Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-6226/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. DG zbog prekršaja iz čl. 39.a st. 1. t. 3. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima (Narodne novine, broj 117/03, 71/06, 43/09 i 34/11), odlučujući o žalbi okrivljenog podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Pp-6001/2021-10 od 12. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 24. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. DG, te u povodu žalbe, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i kazni te se izriče da je okr. DG, djelom za koje je proglašen krivim, počinio prekršaj iz čl. 39.a st. 1. t. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03., 71/06., 43/09., 34/11. i 114/22.), za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna od 660,00 EUR (šestošezdeset eura), koju je dužan platiti u roku od 30 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. DG kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
III. Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. DG se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka od 70,00 (sedamdeset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okr. DG proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 39.a st. 1. t. 3. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je okrivljeniku na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna od 8.000,00 kuna, time da ukoliko okrivljenik u roku od 30 dana računajući od dana primitka pravomoćne presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cjelini te je odlučeno da je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.
2. Protiv te presude okr. DG je pravodobno putem branitelja, odvjetnika iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Okrivljenik u žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka navodi da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud temeljio presudu na nezakonitom dokazu iz čl. 90. PZ-a jer je DVD video snimka tijekom postupka prezentirana od strane svjedokinje ŽG, a ne suda, koja je predlagala i izvodila dokaze, što je protivno čl. 175. PZ-a, zatim da je ista svjedokinja reproducirala i interpretirala snimku i time vršila radnju prepoznavanja okrivljenika suprotno čl. 174. PZ-a u vezi čl. 301. Zakona o kaznenom postupku budući da je svjedokinja mogla na sudu iskazivati samo o svojim neposrednim saznanjima vezanim uz inkriminirani događaj, a ne interpretirati i dokazno valorizirati pojedine iskaze što je činila tijekom svog ispitivanja.
5.1. Međutim, iz obrazloženja pobijane presude (kao i iz Zapisnika o glavnoj raspravi od 3. ožujka 2022.) je jasno vidljivo da je prvostupanjski sud izvodio dokaz pregledavanjem predmetne video snimke događaja u prisutnosti okrivljenika i svjedokinje ŽG, policijske službenice koja je, pojašnjavajući svoj iskaz, gledajući predmetnu video snimku, navela da prepoznaje da je osoba s video snimke koja pali dvije baklje upravo okrivljenik te da je to vidljivo i iz preslike osobne iskaznice, dok je isti osporavao da bi on bio ta osoba sa snimke. Dakle, nema dvojbe da je prvostupanjski sud vršio dokaznu radnju pregledavanja video snimke, a ne svjedokinja kako to navodi žalitelj, dok se okrivljenik svojim komentarom očitovao na izvedeni dokaz, kao i svjedokinja optužbe u okviru svog svjedočkog iskaza, te je netočno da bi ona time „reproducirala i prezentirala“ dokaz, odnosno da bi isti bio izveden na nezakonit način protivno čl. 175. PZ-a, a koji propisuje da će se na glavnoj raspravi reproducirati tehničke snimke ili isprave koje služe za utvrđivanje činjenica. S obzirom da je okrivljenik poricao da se on nalazio na predmetnom video zapisu i na fotografijama, pravilno je prvostupanjski sud izvodio dokaze uvidom u navedeno radi utvrđivanje bitne činjenice aktivne legitimacije okrivljenika.
