Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-717/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Diane Preglej, predsjednice, IB, izvjestiteljice i članice, GB, članice, u pravnoj stvari tužitelja FB /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Ivan Primorac, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženice Addiko Bank d.d. /OIB: 14036333877/ sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija 6, koju zastupa Domagoj Petrinović i Marija Vujasin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice i žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1884/2019-33 od 18. prosinca 2024., u sjednici održanoj 24. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1884/2019-33 od 18. prosinca 2024. pod stavcima I., III., VI. i VII. izreke.
II. Preinačuje se po žalbi tuženice presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1884/2019-33 od 18. prosinca 2024. pod stavcima II., IV., V. i VIII. izreke, i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu
iznosa od 6.677,55 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznos od: 32,09 eura od 02. listopada 2007.; 18,66 eura od 02. studenog 2007.; 18,88 eura od 05. prosinca 2007.; 8,76 eura od 02. siječnja 2008.; 19,07 eura od 01. veljače 2008.; 19,23 eura od 29. veljače 2008.; 73,72 eura od 01. travnja 2008.; 71,81 eura od 30. travnja 2008.; 71,02 eura od 07. srpnja 2008.; 71,80 eura od 21. srpnja 2008.; 70,43 eura od 21. kolovoza 2008.; 70,39 eura od 01. listopada 2008.; 71,08 eura od 27. listopada 2008.; 120,64 eura od 25. studenog 2008.; 114,42 eura od 02. prosinca 2008.; 121,99 eura od 31. prosinca 2008.; 123,03 eura od 02. veljače 2009.; 123,40 eura od 10. ožujka 2009.; 121,77 eura od 24. travnja 2009.; 21,89 eura od 30. travnja 2009.; 119,49 eura od 24. lipnja 2009.; 117,68 eura od 01. srpnja 2009.; 117,95 eura od 02. rujna 2009.; 118,65 eura od 02. rujna 2009.; 118,40 eura od 22. listopada 2009.; 117,36 eura od 30. studenog 2009.; 118,83 eura od 30. ožujka 2010.; 119,96 eura od 30. ožujka 2010.; 121,64 eura od 30. ožujka 2010.; 121,03 eura od 30. ožujka 2010.; 123,36 eura od 29. srpnja 2010.; 122,68 eura od 29. srpnja 2010.; 123,41 eura od 29. srpnja 2010.; 131,23 eura od 15. studenog 2010.; 129,35 eura od 15. studenog 2010.; 134,16 eura od 15. studenog 2010.; 132,20 eura od 15. studenog 2010.; 129,18 eura od 15. studenog 2010.; 134,82 eura od 31. prosinca 2010.; 19,41 eura od 31. siječnja 2011.; 114,75 eura od 01. veljače 2011.; 116,23 eura od 28. veljače 2011.;114,03 eura od 31. ožujka 2011.; 114,16 eura od 06. svibnja 2011.; 122,22 eura od 01. lipnja 2011.; 122,77 eura od 26. kolovoza 2011.; 129,42 eura od 26. kolovoza 2011.; 108,24 eura od 31. kolovoza 2012.; 106,76 eura od 01. listopada 2012.; 107,80 eura od 19. studenog 2012.; 108,16 eura od 30. prosinca 2013.; 107,43 eura od 16. svibnja 2014.; 104,72 eura od 18. lipnja 2014.; 106,51 eura od 31. srpnja 2014.; 106,41 eura od 31. srpnja 2014.; 105,32 eura od 31. srpnja 2014.; 102,53 eura od 31. srpnja 2014.; 102,18 eura od 31. srpnja 2014.; 102,51 eura od 31. srpnja 2014.; 103,19 eura od 31. srpnja 2014.; 104,24 eura od 31. srpnja 2014.; 