Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 6

Poslovni broj: Gž-356/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Marini Tanti, u pravnoj stvari tužitelja AB, [adresa], ..., [osobni identifikacijski broj], zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici Vlatki Cvok, odvjetnici iz Zagreba, Bobovačka br. 2, protiv tuženika DM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Željku Županiću, odvjetniku iz Zagreba, Andrije Kačića Miošića 9, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Povrv-209/2023-22 od 18. ožujka 2025., dana 24. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika DM kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Povrv-209/2023-22 od 18. ožujka 2025. u dijelu pod toč. I. i III. izreke.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Krešimira Copića iz Dugog Sela, Dragutina Domjanića 1, broj: Ovrv-1821/2023, UPP/OS-Ovrv-217/2023 od 21.04.2023. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.838,32 Eur u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Krešimira Copića iz Dugog Sela, Dragutina Domjanića 1, broj: Ovrv-1821/2023, UPP/OS-Ovrv- 217/2023 od 21.04.2023. u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti troškove postupka u iznosu od 25,00 Eur.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.050,00 Eur s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2024. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude u dijelu pod toč. I. i III. izreke, a kako to iz sadržaja žalbe proizlazi, žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak uz dosudu troška na ime sastava žalbe.

3. Tužitelj je u odgovor na žalbu osporio žalbene navode tuženika, uz prijedlog da drugostupanjski sud u cijelosti odbije žalbu tuženika kako neosnovanu i potvrdi presudu suda prvog stupnja i obveže tuženika na snošenje troškova u iznosu od 287,42 eura koji troška se sastoji od ovog odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11. 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje: ZPP) na postojanje kojih ovaj sud po čl. 365. st. 2. istog Zakona pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom ostatka ugovorene cijene za isporučenu i montiranu stolariju te izvršene usluge odvoza stolarije u objektu u vlasništvu tuženika u iznosu od 21.385,34 kn / 2.838,32 eura.

7. Nije sporno kako su se stranke nalazile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o djelu kojim se tužitelj kao izvođač obvezao izvesti za tuženika kao naručitelja izradu i montažu stolarije te odvoz stare stolarije na adresi tuženika te da je tuženik avansno platio jedan dio naknade za izvedene radove po ispostavljenim računima.

8. Prvostupanjski sud je na temelju iskaza saslušanih svjedoka FM, AM i TM, inače montera tužitelja, koji su kritične prigode postavljali spornu stolariju, te zakonske zastupnice tuženika, kao i otpremnica opravdano i po mišljenju ovog suda utvrdio kako su svjedoci na adresi tuženika izvršili sve radove koji su bili ugovoreni između stranaka Ugovorom 05-00367 od 13. listopada 2021. te Ugovorom 05-00351 od 13. listopada 2021., odnosno koji su bili obuhvaćeni ponudom broj 05-06-0003196 od 22. listopada 2021. i ponudom broj 05- 06-0003196 od 22. listopada 2021.koje su sastavni dio Ugovora, odnosno da je tužitelj u cijelosti izvršio sve svoje ugovorom preuzete obveze te je po izvršenju poslova izvršena primopredaja istih na objektu.

9. Na žalbeni navod tuženika kako on nikada nije potpisao otpremnice, tj. zapisnik o izvršenim radovima, valja reći da po mišljenju ovog suda to ne znači da ovaj nije priznao da bi radovi bili izvedeni u cijelosti, odnosno kvalitetno i po pravilima struke, tim više što je sud pravilno zaključio kako iz spisa predmeta ne proizlazi da bi tuženik nakon izvršenih radova te ispostavljenih računa u smislu odredbe članka 604. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje ZOO) pravovremeno, odnosno uopće prigovorio kvaliteti izvedenih radova, što po prvi put potpuno paušalno ističe tek u svom prigovoru izjavljenom na rješenje o ovrsi posl. broj Ovrv-1821/23, u kojem uistinu ne konkretizira u čemu bi se sastojali eventualni nedostaci.

10. Osim toga, iz iskaza navedenih svjedoka jasno proizlazi da prilikom montaže tužitelj nije ni bio prisutan, već neka starija gospođa i mlađi dečko, dok se tužitelj nije javljao na telefon, tako da nije točno kako se otpremnice nisu potpisale zbog nekakvih nedostataka, već zato što tužitelja nije bilo.

11. Nadalje, sud je opravdano zaključio kako tuženik prema tužitelju nije postavio ni zahtjev u smislu čl. 410. ZOO, odnosno tuženik nije dokazao da je od tužitelja zahtijevao uklanjanje nedostataka, predaju (ugradnju) nove stolarije bez nedostataka, sniženje cijene, kao ni raskid ugovora, a niti je takav zahtjev, u smislu čl. 422. ZOO, postavio u tijeku postupka, kao prigovor protiv tužiteljeva zahtjeva za isplatom cijene.

12. Slijedom iznesenog, i prema ocjeni ovog suda tužitelj od tuženika temeljem odredbe čl. 590. ZOO osnovano potražuje isplatu utuženog iznosa pa je valjalo presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 368. st.1.ZPP.

13. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

14. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer taj odgovor, kao procesna radnja, nije bio potreban za odlučivanje o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP).

15. U nepobijanom dijelu pod toč. II. izreke presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru, 24. lipnja 2025.

Sutkinja

Marina Tanta