Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-585/2020-4

Šibenik, S. Radića 81

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Ljudevita Zoričića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasmine Crnić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Danko Kovač i Ivan Borić, odvjetnici u Sisku, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, kojeg po punomoći zastupaju odvjetnici OD VUKINA & PARTNERI d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku broj P-267/2019-24 od 23. ožujka 2020. godine, u sjednici održanoj 24. lipnja 2025. godine

r i j e š i o  j e

I. Određuje se nastavak ovog postupka, a koji je bio prekinut rješenjem ovog suda broj Gž-585/2020-3 od 5. siječnja 2022. godine.

II. Uvažava se žalba tuženika i ukida presuda Općinskog suda u Sisku broj P- 267/2019-24 od 23. ožujka 2020. godine te predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 38.181,95 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje po važećoj stopi teku od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate, odbijen je zahtjev tuženika na utvrđenje njegova potraživanja s osnova iznosa od 9.925,55 kuna koji odgovara iznosu pretplate utvrđene u sporazumu od 25. siječnja 2016. godine uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 23. ožujka 2020. godine do isplate te osnovom toga prigovor prijeboja tuženika za iznos od 9.925,55 kuna s kamatama koje teku od 23. ožujka 2020. godine, te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 12.334,40 kuna s kamatama.

2. Protiv te presude žalbu je izjavio tuženik zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe presudu preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, ili pak presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, zahtijevajući i naknadu troškova žalbenog postupka.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Rješenjem ovog suda broj Gž-585/2021-2 od dana 2. siječnja 2022. godine postupak je bio prekinut zbog podnošenja zahtjeva za prethodnu odluku Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu broj P-9883/2019 Sudu Europske unije, a koji je pred tim Sudom vođen pod brojem C-567/2020, te kako je predmetni postupak dovršen to je valjalo, a primjenom odredbe članka 215. stavak 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj postupak nastaviti slijedom čega je odlučeno kao u točci I. izreke ovog rješenja.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom (povratom) preplaćenih anuiteta po Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 5. listopada 2005. godine i to s osnove ništetnih ugovornih odredbi o načinu promjene ugovorene kamatne stope te valutne klauzule.

6. Po provedenom financijskom vještačenju prvostupanjski sud prihvaća zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 38.181,95 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje po važećoj stopi teku od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate, te odbija tuženikov prigovor prijeboja navodeći u bitnome da tužitelj konverzijom nije „obeštećen“, što da potvrđuje razlika u glavnicama (prema originalnom otplatnom planu i nakon konverzije, koja razlika iznosi 9.665,35 kuna) poradi čega da tužitelj osnovano zahtijeva isplatu iznosa od 38.181,95 kuna kao ukupne „pozitivne razlike anuiteta“, a što da nije otklonjeno sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu, odnosno da konverzijom kredita nije tužitelju „nadoknađena nastala šteta“.

7. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP kako to tuženik neosnovano ističe u žalbi jer ovaj sud ne nalazi da je izreka presude nerazumljiva i da se ne može ispitati.

8. Nije u pravu tuženik kada u žalbi ističe da je pobijana presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP u vezi članka 190. ZPP, kao i bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP, a koje nalazi u tome što je tužitelj podneskom od dana 14. veljače 2020. godine nakon zaključenja prethodnog postupka, preinačio tužbeni zahtjev za isplatu, time što je povisio pojedine izvorno utužene iznose mjesečnih preplata, čime da je povisio i ukupno potraživanje, ovo stoga, jer se radi o dopuštenoj preinaci iz članka 190. stavak 2. ZPP nakon zaključenja prethodnog postupka, u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke.

8.1. U tom pravcu treba imati u vidu da je na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj dana 27. svibnja 2024. godine (Su- IV-123/2024-5) zauzeto pravno shvaćanje: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva“, a u konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj u potrošačkom sporu podneskom od dana 14. veljače 2020. godine, specificirao tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke, te da se radi o dopuštenoj preinaci nakon zaključenja prethodnog postupka.

9. Nije u pravu žalitelj ni kada pobija prvostupanjsku presudu u odnosu na prethodno pitanje ništetnosti odredbi ugovora zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

9.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 88161/05 od dana 5. listopada 2005. godine (dalje: Ugovor) kojim je utvrđeno da kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 32.632,00 CHF obračunato prema deviznom tečaju kreditora na dan isplate kredita, a sa rokom plaćanja od 180 mjeseci,

- da je korisnik kredita dužan kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s odlukom kreditora;

- da je tuženik nakon sklapanja Ugovora višekratno i jednostrano mijenjala visinu kamatne stope, pri čemu su istovremeno mijenjani (povećani) anuiteti kredita,

- da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od dana 4. srpnja 2013. godine utvrđeno da je između ostalih banaka, i tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, kao i valutna klauzula kod isplate glavnice vezana za tečaj CHF, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i koje su ništetne, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i nadalje.

10. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima, pravilno zaključio da je sporni Ugovor – potrošački ugovor, te da su pravni učinci odluka sudova po tužbama za zaštitu kolektivnih interesa obvezujući za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno članku 502. c ZPP. Tome treba dodati, a u odnosu na vezanost suda učincima pravomoćne presude iz kolektivnog spora, da je i odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i dr.) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz članka 106. stavka 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11. Ujedno, činjenica da se prvostupanjski sud osim na odredbe mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 i dr., dalje: ZZP/03), pozvao i na odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07 i dr.) nije od utjecaja na pravilnost zaključka o nepoštenosti spornih odredbi i njihovih učinaka – neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, te ništetnosti u vrijeme sklapanja Ugovora, temeljem članka 81., članka 82. i članka 87. mjerodavnog ZZP/03.

11.1. Nije osnovan žalbeni navod da je sud glede ništetnosti spornih odredbi pogrešno primijenio odredbu članka 502. c ZPP, jer odredba članka 502. c ZPP koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja tužbe propisuje učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženice, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i pravna osoba koje je tužiteljica ovlaštena štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12. Međutim, žalba tuženika iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, osnovana je iz drugih razloga.

12.1. Naime, prvostupanjski sud je pozivom na odredbu članka 323. i 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), na ime preplate kredita po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli tužitelju dosudio iznos od ukupno 38.181,95 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje po važećoj stopi teku od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, koji je obračun preplate izvršila u traženom razdoblju, primjenom početno ugovorene kamatne stope od 4,99 % godišnje i početnog tečaja CHF.

12.2. Tuženik se tijekom prvostupanjskog postupka (a i sada u žalbi), pozivao na pravne učinke među strankama sklopljenog Dodatka ugovoru o kreditu od dana 25. siječnja 2016. godine, kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, koji je sklopljen suglasno kogentnim odredbama članaka 19. a - 19. i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15), a u kojem je promijenjena valuta i kamatna stopa, utvrđen preostali iznos neotplaćene glavnice kredita u EUR-ima, utvrđen iznos preplate i ugovoren način njezina korištenja, ističući da su sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu u cijelosti prestale obveze tužiteljice i tuženice iz Ugovora, odnosno, jer je početni kredit u CHF prestao postojati u potpunosti nakon što je konvertiran u EUR, pa po tom kreditu u CHF ne može više biti nikakvog potraživanja niti zahtjeva.

12.3. Međutim, prvostupanjska presuda u pogledu istaknutog prigovora tuženice sadrži samo konstataciju da je „tužitelju s osnove razlike u anuitetima kao posljedica promjene tečaja CHF i promjene kamatne stope nastala razlika u iznosu od 38.181,95 kuna, … a da je na dan 30. rujna 2015. godine ostatak neotplaćene glavnice iznosio 9.900,17 eura što iznosi 76.305,56 kuna, Sukladno originalnom otplatnom planu vrijednost neotplaćene glavnice iznosi 13.955,48 CHF, što bi iznosilo 66.640,21 kuna, pa je i na ovaj način u glavnicama nastala razlika od 9.665,35 kuna“, te je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu pretplaćenog iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutne klauzule u Ugovoru suglasno nalazu i mišljenju vještaka, kao da stranke nisu sklopile Dodatak ugovoru o kreditu temeljem odredbi ZID ZPK/15, pri čemu iz rješenja suda od dana 16. studenog 2019. godine (raspravni zapisnik na listu 61 spisa) kojim je vještak upućen na davanje nalaza i mišljenja, kao ni samog nalaza i mišljenja ne proizlazi da bi se vještak posebno očitavao o provedenoj konverziji kredita, a što je i razumljivo, budući da nije sporno da je tužiteljica prihvatila ponudu i zaključila Dodatak Ugovora o kreditu, čije izvršenje u skladu sa odredbama ne osporava, slijedom čega tako zaključen Dodatak proizvodi i određene pravne učinke, na koje je tužitelj pristalo svojom voljom.

12.4. Slijedom navedenog, kako iz razloga prvostupanjske presude i stanja spisa predmeta proizlazi da je prema izračunu konverzije zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF preračunatih u EUR po srednjem tečaju HNB na dan uplate veći od zbroja anuiteta/rata po kreditu u EUR u skladu s otplatnim planom za kredit u EUR, računajući do 30. rujna 2015. godine, a razlika predstavlja preplatu koja na dan 30. rujna 2015. godine iznosi 9.925,55 kuna, te da će se pretplata koristiti isključivo za podmirenje budućih anuiteta i to u iznosu ½ mjesečnog anuiteta sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi – to je, s obzirom na istaknute prigovore tuženika, ostvarena istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, zbog koje se prvostupanjska presuda ne može ispitati.

13. U tom pravcu, glede pravnih učinaka konverzije, treba imati u vidu da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od dana 20. prosinca 2022. godine zauzeo pravno shvaćanje koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. ZOO na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.".

14. Stoga je, iz tih razloga žalbu tuženika trebalo uvažiti, prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (članak 369. ZPP).

15. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud otkloniti učinjenu povredu, te će pozvati vještaka financijske struke da dopuni nalaz i mišljenje na način da utvrdi iznose u Dodatku ugovora o kreditu obračunate preplate po osnovu promjenjive kamatne stope za svako mjesečno razdoblje povrata kredita do sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu, pa će u skladu sa razlozima ove odluke, pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku, sa jasnim razlozima o odlučnim činjenicama.

16. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke III. izreke, zasniva se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

U Šibeniku, 24. lipnja 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić