Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1382/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Diane Preglej, predsjednice, ZT, izvjestiteljice i članice, FT, članice, u pravnoj stvari tužitelja IT /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Zrinka Bojanić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d. /OIB: 0253697732/ sa sjedištem u Zagrebu, Radnička cesta 50, koju zastupa Jakov Delipetar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Leko i Partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9115/2023-6 od 9. siječnja 2025., u sjednici održanoj 24. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9115/2023-6 od 9. siječnja 2025. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od:

- 9.468,54 eura (razlika u anuitetima po osnovi promjenjive stope redovne kamate u odnosu na početno ugovorenu) sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 110,32 eura od 31. kolovoza 2007.; 110,30 eura od 30. rujna 2007.; 110,27 eura od 31. listopada 2007.; 110,24 eura od 30. studenog 2007.; 110,22 eura od 16. prosinca 2007.; 110,19 eura od 10. siječnja 2008.; 192,29 eura od 17. veljače 2008.; 192,26 eura od 30. travnja 2009.; 192,22 eura od 31. svibnja 2009.; 192,17 eura od 30. lipnja 2009.; 192,13 eura od 31. srpnja 2009.; 192,08 eura od 31. kolovoza 2009.; 192,03 eura od 30. rujna 2009.; 191,98 eura od 31. listopada 2009.; 191,93 eura od 30. studenog 2009.; 191,88 eura od 31. prosinca 2009.; 191,82 eura od 31. siječnja 2010.; 191,77 eura od 20. ožujka 2010.; 191,71 eura od 3. travnja 2010.; 191,65 eura od 30. travnja 2010.; 191,59 eura od 4. lipnja 2010.; 191,53 eura od 27. rujna 2010.; 212,94 eura od 4. prosinca 2010.; 212,88 eura od 29. siječnja 2011.; 212,81 eura od 29. siječnja 2011.;212,74 eura od 29. siječnja 2011.; 175,29 eura od 12. veljače 2011.; 175,22 eura od 12. veljače 2011.; 164,50 eura od 12. veljače 2011.; 164,43 eura od 26. travnja 2011.; 164,36 eura od 27. lipnja 2011.; 164,29 eura od 2. srpnja 2011.; 137,73 eura od 2. srpnja 2011.; 137,66 eura od 23. srpnja 2011.; 148,15 eura od 18. listopada 2011.; 121,72 eura od 2. prosinca 2011; 121,65 eura od 2. prosinca 2011.; 121,58 eura od 2. prosinca 2011.; 121,51 eura od 2. prosinca 2011.; 121,44 eura od 6. veljače 2012.; 121,36 eura od 5. ožujka 2012.; 121,29 eura od 3. travnja 2012.; 121,22 eura od 21. travnja 2012.; 121,14 eura od 21. travnja 2012.; 121,06 eura od 12. svibnja 2012.; 120,98 eura od 30. lipnja 2012.; 120,90 eura od 30. lipnja 2012.; 120,82 eura od 28. srpnja 2012.; 120,74 eura od 28. srpnja 2012.; 120,66 eura od 28. srpnja 2012.;120,58 eura od 30. studenog 2012.; 120,49 eura od 30. studenog 2012.; 105,03 eura od 27. prosinca 2012.; 104,95 eura od 27. prosinca 2012.; 104,86 eura od 27. prosinca 2012.; 104,78 eura od 23. ožujka 2013.; 104,70 eura od 23. ožujka 2013.; 104,61 eura od 31. svibnja 2013.; 104,53 eura od 29. lipnja 2013.; 104,44 eura od 29. lipnja 2013; 104,35 eura od 17. kolovoza 2013.; 104,27 eura od 25. rujna 2013.; 104,18 eura od 2. studenog 2013.; 104,08 eura od 15. kolovoza 2013.; 6,79 eura od 23. prosinca 2013.; 6,77 eura od 23. siječnja 2014.; 6,76 eura od 1. ožujka 2014.; 6,74 eura od 31. ožujka 2014.; 6,72 eura od 30. travnja 2014.; 6,71 eura od 29. svibnja 2014.; 6,69 eura od 25. lipnja 2014.; 6,67 eura od 31. kolovoza 2014.; 6,66 eura od 31. kolovoza 2014.; 6,64 eura od 30. rujna 2014.; 6,62 eura od 31. listopada 2014.; 6,61 eura od 31. prosinca 2014.; 6,59 eura od 29. siječnja 2015.; 6,57 eura od 27. veljače 2015.; 6,55 eura od 30. ožujka 2015.; 6,54 eura od 30. travnja 2015.; 6,52 eura od 28. prosinca 2015.; 6,50 eura od 30. lipnja 2015.; 6,48 eura od 31. srpnja 2015.; 6,47 eura od 31. kolovoza 2015.; 6,45 eura od 30. rujna 2015., sve do isplate.

