Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Šibenik, S. Radića 81
Gž-456/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BE iz [adresa], Cilj 12, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Rikardo Perković, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Rikardo Perković & Sanja Perković u Zadru, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru broj P-520/2023-6 od 10. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 24. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tuženice te se ukida presuda Općinskog suda u Zadru broj P-520/2023-6 od 10. travnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđeno je da u odnosu na tužiteljicu ne proizvodi pravni učinak nijedna odluka tuženice kojom bez dozvole ili suglasnosti tužiteljice određuje ili mijenja visinu kamatne stope na tražbine iz njihovog ugovora: Ugovor o namjenskom kreditu ovjeren dana 20. srpnja 2006. po Dariji Grigillo Ramljak – javnom bilježniku u [adresa] pod brojem ovjere UO-39/06, bilo koji njen ili s njom povezan parametar ili parametre, uključivo varijable i njihove uzročno posljedične veze, fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, dalje: ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 70/19), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu naknade troškova postupka i troška žalbe, podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 109. ZPP, kao i u vezi članaka 7., 220. i 292. ZPP, na koje tužitelj (sadržajno) ukazuje u žalbi.
6. Naime, predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da u odnosu na nju ne proizvodi pravni učinak nijedna odluka tuženice kojom bez dozvole ili suglasnosti tužiteljice određuje ili mijenja visinu kamatne stope na tražbine iz njihovog ugovora: Ugovor o namjenskom kreditu ovjeren dana 20. srpnja 2006. po Dariji Grigillo Ramljak – javnom bilježniku u [adresa] pod brojem ovjere UO-39/06, bilo koji njen ili s njom povezan parametar ili parametre, uključivo varijable i njihove uzročno posljedične veze, fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa, a koji zahtjev temelji na tvrdnji da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna pozivajući se pritom na odluku Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.
6.1. Predmetnom – deklaratornom zahtjevu, kada u njemu nije određeno naznačeno na koje odluke tuženice se isti odnosi, te za koje i kakve parametre, varijable i posljedične veze bi trebala dozvola ili suglasnost tužiteljice – ne može se dati značaj podobnog za raspravljanje, te se dakle, radi o zahtjevu koji nije ni jasan niti određen u smislu odredbe članka 186. stavak 1. ZPP.
6.1. U vezi tužbenog zahtjeva valja reći da zahtjev tužitelja, da bi se o njemu moglo odlučivati u meritumu, mora biti dovoljno određen, jasan – sve kako bi bio kao takav podoban i za provedbu kroz ovršni postupak, ako bi ovaj uopće i bio potreban. Konkretno, zahtjev tužiteljice treba biti razumljiv i podoban za raspravljanje i odlučivanje. Pravilno (određeno i razumljivo) postavljen tužbeni zahtjev osnovna je procesna pretpostavka da bi se o njemu moglo meritorno suditi. Ako takav zahtjev nije postavljen, sud treba stranku pozvati na odgovarajući ispravak sukladno odredbi članka 109. u vezi članka 186. ZPP.
6.2. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja odlučivao je o tužbenom zahtjevu koji je neodređen i nepodoban za postupanje. Posljedično tome, i izreka pobijane presude je prihvaćanjem takvog neodređenog tužbenog zahtjeva, neodređena, pravno nerazumljiva, te nepodobna za ovrhu, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju također upire žalitelj i na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP.
7. Tuženica u žalbi nadalje, u bitnom, navodi da se prilikom razmatranja njezinog prigovora potrošačkom svojstvu, prvostupanjski sud samoinicijativno pozvao na iskaz tužiteljice kojeg je dala u predmetu broj P-1927/2019 pri čemu prigovara da sud ne može samostalno pribavljati dokaze iz drugih predmeta i na temelju takvih dokaza usvojiti tužbeni zahtjev.
7.1. Stoga je ovdje navesti da je osnovno načelo parničnog postupka načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje prijeporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. U konkretnom slučaju proizlazi da je tužiteljica već u tužbi predložila svoje stranačko saslušanje, a da je sud prvog stupnja, nakon što je prethodno razdvojio postupak po predmetnoj tužbi od zahtjeva za isplatu koji se vodi pod brojem P-1927/2019, „službenim putem“ pribavio i pročitao spis toga suda broj P- 1927/2019 (list 204 spisa) u kojem je saslušana ovdje tužiteljica, a da to nitko nije predložio, dok je s druge strane odbio „daljnje dokazne prijedloge stranaka“. Prema tome, sud je izveo dokaz kojeg stranke nisu predložile pa s pravom tuženica (sadržajno) u žalbi prigovara da je time prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka (članak 354. stavak 1. u vezi članka 7., 220. i 292. ZPP).
7.2. Ovdje je potrebno istaći i to da se status potrošača ne presumira, već je potrebno utvrditi da je fizička osoba za privatne svrhe sklopila ugovor, pri čemu je teret dokazivanja te činjenice na potrošaču. U tom smislu je donesen i zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-56/23 od 23. studenog 2023. u kojem se navodi da u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, a ako banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema.
8. S druge pak strane nije u pravu tuženica kada tvrdi da tužiteljica nakon izvršene konverzije kredita nema pravni interes za utvrđenje ništetnosti pojedinačnih odredbi Ugovora o kredita.
8.1. U odnosu na navedeno valja ukazati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu je isti sud u obrazloženju svoje odluke naveo da: „… bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…“.
9. Slijedom iznesenog, kako je dakle, prvostupanjski sud počinio navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka, to za sada nije moguće ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava, pa je valjalo na temelju članka 369. stavka 1. ZPP uvažiti žalbu tuženice te ukinuti prvostupanjsku presudu i riješiti kao pod točkom I. izreke ove odluke time da će prvostupanjski sud u ponovnom postupku prvenstveno pozvati tužiteljicu da tužbeni zahtjev postavi na način da se o njemu može raspravljati i odlučivati, a sve pozivom na odredbu članka 109. ZPP.
9.1. Ukoliko tužiteljica tako postupi, sud prvog stupnja će u ponovnom postupku otkloniti i ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovom odlukom, te će prvenstveno raspraviti sporno pitanje tužiteljičinog svojstva potrošača, odnosno radi li se u ovom postupku o utvrđenju ništetnosti potrošačkog ugovora, kao i postoji li objektivni identitet između ugovornih odredbi konkretnog ugovora i odredbi ugovora o kreditima o kojima se raspravljalo u kolektivnom sporu, te posljedično tome obvezuju li sud odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kojima je utvrđeno da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača.
10. Kako je zbog ukidanja odluke u pogledu glavne stvari za sada neizvjestan uspjeh stranaka u ovom sporu (članak 154. ZPP), to je valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka, s time da će se o troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).
U Šibeniku, 24. lipnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Maja Skorić
