Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-593/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, Jasmine Crnić člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Lana Humljak Gugić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje (OIB: 38922958547), Zagreb, Martićeva 71, kojeg zastupa Hrvoje Lui, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2252/2023-16 od 24. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2252/2023-16 od 24. rujna 2024. u pobijanom dijelu točke I. izreke i u dijelu pod točkom III. izreke za iznos od 199,08 eura sa zateznom kamatom tekućom od 24. rujna 2024. do isplate.

II. Odbija se žalba tužiteljice HK kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2252/2023-16 od 24. rujna 2024. u pobijanom dijelu točke II. izreke.

III. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2126/2019-29 od 27. siječnja 2022. u pobijanom dijelu točke III. izreke preko iznosa od 199,08 eura, do iznosa od 574,65 eura (za iznos od 375,57 eura), sa zateznom kamatom od 24. rujna 2024. do isplate, na način da se isti odbija, te se nalaže tužiteljici HK naknaditi tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje parnični trošak u iznosu od 315,00 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu podnesenog pravnog lijeka.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu podnesenog pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„ I. Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje platiti tužiteljici HK iznos od 760,00 eur na ime neimovinske štete i imovinske štete sa zateznom kamatom od 10. kolovoza 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.511,09 eur sa zateznim kamatama od 10. kolovoza 2023. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje naknaditi tužiteljici HK parnični trošak u iznosu od 574,65 eur sa zateznim kamatama od 24. rujna 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana. “

2. Protiv točke II. i III. izreke te presude žalbu je podnijela tužiteljica pobijajući je iz svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se u tom dijelu presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Tuženik se žali protiv točke I. i III. izreke također iz svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. ZPP, s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu preinači u smislu žalbenih razloga.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužiteljice je neosnovana, a žalba tuženika je neosnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, a djelomično osnovana u dijelu odluke o troškovima postupka.

6. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade štete koju je tužiteljica pretrpjela uslijed zadobivenih ozljeda u prometnoj nezgodi koja se dogodila 16. srpnja 2023. u Labinu.

8. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, te nije sporno da je tužiteljici tijekom postupka isplaćen nesporni iznos naknade štete od 1.070,00 eura od kojeg za neimovinsku štetu 916,00 eura, za tuđu pomoć i njegu 84,00 eura, te za trošak liječenja iznos od 70,00 eura. Sporna je visina neimovinske štete, te osnovanost i visina troškova liječenja i zahtjeva tužiteljice po osnovi izgubljene zarade.

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom u bitnome je utvrđeno:

- da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila trzajnu ozljedu vrata,

- da su kod tužiteljice nakon liječenja zaostale trajne posljedice u vidu manje redukcije kretnji desne strane vratne kralježnice,

- da su po provedenom liječenju kod tužiteljice zaostale trajne posljedice od 1%,

- da je tužiteljica trpjela fizičke boli jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 35 dana kumulativno, primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja, strah jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 30 dana kumulativno,

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od 2 sata dnevno kroz 30 dana,

- da je tuženik platio tužiteljici u mirnom postupku iznos od 1.070,00 eura, od kojeg za neimovinsku štetu 916,00 eura, za tuđu pomoć i njegu 84,00 eura, te za trošak liječenja iznos od 70,00 eura,

- da je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev podneskom od 12. lipnja 2024. na način da je umjesto dotadašnjeg iznosa naknade od 6.271,09 eura, tražila isplatu naknade od 2.591,09 eura, a tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe u tom dijelu.

10. Na temelju takvih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da je zadobivanjem ozljeda u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje čime je u smislu odredbe čl. 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 – dalje: ZOO) u vezi čl. 1046. ZOO tužiteljici nastala neimovinska šteta. Cijeneći vrstu zadobivenih ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, neugodnosti koje je tužiteljica trpjela tijekom liječenja, trajanje i intenzitet straha, omjer smanjenja životne aktivnosti (1 %) te dob tužiteljice u vrijeme štetnog događaja (58 godina), prvostupanjski je sud na temelju odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO ocijenio da tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od ukupno 1.520,00 eura, a na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZPP na ime tuđe pomoći i njege iznos od 240,00 eura.

10.1. S obzirom na to da se tuženik nakon što se upustio u raspravljanje protivio djelomičnom povlačenju tužbe, sud prvog stupnja je uvažavajući pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021. (broj: Su- IV-16/2021-8) primjenom čl. 193. ZPP, tužbeni zahtjev za djelomično povučeni iznos od 3.680,00 eura sa zateznim kamatama od 10. kolovoza 2023. do isplate odbio.

10.2. Odbijen je kao neosnovan i tužbeni zahtjev za tuđu pomoć u iznosu od 60,00 eura, za troškove liječenja 350,00 eura te zahtjev za izgubljenu zaradu 351,09 eura ili ukupno 761,09 eura sa zateznim kamatama od 10. kolovoza 2023. do isplate, kao i plaćeni iznos od 1.070,00 eura za koji nakon plaćanja tužiteljica nije djelomično povukla tužbu tako da je konačno tužiteljici dosuđena naknada u iznosu od 760,00 eura, a u ostalom dijelu tužbeni zahtjev za isplatu ukupnog iznosa naknade od 5.511,09 eura, odbijen je kao neosnovan.

10.3. Zahtjev za isplatu kamate na dosuđeni iznos od 10. kolovoza 2023. do isplate, sud je temeljio na odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP).

10.4. Odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja utemeljio je na odredbi čl. 154. st. 2., čl. 158. st. 1. i čl. 155. ZPP.

11. Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

12. Tužiteljica nije u pravu kada prvostupanjsku presudu pobija iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 6. ZPP obrazlažući ovaj žalbeni razlog time da je tijekom postupka tražila da se provede financijsko vještačenje na okolnost izgubljene zarade koji je dokaz odbijen. Naime, uvidom u spis predmeta, razvidno je da tužiteljica nije u spis priložila nikakvu dokumentaciju kao dokaz o visini isplaćene joj naknade plaće za sporno razdoblje kao ni na okolnost visine plaće za vrijeme nesposobnosti za rad na temelju čega bi se moglo provesti predloženo financijsko vještačenje pa čak i bez vještačenja utvrditi visinu izgubljene zarade koju čini razlika između naknade plaće koju je tužiteljica primala za vrijeme bolovanja te očekivane plaće u tom razdoblju. Takva utvrđenja i stav suda prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa s obzirom na navedeno pravilno je sud prvog stupnja zaključio da dostavljene potvrde poslodavca (list 6 spisa) ni izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (list 39-41 spisa) nisu dostatne za utvrđivanje visine izgubljene zarade niti provođenjem financijskog vještačenja.

12.1. Isto tako pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog tužiteljice za njenim saslušanjem jer iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka utvrđeno je da fizikalna terapija tužiteljici bila indicirana ali se ista mogla obaviti u sustavu HZZO-a, pa kako nalazu vještaka tužiteljica nije prigovarala i po pravnom stavu ovog drugostupanjskog suda personalni dokaz ne bi bio od utjecaja na ocjenu (ne)osnovanosti troškova liječenja kao ni izgubljene zarade koji se dokazuju materijalnim dokazima.

13. Neosnovano tužiteljica i tuženik osporavaju utvrđeno činjenično stanje, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP, valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13.1. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova, duševnih bolova i straha, a na temelju danog nalaza i mišljenja sudskog vještaka, utvrdio odlučne okolnosti za pravilnu primjenu materijalnog prava.

14. Neosnovano tužiteljica u žalbi osporava dosuđene iznose smatrajući ih preniskim, a tuženik smatrajući iste previsokim, jer je polazeći od odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, i po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno ocijenio da iznos od 1.520,00 eur predstavlja pravičnu i realnu naknadu neimovinske štete, jer je isti u skladu sa medicinskom dokumentacijom, Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda iz 2020. te nalazom i mišljenjem vještaka kao i praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Tužiteljici u smislu odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO pripada pravo i na naknadu za tuđu pomoć pa i onda kada joj je ta pomoć pružena besplatno. Prvostupanjski sud je cijenu jednog sata odmjerio na temelju odredbe čl. 223. ZPP u iznosu od 4,00 eura po jednom satu imajući u vidu 60 sati potrebne pomoći i cijenu jednog sata od 4,00 eura, tužiteljici po osnovi imovinske nenovčane štete pripada iznos od 240,00 eura.

15. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilnom primjenom čl. 219. i čl. 223.a ZPP odbio tužbeni zahtjev za izgubljenu zaradu, te za sporne troškove fizikalne terapije u privatnoj zdravstvenoj ustanovi, što žalbenim navodima tužiteljice nije dovedeno u sumnju.

16. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude, glede dosuđivanja pravične novčane naknade, kao i u odnosu na odbijeni dio tužbenog zahtjeva, pravilno je sud prvoga stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP.

16.1. Zbog navedenog, žalbe stranaka nisu uvažene, već je presuda suda prvoga stupnja na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrđena u odnosu na pobijane točke I. i II. izreke kao zakonita, te je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude pod točkom I. i II .

17. Žalba tuženika u odnosu na odluku o troškovima postupka djelomično je osnovana.

18. S obzirom da je trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura bio potreban za vođenje postupka bez obzira na uspjeh tužiteljice u sporu, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je žalbu tuženika u odnosu na troškove postupka dosuđene tužiteljici djelomično odbiti i potvrditi odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke prvostupanjske presude kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura (točka I. izreke ove presude).

19. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 154. st. 2. ZPP i čl. 158. st. 1. ZPP kada je parnični trošak tužiteljici dosudio prema vrijednosti predmeta spora prema sniženom tužbenom zahtjevu i omjeru uspjeha s obzirom na tako snižen tužbeni zahtjev. Naime, točan je žalbeni navod tuženika da je tužbenim zahtjevom istaknutim u tužbi tužiteljica od tuženika tražila naknadu štete u iznosu od 6.271,09 eura da bi podneskom od 12. lipnja 2024. taj zahtjev smanjila na 2.591,09 eura koja dispozicija tužiteljice ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 193 ZPP. Budući da tuženik nije pristao na povlačenje, do istog nije niti došlo pa je prvostupanjskom presudom i odlučeno o tužbenom zahtjevu u iznosu od 6.271,09 eura na način da je kao osnovan prihvaćen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 760,00 eura, a odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.511,09 eura.

19.1. Tužiteljica je tužbom osnovano zahtijevala ukupan iznos od 1.830,00 eura (dosuđenih 760,00 eura + nesporno nakon podnošenja tužbe plaćenih 1.070,00 eura), pa je u odnosu na tužbeni zahtjev od ukupno 6.271,09 eura njen uspjeh u sporu 29%, a uspjeh tuženika je veći i to 71%. Kada se u skladu sa odredbom čl.154. st. 2. ZPP od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (dakle tuženika) oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tužiteljice) dobije se uspjeh tuženika od 42%.

19.2. Ukupni troškovi tuženika koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje OT) iznose 600,00 eura (za sastav odgovora na tužbu i pristup na dva ročišta po 200,00 eura) što uz porez na dodanu vrijednost od 25% ukupno iznosi 750,00 eura, a što pak s obzirom na omjer uspjeha tuženika od 42% iznosi 315,00 eura.

20. Primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP valjalo je djelomično prihvatiti žalbu tuženika i za preostali dio troškova dosuđenih tužiteljici, preko iznosa od 199,08 eura, do iznosa od 574,65 eura (za iznos od 375,57 eura) sa zateznom kamatom od 24. rujna 2024. do isplate, i djelomično preinačiti odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke prvostupanjske presude te zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka preko iznosa od 199,08 eura do 574,65 eura (za iznos od 375,57 eura) sa zateznom kamatom od 24. rujna 2024. do isplate, odbiti. Na temelju istog propisa valjalo je preinačiti odluku suda prvog stupnja o troškovima postupka i naložiti tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 315,00 eura i slijedom svega navedenoga odlučiti kao u točki III. izreke ove presude.

21. Trošak žalbenog postupka tuženiku nije priznat, jer je sa svojom žalbom uspio samo djelomično i to samo u pogledu sporednog potraživanja, a u svezi kojega mu nisu nastali posebni troškovi žalbe, a isto tako trošak žalbenog postupka nije priznat ni tužiteljici budući da nije uspjela sa svojom žalbom, pa je u skladu sa odredbom čl. 166. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP odlučeno kao u točkama IV. i V. izreke ove presude.

U Šibeniku, 24. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Goran Stošić