- 3.952,13 eura (preplate temeljem valutne klauzule) sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 0,78 eura od 31. kolovoza 2007.; 12,18 eura od 12. veljače 2011.; 7,60 eura od 12. veljače 2011.; 11,12 eura od 26. travnja 2011.; 7,14 eura od 27. lipnja 2011.; 8,11 eura od 2. srpnja 2011.; 35,93 eura od 2. srpnja 2011.; 37,55 eura od 23. srpnja 2011.; 49,29 eura od 18. listopada 2011.; 52,99 eura od 2. prosinca 2011.; 44,77 eura od 2. prosinca 2011.; 44,09 eura od 2. prosinca 2011.; 43,72 eura od 2. prosinca 2011.; 47,98 eura od 6. veljače 2012.; 52,48 eura od 5. ožujka 2012.; 53,24 eura od 3. travnja 2012.; 50,93 eura od 21. travnja 2012; 52,74 eura od 21. travnja 2012.; 54,49 eura od 12. srpnja 2012.; 52,88 eura od 30. lipnja 2012.; 54,03 eura od 30. lipnja 2012.; 53,30 eura od 28. srpnja 2012.; 50,75 eura od 28. srpnja 2012.; 54,39 eura od 28. srpnja 2012.; 56,61 eura od 30. studenog 2012.; 56,46 eura od 30. studenog 2012.; 56,43 eura od 27. prosinca 2012.; 62,91 eura od 27. prosinca 2012.; 63,66 eura od 27. prosinca 2012.; 61,57 eura od 23. ožujka 2013.; 55,17 eura od 23. ožujka 2013.; 55,42 eura od 31. svibnja 2013.; 57,34 eura od 29. lipnja 2013.; 60,59 eura od 29. lipnja 2013.; 65,36 eura od 17. kolovoza 2013.; 63,61 eura od 25. rujna 2013.; 65,36 eura od 2. studenog 2013.; 67,32 eura od 15. studenog 2013.; 127,76 eura od 23. prosinca 2013.; 130,64 eura od 23. siječnja 2014.; 130,22 eura od 1. ožujka 2014.; 127,59 eura od 31. ožujka 2014.; 126,71 eura od 30. travnja 2014.; 127,38 eura od 29. svibnja 2014.; 131,61 eura od 25. lipnja 2014.; 134,80 eura od 31. srpnja 2014.; 134,52 eura od 31. kolovoza 2014.; 137,60 eura od 30. rujna 2014.; 139,88 eura od 31. listopada 2014.; 139,24 eura od 31. prosinca 2014.; 140,98 eura od 29. siječnja 2015.; 141,36 eura od 27. veljače 2015.; 141,74 eura od 30. ožujka 2015.; 142,12 eura od 30. travnja 2015.; 17,69 eura od 28. prosinca 2015., sve do isplate.

- 11.959,10 eura (preplate na temelju valutne klauzule) sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 1,87 eura od 31. srpnja 2007.; 5,14 eura od 31. kolovoza 2007.; 2,28 eura od 30. studenog 2007.; 7,92 eura od 10. siječnja 2008.; 17,89 eura od 17. veljače 2008.; 73,22 eura od 30. travnja 2009.; 61,20 eura od 31. svibnja 2009.; 50,95 eura od 30. lipnja 2009.; 53,17 eura od 31. srpnja 2009.; 58,95 eura od 31. kolovoza 2009.; 58,23 eura od 30. rujna 2009.; 52,59 eura od 31. listopada 2009.; 62,92 eura od 30. studenog 2009.; 70,43 eura od 31. prosinca 2009.; 82,51 eura od 31. siječnja 2010.; 79,24 eura od 20. ožujka 2010.; 94,82 eura od 3. travnja 2010.; 91,27 eura od 30. travnja 2010.; 98,29 eura od 4. lipnja 2010.; 145,45 eura od 27. rujna 2010.; 139,76 eura od 4. prosinca 2010.; 167,69 eura od 29. siječnja 2011.; 158,45 eura od 29. siječnja 2011.; 139,15 eura od 29. siječnja 2011.; 165,75 eura od 12. veljače 2011.; 208,74 eura od 12. veljače 2011.; 175,60 eura od 12. veljače 2011.; 185,94 eura od 26. travnja 2011.; 171,47 eura od 27. lipnja 2011.; 173,35 eura od 2. srpnja 2011.; 219,29 eura od 2. srpnja 2011.; 222,58 eura od 23. srpnja 2011.; 273,55 eura od 18. listopada 2011.; 238,92 eura od 2. prosinca 2011.; 214,54 eura od 2. prosinca 2011.; 211,21 eura od 2. prosinca 2011.; 208,75 eura od 2. prosinca 2011.; 218,91 eura od 6. veljače 2012.; 229,59 eura od 5. ožujka 2012.; 230,04 eura od 3. travnja 2012.; 222,30 eura od 21. travnja 2012.; 225,58 eura od 21. travnja 2012.; 228,64 eura od 12. svibnja 2012.; 222,82 eura od 30. lipnja 2012.; 224,27 eura od 30. lipnja 2012.; 220,84 eura od 28. srpnja 2012.; 212,72 eura od 28. srpnja 2012.; 220,53 eura od 28. srpnja 2012.; 224,65 eura od 30. studenog 2012.; 222,70 eura od 30. studenog 2012.; 199,06 eura od 27. prosinca 2012.; 213,08 eura od 27. prosinca 2012.; 213,39 eura od 27. prosinca 2012.; 206,98 eura od 23. ožujka 2013.; 190,60 eura od 23. ožujka 2013.; 189,83 eura od 31. svibnja 2013.; 192,92 eura od 29. lipnja 2013.; 199,00 eura od 29. lipnja 2013.; 208,46 eura od 17. kolovoza 2013.; 203,02 eura od 25. rujna 2013.; 205,54 eura od 2. studenog 2013.; 208,45 eura od 15. studenog 2013.; 133,74 eura od 23. prosinca 2013.; 136,18 eura od 23. siječnja 2014.; 135,01 eura od 1. ožujka 2014.; 131,45 eura od 31. ožujka 2014.; 129,81 eura od 30. travnja 2014.; 129,83 eura od 29. svibnja 2014.; 133,65 eura od 25. lipnja 2014.; 136,32 eura od 31. srpnja 2014.; 135,29 eura od 31. kolovoza 2014.; 137,80 eura od 30. rujna 2014.; 139,45 eura od 31. listopada 2014.; 138,03 eura od 31. prosinca 2014.; 139,08 eura od 29. siječnja 2015.; 138,72 eura od 27. veljače 2015.; 138,36 eura od 30. ožujka 2015.; 137,99 eura od 30. travnja 2015.; 11,37 eura od 28. prosinca 2015., sve do isplate,

- 14.071,67 eura sa zateznim kamatama od 30. rujna 2015. do isplate,

- i iznosa od 13.604,05 eura na ime parničnog troška sa zateznim kamatama od

9. siječnja 2025. do isplate.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove predmetne parnice.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 9.467,54 eura na ime preplate "temeljem jednostrano promjenjive kamatne stope" sa zateznim kamatama, iznos od 3.952,13 eura na ime "preplata temeljem valutne klauzule", iznos od 11.959,10 eura na ime "preplate temeljem valutne klauzule", sve sa zateznim kamatama navedenim u stavku prvom izreke (stavak I. izreke), iznos od 14.071,67 eura sa zateznim kamatama od 30. rujna 2015. do isplate (stavak II. izreke) i naknaditi parnični trošak u iznosu od 13.604,05 eura sa zateznim kamatama od 9. siječnja 2025. do isplate (stavak III. izreke).

2. Protiv presude žali se tuženica pozivom na razloge određene člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

2.1. Tuženica predlaže preinaku ili ukidanje prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva parnični trošak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je restitucijski zahtjev za isplatu iznos od 39.451,44 eura (9.468,54 eura + 3.952,13 eura + 11.959,10 eura + 14.071,67 eura) po pravilima o stečenom bez osnove, a kao posljedica ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu [broj kredita], sklopljenog 30. studenog 2006. između tužitelja kao korisnika kredita (potrošača) i tuženice kao kreditora (trgovca) sa zateznim kamatama i zahtjev za naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama.