5.2. Nadalje, nije u pravu žalitelj kada ističe da je svjedokinja ŽG vršila dokaznu radnju prepoznavanja i to suprotno odredbama Zakona o kaznenom postupku utvrđujući identitet okrivljenika, već je sud uspoređujući iskaz te svjedokinje s video snimkom, fotografijama i preslikom osobne iskaznice okrivljenika, nesporno utvrdio da se na istima nalazi upravo okr. DG koji je zapalio dvije baklje za vrijeme nogometne utakmice. Stoga se u ovom slučaju ne radi o dokaznoj radnji prepoznavanja iz čl. 301. Zakona o kaznenom postupku, („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/2019, 80/22, 36/24 i 72/25), već o utvrđivanju identiteta okrivljenika koji poriče da bi bio na predmetnoj video snimci i fotografijama jer su „mutne“. Provjeru identiteta svake osobe, pa tako i okrivljenika, moguće je izvršiti putem osobne iskaznice ili druge javne isprave što je prvostupanjski sud i učinio, uspoređujući tu fotografiju okrivljenika s osobom iz video snimke koja prileži spisu te je prvostupanjski je sud zaključio da se radi upravo o osobi okrivljenika. Daljnja radnja predočavanja video snimke i fotografija okrivljenika svjedokinji ŽG, jednako tako predstavlja radnju utvrđivanja identiteta okrivljenika. Ovdje je potrebno istaknuti i da je navedena policijska službenica identitet okrivljenika utvrdila i pregledavanjem video snimke utakmice koju je sama i snimala, nakon čega ga je prepoznala te fotografirala, a u sklopu poduzimanja potrebnih mjera policije kada postoje osnove sumnje da je počinjen prekršaj i kada poduzima potrebne mjere u vezi utvrđivanja istovjetnosti okrivljenika, sukladno policijskim ovlastima iz odredaba Zakona o policiji (»Narodne novine«, br. 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19. i 155/23.), te iz čl. 13. st. 1. t. 2. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“, broj 76/09., 92/14. i 70/19.). Tim propisom je propisano da su prema tom Zakonu policijske ovlasti: „2. provjera i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta“. U smislu čl. 30. st. 1. t. 7. istog Zakona policijski službenik provjerava identitet osobe za koju postoje osnove sumnje da je počinitelj prekršaja. Čl. 31. st. 1. istog Zakona, propisano je da se provjera identiteta osobe provodi uvidom u osobnu iskaznicu ili drugu javnu ispravu te osobe, a u smislu st. 2. provjera identiteta može biti provedena uvidom u informacijski sustav Ministarstva. Jednako proizlazi iz odredba čl. 54. st. 1. t. 1., a iz čl. 53. st. 2. t. 4. Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika (»Narodne novine«, broj 89/2010 i 76/15) iz kojih je jasno da policijski službenik identitet može utvrditi i na zahtjev suda. Dakle, policijska službenica postupila je u skladu s odredbom čl. 158. st. 3. t. 5. PZ-a u vezi čl. 31. st. 2. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima.
5.3. Slijedom iznesenog, pobijana presuda nije utemeljena na dokazima koji su pribavljeni na nezakonit način, te nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. PZ-a.
5.4. Neosnovano žalitelj ističe i da presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama jer prvostupanjski sud na glavnoj raspravi nije konstatirao i u obrazloženju presude detaljno opisao koje činjenice su utvrđene pregledom video snimke, osobito jer okrivljenik poriče da bi on bio na snimci. Naime, iz Zapisnika o glavnoj raspravi od 3. ožujka 2022. proizlazi da je sud između ostaloga, pregledavao video snimku, CD s fotografijama i presliku osobne iskaznice okrivljenika, dakle, da je izvodio dokaze o kojim radnjama je pravilno sastavljen zapisnik sukladno čl. 169. PZ-a, dok je u obrazloženju pobijane presude, nakon iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika onako kako je to opisano u izreci prvostupanjske presude (t. 6. do 6.2. presude), sve sukladno čl. 185. st. 7. PZ-a. Stoga neosnovano okrivljenik ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a.
6. Iz sadržaja žalbe proizlazi da okrivljenik u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se, dakle, ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. PZ-a, jer žalitelj uopće ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava. Stoga, žalba ni u tom dijelu nije osnovana.
7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik u bitnome ističe da nije nedvojbeno utvrđeno da bi okrivljenik doista zapalio baklje na način kako ga se tereti, da ako je i bio pozicioniran između više stotina navijača među kojima je došlo do paljenja baklji te da ako je i pripadnik navijačke skupine i bio na predmetnoj utakmici, isto ne upućuje da je počinio prekršaj.
7.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima kojima se ističe pogrešno utvrđenje činjeničnog stanja, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.
8. Naime, pravilno je prvostupanjski sud prije svega na temelju iskaza svjedokinje ŽG koja je jasno i nedvosmisleno izjavila da je upravo okrivljenik bio osoba koja je na video snimci i fotografijama vidljiva kako pali baklje, te usporedbom video snimke, fotografija i preslike osobne iskaznice s okrivljenikom u sudnici, imao dovoljno osnova za nedvojben zaključak da je upravo okr. DG predmetne zgode zapalio pirotehnička sredstva tzv. „bengalke“, čime je ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 39.a st. 1. t. 3. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima. Okolnost što je svjedokinja ŽG izmijenila iskaz na način da je iskazala da je ipak bila na predmetnoj utakmici i snimala ju, niti po ocjeni ovog suda ne dovodi u sumnju njenu vjerodostojnost već naprotiv ukazuje na objektivnost i na ne usklađivanje svog iskaza sa stanjem predmeta kako bi bezrazložno teretila okrivljenika. Sve provedene dokaze je prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, na koje se upućuje žalitelj radi nepotrebnog ponavljanja, a koje razloge prihvaća i ovaj sud.
