Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-1106/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur., kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika MANPOWER d.o.o. iz Zagreba, Avenija Dubrovnik 16, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Dominiković Cecelja, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Dominiković i Osrečak d.o.o., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-171/2019-78 od 12. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 24. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-171/2019-78 od 12. svibnja 2023., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojom je tuženiku naloženo tužitelju na ime naknade štete isplatiti iznos od 3.099,34 €[1] / 23.352,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. rujna 2017. do isplate, kao i pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.167,34 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. svibnja 2017. do isplate.

II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-171/2019-78 od 12. svibnja 2023., u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke preko dosuđenog iznosa troškova parničnog postupka od 2.132,27 € / 16.065,62 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. svibnja 2023. do isplate, kao i u dijelu točke III. izreke kojom je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadom štete od 1.085,14 € / 8.176,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. lipnja 2017. do isplate.

III. Djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika, preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-171/2019-78 od 12. svibnja 2023., u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 3.099,34 €/ ( za iznos od 885,53 €) kao i u dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove preko iznosa od 1.167,34 € (za iznos od 964,93 €) i sudi:

1. Odbija se, kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa naknade štete od 885,53 €, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Odbija se, kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 964,93 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 68,44 €, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 3.984,97 € / 30.024,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. rujna 2017. do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.132,27 € / 16.065,62 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. svibnja 2023. do isplate. Pod točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom štete od 1.085,14 € / 8.176,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 3.984,97 € / 30.024,00 kuna za razdoblje od 30. lipnja 2017. do 21. rujna 2017. Točkom IV. izreke je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

2. Protiv dijela navedene presude pod točkom II. izreke ( u dijelu u kojem tužitelju nije dosuđeno parnični trošak preko iznosa od 2.132,27 € / 16.065,62 kn ) te pod točkom III. izreke ( u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom štete od 1.085,14 € / 8.176,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama ), žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. stavak 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i spis vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbenog postupka u vidu sastava žalbe sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3. Protiv dijela presude pod točkom I. i II. izreke kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, žali se tuženik, također zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. stavak 1. točke 1.-3. ZPP-a, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu, ukine presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da preinači pobijani dio na način da odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti, uz naknadu prouzročenog troška tuženiku. Potražuje i trošak sastava žalbe.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, a niti žalitelji ne navode u čemu bi se sastojala bitna povreda.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete koji proizlazi iz štetnog događaja od 22. ožujka 2017. u kojem je pretrpio ozljedu na radu.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da tuženik predstavlja poslodavca i agenciju za privremeno zapošljavanje koja je sa tužiteljem 7. ožujka 2017. sklopila Ugovor o radu na određeno vrijeme za privremeno obavljanje poslova, a temeljem kojeg je tužitelj radio kao ustupljeni radnik kod korisnika Kuehne & Nagel d.o.o. u trajanju od 8. ožujka 2017. do 8. travnja 2017.,

- da je tužitelj radio na poslovima manipulanta u Službi skladišta Odjela logistike,

- da je tuženik kao poslodavac 27. ožujka 2017. ispunio prijavu o ozljedi na radu iz koje proizlazi da je tužitelj radio u skladištu Kuehne & Nagel d.o.o. gdje je robu za otpremu prema nalogu stavljao na drvene palete, te je 22. ožujka 2017. pri kretanju unatrag zapeo na foliju koja je bila pričvršćena za drugu paletu i pao preko nje te ozlijedio lijevu ruku,

- da je tužitelj ozlijeđen prilikom obavljanja radnog zadatka preslagivanja kutija s keksima težina cca 15 kg, kada je sa palete uzimao kutije s keksima, koje su bile složene u visinu cca 80 cm, a paleta je bila omotana plastičnom folijom koja je oko 10 cm virila na podu skladišta, pa kada je tužitelj s obje ruke primio kutiju i počeo se okretati prema paletaru (viličaru), koji se nalazio s njegove desne strane, lijeva noga mu je zapela za plastičnu foliju koja je virila na podu skladišta, te je počeo padati na leđa, a pri padu je iz ruke ispustio kutiju i dočekao se na lijevu ruku te se ozlijedio,

