Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ob-145/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Tanji Petković Grgurek, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Denisu Krištofiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-1224/2022-18 od 3. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 24. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-1224/2022-18 od 3. rujna 2024.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. 1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je bračnom stečevinom GZ i NZ, svakog u 1/2 dijela nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica], [adresa] površine 1.082 m2, Dvorište površine 490 m2, stambena zgrada broj 122 površine 324 m2, poslovna zgrada 122/1 površine 199 m2, kuća broj 122/2, 122/3 površine 95 m2, spremište površine 12 m2 i spremište površine 42 m2, odnosno ukupno 1.082 m2, a koji suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E-9 ) je povezano sa posebnim dijelom i to stanom na II. ( drugom) katu lijevo koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija, ukupne površine 61,33 m2, [adresa], neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine i jednako je velik kao i ostali suvlasnički dijelovi te da je tužiteljica ovlaštena temeljem presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva u 1/2 dijela predmetne nekretnine na svoje ime uz istovremeno brisanje 1/2 dijela suvlasništva s imena tuženika. Pod točkom II. izreke određeno je da će pravo stanovanja do razvrgnuća suvlasničke zajednice u stanu na II. ( drugom) katu lijevo koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija, ukupne površine 61,33 m2, [adresa], kao dijela stambene zgrade broj 122 površine 324 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sagrađene na zkč. br. [katastarska čestica], [adresa], ostvarivati tužiteljica sa zajedničkim djetetom, mlt. JZ te joj se nalaže plaćanje režijskih troškova predmetne nekretnine, dok se tuženiku nalaže iseliti iz stana u roku 8 dana. Nadalje, pod točkom III. izreke utvrđeno je bračnom stečevinom tužiteljice i tuženika svakog u 1/2 dijela suvlasničkog omjera od 3/4 dijela nekretnine i to 2-sobnog stana s nusprostorijama u prizemlju stambene zgrade sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa], dok je pod točkom IV. izreke utvrđeno bračnom stečevinom tužiteljice i tuženika svakog u 1/2 dijela na grobnom prostoru za grobnicu za 4 lijesa na grobnom polju br.308, razred II/I, br.26 i grobno mjesto odjel RKT polje 306, razred II/I grob br.17, oba na groblju [adresa]. Pod točkom V. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 7.465,03 €.
1.2. Isto tako, rješenjem istog suda odbijen je prijedlog tužiteljice-predlagateljice osiguranja radi donošenja mjere osiguranja zabranom opterećenja i otuđenja nekretnine na adresi [adresa], kao neosnovan.
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika osporava žalbene navode u cijelosti kao neosnovane te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je uvodno opisani zahtjev tužiteljice radi utvrđenja bračne stečevine u ½ dijela na dva stana, grobnici i grobu na groblju [adresa], te pravo stanovanja na stanu u [adresa] u [adresa], za koji stan je zatražena i uknjižba uz istovremeno brisanje suvlasništva tuženika u ½ dijela.
6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti one koje žalitelj ističe u žalbi. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu ukazuje tuženik u žalbi.
7. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženik navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno.
8. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:
- da su stranke tijekom izvanbračne zajednice od 2005., kao i u braku (zaključenom 19. rujna 2008.) živjele u stanu u [adresa], zajedno s majkom tuženika, koja je stan otkupila 1998.;
- da je samo tuženik sa svojom majkom GZE sklopio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 12.12.2006., ovjerenog Ovjerom Općinskog suda u Zagrebu, posl. broj R1-2210/2006 od 09.01.2007., kojim je ugovorom obuhvaćena imovina koja je predmet spora.;
- da je tužiteljica od 2005. sve dok se 2007. nije zaposlila kuhala, prala i mijenjala pelene dementnoj i bolesnoj majci tuženika, a nakon toga su stranke našle treću osobu koja se o njoj brinula dok je tužiteljica bila na poslu. Tako iz iskaza tužiteljice proizlazi da se od 2005. do 2007. brinula isključivo o tuženikovoj mami te od kada su počeli živjeti zajedno sva briga oko tuženikove mame je bila na njoj budući je tuženik bio na poslu od jutra do mraka;
- da iz iskaza svjedokinje SZ proizlazi da je njegovala majku tuženika od 2007. do 2010. u razdoblju od 8 do 16 sati, a onda je tužiteljica dolazila doma pa se valjda brinula o njoj, a ona je dolazila od ponedjeljka do subote s time da tuženikova majka nije mogla ništa samostalno raditi i zdravstveno stanje je bilo loše;
- da je u braku stranaka 9. siječnja 2009. rođen zajednički sin stranaka JZ, koji, nakon što je brak razveden 30. listopada 2018. (list 25-33), živi sa majkom u istom stanu, u kojem stanuje i tuženik;
- da je brak stranaka razveden 30. listopada 2018., a da je tuženik nakon što je 2010. umrla njegova majka uknjižio svoje pravo vlasništva stana, stečeno Ugovorom navedenim ugovorom.
9. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud utvrđuje da imovina obuhvaćena Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju od 12.12.2006. predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika svakog u 1/2 dijela, bez obzira što tužiteljica nije bila potpisnica predmetnog Ugovora. Naime, ugovor je sklopljen i ovjeren za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranaka, a izvršavan je u pretežitom dijelu za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka. Slijedom toga, sukladno odredbi čl. 248. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, br. 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 35/13, dalje OBZ) kao i prema odredbi čl. 249. st. 1. OBZ odlučuje kao pod točkom I., III. i IV. izreke.
10. Vezano za točku II. pobijane odluke kojom je određeno da će pravo stanovanja do razvrgnuća suvlasničke zajednice u stanu na II. (drugom) katu lijevo koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija, ukupne površine 61,33 m2, [adresa], ostvarivati tužiteljica sa zajedničkim djetetom, mlt. JZ, prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik višekratno prekršajno osuđivan zbog počinjenja obiteljskog nasilja na štetu svoje bivše supruge, zbog čega su mu izricane i zaštitne mjere, a predmetna situacija između GZ i NZ nepovoljno je utjecala i na mlt. G, a što jasno proizlazi iz nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj:
P Ob-1241/17-21 od 30.10.2018., nalaza i mišljena CZSS-a od 04.10.2019. i zapisnika CZSS-a, Podružnica Gornji Grad-Medveščak od 17.02.2022. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da s obzirom oboje roditelja imaju prijavljeno prebivalište na istoj adresi, a radi se o stanu koji nije pogodan biti podijeljen među njima jer je to dvosobni stan koji ima samo jednu kuhinju i jednu kupaonicu, što opetovano doprinosi njihovim lošim odnosima te mogućem ponovnom počinjenju obiteljskog nasilja kojem svjedoči i mlt. JZ, opravdanim je zahtjev da je predmetni stan obiteljskim domom prvenstveno mlt. JZ koji u njemu stanuje od svog rođenja te odrediti da do razvrgnuća suvlasničke zajednice pravo stanovanja u predmetnom stanu imaju mlt. JZ i njegova majka, koja temeljem sudske presude izvršava u cijelosti samostalno roditeljsku skrb o njemu, a sam stan je bračna stečevina stranaka. Isto tako, prvostupanjski sud zaključuje da s obzirom tužiteljica i tuženik imaju u vlasništvu i 3/4 stana u [adresa], na adresi [adresa], za koji oboje moraju snositi troškove režija te redovnog održavanja, to nije obvezao tužiteljicu doprinositi paušalni iznos najamnine za tuženika, no obvezao ju je na plaćanje režijskih troškova za obiteljski dom, sve u skladu sa odredbom čl. 46. st. 4. i 5. OBZ, slijedom čega odlučuje kao pod točkom II. izrekom.
11. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Tuženik žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističe tuženik.
12. U odnosu na žalbene navode da iz stanja spisa proizlazi da se tužiteljica brinula o majci tuženika u razdoblju od 2005. do 2007., a radi se o razdoblju prije sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, dakle prije nastanka obveze uzdržavanja majke tuženika temeljem predmetnog Ugovora te da su neosnovani navodi o postojanju bračne stečevine stranaka, valja reći da su ocijenjeni kao neosnovani. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da je tužiteljica od 2005. sve dok se 2007. nije zaposlila kuhala, prala i mijenjala pelene dementnoj i bolesnoj majci, a nakon toga su našli treću osobu koja se o njoj brinula dok je tužiteljica bila na poslu, pri čemu iz njenog iskaza jasno proizlazi da se od 2005. do 2007. brinula isključivo o tuženikovoj mami i to još od kada su počeli živjeti zajedno sva briga oko tuženikove mame je bila na njoj budući je tuženik bio na poslu od jutra do mraka, dok iz iskaza SZ proizlazi da je njegovala majku tuženika od 2007. do 2010. u razdoblju od 8 do 16 sati, a onda je tužiteljica dolazila doma pa se brinula o njoj, a ona je dolazila od ponedjeljka do subote s time da tuženikova majka nije mogla ništa samostalno raditi i zdravstveno stanje je bilo loše, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud zaključio da imovina obuhvaćena Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju od 12.12.2006. predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika svakog u 1/2 dijela, bez obzira što tužiteljica nije bila potpisnica predmetnog Ugovora. To stoga što imovina koja je stečena temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (dakle, kao naplatnog pravnog posla) za vrijeme trajanja bračne zajednice predstavlja imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, predstavlja bračnu stečevinu bez obzira jesu li stranke tog ugovora na strani davatelja uzdržavanja jedan ili oba bračna druga. (tako i Vrhovni sud u odlukama Revx 29/2015-2 od 7. veljače 2017. te Rev 2097/2011-2 od 10. lipnja 2015.).
