Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1200/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Diane Preglej, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Ane Gradišek, članice, u pravnoj stvari tužiteljice ŠS /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koju zastupa Leana Modrušan, odvjetnica iz Pule, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. /OIB: 92963223473/ sa sjedištem u [adresa], koju zastupa Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice i žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-318/2021-22 od 20. travnja 2021., u sjednici održanoj 24. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P- 318/2021-22 od 20. travnja 2021. pod stavcima I., II. i VII. izreke.

II. Preinačuje se po žalbi tuženice presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-318/2021-22 od 20. travnja 2021. pod stavkom III. izreke i dijelu stavka VI. izreke u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 10.066,00 kuna sa zateznim kamatama, i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 12.769,03 eura / 96.208,29 kuna[1] sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

9,15 eura / 68,94 kuna od 15. studenog 2007.; 3,15 eura / 23,71 kuna od 15. prosinca 2007.;

13,54 eura / 102,05 kuna od 15. siječnja 2008.; 11,88 eura / 89,51 kuna od 15. veljače 2008.; 21,46 eura /161,66 kuna od 15. ožujka 2008.; 34,09 eura /

1 Fiksni tečaj konverzije – 7,53450 kuna za 1,00 euro

256,82 kuna od 15. travnja 2008.; 21,84 eura / 164,59 kuna od 15. svibnja 2008.; 26,46 eura / 199,37 kuna od 15. lipnja 2008.; 22,84 eura / 172,11 kuna od 15. srpnja 2008.; 22,08 eura / 166,34 kuna od 15. kolovoza 2008.; 21,94 eura / 165,33 kuna od 15. rujna 2008.; 35,84 eura / 270,00 kn od 15. listopada 2008.; 44,29 eura / 333,70 kuna od 15. studenoga 2008.; 32,28 eura / 243,20 kuna od 15. prosinca 2008.;

64,69 eura / 487,38 kuna od 15. siječnja 2009.; 65,02 eura / 489,91 kuna od 15. veljače 2009.; 54,14 eura / 407,89 kuna od 15. ožujka 2009.; 56,63 eura / 426,71 kuna od 15. travnja 2009.; 57,13 eura / 430,46 kuna od 15. svibnja 2009.; 58,67 eura / 396,87 kuna od 15. lipnja 2009.; 53,58 eura / 403,72 kuna od 15. srpnja 2009.; 63,28 eura / 476,75 kuna od 15. kolovoza 2009.; 67,69 eura / 512,26 kuna od 15. rujna 2009.; 62,75 eura / 472,81 kuna od 15. listopada 2009.; 66,14 eura / 498,30 kuna od 15. studenog 2009.; 65,6 eura /

494,24 kuna od 15. prosinca 2009.;

74,73 eura / 563,05 kuna od 15. siječnja 2010.; 80,6 eura / 607,25 kuna od 15. veljače 2010.; 79,33 eura / 597,68 kuna od 15. ožujka 2010.; 85,15 eura / 641,58 kuna od 15. travnja 2010.; 95,83 eura / 722,03 kuna od 15. svibnja 2010.; 92,42 eura / 696,35 kuna od 15. lipnja 2010.; 104,81 eura / 789,69 kuna od 15. srpnja 2010.; 104,39 eura / 786,54 kuna od 15. kolovoza 2010.; 130,07 eura / 980,04 kuna od 15. rujna 2010.; 115,11 eura / 867,33 kuna od 15. listopada 2010.; 118,57 eura / 893,39 kuna od 15. studenog 2010.; 121,72 eura / 917,08 kn od 15. prosinca 2010.;

123,13 eura / 927,70 kuna od 15. siječnja 2011.; 86,2 eura / 649,47 kuna od 15. veljače 2011.; 31,23 eura / 235,27 kuna od 16. veljače 2011.; 120,91 eura / 910,99 kuna od 15. ožujka 2011.; 121,09 eura / 912,34 kuna od 15. travnja 2011.; 126,12 eura / 950,22 kuna od 15. svibnja 2011.; 5,36 eura / 40,37 kuna od 16. svibnja 2011.; 153,54 eura / 1.156,82 kuna od 15. lipnja 2011.; 154,93 eura / 1.167,35 kuna od 15. srpnja 2011.; 23,7 eura / 178,55 kuna od 18. srpnja 2011.; 194,18 eura / 1.463,06 kuna od 15. kolovoza 2011.; 5,27 eura / 39,72 kuna od 16. kolovoza 2011.; 156,71 eura / 1.180,70 kuna od 15. rujna 2011.; 142,32 eura / 1.072,31 kuna od 15. listopada 2011.; 143,28 eura / 1.079,55 kuna od 15. studenog 2011.; 145,27 eura / 1.094,50 kuna od 15. prosinca 2011.;

