Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-219/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marinku Brajku, odvjetniku u Đakovu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-224/2021-46 od 3. siječnja 2025., dana 24. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika Zagrebačka banka d.d. kao neosnovana te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-224/2021-46 od 3. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen kao neosnovan prigovor koji je tuženik podnio protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj P-224/2021-44 od 10. prosinca 2024.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik ne navodeći pri tome konkretno neki od žalbenih razloga koji su propisani odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se isto ukine.

3. Žalba je neosnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjsko rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati jer je izreka razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se rješenje temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju isti upire.

5. Prilikom ispitivanja prvostupanjskog rješenja i postupka koji mu je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a, u svezi čl. 381. st. 1. ZPP–a.

6. Iz stanja spisa ovog predmeta proizlazi u bitnom sljedeće:

- da je prvostupanjski sud donio presudu poslovni broj P-224/2021-21 od 28. travnja 2022. kojom je:

- naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 29.875,54 kn (3.965,17 EUR– a[1] ), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 11.714,75 kn (1.554,81 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke),

- da je tuženik protiv presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-224/2021-21 od 28. travnja 2022. podnio žalbu 13. svibnja 2022., a povodom koje je Županijski sud u Puli–Pola donio presudu poslovni broj Gž-678/2022-2 od 9. rujna 2022. kojom je žalba tuženika odbijena kao neosnovana te presuda prvostupanjskog suda potvrđena (točka I. izreke),

- da je tuženik 9. studenog 2022. podnio prijedlog za dopuštenje revizije, a povodom kojeg je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio rješenje poslovni broj Revd-84/2023- 2 od 7. ožujka 2023. kojim je dopušteno tuženiku da podnese reviziju protiv presude Županijskog suda u Puli–Pola poslovni broj Gž-678/2022-2 od 9. rujna 2022.,

- da je tuženik 20. lipnja 2023. podnio reviziju protiv presude Županijskog suda u Puli–Pola poslovni broj Gž-678/2022-2 od 9. rujna 2022., a uz koju je dostavio potvrdu o plaćanju iz koje je vidljivo da je tuženik 19. lipnja 2023. platio sudsku pristojbu na reviziju u iznosu od 83,72 EUR–a,

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj Rev-737/2023-2 od 10. rujna 2024. kojom je revizija tuženika odbijena kao neosnovana,

- da je prvostupanjski sud donio rješenje poslovni broj P-224/2021-44 od 10. prosinca 2024. kojim je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku da u roku od 8 dana od dana primitka istog plati sudsku pristojbu na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 83,72 EUR–a,

- da je tuženik protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj P-224/2021-44 od 10. prosinca 2024. podnio prigovor 19. prosinca 2024. u kojem je u bitnom naveo da je već platio sudsku pristojbu na prijedlog za dopuštenje revizije, a uz koji je ponovno dostavio potvrdu o plaćanju od 19. lipnja 2023. u iznosu od 83,72 EUR–a.

7. Prvostupanjski sud je zatim donio (pobijano) rješenje poslovni broj P-224/2021-46 od 3. siječnja 2025. kojim je odbijen kao neosnovan prigovor koji je tuženik podnio protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj P-224/2021-44 od 10. prosinca 2024., a protiv kojeg je tuženik podnio žalbu 9. siječnja 2025. u kojoj je u bitnom ponovio navode iz svog prigovora od 19. prosinca 2024.

8. S obzirom na to da je iznos sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije određen sukladno odredbi iz Tar. br. 3. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 53/19 i 92/21 – u daljnjem tekstu: Uredba), u svezi čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18 – u daljnjem tekstu: ZSP), a da tuženik nije dostavio dokaz da je istu zaista i platio, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je primjenom odredbe iz čl. 29. st. 2. ZSP–a odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

9. Prema tome, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je odbio kao neosnovan tuženikov prigovor protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj P-224/2021-44 od 10. prosinca 2024.

10. Pri tome valja dodati da u ovom predmetu, suprotno preostalim žalbenim navodima tuženika, nije bilo mjesta primjeni napomene koja je sadržana u Tar. br. 3. Uredbe, sukladno kojoj se ne plaća pristojba na reviziju protiv presude i reviziju protiv rješenja kada je revizija dopuštena rješenjem, budući da se ista (očigledno) odnosi samo na plaćanje sudske pristojbe na reviziju, a ne na sudsku pristojbu na prijedlog za dopuštenje revizije.

11. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 380. t. 2. ZPP–a, u svezi čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 24. lipnja 2025.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović