REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2442/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, protiv I. tuženika ĆN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tuženice LN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Dijani Malobabić Lonjak, odvjetnici u Zagrebu, radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5375/2024-2 od 18. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj Ps-2/2024-21 od 27. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja se odbija.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5375/2024-2 od 18. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj Ps-2/2024-21 od 27. rujna 2024. te postavio pravno pitanje:
„Jesu li prilikom provođenja testa razmjernosti radi utvrđivanja opravdanosti tužiteljeva miješanja u pravo na dom tuženika bitne činjenice da godinama I. i II. tuženici tužiteljici ne plaćaju najam za predmetni stan, da I. i II. tuženi ostvaruju prihode, da je tuženica suvlasnica kuće, te je li iste činjenice sud dužan uzeti u obzir prilikom provođenja testa razmjernosti?“.
2. U odgovoru na prijedlog tuženici osporavaju navode tužitelja te predlažu prijedlog odbiti kao neosnovan.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja nije osnovan.
4. Revizijski sud je ocijenio da ovako postavljeno pravno pitanje ne predstavlja pitanje u smislu odredbe čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) jer ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, a od njegovog odgovora u konkretnom slučaju ne ovisi ishod spora.
4.1. Naime, u predmetnoj stvari sudovi su proveli test razmjernosti, te uzevši u obzir sve okolnosti koje tužitelj navodi (neplaćanje najamnine, ostvarivanje prihoda od strane tuženika, suvlasništvo II tužene na drugoj nekretnini) donijeli zaključak da miješanje tužitelja kao vlasnika nekretnine u pravo tuženika na dom nije opravdano.
4.2. Stoga niti razlozi važnosti na koje se tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedeno pitanje nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
5. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
6. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).
Zagreb, 24. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