- da je temeljem provedenog dokaza vještačenjem po vještaku zaštite na radu Ivici Juričkom utvrđeno kako je tužitelj u obavljanju radnog naloga i poslova u sklopu kojih se ozlijedio, trebao pregledati mjesto rada i utvrditi da li postoji kakva opasnost po njegovo ozljeđivanje, temeljem čl. 68. Zakona o zaštiti na radu, dok s druge poslodavac temeljem čl. 28. istog Zakona nije osigurao uvjete za sigurno obavljanje posla jer tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način niti je bio neposredno nadziran od strane radnika koji je osposobljen za rad na siguran način na navedenim poslovima,

- da je temeljem provedenog dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Božidaru Šebečiću utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio višeiverni zglobni prijelom lijeve palčane kosti u tipičnoj zoni, uslijed koje ozljede je zaostala umjerena slabost lijeve šake, kronični bolovi u ručnom zglobu kod većeg opterećenja lijeve šake, kretnje u ručnom zglobu su ograničene u manjem stupnju, terminalno bolne i što je dovelo do trajnog umanjenja životne aktivnosti od 7%,

- da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 2,5 mjeseca kumulativno, dok su zaostali kronični bolovi uključeni u umanjenje životne aktivnosti,

- da je tužitelj trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja, sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg intenziteta 4 tjedna kumulativno,

- da nije zaostalo naruženje jer manji otok lijevog ručnog zgloba ne predstavlja isto,

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u opsegu od 3 sata dnevno tijekom 5 tjedna (imobilizacija ruke), u opsegu 2 sata dnevno 3 tjedna i u opsegu 1 sat dnevno 3 tjedna za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i slično,

-da je liječenje tužitelja završeno mjesec dana nakon posljednjeg pregleda fizijatra a koji je bio 29.06.2017., a zdravstveno stanje se stabiliziralo 6 mjeseci iza ozljeđivanja.

9. Temeljem takvih utvrđenja, a polazeći od činjenice da je tužitelj ozlijeđen u radno vrijeme i na radnom mjestu prilikom obavljanja poslova redovnih radnih zadataka, prvostupanjski sud u odnosu na odgovornost tuženika zaključuje o postojanju uzročno posljedične veze između rada tužitelja i ozljede koju je zadobio, pa tuženika kao poslodavca pronalazi odgovornim za naknadu štete za ozljedu na radu u skladu sa odredbama čl. 111. i 51. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/2014, dalje: ZR), kao i odredbom čl. 25. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine broj: 71/2014, 118/2014, 154/2014, dalje: ZZR ).

10. Nakon toga, analizirajući doprinos tužitelja nastanku štete i pronalazeći isti u činjenici da nije pregledao mjesto rada i upotrijebio dužnu pažnju, dok tuženik s druge strane kao poslodavac nije potpuno osposobio tužitelja za rad na siguran način, a tužitelj osim toga nije bio nadziran od strane ovlaštene osobe u vrijeme štetnog događaja, prvostupanjski sud primjenom odredbi čl. 1067. ZOO-a i čl. 25. st. 2. ZZR-a ( očitom omaškom se pozivajući na odredbu čl. 15. st. 2. ZZR-a) utvrđuje doprinos tužitelja nastanku štete u omjeru od 10%.

11. Naposljetku, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke u pogledu, težine, visine i trajanja posljedica zadobivenih uslijed štetnog događaja, prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelju temeljem čl. 1100. i čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23; dalje: ZOO) pripada primjerena novčana naknada s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 30.000,00 kn, a temeljem čl. 1095. st. 2. ZOO-a u vezi čl. 223. ZPP-a s osnove naknade za tuđu pomoć i njegu iznos od 3.360,00 kn, odnosno ukupan iznos od 33.360,00 kn, koji umanjuje sukladno doprinosu tužitelja nastanku štete od 10% te dosuđuje ukupan iznos u visini od 3.984,97 € / 30.024,00 kn, dok s preostalim dijelom tužbenom zahtjeva u iznosu od 1.085,14 € / 8.176,00 kn isti odbija.

