svi zahtjevi bili odobreni i realizirani,

- da mu je jedina dostupna evidencija o prekovremenim satima i slobodnim danima bila ona iz platnih lista, dok drugu evidenciju za usporedbu nije imao,

- da su za odlučivanje o tužbenom zahtjevu mjerodavne odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'' broj 104/13, 104/13, 150/13, 153/13, 71/16 i 123/16 – u daljnjem tekstu: KU 1), koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od 1. studenog 2015. pa do 31. listopada 2017., te odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'' broj 112/17 i 12/18 – u daljnjem tekstu: KU 2), koji je bio na snazi u preostalom dijelu utuženog razdoblja od 1. studenog 2017. pa do 31. siječnja 2018.,

- da je odredbama iz čl. 8. KU 1, kao i odredbama iz čl. 8. KU 2, ugovoreno:

- da je puno radno vrijeme službenika i namještenika 40 sati tjedno (st. 1.),

- da je tjedno radno vrijeme raspoređeno na 5 radnih dana, od ponedjeljka do petka (st. 2.),

- da dnevno radno vrijeme ne može biti kraće od 8, niti duže od 12 sati, osim u slučaju hitnoga prekovremenog rada (st. 3.),

- da službenik i namještenik mora biti obaviješten o rasporedu rada ili promjeni rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed, u pisanom obliku, s točno naznačenim satom početka rada, osim u slučaju hitnog prekovremenog rada i drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, o čemu je službenika i namještenika nužno u pisanom obliku obavijestiti najmanje 24 sata unaprijed (st. 4.),

- da je odredbama iz čl. 41. st. 1., 2. i 3. KU 1, kao i odredbama iz čl. 35. st. 1., 2. i 5. KU 2, ugovoreno:

- da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (st. 1.),

- da je osnovna plaća umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (st. 2.),

- da su dodaci na osnovnu plaću dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće (st. 3.),

- da je odredbama iz čl. 44. st. 1., 2., 3., 10., 12. i 14. KU 1, kao i odredbama iz čl. 38. st. 1., 2., 3., 10., 12. i 14. KU 2, ugovoreno:

- da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5% (st. 1.),

- da se dodaci iz st. 1. međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni (st. 2.),

- da se državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz tog članka obračunavaju za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje (st. 3.),

- da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve - 2 druge - 2 treće - 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (st. 10.),

- da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati (st. 12.),

- da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te da mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren (st. 14.),

- da je radi utvrđivanja ukupnog broja sati neplaćenog prekovremenog rada koji je tužitelj ostvario u utuženom razdoblju, kao i bruto iznosa razlike plaće koja bi mu na ime istog pripadala, provedeno financijsko vještačenje od strane dipl. oec. Petre Blašković, stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i poreze,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka od 19. svibnja 2020. te njegovog dopunskog pisanog nalaza i mišljenja od 24. studenog 2020. proizlazi:

- da je izvršena usporedba obračunskih isprava za isplatu plaće – naknade (platnih lista) i evidencije o radnom vremenu tužitelja te je utvrđeno da u pojedinim mjesecima tuženica nije iskazala sve sate koji su iskazani u evidencijama o radnom vremenu, a koji bi predstavljali sate iznad mjesečnog fonda radnih sati, odnosno prekovremeni rad tužitelja,

- da je za svaki mjesec utvrđen mjesečni fond sati i fond sati blagdana u tjednu koji padaju od ponedjeljka do petka te da je izračunat mjesečni fond radnih sati na način da su od mjesečnog fonda sati oduzeti sati blagdana koji padaju u tjednu od ponedjeljka do petka,

- da je za svaki mjesec utvrđen mjesečni fond sati, mjesečni fond radnih sati i broj prekovremenih sati, i to na temelju usporedbe sva tri rada iz obračunskih isprava za isplatu plaće i evidencije o radnom vremenu,

- da je tuženica u obračunskim ispravama za isplatu plaće iskazivala tužitelju slobodne dane, ali da iz dostupne dokumentacije nije razvidno na koje se konkretno dane prekovremenog rada isti odnose, kao i da u spisu prileže zamolbe za korištenje slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada, u kojima se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, ali da u spisu ne prileže rješenja u kojima tuženica navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana te vrijeme kada je taj prekovremeni rad ostvaren,

- da bi obračunske liste trebale prikazivati što je tužitelju isplaćeno po osnovi radnog odnosa, dok bi evidencije o radnom vremenu trebale iskazivati kako je iskorišten mjesečni fond sati, kao i da bi te dvije evidencije trebale biti usklađene i prikazivati isti broj sati slobodnih dana, ali da se u konkretnom slučaju iskazani broj sati za slobodne dane na obračunskim listama za isplatu plaće i broj sati iskazan u evidencijama o radnom vremenu razlikuju u pojedinim mjesecima,

- da je, slijedom toga, tužiteljevo potraživanje po osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada, umanjenog za sve slobodne dane korištene u promatranom periodu, izračunato u dvije verzije, tj. prema podacima iz obračunskih lista i prema podacima iz evidencije o radnom vremenu, pod pretpostavkom da se korišteni slobodni dani odnose na prekovremene sate ostvarene u utuženom razdoblju te su utvrđena potraživanja zatvarana kronološki, počevši od najstarijeg utvrđenog potraživanja,

- da je u verziji A izračun sačinjen prema podacima o slobodnim danima prema obračunskim listama, pri čemu je utvrđen iznos od 1.156,74 EUR–a[1] (8.715,42 kn), dok je u verziji B izračun sačinjen prema evidenciji o radnom vremenu, pri čemu je utvrđen iznos od 351,05 EUR–a (2.644,98 kn).

9. Tužitelj je podneskom 12. prosinca 2024. konačno postavio tužbeni zahtjev sukladno verziji A izračuna vještaka, i to na način da od tuženice na ime razlike plaće potražuje bruto iznos od 1.156,71 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

10. Prvostupanjski sud je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da tužitelj od tuženice osnovano potražuje bruto iznos od 1.156,71 EUR–a na ime razlike plaće, a koji iznos predstavlja prekovremene sate rada u utuženom razdoblju, umanjene za iskorištene slobodne dane, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, sve u smislu odredaba iz čl. 8. KU 1, kao i odredaba iz čl. 8. KU 2, zatim odredaba iz čl. 41. st. 1., 2. i 3. KU 1, kao i odredaba iz čl. 35. st. 1., 2. i 5. KU 2 te odredaba iz čl. 44. st. 1., 2., 3., 10., 12. i 14. KU 1, kao i odredaba iz čl. 38. st. 1., 2., 3., 10., 12. i 14. KU 2, u svezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), te je prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, obrazlažući svoju odluku u tome dijelu na sljedeći način:

- da je odredbom iz čl. 5. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14 i 127/17 – u daljnjem tekstu: ZR) propisano da je poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a da je odredbom iz čl. 135. st. 4. ZR–a propisano da je u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz čl. 5. st. 1. ZR–a na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena na poslodavcu,

- da je, imajući u vidu da se evidencija o radnom vremenu i obračunske liste (kao dokumenti koje je sačinila tuženica) međusobno razlikuju, sud prihvatio podatke o broju sati rada i slobodnih dana obračunatih na obračunskim listama za plaću, i to za razdoblje u kojem podaci iz obračunskih lista i evidencije o radnom vremenu nisu usklađeni, budući da tuženica tijekom postupka nije dokazala da su obračunske liste nepravilno sastavljene,

- da, u slučaju kada postoje evidencije rada u kojima je za pojedini mjesec evidentiran slobodan dan te obračunske liste gdje za taj isti mjesec slobodni dani nisu evidentirani ili nisu evidentirani jednako, ne bi bilo ispravno vršiti procjenu je li ispravno obračunata plaća tužitelju na temelju evidencije o radnom vremenu jer evidencije samo dokazuju kako je tužitelj radio, a ne kako je istome isplaćena i obračunata plaća,

- da, imajući u vidu da se evidencija o prisutnosti na radu i obračunske liste koji su dokumenti koje sačinjava tuženica međusobno ne slažu, sud smatra da iz iskaza tužitelja proizlazi da je tuženica, kao poslodavac, u platnim listama unosila ispravnije podatke, tj. podatke koji se poklapaju s onim kako je radio tužitelj te da je vjerojatnije da je ispravnija evidencija ona u obračunskim listama jer poslodavac ne bi isplatio radniku plaću za dane i sate koje nije odradio.

11. Razloge na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud, budući da su isti sukladni činjeničnom stanju koje je utvrđeno tijekom postupka, a na koje je i pravilno primijenjeno materijalno pravo, i to odredbe KU 1, KU 2, ZR–a i ZOO–a.

12. Prema tome, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tuženice u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev u tome dijelu.

13. Odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pravilna je i zakonita jer je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1. i 4., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 32. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24 i 152/24) te čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

14. Na kraju valja reći i da ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao preostale žalbene navode tuženice u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud svoju odluku o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, utemeljio samo na nalazu i mišljenju vještaka, a što je prema mišljenju tuženice pogrešno.

15. Naime, u ovom je predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP–a, riječ o sporu male vrijednosti pa se prvostupanjska presuda sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP–a ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP–a) te pogrešne primjene materijalnog prava.

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 24. lipnja 2025.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović