Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-578/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ERSTE&STEIERMAKKISCHE Banka d.d. /OIB: 23057039320/ sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa Sandra Grilec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri iz Zagreba, protiv prvoovršenika ŽS /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa] i drugoovršenice GS /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koje zastupa Nataša Vujčić, odvjetnica iz Zagreba, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi prvoovršenika ŽS i drugoovršenice GS protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-836/2024-54 od 18. veljače 2025., nadnevka 24. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba prvoovršenika ŽS i drugoovršenice GS, i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-836/2024-54 od 18. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem su odbijeni kao neosnovani prijedlozi prvoovršenika ŽS i drugoovršenice GS od 23. prosinca 2024., 27. prosinca 2024. i 16. siječnja 2025. za odgodu ovrhe.
2. Protiv rješenja žali se prvoovršenik PS i drugoovršenica GS pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. u vezi sa člankom 381. ZPP-a[1] i
1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a)
člankom 21. stavkom 1. OZ-a[2] . Predlažu preinaku ili ukidanje prvostupanjskog rješenja slijedom žalbenih navoda.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet postupka su prijedlozi prvoovršenika ŽS i drugoovršenice GS od 23. prosinca 2024., 27. prosinca 2024. i 16. siječnja 2025. za odgodu ovrhe.
6. Ispitivanjem pobijanog rješenja u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti (članak 365. u vezi sa člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavkom 1. OZ-a) nisu utvrđene bitne povrede postupka, niti da bi s tim u vezi činjenično stanje bilo nepravilno utvrđeno.
7. Tumačenje činjenica po žaliteljima i zaključci koje iz takvog tumačenja izvode ne predstavlja ukazivanje na nepravilno utvrđeno činjenično stanje, niti pogrešnu primjenu materijalnog (ovršnog) prava.
8. Prema pravilima o odgodi ovrhe na prijedlog ovršenika, sud može u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje (članak 65. stavak 1.), te jednu ili više pretpostavki određenih člankom 65. stavkom 1. točkama 1. - 11. OZ-a, odnosno ako na stupnju vjerojatnosti utvrdi da bi ovršenik provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu ili teško nadoknadivu štetu (da je šteta znatnijeg opsega, da je prijeteća šteta trajno izgubljena, da se odgodom ovrhe opasnost od nastanka štete otklanja), da je ispunjena jedna (ili više) od taksativno navedenih pretpostavku u točkama 1. - 11. stavka 1. članka 65. OZ-a i konačno da je pravozaštitni interes za odgodu ovrhe veći od onog za nastavljanje ovrhe.
9. Ovršenici, kako je to u biti zaključio i prvostupanjski sud nisu učinili vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjeli nenadoknadivu štetu ili teško nadoknadivu štetu – jednu od kumulativno propisanih pretpostavki iz članka 65. OZ-a, a niti da bi pravozaštitni interes za odgodu ovrhe bio veći od onog za nastavljanje ovrhe.
10. Naime, točno jest da zaštita prava na dom (članak 34. stavak 1. Ustava[3] , članak 8. EKZLJP-a[4] ) daje pravo na pristup domu, korištenje doma i mirno uživanje, a
2 Ovršni zakon (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024., u daljnjem tekstu: OZ-a)
3 Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014 76/2010., u daljnjem tekstu: Ustav)
4 Europska Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj: 18/1997., 6/1999., 8/1999. – ispravak 14/2002., 1/2006., 2/2010., u daljnjem tekstu: EKZLJP-a)
zaštita vlasništva (članak 48. stavak 1. Ustava, članak 1. Protokola 1. EKZLJP-a) pravo na mirno uživanje vlasništva.
11. Međutim, isto tako točno jest da ta prava spadaju u kategoriju prava koja se mogu ograničiti, da ograničenja djeluju na isti način (članak 297., članak 336. stavak 1. - 4. ZVDSP-a[5] , članak 75. stavak 5., članak 83. OZ-a) i da je teret dokazivanja da je došlo do miješanja u nečija prava na osobi koja tvrdi da je došlo do povrede iz odredbe članka 34. stavka 1. i članka 48. stavka 1. Ustava, te članka 8. i članka 1. Protokola 1 EKZLJP-a, odnosno da je na ovršenicima bilo navesti činjenice na temelju kojih bi sud mogao zaključiti pripadaju li one u okvir i doseg navedenih ustavnih i konvencijskih prava, što ovršenici u konkretnom slučaju nisu učinili.
