Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-152/2023-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Čačić Brčić, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Maje Skorić i Marte Plančić, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Iris Šoštarić & Velimir Šoštarića, u Rovinju, A. Ferrija 35a, protiv tuženice Addiko Bank d.d. [adresa], OIB: 14036333877 (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.), zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knezović i partneri j.t.d. iz Zagreba, Radnička cesta 54, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno pod brojem P- 1123/2019-40 od dana 25. siječnja 2023. godine, u sjednici održanoj dana 24. lipnja 2025. godine

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženice, te se pod točkom I. izreke, u dosuđujućem dijelu pod točkom III. izreke (za iznos od 19.217,29 eura/144.792,67 kuna sa zateznim kamatama), te dosuđujućem dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom IV. izreke (za iznos od 4.427,70 eura/33.360,50 kuna sa zateznim kamatama) i pod točkom V. izreke (u kojoj je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška) – ukida presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno pod brojem P- 1123/2019-40 od dana 25. siječnja 2023. godine i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Odluku o parničnom trošku žalbenog postupka donijet će prvostupanjski sud.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su ništetne ugovorne odredbe te dijelovi ugovornih odredbi ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, sklopljenog 22. travnja 2005. godine u [adresa] između tužiteljice ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice Addiko bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 (tada Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.), broj kredita: 346-45/2005, kojima je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima tuženice (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da su ništetne i bez učinka odredbe Aneksa uz Ugovor o kreditu broj: 346-45/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljen između tužiteljice i tuženice 20. siječnja 2016. godine, a koji je solemnizirao Davor Dušić, javni bilježnik u [adresa], dana 22. siječnja 2016. godine pod brojem OV-270/16 (točka II. izreke), naloženo je tuženici da tužiteljici u roku 15 dana plati iznos 19.217,29 eura/144.792,67 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje na pojedinačne mjesečne iznose teku u razdoblju od 1. svibnja 2007. godine do 14. travnja 2016. godine, pa do isplate, kako je to pobliže navedeno u izreci presude, te je odbijen dio tužbenog zahtjeva na isplatu iznosa od 344,91 eur sa zateznim kamatama (točka III. izreke), te je naloženo tuženici da naknadi tužiteljici iznos od 4.427,70 eura/33.360,50 kuna na ime parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate, a odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu 311,90 eura, zajedno sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata (točka IV. izreke), kao i zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška (točka V. izreke).

2. Žalbu protiv dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude pod točkom I. izreke, točke III. izreke, dosuđujućeg dijela odluke o parničnom trošku pod točkom IV. izreke, kao i odluke o parničnom trošku pod točkom V. izreke, žalbu je podnijela tuženica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sa prijedlogom da se žalba uvaži, u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, prvenstveno imajući u vidu prigovore žalbe koji se odnose na pravni učinak postupka konverzije, podredno, da u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. U ovom žalbenom postupku ostao je sporan zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi i dijelova ugovornih odredbi Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, sklopljenog 22. travnja 2005. godine, broj kredita: 346-45/2005 između tužiteljice ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tada Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. (dalje: Ugovor o kreditu), sada tuženice Addiko bank d.d. sa sjedištem u [adresa], kojima je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima tuženice, kao i osnovanost zahtjeva za isplatu.

6. Prema razlozima presude prvostupanjski je sud u postupku, glede zahtjeva za utvrđenje ništetnim spornih odredbi Ugovora o kreditu utvrdio:

- da je Ugovorom o kreditu banka odobrila tužiteljici stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa 100.000,00 CHF prema srednjem tečaju za devize tužene banke važećem na dan korištenja kredita u svrhu kupnje stana (članak 2. stavak 1. i 2. Ugovora o kreditu) na rok 25 godina, odnosno do 30. travnja 2030. godine (članak 3. stavak 4. Ugovora o kreditu), da se kredit imao otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 527,28 CHF, obračunatih po srednjem tečaju tužene banke za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja (članak 3. stavak 2. točka 2. Ugovora o kreditu),

- da su člankom 3. stavak 1. navedenog Ugovora o kreditu ugovornice ugovorile obračun kamata na iznos kredita u visini 3,99% dekurzivno godišnje, da se kamata obračunava mjesečno, da su uključene u anuitete i da se plaćaju po srednjem tečaju tužene banke za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja (članak 3. stavak 3. Ugovora o kreditu),

- da su člankom 6. predmetnog Ugovora o kreditu stranke ugovorile promjenjivost kamatne stope prema kojoj odredbi je tužena banka bila ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama tuženice ovisno o skupini klijenata u kojoj pripada, a korisnik kredita – tužiteljica je svojim potpisom na tom ugovoru izjavila da je suglasna i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve kasnije izmjene i dopune,

- da su tuženica, odnosno tada Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb i tužiteljica kao korisnica kredita i treća osoba OĐ, kao sudužnik i založni dužnik, sklopili aneks uz ugovor o kreditu broja: 346-45/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine dana 20. siječnja 2016. godine (list 18-21), sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i izvršili konverziju predmetnog kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, regulirajući svoje buduće odnose, a sve kako bi se položaj tužiteljice kao potrošača izjednačila s položajem u kojem bi bila da je koristila kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a što je i načelo konverzije kredita (članak 19.b ZID ZPK),

- da se tužiteljica u tužbi pozvala na pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine, potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, kojima se utvrđuje da je u tom postupku tuženica ad 5. Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. zajedno s ostalim bankama, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna,

- da se tužiteljica pozvala i na pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine, potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine, kojom je, između ostalog utvrđeno da je u tom postupku tuženica ad 5. Hypo-Alpe- Adria-Bank d.d. zajedno s ostalim bankama, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine, zaključujući ugovore o kreditima, koristila u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud, pozivom na odredbu članka 322. stavak 1. i članka 324. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke presude, te u tom pravcu rješenjem na ročištu 13. prosinca 2022. godine, odbio daljnje dokazne prijedloge koje je prihvatio rješenjem u prethodnom postupku, nalazeći činjenično stanje dovoljno utvrđenim.

8. U pravu je tuženica kada u žalbi ističe da je u odnosu na ništetnost spornih odredbi Ugovora o kreditu činjenično stanje u pobijanoj presudi ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

8.1. Naime, tuženica je u ovom predmetu u odgovoru na tužbu navela da je zaposlenica banke prilikom sklapanja Ugovora o kreditu upoznala tužiteljicu s kreditnim proizvodom i istoj objasnila ugovorne odredbe, te je predložila saslušanje zaposlenice tuženika na sve okolnosti sklapanja ugovora, a kojeg je prije zaključenja prethodnog postupka označila kao bivšu zaposlenicu MĐ, te je prvostupanjski sud odredio rješenjem izvođenje svih predloženih dokaza, a potom na zadnjem ročištu rasprave 13. prosinca 2022. godine, rješenjem odbio između ostalih i izvođenje dokaza "saslušanjem djelatnika tuženice koji je ponudio ugovor tužiteljici" s obzirom na druge u postupku izvedene dokaze (navedene pod točkom 31. obrazloženja).

8.2. Međutim, u odluci Ustavnog suda RH broj U-III-5458/2021 od dana 30. lipnja 2022. godine zauzeto je pravno shvaćanje da u pojedinačnom potrošačkom sporu nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanje zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača – ovdje tužitelja – u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora, a koje okolnosti nisu bile predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o valutnoj klauzuli vezanoj baš uz CHF (mogućim rizicima fluktuacije tečaja CHF), kao i egzaktnim parametrima i metodi izračuna tih parametara koji utječu na promjenu kamatne stope.

8.3. Sukladno pravnom stanovištu sadržanom u Odluci Ustavnog suda RH, broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. godine, tuženica ima pravo da u pojedinačno pokrenutom postupku dokazuje okolnosti vezane za obaviještenost potrošača o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima promjene kamatne stope, kao i o značenju valutne klauzule za tužitelja vezane za tečaj CHF, čije utvrđenje ništetnim tužiteljica traži u ovom postupku, a u kom pravcu je također izostalo provođenje dokaza saslušanjem djelatnika tuženice na sve okolnosti sklapanja ugovora.

8.4. U odnosu na obrazloženje prvostupanjskog suda koji smatra da se odluka Ustavnog suda broj U-III-54358/21 ne odnosi na ovu parnicu i napominje da u ovoj parnici nije saslušana tužiteljica i da stoga zbog ne saslušavanja djelatnika tuženice ne može doći do povrede načela jednakosti pravnih oružja, pa ne može biti niti govora da je povrijeđeno navedeno pravo ne saslušavanjem djelatnika tuženice, treba reći da kod činjenice da se tužiteljica početno u tužbi pozvala na utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od dana 4. srpnja 2013. godine te time iznijela i činjenično obrazložila svoju stranačku tvrdnju, time što je odbijen dokazni prijedlog tuženice koja osporava takve tvrdnje u pojedinačnom postupku ističući da se u konkretnom postupku sklapanja ugovora o kreditu pregovaralo i da su tužiteljici pružene sve potrebne informacije od strane djelatnice banke i na kojoj je teret dokazivanja da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo (članak 81. stavak 1. i 4. Zakona o zaštiti potrošača – " Narodne novine" broj 96/2003 i dr.) – činjenično stanje u pobijanoj presudi ostalo je pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

8.5. Slijedom navedenog, žalbu tuženice iz naprijed navedenog razloga koji se odnosi na dokazivanje nepostojanja ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, trebalo je uvažiti, te prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (članak 370. ZPP).

9. Pri tome, premda tužiteljica nije podnijela žalbu, pa je u odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke koji se odnosi na dio zahtjeva za isplatu prvostupanjska presuda postala pravomoćna, potrebno je reći da je pogrešno stanovište prvostupanjskog suda da rok zastare od 5 godina teče od dana pokretanja postupka za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača – 4. travnja 2007. godine, budući da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 30. siječnja 2020. godine zauzeto pravo shvaćanje, na koje se pravilno pozvao i prvostupanjski sud, a koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora", slijedom čega u odnosu na potrošača, zastarni rok od 5 godina za povrat stečenog bez osnova teče po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi od dana 13. lipnja 2014. godine, a u odnosu na ništetnu odredbu o promjenjivoj valutnoj klauzuli od 14. lipnja 2018. godine (s obzirom na pravomoćnost presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u odnosu na utvrđenje ništetnim spornih odredbi).

10. U odnosu na točku III. izreke prvostupanjske presude, u kojoj je djelomično usvojen zahtjev za isplatu, treba imati u vidu da je tužiteljica određeni tužbeni zahtjev (u postupku pokrenutom tužbom sa manifestacijskim zahtjevom) konačno postavila nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka, u podnesku od 2. lipnja 2022. godine, te obrazlažući isti navela da uz specificirani iznos preplate (po vještaku u iznosu od 53.629,54 kune iz osnova promjenjive kamatne stope i 55.495,88 kuna po osnovi valutne klauzule, što ukupno iznosi 109.125,42 kune), potražuje i neotplaćeni iznos glavnice konvertiranog EUR kredita (44.049,58 kuna), uvećan za iznos manjka koji je tuženica utvrdila pri konverziji – 3.469,52 kune koji je tužiteljica uplatila tuženiku 13. travnja 2016. godine, sve umanjeno za "manjak" tužiteljičinih uplata u razdoblju u kojem je stopa bila manja od početne stope (9.253,07 kuna), te je postavila zahtjev za isplatu u konačnici iznosa od 147.391,45 kuna (19.562,21 eur) sa zateznim kamatama, a koji iznos preračunat u eur po fiksnom kursu 1 eur = 7, 53450 kuna, daje iznos od 19.217,29 eura.

11. Prema razlozima presude, prvostupanjski je sud dosudio iznos od 19.217,29 eura/144.792,67 kuna navodeći da se radi o iznosu dosuđenom s osnova pravnih posljedica ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule kao preplaćenih iznosa (točka 68. obrazloženja), što je u proturječnosti sa nalazom i mišljenjem vještaka, kojeg prvostupanjski sud također obrazlaže, glede iznosa preplata i to u iznosu od 53.629,54 kune iz osnova promjenjive kamatne stope i 55.495,88 kuna po osnovi valutne klauzule, što ukupno iznosi 109.125,42 kune, odnosno 14.483,43 eura, pa su u tom dijelu razlozi presude proturječni, te je time ostvarena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

12. Nadalje, ukoliko u nastavku postupka prvostupanjski sud na pouzdan način utvrdi da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržane u Ugovoru o kreditu ništetne, potrebno je imati u vidu da u postupku nije sporno da je tužiteljica prihvatila ponudu i zaključila Dodatak Ugovora o kreditu, čije izvršenje u skladu sa odredbama ZID ZPK/15, više ne osporava, jer je prvostupanjskom presudom odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim Aneksa Ugovora o kreditu pod točkom II. izreke, protiv koje tužiteljica nije podnijela žalbu, a iz mišljenja vještaka proizlazi da je tuženica konverziju kredita izvršila ispravno i u skladu s odredbama ZID ZPK/15, slijedom čega tako zaključen Dodatak, odnosno Aneks, proizvodi i određene pravne učinke na koje je tužiteljica pristala svojom voljom, te je kod takvog stanja stvari potpuno nejasno na temelju čega tužiteljica, između ostalog, traži isplatu iznosa od 44.049,58 kuna – kao neotplaćenog iznosa glavnice konvertiranog eur kredita, a sud ga dosuđuje i pored toga što odbija zahtjev za utvrđenje ništetnim Aneksa Ugovora o kreditu, a sama činjenica da je vještak u nalazu i mišljenju naveo izračun navedenog iznosa, ne znači osnovanost tog dijela zahtjeva.

12.1. Ujedno, kod utvrđene činjenice da je konverzija provedena ispravno i u skladu s odredbama ZID ZPK/15, mišljenje vještaka (dano u onoj fazi postupka kada je tužiteljica tužbom sa neodređenim zahtjevom tužbe tražila isplatu preplaćenog iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli osnovnog Ugovora o kreditu i zahtijevajući utvrđenje ništetnim Aneksa Ugovora o kreditu) – da za iznos koji tužiteljica potražuje tužbom po tom osnovu, tuženica nije umanjila tužiteljičinu obvezu po konvertiranom kreditu u cijelosti, a slijedom čega da nije izvršena restitucija u cijelosti, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ima narav pravnog mišljenja o učincima konverzije, za koje vještak nije ovlašten.

13. Ukoliko bi u se u nastavku postupka sporne odredbe Ugovora o kreditu utvrdile ništetnima, napominje se da bi u pogledu materijalno pravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZID ZPK/15, u tom slučaju obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz osnovnog Ugovora, prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno, zaključivanjem Dodatka ugovoru o kreditu, kao i da je u tom pravcu Vrhovni sud Republike Hrvatske na 7. sjednici Građanskog odjela održanoj dana 13. i 20. prosinca 2022. godine zauzeo pravno shvaćanje koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19. c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. ZOO, na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19. c ZID ZPK/15 obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije".

13.1. Polazeći od tog stanovišta, prvostupanjski sud treba imati u vidu da se vještak u nalazu i mišljenju izjasnio da je na dan provedene konverzije utvrđen manjak u iznosu od 453,19 eura, odnosno 3.469,52 kune (dakle, ne preplata) koji da je tužiteljica podmirila dana 13. travnja 2016. godine, a uplatu manjka kreditoru u tom iznosu potvrđuje i sama tužiteljica, slijedom čega je dalje nejasno i temeljem kojeg osnova tužiteljica traži povrat uplaćenog manjka iz postupka konverzije, a prvostupanjski ga sud dosuđuje, pa je u odnosu na dio zahtjeva za isplatu, pobijana presuda donesena dijelom uz pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (članak 370. ZPP) kao posljedica propusta kod utvrđivanja pravnog osnova zahtjeva za isplatu po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, kao i iz prethodno navedenih razloga uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju se poziva žalitelj, a na koju u postupku pokrenutom tužbom 13. lipnja 2019. godine, ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti.

14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će imati u vidu obvezujuće pravno shvaćanje Ustavnog suda, kao i primjedbe ovog ukidnog rješenja, te će izvođenjem predloženog dokaza saslušanjem prijašnje zaposlenice tuženice na okolnost obaviještenosti tužiteljice kao potrošača o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima promjene kamatne stope, kao i valutne klauzule vezane uz tečaj CHF, kao i izvođenjem svih drugih u postupku izvedenih dokaza, utvrditi sporne činjenice ništetnosti spornih odredbi, a s tim u vezi i utemeljenost zahtjeva za isplatu imajući u vidu pravne učinke provedenog postupka konverzije u skladu sa odredbama ZID ZPK/15, da bi potom bio u mogućnosti pravilno i potpuno utvrditi sve odlučne činjenice, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, u ukinutom dijelu, donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

15. Odluka o parničnom trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

16. Prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. izreke (u kojoj je odbijen zahtjev za utvrđenje ništetnim Aneksa Ugovora o kreditu), u odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke (za iznos od 344,91 eur sa zateznim kamatama), te odbijajućem dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom IV. izreke (za iznos od 311,90 eura sa zateznim kamatama), jer nije pobijana žalbom – ostala je neizmijenjena.

U Šibeniku, 24. lipnja 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ivana Čačić Brčić