157,68 eura / 1.188,01 kuna od 15. siječnja 2012.; 161,41 eura / 1.216,14 kuna od 15. veljače 2012.; 157,34 eura / 1.185,49 kuna od 15. ožujka 2012.; 156,73 eura / 1.180,88 kuna od 15. travnja 2012.; 158,79 eura / 1.196,40 kuna od 15. svibnja 2012.; 162,37 eura / 1.223,39 kuna od 15. lipnja 2012.; 157,90 eura / 1.189,72 kuna od 15. srpnja 2012.; 156,67 eura / 1.180,43 kuna od 15. kolovoza 2012.; 145,71 eura / 1.097,85 kuna od 15. rujna 2012.; 155,16 eura / 1.169,04 kuna od 15. listopada 2012.; 159,56 eura / 1.202,18 kuna od 15. studenog 2012.; 156,64 eura / 1.180,17 kuna od 15. prosinca 2012.;

153,13 / 1.153,74 kuna od 15. siječnja 2013.; 151,92 / 1.144,65 kuna od 15. veljače 2013.; 150,67 / 1.135,24 kuna od 15. ožujka 2013.; 159,40 eura / 1.200,98 kuna od 15. travnja 2013.; 145,38 1.095,38 kuna od 15. svibnja 2013.; 1,17 eura / 8,81 kuna od 23. svibnja 2013.; 144,46 eura / 1.088,46 kuna od 15. lipnja 2013.; 129,88 eura / 978,59 kuna od 15. srpnja 2013.; 15,8 eura / 119,08 kuna od 19. srpnja 2013.; 144,37 eura / 1.087,78 kuna od 15. kolovoza 2013.; 109,17 eura / / 822,55 kuna od 15. rujna 2013.; 39,92 eura / 300,80 kuna od 15. rujna 2013.; 152,18 eura / 1.146,57 kuna od 15. listopada 2013.; 153,62 eura / 1.157,43 kuna od 15. studenog 2013.; 158,91 eura / 1.197,28 kuna od 15. prosinca 2013.;

153,57 eura / 1.157,06 kuna od 15. siječnja 2014.; 124,17 eura / 935,58 kuna od 15. veljače 2014.; 127,24 eura / 958,66 kuna od 15. ožujka 2014.; 75,86 eura / 571,54 kuna od 15. travnja 2014.; 48,56 eura / 365,85 kuna od 22. travnja 2014.; 120,74 eura / 909,72 kuna od 15. svibnja 2014.; 121,68 eura / 916,81 kuna od 15. lipnja 2014.; 124,30 eura / 936,53 kuna od 15. srpnja 2014.; 126,48 eura / 952,99 kuna od 15. kolovoza 2014.; 127,04 eura / 957,17 kuna od 15. rujna 2014.; 129,38 eura / 974,85 kuna od 15. listopada 2014.; 109,03 eura / 821,48 kuna od 15. studenog 2014. 23,72 eura / 178,72 kuna od 18. studenog 2014.; 133,36 eura / 1.004,80 kuna od 15. prosinca 2014.;

188,26 eura / 1.418,47 kuna od 23. siječnja 2015.; 56,20 eura / 423,46 kuna od 18. veljače 2015.; 77,40 eura / 583,15 kuna od 26. ožujka 2015.; 133,60 eura / 1.006,62 kuna od 23. ožujka 2015.; 137,89 eura / 1.038,96 kuna od 15. travnja 2015.; 133,60 eura / 1.006,64 kuna od 15. svibnja 2015.; 133,60 eura / 1.006,61 kuna od 15. lipnja 2015.; 62,78 eura / 473,04 kuna od 17. srpnja 2015.; 81,76 eura / 616,00 kuna od 22. srpnja 2015.; 123,73 eura / 932,25 kuna od 15. kolovoza 2015.; 133,60 eura / 1.006,63 kuna od 15. rujna 2015.; 2279,13 eura / 17.172,10 kuna od 30. rujna 2015., sve do isplate,

zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.335,99 eura / 10.066,00 kuna sa zateznim kamatama od 20. travnja 2021. do isplate.

III. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-318/2021-22 od 20. travnja 2021. pod stavkom IV. izreke, stavkom V. izreke i dijelu stavka VI. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjeg iznosa od 5.786,00 kuna na ime parničnog troška sa zateznim kamatama.

