Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž Ovr-421/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Snježani Androš kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o. Zagreb, Vrtni put 1, OIB 29524210204, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec & partneri u Osijeku, protiv ovršenika ZN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-89140/2024-3 od 18. veljače 2025., 24. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-89140/2024-3 od 18. veljače 2025. u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:
"I. Nalaže se ovršeniku ZN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi ovrhovoditelju A1 Hrvatska d.o.o. Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, trošak ovršnog postupka u iznosu od 140,63 eura (slovima: stočetrdeset eura i šezdesettri centa), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i koja teče:
-na iznos od 93,75 eura, od 10. listopada 2024. godine do isplate,
-na iznos od 46,88 eura, od 22. listopada 2024. godine do isplate, sve u roku osam dana.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška postupka u preostalom iznosu od 62,50 eura (šezdesetdva eura i pedeset centi)."
2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja u odbijajućem dijelu pod toč II. izreke pravovremenu žalbu podnio je ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga propisanih u odredbi čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje u tekstu: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22 i 6/24, dalje u tekstu: OZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno navodima žalbe, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak s time da ujedno zahtijeva i naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prvostupanjski je sud tijekom postupka utvrdio da je ovrhovoditelj podnio zahtjev za naknadu troškova postupka izvansudske ovrhe pokrenutog radi naplate tražbine iz pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.
6. Prvostupanjski je sud ovrhovoditelju temeljem odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a priznao trošak sastava prijedloga radi dostave ovršne isprave sudionicima u provođenju ovrhe u iznosu od 93,75 EUR sukladno Tbr. 11. toč. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., dalje u tekstu: Tarifa), kao i trošak sastava zahtjeva za naknadu troškova izvansudske ovrhe u iznosu od 46,88 EUR prema Tbr. 11. toč. 10. Tarife.
7. Prvostupanjski sud ovrhovoditelju nije priznao trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je dostavljeno Financijskoj agenciji radi izvansudske ovrhe, s obrazloženjem da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje predmetnog postupka imajući na umu odredbu čl. 238. OZ-a, a kojom je propisano da će javni bilježnik, bez zahtjeva ovrhovoditelja, staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio, ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor.
8. Budući da u konkretnom slučaju ovršnu ispravu temeljem koje je pokrenut postupak izravne naplate predstavlja rješenje o ovrsi javnog bilježnika na temelju vjerodostojne isprave, to prema odredbi čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a, ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troškova na ime pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti tog rješenja jer je javni bilježnik istu bio dužan izdati, te ju je konkretno i izdao, kako je to utvrdio prvostupanjski sud, bez zahtjeva ovrhovoditelja.
9. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio navedeni propis jer ovrhovoditelj, čiji punomoćnik odvjetnik nije obavio radnju izvida ili pribave potvrde pravomoćnosti ili ovršnosti (niti odlaskom javnom bilježniku, niti podneskom, niti na drugi način), zbog čega mu ne pripada pravo na naknadu odvjetničke nagrade (Tbr. 36. st. 2. Tarife).
10. Slijedom navedenog, suprotno žalbenim navodima, u ovom konkretnom slučaju ne primjenjuje se pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. lipnja 2023. prema kojemu ovrhovoditelj ima pravo na naknadu pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti jer ovrhovoditelj nije tražio pribavu klauzule pravomoćnosti i ovršnosti budući da je tu klauzulu sukladno čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a izdao javni bilježnik koji je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i to bez ikakvog zahtjeva ovrhovoditelja.
10.1. Nastavno valja ukazati da prema stavu ovog drugostupanjskog suda, naprijed izneseno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne daje ovrhovoditelju bezuvjetno pravo na naknadu nagrade za pribavu ili izvid pravomoćnosti ili ovršnosti na temelju Tbr. 36. st. 2. Tarife, već se radi o tome da ovrhovoditelj ima pravo na navedenu naknadu onda kada je radnju izvida ili pribave doista i poduzeo, a što u konkretnom predmetu nije slučaj.
10.2. Također nije osnovano pozivanje žalitelja na pravno shvaćanje zauzeto u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023. u odnosu na naknadu troška pribavljanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti s obzirom da se isto odnosi na točno određeno postavljeno pitanje, odnosno da li ovrhovoditelju po punomoćniku pripada trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ukoliko ne dokaže da je ista radnja obavljena od strane punomoćnika ovrhovoditelja, dakle radi se o činjenično sasvim drugačijoj situaciji zbog čega se stav iznesen u istoj revizijskoj odluci ne može primijeniti u konkretnom slučaju.
11. Stoga, a kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, valjalo je odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje pod toč II. izreke.
12. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan budući da isti nije uspio u žalbenom postupku (čl. 166. st. 1. ZPP-a, u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a).
13. U ostalom nepobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.
14. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 24. lipnja 2025.
Sutkinja
Snježana Androš
