Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1608/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Tomislava Šimića predsjednika vijeća, sutkinje Štefice Bukvić izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Jasne Bratek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri d.o.o. Zadar, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., [osobni identifikacijski broj], Zagreb, Magazinska cesta 69, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, Zelinska 4, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1394/2023-22 od 16. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I. Žalba tužitelja uvažava se kao osnovana, a žalba tuženika odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, te se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1394/2023-22 od 16. rujna 2024.
- potvrđuje u pobijanim točkama V. i VI. izreke,
- ukida u pobijanim točkama I., II., III., IV., VII. i VIII. izreke i u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje
II. O zahtjevima tužitelja i tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Utvrđuje se da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 3.802,06 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na
- iznos od 26,07 EUR od 31.07.2010.,
- iznos od 57,98 EUR od 31.08.2010.,
- iznos od 51,30 EUR od 30.09.2010.,
- iznos od 50,59 EUR od 31.10.2010.,
- iznos od 50,09 EUR od 30.11.2010.,
- iznos od 53,28 EUR od 31.12.2010.,
- iznos od 56,07 EUR od 31.01.2011.,
- iznos od 56,44 EUR od 28.02.2011.,
- iznos od 54,53 EUR od 31.03.2011.,
- iznos od 55,83 EUR od 30.04.2011.,
- iznos od 56,72 EUR od 31.05.2011.,
- iznos od 55,23 EUR od 30.06.2011.,
- iznos od 55,63 EUR od 31.07.2011.,
- iznos od 54,52 EUR od 31.08.2011.,
- iznos od 52,10 EUR od 30.09.2011.,
- iznos od 54,69 EUR od 31.10.2011.,
- iznos od 55,94 EUR od 30.11.2011.,
- iznos od 55,08 EUR od 31.12.2011.,
- iznos od 50,21 EUR od 31.01.2012.,
- iznos od 56,46 EUR od 29.02.2012.,
- iznos od 56,82 EUR od 31.03.2012.,
- iznos od 55,17 EUR od 30.04.2012.,
- iznos od 50,08 EUR od 31.05.2012.,
- iznos od 57,37 EUR od 30.06.2012.,
- iznos od 57,75 EUR od 31.07.2012.,
- iznos od 56,62 EUR od 31.08.2012.,
- iznos od 54,16 EUR od 30.09.2012.,
- iznos od 56,77 EUR od 31.10.2012.,
- iznos od 58,00 EUR od 30.11.2012.,
- iznos od 57,12 EUR od 31.12.2012.,
- iznos od 52,20 EUR od 31.01.2013.,
- iznos od 56,37 EUR od 28.02.2013.,
- iznos od 56,72 EUR od 31.03.2013.,
- iznos od 55,08 EUR od 30.04.2013.,
- iznos od 49,99 EUR od 31.05.2013.,
- iznos od 49,84 EUR od 30.06.2013.,
- iznos od 51,08 EUR od 31.07.2013.,
- iznos od 53,08 EUR od 31.08.2013.,
- iznos od 55,85 EUR od 30.09.2013.,
- iznos od 54,41 EUR od 31.10.2013.,
- iznos od 55,41 EUR od 30.11.2013.,
- iznos od 56,55 EUR od 31.12.2013.,
- iznos od 69,82 EUR od 31.01.2014.,
- iznos od 71,29 EUR od 28.02.2014.,
- iznos od 70,64 EUR od 31.03.2014.,
- iznos od 68,75 EUR od 30.04.2014.,
- iznos od 68,09 EUR od 31.05.2014.,
- iznos od 68,19 EUR od 30.06.2014.,
- iznos od 70,06 EUR od 31.07.2014.,
- iznos od 71,61 EUR od 31.08.2014.,
- iznos od 71,13 EUR od 30.09.2014.,
- iznos od 72,45 EUR od 31.10.2014.,
- iznos od 73,30 EUR od 30.11.2014.,
- iznos od 72,58 EUR od 31.12.2014.,
- iznos od 108,20 EUR od 31.01.2015.,
- iznos od 73,10 EUR od 28.02.2015.,
- iznos od 72,96 EUR od 31.03.2015.,
- iznos od 72,81 EUR od 30.04.2015.,
- iznos od 72,67 EUR od 31.05.2015.,
- iznos od 72,53 EUR od 30.06.2015.,
- iznos od 72,38 EUR od 31.07.2015.,
- iznos od 72,23 EUR od 31.08.2015.,
- iznos od 72,09 EUR od 30.09.2015.
do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;
i u iznosu zakonske zatezne kamate tekuće na
- iznos od 6,93 EUR od 31.10.2007. do 08.02.2016.,
- iznos od 5,73 EUR od 31.12.2007. do 08.02.2016.,
- iznos od 7,33 EUR od 31.01.2008. do 08.02.2016.,
- iznos od 8,06 EUR od 29.02.2008. do 08.02.2016.,
- iznos od 6,10 EUR od 31.03.2008. do 08.02.2016.,
- iznos od 6,48 EUR od 30.04.2008. do 08.02.2016.,
- iznos od 0,19 EUR od 31.05.2008. do 08.02.2016.,
- iznos od 0,80 EUR od 31.11.2008. do 08.02.2016.,
- iznos od 2,58 EUR od 31.12.2008. do 08.02.2016.,
- iznos od 5,10 EUR od 31.01.2009. do 08.02.2016.,
- iznos od 4,56 EUR od 28.02.2009. do 08.02.2016.,
- iznos od 7,97 EUR od 31.03.2009. do 08.02.2016.,
- iznos od 7,36 EUR od 30.04.2009. do 08.02.2016.,
- iznos od 8,64 EUR od 31.05.2009. do 08.02.2016.,
- iznos od 19,52 EUR od 30.06.2009. do 08.02.2016.,
- iznos od 17,31 EUR od 31.07.2009. do 08.02.2016.,
- iznos od 24,16 EUR od 31.08.2009. do 08.02.2016.,
- iznos od 21,85 EUR od 30.09.2009. do 08.02.2016.,
- iznos od 18,08 EUR od 31.10.2009. do 08.02.2016.,
- iznos od 26,12 EUR od 30.11.2009. do 08.02.2016.,
- iznos od 36,34 EUR od 31.12.2009. do 08.02.2016.,
- iznos od 29,16 EUR od 31.01.2010. do 08.02.2016.,
- iznos od 31,73 EUR od 28.02.2010. do 08.02.2016.,
- iznos od 28,55 EUR od 31.03.2010. do 08.02.2016.,
- iznos od 29,16 EUR od 30.04.2010. do 08.02.2016.,
- iznos od 42,87 EUR od 31.05.2010. do 08.02.2016.,
- iznos od 44,24 EUR od 30.06.2010. do 08.02.2016.,
- iznos od 29,65 EUR od 31.07.2010. do 08.02.2016.
do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 08. veljače 2016. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Utvrđuje se da postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 100,39 Eura.
III. Prebija se tražbina tužitelja utvrđena u točci I. ove izreke sa tražbinom tuženika utvrđenom u točci II. ove izreke.
IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju
i) iznos od 3.701,67 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na
- iznos od 34,96 EUR od 30.09.2010.,
- iznos od 50,59 EUR od 31.10.2010.,
- iznos od 50,09 EUR od 30.11.2010.,
- iznos od 53,28 EUR od 31.12.2010.,
- iznos od 56,07 EUR od 31.01.2011.,
- iznos od 56,44 EUR od 28.02.2011.,
- iznos od 54,53 EUR od 31.03.2011.,
- iznos od 55,83 EUR od 30.04.2011.,
- iznos od 56,72 EUR od 31.05.2011.,
- iznos od 55,23 EUR od 30.06.2011.,
- iznos od 55,63 EUR od 31.07.2011.,
- iznos od 54,52 EUR od 31.08.2011.,
- iznos od 52,10 EUR od 30.09.2011.,
- iznos od 54,69 EUR od 31.10.2011.,
- iznos od 55,94 EUR od 30.11.2011.,
- iznos od 55,08 EUR od 31.12.2011.,
- iznos od 50,21 EUR od 31.01.2012.,
- iznos od 56,46 EUR od 29.02.2012.,
- iznos od 56,82 EUR od 31.03.2012.,
- iznos od 55,17 EUR od 30.04.2012.,
- iznos od 50,08 EUR od 31.05.2012.,
- iznos od 57,37 EUR od 30.06.2012.,
- iznos od 57,75 EUR od 31.07.2012.,
- iznos od 56,62 EUR od 31.08.2012.,
- iznos od 54,16 EUR od 30.09.2012.,
- iznos od 56,77 EUR od 31.10.2012.,
- iznos od 58,00 EUR od 30.11.2012.,
- iznos od 57,12 EUR od 31.12.2012.,
- iznos od 52,20 EUR od 31.01.2013.,
- iznos od 56,37 EUR od 28.02.2013.,
- iznos od 56,72 EUR od 31.03.2013.,
- iznos od 55,08 EUR od 30.04.2013.,
- iznos od 49,99 EUR od 31.05.2013.,
- iznos od 49,84 EUR od 30.06.2013.,
- iznos od 51,08 EUR od 31.07.2013.,
- iznos od 53,08 EUR od 31.08.2013.,
- iznos od 55,85 EUR od 30.09.2013.,
- iznos od 54,41 EUR od 31.10.2013.,
- iznos od 55,41 EUR od 30.11.2013.,
- iznos od 56,55 EUR od 31.12.2013.,
- iznos od 69,82 EUR od 31.01.2014.,
- iznos od 71,29 EUR od 28.02.2014.,
- iznos od 70,64 EUR od 31.03.2014.,
- iznos od 68,75 EUR od 30.04.2014.,
- iznos od 68,09 EUR od 31.05.2014.,
- iznos od 68,19 EUR od 30.06.2014.,
- iznos od 70,06 EUR od 31.07.2014.,
- iznos od 71,61 EUR od 31.08.2014.,
- iznos od 71,13 EUR od 30.09.2014.,
- iznos od 72,45 EUR od 31.10.2014.,
- iznos od 73,30 EUR od 30.11.2014.,
- iznos od 72,58 EUR od 31.12.2014.,
- iznos od 108,20 EUR od 31.01.2015.,
- iznos od 73,10 EUR od 28.02.2015.,
- iznos od 72,96 EUR od 31.03.2015.,
- iznos od 72,81 EUR od 30.04.2015.,
- iznos od 72,67 EUR od 31.05.2015.,
- iznos od 72,53 EUR od 30.06.2015.,
- iznos od 72,38 EUR od 31.07.2015.,
- iznos od 72,23 EUR od 31.08.2015.,
- iznos od 72,09 EUR od 30.09.2015.
do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;
ii) zakonsku zateznu kamatu tekuću na
- iznos od 6,93 EUR od 31.10.2007. do 08.02.2016.,
- iznos od 5,73 EUR od 31.12.2007. do 08.02.2016.,
- iznos od 7,33 EUR od 31.01.2008. do 08.02.2016.,
- iznos od 8,06 EUR od 29.02.2008. do 08.02.2016.,
- iznos od 6,10 EUR od 31.03.2008. do 08.02.2016.,
- iznos od 6,48 EUR od 30.04.2008. do 08.02.2016.,
- iznos od 0,19 EUR od 31.05.2008. do 08.02.2016.,
- iznos od 0,80 EUR od 31.11.2008. do 08.02.2016.,
- iznos od 2,58 EUR od 31.12.2008. do 08.02.2016.,
- iznos od 5,10 EUR od 31.01.2009. do 08.02.2016.,
- iznos od 4,56 EUR od 28.02.2009. do 08.02.2016.,
- iznos od 7,97 EUR od 31.03.2009. do 08.02.2016.,
- iznos od 7,36 EUR od 30.04.2009. do 08.02.2016.,
- iznos od 8,64 EUR od 31.05.2009. do 08.02.2016.,
- iznos od 19,52 EUR od 30.06.2009. do 08.02.2016.,
- iznos od 17,31 EUR od 31.07.2009. do 08.02.2016.,
- iznos od 24,16 EUR od 31.08.2009. do 08.02.2016.,
- iznos od 21,85 EUR od 30.09.2009. do 08.02.2016.,
- iznos od 18,08 EUR od 31.10.2009. do 08.02.2016.,
- iznos od 26,12 EUR od 30.11.2009. do 08.02.2016.,
- iznos od 36,34 EUR od 31.12.2009. do 08.02.2016.,
- iznos od 29,16 EUR od 31.01.2010. do 08.02.2016.,
- iznos od 31,73 EUR od 28.02.2010. do 08.02.2016.,
- iznos od 28,55 EUR od 31.03.2010. do 08.02.2016.,
- iznos od 29,16 EUR od 30.04.2010. do 08.02.2016.,
- iznos od 42,87 EUR od 31.05.2010. do 08.02.2016.,
- iznos od 44,24 EUR od 30.06.2010. do 08.02.2016.,
- iznos od 29,65 EUR od 31.07.2010. do 08.02.2016.
do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 08. veljače 2016. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;
iii) dok se u preostalom dijelu, za više zatraženi iznos od 576,96 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na
- iznos od 6,93 EUR od 08.02.2016.,
- iznos od 5,73 EUR od 08.02.2016.,
- iznos od 7,33 EUR od 08.02.2016.,
- iznos od 8,06 EUR od 08.02.2016.,
- iznos od 6,10 EUR od 08.02.2016.,
- iznos od 6,48 EUR od 08.02.2016.,
- iznos od 0,19 EUR od 08.02.2016.,
- iznos od 0,80 EUR od 08.02.2016.,
- iznos od 2,58 EUR od 08.02.2016.,
- iznos od 5,10 EUR od 08.02.2016.,
- iznos od 4,56 EUR od 08.02.2016.,
- iznos od 7,97 EUR od 08.02.2016.,
- iznos od 7,36 EUR od 08.02.2016.,
- iznos od 8,64 EUR od 08.02.2016.,
- iznos od 19,52 EUR od 08.02.2016.,
- iznos od 17,31 EUR od 08.02.2016.,
- iznos od 24,16 EUR od 08.02.2016.,
- iznos od 21,85 EUR od 08.02.2016.,
- iznos od 18,08 EUR od 08.02.2016.,
- iznos od 26,12 EUR od 08.02.2016.,
- iznos od 36,34 EUR od 08.02.2016.,
- iznos od 29,16 EUR od 08.02.2016.,
- iznos od 31,73 EUR od 08.02.2016.,
- iznos od 28,55 EUR od 08.02.2016.,
- iznos od 29,16 EUR od 08.02.2016.,
- iznos od 42,87 EUR od 08.02.2016.,
- iznos od 44,24 EUR od 08.02.2016.,
- iznos od 29,65 EUR od 08.02.2016.,
- iznos od 26,07 EUR od 31.07.2010.,
- iznos od 57,98 EUR od 31.08.2010.,
- iznos od 16,34 EUR od 30.09.2010.
tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
V. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj: 138-50-3520647 sklopljen 12. lipnja 2006. ništetan u dijelu kojim je ugovorena naknada u visini od 1,00% od iznosa kredita.
VI. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 240,23 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 26. lipnja 2006. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
VII. Nalaže se tuženiku po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tužitelju iznos od 1.920,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. rujna 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se za više zatraženi iznos visine od 339,59 Eura zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan.
VIII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.045,79 Eura sa zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan."
2. Navedenu presudu u dijelu pod točkom I. izreke kojim je propušteno utvrditi razliku do ukupne tražbine tužitelja od 4.278,63 EUR-a sa zateznim kamatama, u dijelu pod točkom II. i III. izreke, u dijelu pod točkom IV. izreke kojim je propušteno naložiti tuženiku da tužitelju naknadi razliku do ukupne tražbine od 4.278,63 EUR-a sa zateznim kamatama, odnosno u dijelu u kojemu je odbijen tužiteljev zahtjev za iznos od 576,96 EUR sa zateznim kamatama, pravovremenom žalbom, pobija tužitelj zbog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se prihvate tužbeni zahtjevi tužitelja u cijelosti, odbije tuženikov prigovor radi prebijanja.
Traži trošak za sastav žalbe.
3. Iz sadržaja pravovremene žalbe tuženika proizlazi da tuženik navedenu presudu pobija u dijelu pod točkom I., IV.i), ii), V., VI., VII. i VIII. izreke, zbog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP-a, s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te naloži tužitelju da naknadi trošak parničnog postupka uvećan za zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak za sastav žalbe sa zateznim kamatama.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.
6. Ispitujući presudu u pobijanim dijelovima, postupak koji je prethodio njenom donošenju, žalbene navode tužitelja i tuženika, ovaj sud nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti prema odredbi iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. Predmet spora su zahtjevi tužitelja
- za isplatu iznosa od 4.278,63 EUR-a s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica u CHF iz odredbi (čl. 1. i čl. 7.) Ugovora o kreditu broj 138-50-3520647 od 12. lipnja 2006. potvrđenog (solemniziranog) po javnom bilježniku Veri Marčina u Zadru pod brojem OU-464/06-1, sklopljenog između prednika tužitelja CF i tuženika, (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu),
- za utvrđenje da je Ugovor o kreditu ništetan u dijelu kojim je ugovorena naknada u visini od 1,00% od iznosa kredita, (čl. 3.), (u daljnjem tekstu: Naknada), i slijedom toga za isplatu iznosa od 240,23 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 26. lipnja 2006.
8. Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja je utvrdio
- da su prednik tužitelja kao potrošač i tuženik kao banka sklopili Ugovor o kreditu od 12. lipnja 2006. kojim je tuženik odobrio stambeni kredit za kupnju bez počeka, u osobne svrhe, u visini od 39.000,00 CHF protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, uz redovnu kamatu od 4,95% godišnje promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora (čl. 2. Ugovora), uz otplatu kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita s dospijećem anuiteta na naplatu zadnjeg dana u mjesecu (čl. 7.) i uz Naknadu u iznosu od 1,00% od iznosa kredita, jednokratnu, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita (čl. 3.) koja je na dan obračuna i isplate iznosila 390,00 CHF odnosno 1.810,04 kn što prema fiksnom tečaju konverzije 1EUR = 7,53450 kn iznosi 240,23 EUR-a,
- da je prednik tužitelja preminuo **.**.2014., a tužitelj je nastavio otplaćivati kredit i otplatio ga,
- da su tužitelj i tuženik 8. veljače 2016. sklopili Dodatak broj KONV-01/2016 Ugovoru o kreditu, (u daljnjem tekstu:Dodatak Ugovora o kreditu), kojim su ugovoreni uvjeti za provedbu konverzije kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR, temeljem čl. 19.a do čl. 19.i Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15) i pisanog prihvata izračuna konverzije od strane tužitelja kao pravnog sljednika korisnika kredita.
9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica u švicarskom franku (CHF), o vezivanju otplate kredita uz CHF prema tečaju na dan plaćanja, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03; u daljnjem tekstu: ZZP/03).
10. Presudama zaštite kolektivnih interesa i prava (čl. 502 a. ZPP-a), (Trgovački sud u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.), stranke – banke među kojima je bio i tuženik, a kojim je između ostalog obuhvaćeno razdoblje sklapanja potrošačkih ugovora od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., pravomoćno je presuđeno da su odredbe ugovora o valutnoj klauzulu u CHF nepoštene i ništetne jer da su te odredbe svih banaka bile nerazumljive za klijente (klijentima nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijenta kao potrošača) i da su tužene banke kao trgovci bili svjesni rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja glavnice u valuti CHF, da ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri, a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorni strana. Tuženik ne tvrdi da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (CHF) bile drugačije stipulirane od istih odredbi predmetnog Ugovora koje su radi zaštite kolektivnih interesa bile predmetom razmatranja u gore navedenim odlukama, a niti je objasnio sudu kako su bili definirani parametri za određivanje glavnice u CHF, odnosno je li i na koji način kvalitativno i kvantitativno u razdoblju vraćanja kredita, razrađivana uzročno-posljedičnu veza njihovih kretanja.
11. Tuženik niti u predmetnoj parnici na pravno relevantan način nije kompromitirao činjenicu da je predmetni Ugovor o kreditu unaprijed formuliran i da predstavlja standardni ugovor, da prednik tužitelja na bilo koji način nije mogao utjecati na njegov sadržaj i da je Ugovor o kreditu sastavljen po kreditoru.
12. S obzirom na okolnosti konkretnog slučaja kao jedini objektivni zaključak, kako ga je formirao i sud prvog stupnja na osnovu provedenih dokaza, ostaje da tuženik o riziku koji je za prednika tužitelja predstavlja valuta glavnice u CHF sa prednikom tužitelja nije pregovarao, iako je bio svjestan rizika po prednika tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja glavnice u valutu CHF, a što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovorni strana.
13. Solemnizacija Ugovora o kreditu nije dokaz da je javni bilježnik protumačio korisniku kredita učinke i pravne posljedice ugovaranja valutne klauzule uz koju je vezana glavnica u CHF. To iz razloga što u ugovorima o kreditu koji sadrže odredbu kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF nisu navedeni ni obrazloženi kriteriji na temelju kojih bi prosječni potrošač, što su prednik tužitelja i tužitelj u ovom predmetu spora, mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz te zaštitne, klauzule pa javni bilježnik nije mogao objasniti korisniku kredita značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u CHF jer isti nisu bili sadržani u Ugovoru kojeg je solemnizirao.
14. Nadalje, neovisno o tome je li odredba iz potrošačkog ugovora proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite, učinci utvrđenja da je određena odredba iz potrošačkih ugovora nepoštena idu u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja takvih ugovora, odnosno smatra se da nepoštena odredba iz potrošačkog ugovora nikad nije bila ugovorena.
15. Sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe bilo kao glavnog ili prethodnog pitanja kao u ovom predmetu spora mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo.
16. Proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju (čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO), a što znači da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena (spojeni predmeti Suda Europske unije C-154/2015., C-307/2015 i C-308/2015 u kojima su utvrđena i definirana pravila vezano za Direktivu 93/13/ EEZ).
17. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je ništetna odredba Ugovora o kreditu o Naknadi jer iz izvedenih dokaza proizlazi da prednik tužitelja i tuženik oko Naknade nisu pregovarali jer je u pitanju unaprijed formulirana odredbe Ugovora o kreditu, (čl. 3.), i jer prednik tužitelja nije imao utjecaja na sadržaj te odredbe Ugovora o kreditu.
18. Tuženik, koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o Naknadi, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i na koju prednik tužitelja nije mogao utjecati, nije dokazao opravdanost ugovorene visine Naknade u postotku od odobrenog iznosa kredita, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu prednika tužitelja kao potrošača.
18.1. Točno je da je predmetna odredba jasna i uočljiva, međutim ista je iz svih naprijed navedenih razloga nepoštena, s time da se ista ne može podvesti u smislu odredbe čl. 84. ZZP/03 pod kategoriju predmeta ugovora i cijene u pogledu kojih nije dopušteno ocjenjivanje poštenosti tih ugovornih odredbi ako su iste jasne i razumljive. Dakle s obzirom da se predmetna odredba ne odnosi na predmet ugovora i cijenu to je dopušteno ocjenjivati je li poštena.
18.2. Iz iskaz tužitelja proizlazi da se prilikom sklapanja Ugovora o kreditu koji je prethodno pripremio tuženik o Naknadi nije pojedinačno pregovaralo niti se moglo pojedinačno pregovarati, da se predniku tužitelju nije omogućilo da shvati prirodu usluga koje se pružaju kao protučinidba za Naknadu predviđenu u navedenoj ugovornoj odredbi i da provjeri koji troškovi se podmiruju Naknadom, da ne postoji preklapanje različitih troškova koji se pokrivaju tom Naknadom, kao i da procjeni financijske posljedice koje za njega proizlaze iz te ugovorne odredbe. Na tuženiku je bio teret dokazivanja da se s prednikom tužitelja pojedinačno pregovarao o Naknadi, o visini i svrsi te Naknade u smislu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP/03. Saslušana svjedokinja ŽF zaposlenice tuženika nema neposrednih saznanja o sklapanju Ugovora o kreditu sa prednikom tužitelja ni o pregovaranju prilikom sklapanja tog Ugovora o kreditu. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da odredba (čl. 3.) Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno plaćanje Naknade predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu čl. 81. st. 1. ZZP/03, koja je prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP/03, ništetna.
18.3. K tome još treba uputiti i na odluku Vrhovnog suda Rev-673/2023 u činjenično istovjetnoj situaciji iz koje proizlazi da kod ocjene postojanja dobre vjere valja uzeti u obzir cjelovito tuženikovo ponašanje u ugovornoj i predugovornoj fazi i u odnosu na odredbe koje čine bitne sastojke ugovora. Budući je tuženik u svojstvu stranke sudjelovao u kolektivnom sporu koji je pokrenula Udruga Potrošač i da je pravomoćnim presudama utvrđeno kako je tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača time što im je nametnuo nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, za zaključiti je iz svih okolnosti slučaja, kako tuženikovo nepoštenje nije prestalo ugovaranjem glavnog predmeta ugovora, naprotiv obuhvatilo je i predmetnu akcesornu ugovornu odredbu o kojoj prednik tužitelja nije imao mogućnost pregovaranja. Ne samo zato jer mu tu mogućnost tuženik nije pružio, nego i zato jer nije bilo izgledno, a time i objektivno moguće utjecati na visinu Naknade ukoliko je prednik tužitelj kao potrošač želio ishoditi kredit.
19. Osim što u Ugovoru o kreditu nije navedeno na što sve se Naknada odnosi, kao i da tuženik u ovom postupku ne obrazlaže (niti dokazuje) koje usluge ili troškovi su podmireni iz te Naknade, a koji bi bili u izravnoj vezi s Ugovorom o kreditu, da je visina Naknade određena u postotku od odobrenog iznosa kredita što načelno znači da korisnici većeg iznosa kredita plaćaju i višu Naknadu i govori u prilog tome da tako ugovorenom Naknadom nisu “pokriveni“ stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog kredita to tuženik nije dokazao opravdanost ugovaranja Naknade u postotku od odobrenog iznosa glavnice kredita, pa uz činjenicu da je Naknada plaćena od iznosa kredita i da je za ukupan iznos kredita prednik tužitelj, kao i tužitelj, bio u obvezi plaćati ugovorenu kamatu, slijedi daljnji zaključak da je predmetna ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu prednika tužitelja kao potrošača.
19.1. Valja ukazati da je Sud Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 vezano uz nepoštenost ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi odgovorio na prethodno pitanje tako da:
„3. Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.“,
pa iako se Direktiva 93/13 ne primjenjuje na konkretan slučaj s obzirom je Ugovor o kreditu sklopljen 12. lipnja 2006., to razmišljajući u duhu prava Europske unije proizlazi da je pravilan zaključak suda da je odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena Naknada nepoštena ugovorna odredba.
20. Suprotno žalbenim navodima tuženika, iako je Ugovor o kredit u cijelosti ispunjen, tužitelj ima pravo isticati ništetnost ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu pa tako i odredbe kojom je ugovoreno plaćanje Naknade. S obzirom na naprijed navedeno, radi se o ništetnoj ugovornoj odredbi, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a.
21. Jednako kao što je sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 81. st. 1. i čl. 87. st.1. ZZP/03 kada je utvrdio odredbu o Naknadi iz Ugovora o kreditu ništetnom, tako je pravilno primijenio odredbu čl. 1111. ZOO-a kada je prihvati tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 240,23 EUR-a, (visina kojeg je utvrđena po vještaku financijske struke i nije sporna). Ovaj sud prihvaća stajalište suda prvog stupnja koje je također utemeljeno na recentnoj praksi Vrhovnog suda prema kojoj je zbog utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe tuženik koji se ponašao suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nesavjestan stjecatelj u smislu čl. 1115. ZOO-a pa je na dosuđeni iznos od 240,23 EUR-a dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja (plaćanja naknade za obradu kredita).
21.1. Stoga je presuda suda prvog stupnja potvrđena u točkama V. i VI. izreke.
22. ZID ZPK/15, i prema pravnom shvaćanju ovoga suda, imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF, te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.a do čl. 19.e ZID ZPK/15).
23. Zakonitost i provedba konverzije sukladno ZID ZPK/15 je utvrđena rješenjem Vrhovnog suda RH broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kao i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. Međutim, sklapanjem sporazuma o konverziji potrošač i korisnik kredita u CHF nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu za razdoblje važenja Ugovora o kreditu u CHF do dana sklapanja Dodatka Ugovora o konverziji.
24. U situaciji kada su ugovorne odredbe ništetne po samom zakonu iste ne mogu postati valjane niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, čl. 326. st. 1. ZOO-a. Iako Dodatak Ugovora o kreditu predstavlja akt kojeg su banke bile dužne sklopiti na temelju zakona odnosno odredbe čl. 19. b. ZID ZPK/15, a sve u cilju da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valutu EUR, to ne znači da je tužitelj kao pravni sljednik korisnika kredita izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove zbog ništetnih ugovornih odredbi ukoliko se u postupku utvrdi da Dodatkom Ugovora o kreditu tužitelj nije u cijelosti obeštećen, odnosno da sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu nisu sanirane posljedice ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu.
25. U postupku je, utvrđeno da je tuženik ponudom konverzije postupio sukladno odredbama ZID ZPK/15 koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u EUR-u.
26. Okolnost što su stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu, kojim je predmetni kredit konvertiran iz valute CHF u valutu EUR, nema nikakvog pravno relevantnog značaja za ocjenu pravnog interesa za pokretanje i vođenje predmetne parnice i utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica u CHF.
26.1. Treba navesti da je VSRH u odluci od 12. veljače 2019. donesenoj u spisu predmeta Rev-2868/18 povodom izvanredne revizije u kojoj je postavljeno pitanje da li sklapanjem dodatka ugovora o kreditu korisnik kredita gubi pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu izrazio stav da sama činjenica - da su stranke sklopile dodatak ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK/15, kojim je izvršena konverzija kredita u valuti CHF u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, a kojim su u prethodno sklopljenom ugovoru o kreditu izmijenile odredbe glede valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, i kojim su postigle sporazum o raspolaganju preplatom - ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu u valuti CHF ništetne. To sve stoga što korisnik kredita i nadalje tvrdi da mu nije u cijelosti podmiren dug, odnosno da provedbom konverzije nije u potpunosti obeštećen glede posljedica koje su proizvele ništetne ugovorne odredbe, slijedom čega i postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatu, pri čemu treba imati u vidu i to da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, a ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO-a), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO-a. Potpuno identičan pravni stav VSRH je izrazio i u kasnije donesenoj odluci Rev- 18/2018 od 26. svibnja 2020.
26.2. Slijedom naprijed navedenog sud prvog stupnja je pravilno zaključio da tužitelj, neovisno o sklopljenom Dodatku Ugovoru o kreditu o konverziji, je ovlašten u istoj zahtijevati utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog u valuti CHF kako bi na temelju toga ostvario zaštitu povrijeđenih prava za koja smatra da mu pripadaju, odnosno kako bi ostvario pravo na obeštećenje zbog primjene tih ništetnih odredbi. Takav zaključak u skladu i sa pravnim shvaćanjem izraženim i u odluci Suda EU, donesenoj 14. ožujka 2019. u predmetu C-118/17 (Dunai protiv Erste bank Hungary), a prema kojem shvaćanju odredbu čl. 6. st. 1. Direktive 93/13/EEZ o nepoštenim ugovornim odredbama uvijek treba tumačiti na način da nepoštene ugovorne odredbe nisu obvezujuće za potrošače, kao da nikada nisu postojale tako da ne mogu imati učinak u odnosu na potrošača, sve to s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala. Polazeći od navedenog pravnog shvaćanja, iz kojeg proizlazi pravo na potpuno obeštećenje od posljedica ništetnosti nekih ugovornih odredbi, prema ocjeni ovog suda, u situaciji kada su nepoštene ugovorne odredbe izmijenjene ili zamijenjene drugim odredbama sa ciljem kako bi se neki ugovor održao na snazi, i to ne samo onda kada do toga dođe izravnom intervencijom zakonodavca, već i onda kada do toga dođe intervencijom ugovornih strana izvršenom temeljem neke zakonske odredbe kao što je to ovdje slučaj, nikako ne može imati za posljedicu smanjenje zajamčene pravne zaštite potrošača. To drugim riječima znači da potrošač u svakoj situaciji, pa tako i u konkretnom slučaju tužitelj, mora imati mogućnost uspostave činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da takve nepoštene odredbe nisu postojale, a osobito mora imati mogućnost ostvarivanja povrata koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi.
27. Sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu izmijenili su se samo uvjeti i način otplate kredita, a ne radi se o sklapanju sasvim novog ugovora. Sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog Ugovora o kreditu, ali ničime nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu za razdoblje do konverzije. Do dana sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu osnovni Ugovor o kreditu proizvodio je pravne učine, kao i kod korisnika koji nisu sklopili dodatak ugovora i proveli konverziju. Prihvaćajući pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske čak da je osnovni ugovor prestao važiti, ne bi bilo zapreke za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog Ugovora o kreditu, koje razloge je dao sud prvog stupnja glede valutne klauzule u CHF, a što u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj sud.
28. Stoga, sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 tužitelj (potrošač) nije izgubio pravo na potraživanje preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu, te korisnik (potrošač) kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništenih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu.
29. Visinu pretplaćenog iznosa sud prvog stupnja utvrdio je po vještaku financijske struke. Iz nalaza i mišljenja vještaka (list 182 do 188) jasno proizlazi da sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu tužitelj nije u potpunosti obeštećen. Tako je utvrđeno da je u razdoblju od 26. lipnja 2006. do konverzije kredita 30. rujna 2015. s osnova promjene tečaja valute CHF utvrđena preplata od ukupno 4.278,63 EUR-a, negativne tečajne razlike u iznosu od 100,39 EUR-a i preplata u provedenoj konverziji u iznosu od 476,57 EUR-a.
30. Da bi se utvrdila razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništenih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu za koje tužitelj po konverziji nije u potpunosti obeštećen potrebno je od utvrđenog iznosa preplate po vještaku odbiti iznos preplate po provedenoj konverziji.
30.1. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da sud prvog stupnja nije pravilno uračunao preplatu priznatu po konverziji. To iz razloga što je ta preplata priznata po konverziji utvrđena prema anuitetima koji sadrža glavnicu i kamate, a u ovom predmetu utvrđena je samo preplata s osnova ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica u CHF, a ne i odredba koja se odnose na promjenjivu stopu kamate i u odnosu na koje nije utvrđeno koliko je preplata. Stoga je i činjenično stanje nepravilno i nepotpuno utvrđeno.
31. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da je tuženik je na pripremnom ročištu 26. veljače 2024. izjavio prigovor radi prebijanja za tzv. negativnu razliku koji nije kvantitativno odredio. Ni nakon što je vještak financijske struke u nalazu i mišljenju utvrdio da negativna razlika iznosi 100,39 EUR-a tuženik nije kvantitativno odredio prigovor radi prebijanja. Prigovor radi prebijanja o kojemu bi sud mogao odlučiti u smislu čl. 338. st. 3. u vezi čl. 333. st. 3. ZPP-a, morao bi biti postavljen na način da je tražbina tuženika kvantitativno određena, kako bi sud o prigovoru mogao odlučiti u izreci presude tako da utvrdi potraživanje tuženika prema tužitelju u određenom novčanom iznosu, pa kako takav kvantitativno određeni prigovor tuženik nije izjavio, sud prvog stupnja o istome nije niti mogao odlučiti izrekom presude. Stoga je nejasno temeljem čega je sud prvog stupnja prihvatio tuženikov prigovor radi prebijanja za iznos od 100,39 EUR-a čime je počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. na koju u žalbi osnovano ukazuje tužitelj.
31.1. Potrebno je navesti, da je u ovom postupku predmet spora restitucijski zahtjev tužitelja u smislu odredaba čl. 323. ZOO-a, prema kojoj svaka od stranaka može zahtijevati povrat onog što je dala u ispunjenju ništetnog ugovora ili u ovom slučaju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica u CHF. Prigovor radi prebijanja (ili protutužbeni zahtjeva) za tzv. negativnu razliku može se staviti do zaključenja prethodnog postupka, (vidi pravno shvaćanje VSRH u presudi broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.). U tom slučaju, po stavu ovoga suda, potrebno je utvrditi da li je dio imovine tuženika prešao u imovinu tužitelja te da li je tuženik ovlašten na taj način umanjivati restitucijski zahtjeva tužitelja zbog utvrđene povrede potrošačkog prava, koja se manifestira upravo kroz razliku isplaćenih anuiteta prema promjeni tečaja CHF u odnosu na početni.
32. Sijedom navedenoga, valjalo je ukinuti presudu suda prvog stupnja u pobijanim točkama od točkama I., II., III. i IV., izreke i u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje u kojem će sud prvog stupnja otkloniti bitnu povredu na koju mu je ukazano i nakon što po vještaku financijske struke utvrdi koliko iznosi preplata po konverziji s osnova ništetenih odredbi o valutnoj klauzuli, a koliko s osnova ništetenih odredbi o promjenjivoj stopi kamate prema odluci banke, obračunato do 30. rujna 2015., odlučiti o o tužbenom zahtjevu za isplatu iznosa za koji tužitelj nije obeštećen.
33. Budući je presuda suda prvog stupnja ukinuta u glavnoj stvari ukinuta je i u odluci o troškovima postupka (točka VII. i VIII.) jer ovisi o tome kako će biti odlučeno o glavnoj stvari.
34. Slijedom navedenog, na temelju odredbi čl. 368. st. 1., čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.
35. Na osnovu odredbe čl. 166. st. 4. u svezi st. 3. istog članka ZPP-a odlučeno je u točki II. izreke ove odluke.
Osijek, 24. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Tomislav Šimić