IV. Svaka stranaka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom su utvrđene ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 3208405626, sklopljenog 8. veljače 2007. između tužiteljica kao korisnice kredita i to članka 2.1. koji glasi: „ … u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.… „ članka 7.2. koja glasi: „… sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora …“ (stavak I. izreke), članka 1. koji glasi: „ … na dan isplate kredita. Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu ... „ članka 2.1. koji glasi: „… obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“, članka 7.1. koja glasi: „… obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.“ (stavak II. izreke).

Pod stavkom III. izreke je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 96.208,29 kuna što prema fiksnom tečaju iznosi 12.769,03 eura), sa zateznim kamatama na pojedine iznose navedene u stavku trećem izreke.

Pod stavkom IV. izreke je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se da je Dodatak Ugovoru o kreditu broj [broj kredita] kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 12. veljače 2016 god. nepostojeći, odnosno da nije nastao i da je bez pravnog učinka.".

Pod stavkom V. izreke je odbijen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se ništetnim i da je bez pravnog učinka Dodatak Ugovoru o kreditu broj [broj kredita] kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 12. veljače 2016 god."

Pod stavkom VI. izreke je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 10.066,00 kuna sa zateznim kamatama od 20. travnja 2021. do isplate i odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjeg iznosa od 5.786,00 kuna na ime parničnog troška sa zateznim kamatama, a pod stavkom VII. izreke odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška.

2. Protiv presude pod stavcima I., II., III. izreke, dijelu stavka VI. izreke u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 10.066,00 kuna sa zateznim kamatama i stavkom VII. izreke, žali se tuženica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj:

53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

2.1. Tuženica predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe sa zateznim kamatama.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Protiv presude pod stavcima IV. i V. izreke i dijelu stavka VI. izreke kojim je odbijen dio zahtjeva za naknadu parničnog troška (5.786,00 kuna) sa zateznim kamatama žali se tužiteljica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. točkama 1. i 3. ZPP-a.

4.1. Tužiteljica predlaže preinaku pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

7. Žalba tužiteljice je neosnovana.

8. Predmet spora su zahtjevi na utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj 3208405626, sklopljenog 8. veljače 2007. između tužiteljice i tuženice, u dijelu promjenjive stope redovne kamate po jednostranoj odluci tuženice i vezivanja obveza tužiteljice uz tečaj CHF važeći na dan dospjelosti svakog anuiteta kredita ponaosob, restitucijski zahtjev za isplatu iznosa od 12.769,03 eura / 96.208,29 kuna sa zateznim kamatama, zahtjev na utvrđenje da je nepostojeći (bez pravnog učinka) Dodatak Ugovoru o kreditu broj [broj kredita] od 12. veljače 2016., eventualno kumulirani zahtjev na utvrđenje da je ništetan i bez pravnog učinka Dodatak Ugovoru o kreditu broj 1/2006 od 12. veljače 2016. i zahtjev za naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama.

9. Nije sporno da su tužiteljica (korisnica kredita / potrošač) i tuženica (kreditor / trgovac) sklopili 8. veljače 2007. Ugovor o namjenskom kreditu - protuvrijednost u kunama od 75.000,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita (za kupnju stana – rok otplate 15 godina), sa promjenjivom stopom redovne kamate po jednostranoj odluci tuženice i plaćanju anuiteta prema tečaju CHF Hrvatske narodne banka važećem na dan plaćanja, da je 12. veljače 2016. između stranaka sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu broj [broj kredita] (u daljnjem tekstu: Dodatak/2016) na temelju ZID ZPK-a/2015 (izvršena konverzija kredita u eure), da je prije potpisa Dodatka prema ZID ZPK-a/2015 tužiteljici dostavljen izračun konverzije zajedno s prijedlogom izmijenjenog ugovora, na koji nije imala primjedbi niti prijedloga, da je preplata koja je nadnevka 30. rujna 2015. iznosila 44.458,00 kuna iskorištena po suglasnoj volji stranaka za podmirenje anuiteta kredita nakon konverzije, definirani uvjeti otplate kredita u eurima i da je Plan otplate u eurima sastavni dio Dodatka/2016.

10. Na temelju u bitnom nespornih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da tužiteljici neovisno o valjano provedenoj konverziji, na temelju zakona pripada pravo tražiti deklaratornu zaštitu na utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu iz 2007. vezano za promjenjivu stopu redovne kamate jednostranom odlukom tuženice i vezivanje obveza tužiteljice za tečaj CHF u vrijeme dospjelosti svakog anuiteta ponaosob, da tužiteljica priznatim iznosom u postupku konverzije nije u cijelosti obeštećena, odnosno da se imovina tuženice bez osnove povećala, a imovina tužiteljice umanjila za iznos od 12.769,03 eura / 96.208,29 kuna, zbog čega da je tuženica po pravilima o stjecanju bez osnove dužna vratiti tužiteljici taj iznos sa zateznim kamatama.

11. Osporavajući prvostupanjsku presudu tuženica u bitnome tvrdi da je vezano za deklaratorne zahtjev trebao a nije na aktivnoj strani obuhvaćen i založni dužnik (C.E.L.C.O.N. d.o.o.) kao nužni suparničar, da je tužiteljica podneskom od 16. veljače 2021. preinačila tužbu, kojoj preinaci da se protivila podneskom od 4. ožujka 2021. i istakla prigovor zastare s obzirom na vrijeme preinake, da prvostupanjski sud nije odlučio o preinaci, da su suglasno provedenoj konverzijom u skladu sa ZID ZPK- a/2015 (zakonito i računski točno, što nije sporno) otklonjene posljedice ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu iz 2007. (tužiteljica je konverzijom doveden u pravnu poziciji u kojoj bi se nalazila da je koristila kredit u eurima), da je Ugovor o kreditu iz 2007. sklopljen u tada važećim zakonskim okvirima prema kojima je bila dopušteno ugovaranje promjenjive stope redovne kamate i valutne klauzule, uz pravo izbora tužiteljice, da po prvostupanjskom sudu nisu ocjenjeni razlozi, učinci i posljedice konverzije (izračun konverzije, novi Plan otplate, da su sklapanjem Dodatka/2016 stranke trajno i konačno uredile svoj pravni odnos), da su pogrešno primijenjena pravila o stjecanju bez osnove (iznos koji tužiteljica potražuje nije stečen bez osnove i ne nalazi se u imovini tuženice, pripadajući dogovoreni iznos je iskorišten za plaćanje anuiteta kredita nakon konverzije), da tužiteljica nije dokazala da se utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite odnose na nju (da je potrošač i tijekom razdoblja otplate kredita), da prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o priznatoj preplati, prigovoru zastare i tijeku zateznih kamata, te se u vezi sa iskazanim stavovima osporavanja poziva na odluke drugih županijskih sudova i pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

12. Bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se tuženica djelomično opravdano poziva nemaju značaj koji im pridaje, a zbog kojih ne bi bilo moguće ispitati prvostupanjsku presudu i konačno riješiti predmetni spor.

13. Tumačenje činjenica po tuženici i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi vezano za odluke pod stavcima I. i II. izreke prvostupanjske presude (nepoštenost / ništetnost dijela odredbi Ugovora o kreditu iz 2007.) ne predstavlja ukazivanje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava.

11. Nije u pravu tuženica kada tvrdi da nisu bile ispunjene procesne pretpostavke za raspravljanje u odnosu na stranke jer da tužbom nije obuhvaćen založni dužnik (C.E.L.C.O.N. d.o.o.). To iz razloga što tužiteljica (korisnica kredita) i založni dužnik u smislu obvezno-pravnog ovlaštenja na isticanje ništetnosti nisu nužni suparničari.

14. Nadalje, pravilima o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima, sadržanim u ZZP-a/2003[2] (u kontinuitetu i ZZP-a/2007 ) je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, a na štetu potrošača, da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca i da je trgovac dužan dokazati da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru, pojedinačno pregovaralo (članak 81. ZZP-a/2003, članak 96. ZZP-a/2007), da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (članak 84. ZZP-a/2003, članak 99. ZZP-a/2007), da odredbe ugovora koje prema Zakonu ili sporazumu stranaka mora biti sastavljen u pisanom obliku, moraju biti napisane jasno i razumljivo i biti lako uočljive (članak 85. ZZP-a/2003, članak 100. ZZP-a/2007), da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača (članak 86. ZZP-a/2003, članak 101. ZZP-a/2007) i da je

2 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/2003., u daljnjem tekstu: ZZP-a/2003) 3 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009., 78/2012., 56/2013., u daljnjem tekstu: ZZP-a/2007/)

nepoštena ugovorna odredba ništava, a ništavost pojedine odredbe ugovora da ne povlači za sobom i ništavost samog ugovora, ako on može opstati bez takve ništave odredbe (članak 87. ZZP-a/2003, članak 102. ZZP-a/2007).

15. Potrošačem se smatra svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti (članak 3. točka 1. ZZP-a/2003 i ZZP-a/2007).

16. Prema navedenim odredbama, a vezano za valutu CHF i jednostrano mijenjanje stope redovne kamate, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (postojanje povrede propisa zaštite potrošača) obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač individualno pokrene radi zaštite svojih prava (istovjetno članak 138. a u vezi s člankom 131. stavkom 1. ZZP-a/2007) i potrošač, kao što je to učinila i tužiteljica u predmetnom postupku, može se pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz odredbe članka 502.a stavka 1. ZPP-a.

17. Presudama u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača (Visoki trgovački sud Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. u odnosu na ugovaranje promjenjive stope redovne kamate, Trgovački sud u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visoki trgovački sud Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019. u odnosu na valutu CHF), stranka kojih je bio i tuženik (pravni prednik), a kojom je između ostalog obuhvaćeno razdoblje sklapanja potrošačkih ugovora od 1. lipnja 2004. - 31. prosinca 2008. pravomoćno je presuđeno:

- da su u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijeđeni kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o krediti promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, na koji način je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg ZZP-a, a nastavno važećim ZZP-a, te ZOO-a,

- da su odredbe ugovora o valutnoj klauzulu u CHF nepoštene i ništetne jer da su te odredbe svih banaka bile nerazumljive za klijente (klijentima nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijenta kao potrošača) i da su tužene banke kao trgovci bili svjesni rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja glavnice u valuti CHF, da ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri, a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorni strana.

18. Budući da tuženica na pravno relevantan način nije kompromitirao činjenicu da je tužiteljica potrošač iz krugova kojima su financijska kretanja i prilike bili strani, da je Ugovor o kreditu iz 2007. sklopljen između stranaka standardan i unaprijed formuliran, da su odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate u Ugovoru o kreditu iz 2007. i aktima tuženice načelne bez objektivnih kriterija i kao takvi teško razumljive, a niti je tijekom predmetnog postupka učinila razumljivom metodologiju određivanja visine stope redovne kamate svojim jednostranim odlukama, te je li, a ako jest na koji način predvidive dosege rizika promjene /naglog rasta/ tečaja CHF u odnosu na kunu, kojih je bila svjesna, prezentirala tužiteljici kao potrošaču, i da u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja nije otklonila ograničenja u korištenju njezinih prava kao potrošača (slabije ugovorne strane) u razdoblju do konverzije kredita, to kao jedini objektivni zaključak ostaje, kako ga je u biti formirao i prvostupanjski sud, da su odredbe Ugovora o kreditu iz 2007. o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli CHF nepoštene (ništetne), a pri čemu treba imati u vidu da znatnija neravnoteža stvorena odredbama Ugovora iz 2007. o promjenjivoj stopi redovne kamate i tečaju CHF ne proizlazi samo iz kvantitativnog ekonomskog ocjenjivanja, koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcija, već i iz činjenice dovoljno ozbiljnog oštećenog pravnog položaja u koji je stavljena tužiteljica kao potrošač zbog nemogućnosti bio kakvog utjecaja na sadržaj Ugovora do konverzije na temelju Zakona, a time i ograničenjima u korištenju svojih prava do konverzije kredita.

19. Stoga, nije u pravu tuženica kada tvrdi da je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu 2007. postupala u skladu sa načelom dobre vjere samom činjenicom što je po zakonu bilo dopušteno ugovaranje promjenjive stope redovne kamate i valutne klauzule (što nije sporno), odnosno da do stupanja na snagu izmjena ZPK-a iz 2013 nije imala zakonsku obvezu glede izmjene ili usklađivanja odredbi o kamatnoj stopi u postojećem ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti i da je provedenom konverzijom kredita u valutu EUR konzumirano pravo tužiteljice na utvrđenje ništetnim spornih odredbi iz Ugovora o kreditu iz 2007.

20. Traženo deklaratorno utvrđenje po tužiteljici u predmetnoj parnici nije usmjereno samo na zaštitu pojedinačnog interesa, kako to u biti tumači tuženica, već i na zaštitu pravnog poretka i javnog interesa, što u konačnici potvrđuju osim mjerodavne odredbe članka 96. ZZP-a/2007 i članka 4. ZOO-a[4] , izmijene kako Zakona o zaštiti potrošača, tako i Zakona o potrošačkom kreditiranju posebno u dijelu obveznog sadržaja ugovora o kreditu (članak 10. - 19.).

21. Dakle, pravilno su po prvostupanjskom sudu prihvaćeni tužbeni zahtjev na utvrđenje nepoštenost (ništetnost) odredbi o promjenjivoj stopi redovne (ugovorene) kamate po jednostranoj odluci tuženice i valutnoj klauzuli CHF iz Ugovora o kreditu iz 2007., a zbog čega je žalba tuženice odbijena kao djelomično neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda pod stavcima I. i II. izreke.

4 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a)

22. Međutim, vezano za odluke pod stavkom III. izreke prvostupanjske presude, kojim je prihvaćen restitucijski zahtjev po pravilima o stjecanju bez osnove, utvrđen je žalbeni razlog pogrešno primijenjenog materijalnog prava, na što se opravdano poziva tuženica.

23. Prema pravilima ZPK-a[5] o konverziji kredita (članak 19. a – 19. f) koja korespondiraju sa istim pravilima sadržanim u ZKI-a[6] (članak 375. a – 357. f), konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR (članak 19. b ZPK-a), izračunom propisanim odredbom članka 19. c ZPK-a, te ostale uvjete određene člankom 19. d i člankom 19. e ZPK-a.

24. Odredbom članka 3. stavkom 2. ZZP-a[7] (istovjetno članak 4. stavak 2. ZZP- a/2014.) je propisano da se na obvezno pravni odnos između potrošača i trgovca primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuje obvezno pravni odnosi.

25. Iz navedenih propisa proizlazilo da su ZPK-a i ZKI-a postavljeni temelji za rješavanje problema kredita denominiranih u CHF i kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF, da oba Zakona uređuju istu vrstu odnosa, s tim što je ZID ZKI-a/2015 samo proširen krug ovlaštenika i na adresate koji nisu obuhvaćeni odredbama ZID ZPK-a/2015, odnosno određen sadržaj, način i učinci konverzije kredita, te primjena odredbi propisa kojima se uređuje obvezno pravni odnosi na sve obvezno pravne odnose između potrošača i trgovca koji nisu uređeni posebnim zakonima.

26. Općim propisima sadržanim u ZOO-a između ostalog je propisano da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, u skladu sa Ustavom Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralom (članak 2.), da ga mogu urediti i drugačije nego što je ZOO-a određeno (članak 11.), da obveze prestaju suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu (članak 160. stavak 1.), da se prestankom glavne obveze gase i druga sporedna prava (članak 160. stavak 2.) i da su odredbe propisa kojima se, djelomično ili u cijelosti, određuje sadržaj ugovora, sastavni dijelovi tih ugovora (članak 248. stavak 2.).

27. Nije sporno da je između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženice kao kreditora sklopljen 12. veljače 2016. Dodatak/2016 na temelju ZID ZPK-a/2015 (nakon što je tužiteljica prihvatila izračun konverzije), da je tim Dodatkom suglasno regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom CHF u kredit

5 Zakon o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj: 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015., 78/2015., 102/2015., 52/2016., 128/2022., 156/2023., u daljnjem tekstu: ZPK-a) 6 Zakon o kreditnim institucijama (Narodne novine, broj: 159/2013., 19/2015., 102/2015., 15/2018. , 70/2019., 47/2020., 47/2020., 146/2020., 151/2022., 145/2024., u daljnjem tekstu: ZKI-a) 7 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 19/2022., 59/2023., u daljnjem tekstu: ZZP-a) denominiran u kunama s valutnom klauzulom EUR, prema kojoj preplata s nadnevkom 30. rujan 2015. iznosi 44.458,00 kuna i biti će korištena za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi i da su stranke suglasne da odredbe Dodatka/2016 predstavljaju sporazum vjerovnika i potrošača u smislu članka 19. c stavka 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju, odnosno da je sadržaj Dodatka u skladu sa tim Zakonom, sastavni dio kojeg je i Plan otplate kredita iz 2016.

28. Sagledavajući u bitnome nesporne okolnosti konkretnog slučaja u smislu naprijed navedenih propisa, a imajući pri tome u vidu i da je ZID ZPK-a/2015 i ZID ZKI-a/2015 povodom više prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tih Zakona s Ustavom, koji nisu prihvaćeni, razmatran pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske (rješenje broj U-I-3685/2015 od 4. travnja 2017. i druga – Narodne novine, broj: 39/2017.), i da je odredbom članka 19. a stavkom 2. ZPK-a određeno da se odredbe Glave IV. a (Konverzija kredita denominirana u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF) primjenjuje na kredite denominirana u CHF i denominirana u kunama s valutnom klauzulom u CHF, bez obzira na vrstu i namjenu, u kojem dužnikova obveza iz kredita ili obveza vraćanja primljenog nastala zbog prestanka ugovora nije ispunjenja ili prisilno ostvarena, za zaključiti je da tuženica nije dužan vratiti tužiteljici svotu koju je tužiteljica platila više na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli CHF iz Ugovora o kreditu iz 2007., budući da je pripadajući i suglasno utvrđeni iznos iskorišten u novom Planu otplate iz 2016. za namirenje postojećih i budućih anuiteta kredita (Dodatak i Plan otplate iz 2016. zamijenjen je i Plan otplate iz 2007. uz Ugovor o kreditu iz 2007.), odnosno da se pripadajući i iskorišteni iznos ne nalazi u imovini tuženice.

29. Naime, suglasnom voljom stranaka iskazanom u Dodatku/2016 sastavni dio kojeg je i Plan otplate, restrukturirane su međusobne obveze stranaka, u skladu sa odredbama ZPK-a i postignuta svrha konverzije regulirana člankom 19. b stavkom 2. ZPK-a - položaj tužiteljice kao potrošača izjednačen je s položajem u kojem bi bila da je koristila kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom EUR, a preplaćeni iznos po tužiteljici do konverzije, izračun kojeg je prihvatila, iskorišten je za namirenje budućih anuiteta kredita.

30. Prema tome, kako su provedenom konverzijom 2016., u skladu sa ZPK-a, koju je tužiteljica prihvatila, neutralizirani štetni učinci problematičnih (nepoštenih / ništetnih) odredbi iz Ugovora o kreditu iz 2007., tako što su izračunom konverzije kredita 2016. godine obuhvaćene preplate po osnovi nepoštenih odredbi iz Ugovora o kreditu iz 2007. i iste iskorištene za podmirenje anuiteta kredita koje je tužiteljica dužna plaćati po osnovi Dodatka/2016, sastavni dio kojeg je i Plan otplate iz 2016., to je na temelju suglasne volje sudionika u obveznom odnosu, u smislu odredbe članka 160. stavka 1. i 2. ZOO-a u vezi s člankom 3. stavkom 2. ZZP-a prestala obveza tuženice kao kreditora (trgovca) prema tužiteljici kao potrošaču na postupanje prema ništetnim (nepoštenim) ugovornim odredbama o načinu promjene ugovorene stope redovne kamate iz konvertiranog (izvornog) kredita uz valutnu klauzulu CHF i njihovim posljedicama (podudarno sa shvaćanjem iskaznim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.), kojom suglasnom voljom ugovornih strana je u biti isključeno u subjektivno – materijalnom smislu pravo tužiteljice na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene stope redovne (ugovorene) kamate i valute CHF iz kredita denominiranog u kunama u CHF, te zateznih kamatama kao sporednog prava, odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, sa zateznim kamatama, što zakonom nije zabranjeno.

31. Zbog tih razloga je ocjena drugostupanjskog suda da na strani tuženice (trgovca) nije došlo do stjecanja bez osnove na teret tužiteljice (potrošača), da nastavno tome tužiteljici u subjektivno materijalnom smislu ne pripada pravo po predmetnom zahtjevu za novčano potraživanje usmjereno protiv tuženice, odnosno da u okolnostima konkretnog slučaja nema mjesta primjeni pravila o stjecanju bez osnove iz odredbe članka 1111. i članka 1115. ZOO-a vezano za potraživanje iznosa od 12.769,03 eura / 96.208,29 kuna (kao da suglasne volje stranaka o konverziji kredita, provedenoj u skladu sa zakonom nije bilo) i da je primjenom navedenog materijalnog prava pod točkama 21. – 24. obrazloženja ove presude trebalo odbiti tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 12.769,03 eura / 96.208,29 kuna sa zateznim kamatama.

32. S obzirom na neosnovanost osnove novčanog potraživanja, drugostupanjski sud ne nalazi potrebnim posebno se očitovati na odluke i propise na koje se poziva tuženica, iskazane stavove o preinaci tužbe, zateznim kamatama, zastari novčanog potraživanja i prigovorima na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke.

33. Dakle, po žalbi tuženice je preinačena prvostupanjska pod stavkom III. izreke na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 12.769,03 eura / 96.208,29 kuna sa zateznim kamatama.

34. Ispitivanjem prvostupanjske presude pod stavcima IV. i V. izreke kojima je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nepostojeći i bez pravnog učinka Dodatak/2016 i eventualno kumulirani zahtjev na utvrđenje da je isti Dodatak ništetan, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se poziva tužiteljica, bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti, a niti pogrešna primjena materijalnog prava vezano za te odluke.

35. Ustrajavanje tužiteljice na stavu da je Dodatak/2016 nepostojeći zbog nesporazuma o bitnim sastojcima ugovora, a eventualno i ništetan u cijelosti zato što prilikom obračuna konverzije banka nije uzela u obzir da su odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope i valuti CHF ništetne, i po ocjeni drugostupanjskog suda je bez pravnog je uporišta.

36. Naime, odredbom članka 282. ZOO-a je propisano - „Kad strane vjeruju da su suglasne, a u stvari među njima postoji nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora, ugovor ne nastaje.“, a odredbom članka 322. stavkom 1. ZOO-a – „Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.“, koje odredbe se primjenjuju i na obvezno pravni odnos između potrošača i trgovca (članak 3. stavak 2. ZZP-a).

37. Između tužiteljice i tuženice u vrijeme sklapanja Dodatka/2016 nije postojao nesporazum o pravnoj naravi tog ugovora, njegovim bitnim sastojcima, a niti je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

37.1. Naprotiv, tužiteljica je s obzirom na odredbe ZID ZPK-a/2015, u skladu sa kojim je sklopljen sporazum o konverziji (Dodatak/2016.) i izračun kojeg je dobila i s kojim se suglasila prije potpisivanja Dodatka, a što nije sporno, znala i mogla znati da konverzija ne podrazumijeva razliku između početno ugovorene stope redovne kamate iz Ugovora o kreditu iz 2007. i one koju je plaćala do konverzije, a niti razliku između tečaja CHF u vrijeme isplate kredita (primanja novca) i onog po kojem je plaćala anuitete kredita do konverzije, već da se njezin položaj kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bila da je 2007. koristila kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom EUR i promjenjivom stopom redovne kamate sa jasno definiranim parametrima određivanja, navedenim u članku 8. Dodatka/2016, a suglasno utvrđeni preplaćeni iznos od 44.458,00 kuna koristi za namirenje budućih anuiteta (prema Dodatku i Planu otplate iz 2016.).

38. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da Dodatka/2016, koji je sklopljen na osnovi ZID ZPK-a/2015 ima pravne učinke i da je valjan, neovisno o ništetnosti odredbi Ugovora o kredit iz 2007. u dijelu promjenjive stope redovne kamate i valutne klauzule, odbio tužbeni zahtjev na utvrđenje pod stavkom IV. i V. izreke i za te odluke u bitnome dao razloge (točka 80. – 81. obrazloženja prvostupanjske presude), koji se žalbenim navodima tužiteljice ne dovode u dvojbu, a zbog čega je odbijena kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda pod stavkom IV. i V. izreke.

39. Budući da je predmet spora zaštita tužiteljice kao potrošača i slabije ugovorne strane protiv tuženice kao jače strane u njihovim međusobnim odnosima i da je tužiteljičin konačni djelomični uspjeh u parnica posljedica neustaljene sudske prakse, to je u skladu sa odredbama o troškovima i principima na kojima se temelje, svrsishodno, racionalno i pravedno u okolnostima konkretnog slučaja odstupiti od odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a i odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove, uključujući i trošak žalbe.

40. Svako drugačije tumačenje pravila o troškovima u okolnostima kao što su predmetne bilo bi suprotno ustavnom i konvencijskom pravu na pošteno suđenje, odnosno u dosegu ograničavanja prava potrošača da štiti svoja prava pred sudom.

41. Stoga je po žalbi tuženice preinačena odluka o troškovima pod stavkom VI. izreke prvostupanjske presude, tako što je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška u iznosu od 10.066,00 kuna sa zateznim kamatama, odbijena kao djelomično neosnovana žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda pod stavkom VII. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška, odbijena žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu stavka VI. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.786,00 kuna sa zateznim kamatama, odnosno odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove, uključujući i troškove žalbenog postupka, ne ulazeći u ispitivanje osnovanost ostalih navoda žalbi vezano za dužnost naknade i visinu troškova.

42. Zaključno, iz navedenih razloga je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I. i III., članak 373. točka 3., članak 166. stavak 2. ZPP-a za stavak II. i IV.).

U Zagrebu 24. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Diana Preglej