Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1268/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Anđeli Bošković Rajković, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Mislav Karlovac, odvjetnik u Zagrebu, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv odluke o trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj P- 1149/2022-8 od 26. studenog 2024., 24. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja se uvažava kao osnovana, te se odluka o trošku sadržana u presudi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj P-1149/2022-8 od 26. studenog 2024., pod toč. II. izreke preinačava i rješava:

"Zahtjev tuženika za naknadom troška postupka, odbija se u cijelosti."

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

"1. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 8,25eur, u roku 15 dana.

2. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 77,20eur, u roku 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu odluke o trošku postupka pod toč. II. izreke pravovremenu žalbu podnio je tužitelj, pobijajući odluku o trošku zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje preinači. U bitnom navodi da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, pa je neosnovano naloženo tužitelju naknaditi trošak postupka tuženiku.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužitelja, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. No, u postupku pred prvostupanjskim sudom pogrešno je primijenjena odredba čl. 154. st. 2. ZPP, te je pravilnom primjenom navedene odredbe valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka.

7. Tužitelj ispravno navodi da se uspjeh stranaka u postupku prosuđuje po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, no gubi iz vida činjenicu da je tijekom postupka došlo do djelomičnog povlačenja tužbe i to ne zato što je tuženik tijekom postupka dijelom udovoljio tužbenom zahtjevu, već prije podnošenja tužbe, pa djelomično smanjenje tužbenog zahtjeva nije niti odgovornost tuženika, a niti slučaja koji se dogodio tuženiku. Stoga, pogrešno tužitelj smatra da bi uspio u cijelosti u postupku, čime ukazuje da bi do primjene trebala doći odredba čl. 154. st. 1. ZPP.

8. Odredba čl. 154. st. 2. ZPP glasi: "Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva."

9. U prvostupanjskom je postupku tužitelj s osnovom svog zahtjeva uspio u cijelosti (dakle 100%), a s visinom 19,12 %, pa je tužiteljev uspjeh uzimajući u obzir i osnov i visinu zahtjeva u postupku 59,56%, a tuženikov uspjeh 40,44%. Tužitelj je dakle (uzimajući u obzir i odlučivanje o osnovu i visini tužbenog zahtjeva) uspio u većoj mjeri, pa je od njegova postotka valjalo oduzeti postotak uspjeha tuženika (59,56%- 40,44%), pa bi upravo tuženik bio u obvezi tužitelju naknaditi troškove u omjeru od 19,12%. No, tužitelj nije potraživao troškove postupka.

10. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud pogrešno cijenio uspjeh stranaka u postupku, a time i primijenio čl. 154. st. 2. ZPP, valjalo je odluku o trošku pod toč. II. izreke prvostupanjske presude preinačiti i odbiti tuženikov zahtjev za naknadom troška.

11. U nepobijanom dijelu pod toč. I. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

12. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 24. lipnja 2025.

Sutkinja

Anđela Bošković Rajković