12. U postupku je prije svega sporno pitanje odgovornosti tuženika, pri čemu tužitelj u žalbenim navodima utvrđeni doprinos nastanku štete od 10% smatra neosnovanim i protivnim provedenim dokazima, dok tuženik s druge strane smatra da je šteta nastala isključivo kao posljedica krajnje nepažnje tužitelja, i što treba dovesti do oslobođenja tuženika od odgovornosti za naknadu štete, i to ako ne do potpunog, onda u najmanju ruku do većeg doprinosa nastaloj šteti od onog utvrđenog od strane prvostupanjskog suda.

13. Odgovornost tuženika u konkretnom slučaju se temelji na odredbi čl. 111. st. 1. ZR-a po kojoj ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan nadoknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

14. Kako u postupku nije sporno da tužitelj predstavlja ustupljenog radnika, to je za odgovornost tuženika od utjecaja i odredba čl. 51. st. 3. ZR-a prema kojoj ako ustupljeni radnik pretrpi štetu na radu, naknadu štete može potraživati od agencije ili korisnika u skladu sa člankom 111. ZR-a.

15. Osim navedenog, a kako pravilno ukazuje prvostupanjski sud, odgovornost tuženika valja procijeniti i primjenom odredbe čl. 25. st. 1. ZZR-a kojom je propisano da se smatra da ozljeda na radu koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca, potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

16. U odnosu na žalbene navode tuženika kojim smatra tuženika isključivo odgovornim za nastanak štete, valja ukazati da je u prvostupanjskom postupku nedvosmisleno utvrđeno kako je tužitelj ozlijeđen u radno vrijeme i na radnom mjestu prilikom obavljanja redovnih radnih zadataka, pa je zadobio ozljedu na radu koja je kao takva okarakterizirana i prijavljena i od strane samog poslodavca prijavom nadležnom tijelu, slijedom čega je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da tuženik kao poslodavac odgovara za štetu po načelu objektivne odgovornosti temeljem čl. 111. st. 1. u svezi čl. 51. st. 3. ZR-a te čl. 25. st. 1. ZZR-a.

17. U odnosu na sporno pitanje doprinosa nastanku štete, drugostupanjski sud primjećuje da se prvostupanjski sud uz odredbu čl. 25. st. 2. ZZR-a, pozvao i na odredbu čl. 1067. ZOO-a, a koja u konkretnom slučaju ne dolazi u primjenu.

18. Naime, odredba čl. 1067. ZOO-a uređuje oslobođenje od odgovornosti za štetu nastalu od opasne stvari ili opasne djelatnosti, a u predmetnom postupku je temeljem provedenog dokaza vještačenjem po vještaku zaštite na radu, kojem je prvostupanjski sud priklonio vjeru, utvrđeno da tužitelj u trenutku štetnog događaja nije obavljao poslove s posebnim uvjetima rada.

19. Stoga, kako uzimanje kutija težine oko 15 kg sa palete visine oko 80 cm ne predstavlja opasnu djelatnost niti takve kutije predstavljaju opasnu stvar, kao što opasnu stvar ne predstavlja niti plastična folija u duljini od oko 10 cm koja je virila sa palete, to u konkretnom slučaju glede doprinosa nastanku štete, nije pravilno pozivanje na odredbu čl. 1067. ZOO-a, već na odredbu čl. 25. st. 2. ZZR-a ( na koju se prvostupanjski sud pozvao točkom 26. obrazloženja pri čemu je očitom omaškom naveo odredbu čl. 15. st. 2. ZZR-a) i koja kao poseban propis propisuje da se poslodavac od objektivne odgovornosti za štetu radniku, može osloboditi ili se takva odgovornost može umanjiti, ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

20. Kako u postupku nije sporno da do ozljeđivanja nije došlo zbog više sile ili namjernom radnjom tužitelja, to je od utjecaja na žalbene navode obje stranke odgovor na pitanje da li se u postupanju tužitelja radi o krajnjoj nepažnji na koju poslodavac nije mogao utjecati niti takve posljedice izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

21. U tom smislu prvostupanjski sud je temeljem dokaznih prijedloga stranaka, a na temelju savjesne, brižljive, razumljive i dostatne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno ( čl. 8. ZPP-a ) utvrdio kako je paleta sa koje je tužitelj krenuo skidati kutije, bila omotana plastičnom folijom, koja je u dijelu od oko 10-tak cm virila na podu skladišta, pa kada je tužitelj s obje ruke primio kutiju sa namjerom kretanja prema viličaru ( paletaru ), nogom je zapeo za plastičnu foliju te pao, pri čemu se u padu dočekao na lijevu ruku i zadobio višeiverni zglobni prijelom lijeve palčane kosti.

22. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako propust tužitelja proizlazi iz obveze propisane odredbom čl. 68. st. 1. i 2. ZZR-a, a prema kojoj je radnik obvezan obavljati poslove dužnom pažnjom pri čemu mora voditi računa o svojoj sigurnosti. Pri tome se smatra da radnik radi s dužnom pažnjom ako prije početka rada pregleda mjesto rada te o uočenim nedostatcima izvijesti poslodavca ili ovlaštenika, a što nije utvrđeno da bi tužitelj učinio.

23. Osim navedenog propusta radnika, prvostupanjski sud je utvrdio propust poslodavca koji se očituje u tome da nisu bili osigurani uvjeti za sigurno obavljanje posla, a budući da tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način niti je bio neposredno nadziran od strane radnika koji je osposobljen za rad na siguran način na navedenim poslovima.

24. Takav propust tuženika proizlazi iz odredbe čl. 28. st. 2. ZZR-a kojom je propisano da poslodavac ne smije dozvoliti samostalno obavljanje posla radniku koji prethodno nije osposobljen za rad na siguran način ili je obvezan osigurati rad radnika pod neposrednim nadzorom radnika osposobljenog za rad na siguran način.

25. U odnosu na samu osposobljenost, za tuženika je olakotno što praktično osposobljavanje za rad na siguran način pretpostavlja da radnik mora provesti određeno vrijeme na radu. Tužitelj se ozlijedio 22. ožujka 2017., dok je počeo raditi 8. ožujka 2017., što ne predstavlja dovoljno vrijeme za završetak osposobljavanja izdavanjem zapisnika i donošenjem ocjene o praktičnoj osposobljenosti, kako je utvrđeno u postupku.

26. Međutim, upravo iz tog razloga je poslodavac temeljem čl. 28. st. 2. ZZR-a bio u obvezi osigurati rad tužitelja pod neposrednim nadzorom radnika osposobljenog za rad na siguran način, a što provedenim postupkom, suprotno navodima tuženika, nije utvrđeno da bi bio slučaj.

27. Naime, prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka pravilno analizirao iskaz svjedoka DK, te je u odnosu na sam nastanak štetnog događaja priklonio vjeru iskazu tužitelja, budući da svjedok DK jasno ukazuje kako nije bio neposredan očevidac događaju a u postupku nije utvrđeno da bi bilo koji drugi radnik bio neposredno pristupan događaju, pa da bi time tužitelj radio pod nadzorom.

28. Stoga drugostupanjski sud pronalazi da je prvostupanjski sud temeljem u cijelosti provedenog dokaznog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje ukazujući na sve okolnosti koje su od utjecaja na donošenje odluke o odgovornosti tužitelja temeljem čl. 111. st. 1. u vezi čl. 51. st. 3. ZR-a te čl. 25. ZZR-a.

29. Međutim, okolnosti i utvrđenja u sklopu kojih je tuženik propustio osigurati rad tužitelja pod neposrednim nadzorom radnika osposobljenog za rad na siguran način, dok tužitelj kao radnik s druge strane nije obavljao poslove s dužnom pažnjom jer nije pregledao mjesto rada i utvrdio postojanje opasnosti od ozljeđivanja (koja je prijetila od dijela plastične folije koja je virila na podu i za koju je u konačnici zapeo dok je u rukama imao kutiju ), po stajalištu ovog suda govore u prilog utvrđenju prema kojemu je tužitelj doprinio nastanku štete, ali u omjeru od 30%, a ne 10% kako je na temelju takvih istovjetnih okolnosti zaključio prvostupanjski sud.

30. Takvim utvrđenjem je odgovoreno na žalbene navode kako tužitelja, tako i tuženika, istaknute u smjeru odgovornosti i doprinosa nastanku štete, pri čemu postojanje krajnje nepažnje radnika ne dovodi automatizmom do isključenja odgovornosti poslodavca, već se njegova odgovornost može umanjiti u skladu sa svim utvrđenim okolnostima slučaja ( čl. 25. st. 2. ZZR-a).