6. Nije sporno da su tužitelj (korisnik kredita / potrošač) i tuženica (kreditor / trgovac) sklopili 30. studenog 2006. Ugovor o kreditu - protuvrijednost u kunama od 220.945,82 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, za kupovinu kuće sa promjenjivom stopom redovne kamate po jednostranoj odluci tuženice i plaćanju anuiteta prema tečaju CHF Hrvatske narodne banka važećem na dan plaćanja (I. Dodatak je sklopljen 29. veljače 2008. – moratorij kredita na rok od 13 mjeseci), da je 17. prosinca 2015. između stranaka sklopljen Dodatak Ugovora o kreditu prema ZID ZPK-a/2015 (izvršena konverzija kredita u eure), da je prije potpisa Dodatka prema ZID ZPK-a/2015 tužitelj prihvatio izračun konverzije (glavnica 30. rujna 2015. iznosi 123.972,51 eura, iznos preplate je 4.558,02 eura / 34.811,88 kuna) da je preplata koja je nadnevka 30. rujna 2015. iznosila 4.558,02 eura iskorištena po suglasnoj volji stranaka za prijeboj manje plaćenih anuiteta /1.659,30 eura od 30. rujna 2015. do sklapanja Dodatka iz 2015./ i podmirenje anuiteta kredita nakon konverzije /2.898,72 eura/, definirani uvjeti otplate kredita u eurima i da je Plan otplate u eurima sastavni dio Dodatka iz 2015.

7. Na temelju u bitnom nespornih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj neovisno o valjano provedenoj konverziji, priznatim iznosom prilikom konverzije nije u cijelosti obeštećen, da se imovina tuženice bez osnove povećala za ukupan iznos od 39.451,44 eura (9.468,54 eura - razlika između početno ugovorene stope redovne kamate i mijenjane po odluci tuženice + 15.911,23 eura - razlika između tečaja CHF u vrijeme isplate kredita i tečaja CHF obračunavanog po dospjelosti svakog anuiteta posebno + 14.071,67 eura - razlika u preplati glavnice) i da je tuženica po pravilima o stjecanju bez osnove dužna vratiti tužitelju ukupan iznos od 39.451,44 eura sa zateznim kamatama i naknaditi trošak predmetne parnice sa zateznim kamatama.

8. Osporavajući prvostupanjsku presudu tuženica u bitnome tvrdi da su suglasno provedenoj konverzijom u skladu sa ZID ZPK-a/2015 (zakonito i računski točno, što nije sporno) otklonjene posljedice ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu iz 2006. (tužitelj je konverzijom doveden u pravnu poziciji u kojoj bi se nalazio da je koristio kredit u eurima), da je Ugovor o kreditu iz 2006. sklopljen u tada važećim zakonskim okvirima prema kojima je bila dopušteno ugovaranje promjenjive stope redovne kamate i valutne klauzule, uz pravo izbora tužitelja, da po prvostupanjskom sudu nisu ocjenjeni razlozi, učinci i posljedice konverzije (izračun konverzije, novi Plan otplate, da su sklapanjem Dodatka stranke trajno i konačno uredile svoj pravni odnos), da su pogrešno primijenjena pravila o stjecanju bez osnove (iznos koji tužitelj potražuje nije stečen bez osnove i ne nalazi se u imovini tuženice, pripadajući dogovoreni iznos je iskorišten za plaćanje anuiteta kredita nakon konverzije) i da je prigovor zastare pogrešno ocijenjen neosnovanim (odluka donesenim u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača nije prekinuta zastara), i da je nastavno navedenom i odluka o troškovima pogrešno (trebalo je odbiti tužbeni zahtjev i tuženici dosuditi parnični trošak, tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev i za taj dio je tražila trošak).

9. Ispitivanjem prvostupanjske presude nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a). Tuženica, iako se poziva na žalbeni razlog iz članka 353. stavka 1. točke 1. ZPP-a u obrazloženju žalbe ne navodi konkretne povrede i propuste koje je po njoj prvostupanjski sud počinio, a koje bi imale značaj bitne povrede odredaba parničnog postupka.

10. Međutim, prihvaćajući pravne posljedice istaknute predmetnim restitucijskim zahtjevom, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo i s tim u vezi pogrešno formirao zaključak na temelju činjenica koje u bitnome među strankama nisu sporne, a na što opravdano ukazuje tuženica.

