Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž-430/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, u pravnoj stvari tužitelja BC, [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić & Partneri u Rijeci, Nikole Tesle 9, protiv tuženika ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovni broj Povrv-519/2023-10 od 27. veljače 2025., dana 24. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika ZĆ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovni broj Povrv-519/2023-10 od 27. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I. Prihvaća se tužbeni zahtjev te se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke broj Ovrv-6633/2023 (UPP/OS-Ovrv-288/2023), koji glasi:

"Nalaže se ovršeniku ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju BC, d. o. o., [osobni identifikacijski broj], [adresa], na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, obveze kupca - sintetika po računima za partnera u razdoblju od 1.9.2018. do 5.4.2023, namiri tražbinu u iznosu od 1.006,94 EUR sa zateznim kamatama koje na iznos od:

- 18,64 EUR teku od 16.09.2018. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.10.2018. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.11.2018. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.12.2018. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.06.2019. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.07.2019. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.08.2019. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.09.2019. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.10.2019. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.11.2019. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.12.2019. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.01.2020. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.02.2020. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.03.2020. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.04.2020. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.05.2020. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.06.2020. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.07.2020. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.08.2020. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.09.2020. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.10.2020. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.11.2020. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.12.2020. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.01.2021. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.02.2021. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.03.2021. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.04.2021. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.05.2021. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.06.2021. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.09.2021. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.10.2021. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.11.2021. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.12.2021. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.05.2022. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.06.2022. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.07.2022. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.08.2022. pa do isplate

- 26,92 EUR teku od 16.09.2022. pa do isplate

- 26,13 EUR teku od 16.03.2023. pa do isplate

- 26,13 EUR teku od 16.04.2023. pa do isplate,

po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 01. siječnja 2023. godine pa do dana 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od dana 30. prosinca 2023. godine pa do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBANHR8624120091342000943, model HR00, s pozivom na broj 13411183635, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude."

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu 627,32 EUR od u roku od petnaest dana, na koje zatezna kamata teče od dana donošenja presude pa do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u ostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova odbija.„

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba materijalnog prava. Navodi kako je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 89. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prema kojoj obveza plaćanja zajedničke pričuve tereti isključivo vlasnike nekretnina, i to razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima. Stoga je zanemario činjenicu da žalitelj nije upisan kao vlasnik stana u zemljišnoj knjizi, što znači da prema zakonu nije obvezan plaćati zajedničku pričuvu. Također je sud pogrešno primijenio pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske jer u ovom slučaju nije dokazano da je žalitelj imao pravo vlasništva ili da je bio u posjedu stana u vrijeme dospijeća tražbine. Prema čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima vlasništvo nekretnine se stječe tek upisom u zemljišnu knjigu. Navodi da je sklopio kupoprodajni ugovor s Republikom Hrvatskom, ali pravo vlasništva nije upisano u zemljišnu knjigu. Iako žalitelj koristi stan i ima prijavljeno prebivalište na toj adresi, to ga ne čini obveznikom plaćanja zajedničke pričuve, jer nije upisan kao vlasnik u zemljišnoj knjizi. Nadalje, navodi da iako je potpisao međuvlasnički ugovor to ne znači da je automatski postao obveznik plaćanja pričuve jer nije upisan kao vlasnik stana. Ističe da je kupoprodajni ugovor između žalitelja i Republike Hrvatske sklopljen u skladu s Uredbom o stambenom zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradalih hrvatskih branitelja, koji ugovor ima posebnu svrhu i ne može se tumačiti na štetu žalitelja. Predlaže da sud drugog stupnja odbaci pobijanu presudu, odbaci tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tužitelju da nadoknadi troškove postupka tuženiku.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega treba reći kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura (10.000,00 kuna) sukladno odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje ZPP).

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na postojanje kojih ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. u svezi čl. 467. st. 1. ZPP.

7. Nadalje, u odnosu na žalbene navode koji se odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje za istaknuti je da se u sporovima male vrijednosti presuda ne može pobijati zbog navedenog (čl. 467. st. 1. ZPP).

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 1.066,94 eura koji predstavlja tražbinu tužitelja, kao upravitelja zgrade, po osnovi zajedničke pričuve u razdoblju rujan 2018. - travanj 2023. i to za nekretninu - stan u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] II i to suvlasnički dio 319/10000 Etažno vlasništvo E-18, sveukupne površine 79,64 m2, koji je upisan kao vlasništvo Republike Hrvatske, a koja nekretnina predstavlja zgradu u [adresa] na adresi [adresa]-1F.

9. Iz izvatka iz poslovnih knjiga - obveza kupca, sintetika po računima za partnera u razdoblju od 1. rujna 2018. do **.**.2023. ZĆ, šifra: 06207, [adresa], od 5. travnja 2023. proizlazi postojanje dospjele novčane tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 1.066,94 eura.

10. Iz spisa predmeta slijedi da među strankama nije sporno da tuženik živi u predmetnom stanu i ima prijavljeno prebivalište.

11. Nadalje, tuženik je potpisao međuvlasnički ugovor od 1. lipnja 2005. kao i anekse istog od 1. studenog 2005., 1. travnja 2008., 26. kolovoza 2018. i 24. rujna 2023., što proizlazi iz istih, a koju činjenicu tuženik ne spori.

12. Također, među strankama nije sporno niti da je 19. lipnja 2007. (ovjera potpisa prodavatelja 31. kolovoza 2007.) između Republike Hrvatske kao prodavatelja i tuženika kao kupca sklopljen Ugovor o kupoprodaji stana s pridržanim pravom vlasništva pri čemu je isti sklopljen sukladno rješenju o pravu na dodjelu stambenog kredita za kupnju stana u organiziranoj izgradnji od 18. ožujka 2005. te na temelju Uredbe o stambenom zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradaloga, zatočenoga ili nestaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i HRVI iz Domovinskog rata, pri čemu iz čl. 2. istog proizlazi da je kupac ostvario pravo na popust pri otplati kredita temeljem čl. 23., da je čl. 4. ugovoreno da će prodavatelj izdati kupcu tabularnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva, a nakon što kupac otplati kredit u cijelosti, sve na temelju potvrde Hrvatske poštanske banke d.d. Također čl. 5. Ugovora regulirano je da kupac stupa u posjed stana danom potpisa ugovora te s istim danom preuzima sve troškove održavanja stana (redovite i izvanredne), troškove održavanja zgrade, troškove zajedničke pričuve i druge troškove koje bi inače snosio vlasnik.

13. Osim navedenoga, nesporno je i da je navedeni Ugovor o kupoprodaji stana s pridržanim pravom vlasništva od 31. kolovoza 2007. na snazi te je bio na snazi i u razdoblju dospijeća tražbine koja je predmet ovog postupka. Tuženik naime ne ističe prigovor da bi Ugovor eventualno bio raskinut.

14. Odredbom čl. 90. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje ZVDSP) propisano je da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, a namijenjena je za pokriće troškova održavanja nekretnine i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.

15. Odredbom čl. 89. st. 2. ZVDSP određeno je da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno.

16. Nadalje, odredbom čl. 375. st. 5. ZVDSP propisano je da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor), a odredbom st. 3. navedenoga članka propisano je da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike, ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji dijelovi čine polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

17. Slijedom navedenoga, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da iako tuženik nije zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine, nesporno živi u istoj, ima prijavljeno prebivalište na adresi nekretnine te je u razdoblju od 2005. (prije sklapanja Ugovora) pa nadalje, potpisao međuvlasnički ugovor odnosno anekse istog. Potpisom međuvlasničkog ugovora od 1. lipnja 2005. tuženik se legitimirao kao izvanknjižni vlasnik nekretnine i prije sklapanja Ugovora o kupoprodaji stana s pridržanim pravom vlasništva od 2007. odnosno isti je očito tada bio korisnik stana u vlasništvu Republike Hrvatske te je temeljem Uredbe o stambenom zbrinjavanju, stekao pravo na otkup stana, a što je i realizirano sklapanjem Ugovora.

18. Stoga je pravilno utvrdio sud prvog stupnja da tuženik, bez obzira što nije zemljišnoknjižni vlasnik stana, izvršava vlasnička ovlaštenja i u posjedu je stana. Dodatno, isti je navedenim Ugovorom preuzeo obvezu podmirenja svih troškova koji terete zgradu pa i troškova zajedničke pričuve.

19. Za istaknuti je i da pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-16/2021-19 od 15. studenog 2021. glasi: "U sporu radi isplate zajedničke pričuve prodavatelj kao zemljišnoknjižni vlasnik nije pasivno legitimiran već kupac stana kojemu je kupljena nekretnina predana u posjed i koji je kao suvlasnik naznačen u međuvlasničkom ugovoru, neovisno od toga što je naknadno utvrđeno da je ugovor o kupoprodaji raskinut krivnjom kupca, a radi se o obvezama plaćanja zajedničke pričuve dospjele prije nego li je pravomoćno utvrđeno da je ugovor raskinut i u vrijeme kada je kupac posjedujući nekretninu vršio vlasnička ovlaštenja."

20. Sukladno opisanom pravnom shvaćanju, ukazuje se i na naknadno donesenu presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-32272020-4 od 7. prosinca 2021., prema kojoj je u sporu radi plaćanja zajedničke pričuve pasivno legitimiran upravo kupac stana kojem je stan predan u posjed.

21. Iz navedenog slijedi da je pravilno sud prvog stupnja, na temelju navedenih odredaba, utvrdio da je osnovan zahtjev tužitelja u iznosu neplaćene pričuve od 1.006,94 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kako to tužitelj u predmetnom postupku potražuje, dok tuženik nije ničim dokazao da je predmetni dug platio.

22. Stoga je pravilno postupio sud prvog stupnja kada je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke, poslovni broj Ovrv- 6633/2023 od 12. svibnja 2023., u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.066,94 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

23. Nadalje, pri odlučivanju o troškovima postupka prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), kada je naložio tuženiku nadoknaditi tužiteljiu trošak postupka u iznosu od 627,32 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok iz navoda žalbe ne proizlazi drugačije.

24. Slijedom iznesenog, valjalo je sukladno čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zadru 24. lipnja 2025.

Sutkinja

Blanka Pervan