31. Kako stranke nisu prigovorile visini štete koju je prvostupanjski sud pravilno u odnosu na neimovinsku štetu utvrdio temeljem čl. 1100. i čl. 1103. ZOO-a, a u odnosu na imovinsku temeljem čl. 1095. st. 2. ZOO-a u vezi čl. 223. ZPP-a, to je dosuđeni iznos štete od 3.984,97 € / 30.024,00 kuna ( koji predstavlja 90% primjerene novčane naknade iznosa od 4.427,63 € / 33.600,00 kn ) valjalo umanjiti do omjera od 30% u pogledu doprinosa tužitelja nastanku štete, tako da istom pripada na ime naknade štete iznos od 3.099,34 € / 23.352,00 kn u kojem dijelu žalba tuženika temeljem čl. 368. ZPP-a nije osnovana ( točka I/ izreke ), kao niti žalba tužitelja u dijelu kojim je odbijen za zahtjevom za naknadom štete preko iznosa od 3.984,87 € ( točka II. izreke ), dok je prvostupanjsku presudu u dijelu preko iznosa od 3.099,34 € (za iznos od 885,53 €) valjalo preinačiti temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP te odlučiti kao pod točkom III. stavak 1. izreke ove odluke.

32. Obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, temeljem čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 2. ZPP, preinačena je i odluka o troškovima postupka koja ovisi o uspjehu u sporu.

33. Tužitelj je u pogledu visine spora uspio sa 61% postavljenog zahtjeva ( iznosom od 3.099,34 € od ukupno utuženih 5.070,01 €), dok je glede osnove uspio sa 70% (doprinos 30%), što ukupno iznosi 131%, te podijeljeno s dva (pravna osnova i visina) iznosi 65,50%, dok je tuženik uspio u dijelu osnove zahtjeva od 30%, a u odnosu na visinu sa 39%, a što podijeljeno s dva (pravna osnova i visina) iznosi 34,50%. Kada se temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a od postotka tužitelja kao stranke koja je s većim dijelom uspjela u sporu (65,50% ), oduzme uspjeh tuženika od 34,50%, dobije se 31% kao konačni postotak temeljem kojega je tuženik dužan tužitelju naknaditi opravdan i potreban trošak.

34. Stoga tužitelju od ukupno utvrđenog troška u iznosu od 2.053,06 € / 15.468,75 kn ( točka 37. obrazloženja prvostupanjske odluke), koja visina nije osporena, sukladno uspjehu u sporu od 31%, pripada pravo na naknadu troška u visini od 636,45 €, kojem iznosu valja pridodati zatraženi materijalan trošak vještačenja u iznosu od 530,89 € / 4.000,00 kn a koji je bio nužan bez obzira na djelomičan uspjeh u sporu ( čl. 155. ZPP-a), što čini ukupan trošak od 1.167,34 €, pa je žalbu tuženika do te visine troška valjalo odbiti temeljem čl. 368. ZPP-a ( točka I. izreke), kao i žalbu tužitelja u dijelu u kojem pobija odluku o trošku preko prvotno dosuđenog iznosa ( točka II. izreke ), dok je prvostupanjsku presudu u dijelu preko iznosa troška od 1.167,34 € (za iznos od 964,93 € ) valjalo preinačiti temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP te odlučiti kao pod točkom III. stavak 2. izreke ove odluke.

35. Sukladno izmijenjenoj odluci u pogledu parničnih troškova postupka, neosnovani su te bez utjecaja žalbeni navodi tužitelja kojim je osporavao prvostupanjsku odluku o troškovima postupka pozivajući se na povredu čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

36. Kako je tuženik djelomično uspio sa žalbom, to su mu priznati i troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe u iznosu od 311,08 € (Tbr. 10.1. OT), što uz uspjeh u žalbenom postupku od 22%, iznosi ukupno 68,44 € temeljem odredbe čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP, te je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

37. Tužitelj sukladno neuspjehu sa žalbom ne ostvaruje pravo na naknadu troškova sastava iste, radi čega je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 166. st. 2. ZPP-a, valjalo odlučiti kao pod točkom V. izreke.

U Zagrebu 24. lipanj 2025.

Predsjednica vijeća

Sabina Dugonjić