13. Nadalje, u odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da će pravo stanovanja do razvrgnuće suvlasničke zajednice u stanu na II.katu zgrade na adresi [adresa] ostvarivati tužiteljica GZ sa zajedničkim djetetom, mlt. ĆZ, valja reći da je pravilno prvostupanjski sud na zahtjev tužiteljice odredio da pravo stanovanja u obiteljskom domu koji predstavlja bračnu stečevinu stranaka, ostvaruje samo tužiteljica sa zajedničkim djetetom nad kojim ostvaruje roditeljsku skrb, u trajanju najdulje do razvrgnuća suvlasništva na nekretnini koja predstavlja obiteljski dom.
14. Odredbom čl. 46. st. 2. OBZ propisano je da sud može na zahtjev bračnog druga odrediti da pravo stanovanja u obiteljskom domu koji predstavlja bračnu stečevinu iz članka 32. ovoga Zakona ostvaruje samo jedan roditelj sa zajedničkom maloljetnom djecom nad kojom roditelji ostvaruju roditeljsku skrb, dok je st. 3. istog čl. propisano da pravo stanovanja iz stavka 2. ovoga članka može trajati najdulje do razvrgnuća suvlasništva na nekretnini koja predstavlja obiteljski dom. Isto tako, st. 4. istog čl. je propisano da kad odlučuje o pravu stanovanja iz stavka 2. ovoga članka, sud može, s obzirom na okolnosti slučaja, odrediti roditelju koji s djecom ostaje stanovati u obiteljskom domu obvezu plaćanja paušalnog iznosa najamnine drugom roditelju i plaćanje režijskih troškova nekretnine koja predstavlja obiteljski dom, a st. 5. da kad odlučuje o pravu stanovanja iz stavka 2. ovoga članka i najamnini iz stavka 4. ovoga članka, sud mora voditi računa o načelu razmjernosti, štititi pravo djece na stanovanje u obiteljskom domu i istodobno postupati pravedno prema onom roditelju na čiji teret će se ostvarivati pravo stanovanja.
15. Tijekom postupka je utvrđeno da je tuženik bio višekratno prekršajno osuđivan zbog počinjenja obiteljskog nasilja na štetu tužiteljice zbog čega su mu izricane i zaštitne mjere. Osim toga, presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj P Ob-1241/2017-21 od 30. listopada 2018. pod točkom II. je određeno da će zajedničko dijete stranaka mlt. JZ stanovati s majkom na adresi [adresa], a odnosi između stranaka su nepovoljno utjecali i na mlt. JZ što jasno proizlazi iz nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 30. studenog 2017. gdje se navodi da je dječak odrastao u obitelji narušene dinamike, dobivaju se informacije o svjedočenju obiteljskog nasilja pa se preporuča zaštita dječaka od eventualne daljnje viktimizacije te pomoć u realizaciji odnosa i uspostavi roditeljske suradnje po isteku zaštitne mjere koja je na snazi. Slijedom toga, kako se radi o stanu koji nije pogodan da bude podijeljen, stanu u kojem mlt. dijete prebiva s majkom i u kojem stanuje od rođenja, a radi se o narušenim odnosima između stranaka što se nepovoljno odražava i na zaštitu djeteta, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio opravdanim predmetni stan utvrditi obiteljskim domom vodeći pri tome, suprotno žalbenim navodima i o načelu razmjernosti u smislu odredbe čl.46 st.5 OBZ jer sama dob tuženika ne može imati prednost pred zaštitom djeteta od svjedočenja obiteljskom nasilju i pravu na stanovanje u obiteljskom domu.
16. U odnosu na žalbene navode da bi iseljenjem iz predmetnog stana bila ugrožena životna egzistencija tuženika, valja reći da osim predmetne nekretnine, stana u kojem tužiteljica i zajedničko mlt. dijete stranaka stanuju, tuženik ima i suvlasništvo druge nekretnine na području Grada Zagreba koji može koristiti za stanovanje, a radi se o dvosobnom stanu s nusprostorijama u prizemlju stambene zgrade na adresi [adresa], opisanom pod točkom III. pobijane odluke, slijedom čega su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani.
17. Daljnji žalbeni navodi u pretežnom dijelu odnose na preocjenjivanje iskaza saslušanih svjedoka, na što žalitelj nije ovlašten jer u skladu s odredbom čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost. Naime, tuženik žalbenim navodima iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja.
18. Slijedom svega navedenog, sud prvog stupnja je dakle, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje koje tuženik svojim žalbenim navodima ne može dovesti u pitanje. Na tako, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev usvojio te odlučio kao u izreci pobijane odluke pod točkom I., II., III. i IV. izreke.
19. Zbog navedenih razloga valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
20. Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna kako u pogledu osnove (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i u pogledu visine (čl. 155. ZPP) troškova koji su odmjereni tužiteljici.
21. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je neosnovan jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi vođenja ovog postupka. (čl. 155. st. 1. ZPP – toč. III. izreke).
U Zagrebu 24. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Josip Grubišić