11. Naime, prema pravilima ZPK-a[1] o konverziji kredita (članak 19. a - 19. f) koja korespondiraju sa istim pravilima sadržanim u ZKI-a[2] (članak 375. a - 357. f), konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita

1 Zakon o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj: 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015., 78/2015., 102/2015., 52/2016., 128/2022., 156/2023., u daljnjem tekstu: ZPK-a) 2 Zakon o kreditnim institucijama (Narodne novine, broj: 159/2013., 19/2015., 102/2015., 15/2018., 70/2019., 47/2020., 47/2020., 146/2020., 151/2022., 145/2024., u daljnjem tekstu: ZKI-a) denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR (članak 19. b ZPK-a), izračunom propisanim odredbom članka 19. c ZPK-a, te ostale uvjete određene člankom 19. d i člankom 19. e ZPK-a.

12. Odredbom članka 3. stavkom 2. ZZP-a[3] (istovjetno članak 4. stavak 2. ZZP- a/2014.) je propisano da se na obvezno pravni odnos između potrošača i trgovca primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuje obvezno pravni odnosi.

13. Iz navedenih propisa proizlazilo da su ZPK-a i ZKI-a postavljeni temelji za rješavanje problema kredita denominiranih u CHF i kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF, da oba Zakona uređuju istu vrstu odnosa, s tim što je ZID ZKI-a/2015 samo proširen krug ovlaštenika i na adresate koji nisu obuhvaćeni odredbama ZID ZPK-a/2015, odnosno određen sadržaj, način i učinci konverzije kredita, te primjena odredbi propisa kojima se uređuje obvezno pravni odnosi na sve obvezno pravne odnose između potrošača i trgovca koji nisu uređeni posebnim zakonima.

14. Općim propisima sadržanim u ZOO-a[4] između ostalog je propisano da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, u skladu sa Ustavom Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu (članak 2.), da ga mogu urediti i drugačije nego što je ZOO-a određeno (članak 11.), da obveze prestaju suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu (članak 160. stavak 1.), da se prestankom glavne obveze gase i druga sporedna prava (članak 160. stavak 2.) i da su odredbe propisa kojima se, djelomično ili u cijelosti, određuje sadržaj ugovora, sastavni dijelovi tih ugovora (članak 248. stavak 2.).

15. Nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženice kao kreditora sklopljen 17. prosinca 2015. Dodatak ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK-a/2015 (nakon što je tužitelj prihvatio izračun konverzije), da je tim Dodatkom suglasno regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom EUR, prema kojoj preplata s nadnevkom 30. rujan 2015. iznosila 4.558,02 eura i korištena je za namirenje dospjelih i budućih anuiteta i to najviše do 50% sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi i da su stranke suglasne da odredbe Dodatka predstavljaju sporazum vjerovnika i potrošača u smislu članka 19. c stavka 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju, odnosno da je sadržaj Dodatka u skladu sa tim Zakonom.

16. Sagledavajući u bitnome nesporne okolnosti konkretnog slučaja u smislu naprijed navedenih propisa, a imajući pri tome u vidu i da je ZID ZPK-a/2015 i ZID ZKI-a/2015

3 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 19/2022., 59/2023., u daljnjem tekstu: ZZP-a) 4 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., u daljnjem tekstu: ZOO-a)

povodom više prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tih Zakona s Ustavom, koji nisu prihvaćeni, razmatran pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske (rješenje broj U-I-3685/2015 od 4. travnja 2017. i druga - Narodne novine, broj: 39/2017.), i da je odredbom članka 19. a stavkom 2. ZPK-a određeno da se odredbe Glave IV. a (Konverzija kredita denominirana u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF) primjenjuje na kredite denominirana u CHF i denominirana u kunama s valutnom klauzulom u CHF, bez obzira na vrstu i namjenu, u kojem dužnikova obveza iz kredita ili obveza vraćanja primljenog nastala zbog prestanka ugovora nije ispunjenja ili prisilno ostvarena, za zaključiti je da tuženica nije dužan vratiti tužitelju svotu koju je tužitelj platio više na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli CHF iz Ugovora o kreditu iz 2006., budući da je pripadajući i suglasno utvrđeni iznos iskorišten u novom Planu otplate iz 2015. za namirenje postojećih i budućih anuiteta kredita (Dodatak i Plan otplate iz 2015. zamijenjen je i Plan otplate iz 2006. uz Ugovor o kreditu iz 2006.), odnosno da se pripadajući i iskorišteni iznos ne nalazi u imovini tuženice.

17. Naime, suglasnom voljom stranaka iskazanom u Dodatku od 17. prosinca 2015. sastavni dio kojeg je i Plan otplate, restrukturirane su međusobne obveze stranaka, u skladu sa odredbama ZPK-a i postignuta svrha konverzije regulirana člankom 19. b stavkom 2. ZPK-a - položaj tužitelja kao potrošača izjednačen je s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom EUR, a preplaćeni iznos po tužitelju do konverzije, izračun kojeg je prihvatio, iskorišten je za namirenje dospjelih i budućih anuiteta kredita.

18. Prema tome, kako su provedenom konverzijom 2015., u skladu sa ZPK-a, koju je tužitelj prihvatio, neutralizirani štetni učinci problematičnih (nepoštenih / ništetnih) odredbi iz Ugovora o kreditu iz 2006., tako što su izračunom konverzije kredita 2015. godine obuhvaćene preplate po osnovi nepoštenih odredbi iz Ugovora o kreditu iz 2006. i iste iskorištene za podmirenje anuiteta kredita koje je tužitelj dužna plaćati po osnovi Dodatka, sastavni dio kojeg je i Plan otplate iz 2015., to je na temelju suglasne volje sudionika u obveznom odnosu, u smislu odredbe članka 160. stavka 1. i 2. ZOO-a u vezi s člankom 3. stavkom 2. ZZP-a prestala obveza tuženice kao kreditora (trgovca) prema tužitelju kao potrošaču na postupanje prema ništetnim (nepoštenim) ugovornim odredbama o načinu promjene ugovorene stope redovne kamate iz konvertiranog (izvornog) kredita uz valutnu klauzulu CHF i njihovim posljedicama (podudarno sa shvaćanjem iskaznim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.), kojom suglasnom voljom ugovornih strana je u biti isključeno u subjektivno - materijalnom smislu pravo tužitelja na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene stope redovne (ugovorene) kamate i valute CHF iz kredita denominiranog u kunama u CHF, te zateznih kamatama kao sporednog prava, odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, sa zateznim kamatama, što zakonom nije zabranjeno.

19. Zbog tih razloga je ocjena drugostupanjskog suda da na strani tuženice (trgovca) nije došlo do stjecanja bez osnove na teret tužitelja (potrošača), da nastavno tome tužitelju u subjektivno materijalnom smislu ne pripada pravo po predmetnom zahtjevu za novčano potraživanje usmjereno protiv tuženice, odnosno da u okolnostima konkretnog slučaja nema mjesta primjeni pravila o stjecanju bez osnove (kao da suglasne volje stranaka o konverziji kredita, provedenoj u skladu sa zakonom, što tužitelj niti ne osporava, nije bilo) i da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 39.451,44 eura sa zateznim kamatama.

20. S obzirom na neosnovanost osnove novčanog potraživanja, drugostupanjski sud ne nalazi potrebnim posebno se očitovati na ostale žalbene navode tuženice, a niti polemizirati s tuženicom o zastari potraživanja, ocjena koje je po prvostupanjskom sudu iskazana u skladu sa prevladavajućom sudskom praksom, a koja ocjena nije odlučna za konačno rješenje predmetnog spora, s obzirom da se odnosi na obvezno- pravno ovlaštenje vezano za tražbinu koja postoji u subjektivno materijalnom smislu, što kako je navedeno nije slučaj u konkretnoj parnici.

21. Budući da je predmet spora zaštita tužitelja kao potrošača i slabije ugovorne strane protiv tuženice kao jače strane u njihovim međusobnim odnosima i da je tužiteljev neuspjeh u parnica posljedica neustaljene sudske prakse, to je u skladu sa odredbama o troškovima i principima na kojima se temelje, svrsishodno, racionalno i pravedno u okolnostima konkretnog slučaja odstupiti od odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove.

21.1. Svako drugačije tumačenje pravila o troškovima u okolnostima kao što su predmetne bilo bi suprotno ustavnom i konvencijskom pravu na pošteno suđenje, odnosno u dosegu ograničavanja prava potrošača da štiti svoja prava pred sudom.

22. Slijedom navedenih razloga odlučeno je kao u izreci (članak 373. točka 3., članak 166. stavak 2. ZPP-a).

U Zagrebu 24. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Diana Preglej