8.1. Stoga su bezuspješni navodi žalbe kojima okrivljenik pokušava obezvrijediti iskaz ispitane svjedokinje koja je nadasve sigurno i jasno opisala tijek i način utvrđivanja događaja i identitet okrivljenika, dok okrivljenik niti navodima žalbe nije učinio nimalo vjerojatnim svoju obranu da osoba koja pali predmetna pirotehnička sredstva, nije on pa niti za ovaj sud nema dvojbe da se doista radi o okrivljeniku.
9. Iako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. PZ-a, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
10. Razmatrajući odluku o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je, zbog činjenice da je u međuvremenu nastupila rehabilitacija, okr. DG izrečena previsoka novčana kazna, što opravdano ističe i okrivljenik (t.9. ovog obrazloženja). Naime, prvostupanjski sud je, prilikom odmjeravanja kazne, okrivljeniku utvrdio otegotnu okolnost njegovu raniju osuđivanost zbog istog prekršaja. Međutim, iz podataka prekršajne evidencije proizlazi da je, sukladno odredbi čl. 77. st. 2. PZ-a, u odnosu tu odluku o prekršaju, nastupila rehabilitacija, tako da se okrivljenik smatra neosuđivanom osobom.
10.1. Uzimajući u obzir tu okolnost te imajući na umu da prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim predstavlja teži oblik kršenja propisa i veći stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra, da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, kao i to da ne postoje naročito olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, to ovaj sud smatra da okrivljeniku treba izreći novčanu kaznu u visini najniže zakonom propisane novčane kazne za predmetni prekršaj, koja je, po ocjeni ovog suda, primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Stoga je trebalo, djelomičnim prihvaćanjem žalbe, preinačiti odluku o novčanoj kazni.
10.2. Pri tome, uzimajući u obzir da je ovaj sud odlučio okr. DG izreći novčanu kaznu u visini zakonom propisanog posebnog minimuma, a uvažavajući načelo konkretnosti u primjeni blažeg zakona, utvrđena je i povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 4. PZ-a, jer je, nakon donošenja prvostupanjske presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje nižu novčanu kaznu (i u posebnom minimumu i u posebnom maksimumu).
10.3. Naime, u vrijeme počinjenja prekršaja bio je na snazi Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03., 71/06., 43/09. i 34/11.), po kojem je okrivljenik proglašen krivim i koji je za inkriminirani prekršaj propisivao, osim kazne zatvora od najmanje 30 dana do najdulje 60 dana, i novčanu kaznu u iznosu od 5.000,00 do 25.000,00 kuna. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 114/22.), za prekršaje iz čl. 39.a st. 1. t. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03., 71/06., 43/09., 34/11.i 114/22.) sada je, osim kazne zatvora od najmanje 30 dana do najdulje 60 dana, propisana i novčana kazna od 660,00 do 3.310,00 eura. Preračunavanjem, prema fiksnom tečaju konverzije (7,53450), sada propisanu novčanu kaznu u novčanu valutu kune, jasno je da sada važeći Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03., 71/06., 43/09., 34/11.i 114/22.), za ovaj prekršaj, propisuje nižu novčanu kaznu, i u posebnom minimumu i u posebnom maksimumu.
10.4. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. PZ-a, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.
10.5. Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen 24. rujna 2021. kada je bio na snazi „stari“ Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima te budući da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu „novi“ Zakon sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, koji je u odnosu na taj prekršaj blaži za okrivljenika, a imajući na umu da je ovaj sud odlučio okrivljeniku izreći novčanu kaznu u visini zakonom propisanog posebnog minimuma, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. PZ-a, uvažavajući načelo konkretnosti u primjeni blažeg zakona, dužan primijeniti. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja te novčanoj kazni, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.
11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 13,27 eura do 663,61 eura a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 70,00 eura, dakle blizu donjeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
12. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 207., u vezi s čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 24. lipnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