12. Iz sadržaja spisa kao izvjesno proizlazi da je predmetna nekretnina dobrovoljno korištena kao instrument osiguranja kredita (zasnovana hipoteka radi osiguranja naplate 100.000,00 eura sa redovnim i zateznim kamatama), na koji način su ovršenici (njihovi pravni prednici) pristali da ovrhovoditelj kao vjerovnik svoju novčanu tražbinu može namiriti prodajom založene nekretnine (bili su svjesni mogućnosti pokretanja ovršnog postupka ukoliko osigurana novčana tražbina ne bude podmirena). Već sama ta činjenica je osnova za zaključak da postoji neodgodiva društvena potreba koja čini opravdanim ostvarenje legitimnog cilja zaštite pojedinačnog imovinskog prava ovrhovoditelja na naplatu svoje novčane tražbine, namirenje koje je osigurano dobrovoljnim založnim pravom (hipotekom), a koje u okolnostima kao što su predmetne preteže nad pravom prvoovršenika na dom i prvo i drugo ovršenika na mirno uživanje vlasništva na koja se pozivaju i pod pretpostavkom da je predmet ovrhe (založena nekretnina) jedini dom prvoovršenika (što isti nije učinio vjerojatnim), a što znači da je miješanje u pravo na dom i mirno uživanje vlasništva razmjerno legitimnom cilju koji se njime nastoji ostvariti (članak 75. stavak 5., članak 83. OZ-a), odnosno da se ovršenici u okolnostima kao što su predmetne niti ne mogu s uspjehom suprotstaviti provedbi ovrhe takvim prigovorima.
13. Osim toga, a na što opravdano ukazuje i ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu, prvoovršenik tijekom postupka (niti u žalbi) na pravno relevantna način nije niti pokušali dokazati (ili bar učiniti vjerojatnim) svoju stvarnu, dovoljno jaku i trajnu povezanost sa predmetnom nekretninom.
14. U konačnici ovršenici su se podneskom od 31. kolovoza 2024. očitovali da nemaju primjedbi na prigovor trećih osoba (DS i Fina Fabek) koji je podnesen 12. kolovoza 2024., u kojem treće osobe tvrde da su one stvarne vlasnice predmeta ovrhe, a što dodatno ne samo kompromitira paušalne navode žalitelja o navodnoj nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti, kao jednoj od kumulativno određenih pretpostavki za odgodu ovrhe, već neovisno o činjenice pokrenute parnice radi nedopuštenosti ovrhe i razloga zbog kojih je pokrenuta, dovodi do zaključka da je veći pravozaštitini interes za nastavak ovrhe od onog za odgodu ovrhe po prijedlozima prvo i drugo ovršenika, kako je to u biti pravilno odlučio i prvostupanjski sud.
5 Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 81/2015. – pročišćeni tekst, 94/2017. - ispravak)
15. Stoga, bez pravnog su uporišta žalbeni navodi u dijelu u kojem ovršenici tvrde da bi provedbom ovrhe ostali "bez jedinog doma", bili "beskućnici" i "trpjeli nenadoknadivu štetu", koja je otklonjiva odgodom ovrhe.
16. Promašeno je i pozivanje žalitelja na pravna shvaćanja iskazana u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Mindek protiv Hrvatske (zahtjev 6169/13) od 30. kolovoza 2016., s obzirom da se predmetna ovrha određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-836/2024-7 od 13. lipnja 2024. ne provodi samo radi naplate troškova ovršnog postupka, kao što je to slučaj u predmetu Mindek protiv Hrvatske, već radi naplate glavnog duga u iznosu 100.000,00 eura sa zateznim kamatama od 29. siječnja 2024. do isplate, redovne kamate do 10. travnja 2024. u iznosu 16.882,38 eura i zatezne kamate u iznosu od 432.726,65 eura, odnosno da se ne radi o činjenično i pravno podudarnim okolnostima u provedbi ovrhe.
17. Zaključno, ispitivanjem rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-836/2024-54 od 18. veljače 2025. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po ovršenicima, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Naprotiv, prvostupanjski je pravilno zaključio da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe po prijedlozima prvo i drugo ovršenika i za odluku u izreci dao jasne razloge, koji se žalbenim navodima ne dovode u dvojbu, a zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a).
U Zagrebu 24. lipnja 2025.
Sutkinja:
Slavica Garac