103,24 eura od 31. srpnja 2014.; 103,43 eura od 31. srpnja 2014.; 103,67 eura od 31. srpnja 2014.; 6,30 eura od 31. srpnja 2014.; 6,30 eura od 31. srpnja 2014.; 6,25 eura od 31. srpnja 2014.; 6,16 eura od 31. srpnja 2014.; 6,12 eura od 31. srpnja 2014.; 6,10 eura od 31. srpnja 2014.; 6,10 eura od 31. srpnja 2014.; 6,12 eura od 01. rujna 2014.; 6,08 eura od 30. rujna 2014.; 6,07 eura od 03. studenog 2014.; 6,07 eura od 02. prosinca 2014.; 6,01 eura od 07. siječnja 2015.; 5,98 eura od 03. veljače 2015.; 5,94 eura od 11. ožujka 2015.; 5,90 eura od 30. travnja 2015.; 5,86 eura od 03. lipnja 2015.; 5,83 eura od 03. lipnja 2015.; 5,79 eura od 01. srpnja 2015.; 5,75 eura od 24. kolovoza 2015.; 5,72 eura od 09. rujna 2015.; 5,68 eura od 14. listopada 2015., sve do isplate,
iznosa od 10.554,25 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznos od: 1,04 eura od 30. studenog 2005.; 10,61 eura od 25. studenog 2008.; 19,80 eura od 31. prosinca 2008.; 26,42 eura od 02. veljače 2009.; 29,42 eura od 10. ožujka 2009.; 21,18 eura od 24. travnja 2009.; 22,76 eura od 30. travnja 2009.; 10,15 eura od 24. lipnja 2009.; 0,85 eura od 01. srpnja 2009.; 3,32 eura od 02. rujna 2009.; 8,22 eura od 02. rujna 2009.; 7,80 eura od 22. listopada 2009.; 2,84 eura od 30. studenog 2009.;12,15 eura od 30. ožujka 2010.; 19,62 eura od 30. ožujka 2010.; 30,25 eura od 30. ožujka 2010.; 27,82 eura od 30. ožujka 2010.; 12,15 eura od 30. ožujka 2010.; 42,25 eura od 29. srpnja 2010.; 39,52 eura od 29. srpnja 2010.; 44,87 eura od 29. srpnja 2010.; 91,07 eura od 15. studenog 2010.; 81,59 eura od 15. studenog 2010.; 110,68 eura od 15. studenog 2010.; 110,67 eura od 15. studenog 2010.; 84,53 eura od 15. studenog 2010.; 118,68 eura od 31. prosinca 2010.; 163,63 eura od 31. siječnja 2011.; 132,64 eura od 01. veljače 2011.; 144,63 eura od 28. veljače 2011.; 130,80 eura od 31. ožujka 2011.; 133,36 eura od 06. svibnja 2011.; 192,12 eura od 01. lipnja 2011.; 197,90 eura od 26. kolovoza 2011.; 247,05 eura od 26. kolovoza 2011.; 220,66 eura od 31. kolovoza 2012.; 210,22 eura od 01. listopada 2012.; 221,64 eura od 19. studenog 2012.; 227,15 eura od 30. prosinca 2013.; 223,24 eura od 16. svibnja 2014.; 201,87 eura od 18. lipnja 2014.; 220,15 eura od 31. srpnja 2014.; 221,81 eura od 31. srpnja 2014.; 214,73 eura od 31. srpnja 2014.; 192,57 eura od 31. srpnja 2014.; 192,06 eura od 31. srpnja 2014.; 197,58 eura od 31. srpnja 2014.; 206,41 eura od 31. srpnja 2014.; 218,61 eura od 31. srpnja 2014.; 212,42 eura od 31. srpnja 2014.; 216,93 eura od 31. srpnja 2014.; 222,03 eura od 31. srpnja 2014.; 209,47 eura od 31. srpnja 2014.; 215,64 eura od 31. srpnja 2014.; 213,63 eura od 31. srpnja 2014.; 206,83 eura od 31. srpnja 2014.; 204,65 eura od 31. srpnja 2014.; 205,65 eura od 31. srpnja 2014.; 213,39 eura od 31. srpnja 2014.; 219,90 eura od 01. rujna 2014.; 218,56 eura od 01. rujna 2014.; 224,20 eura od 03. studenog 2014.; 228,03 eura od 02. prosinca 2014.; 225,79 eura od 07. siječnja 2015.; 226,43 eura od 03. veljače 2015.; 226,44 eura od 11. ožujka 2015.; 226,45 eura od 30. travnja 2015.; 226,46 eura od 03. lipnja 2015.; 226,47 eura od 03. lipnja 2015.; 226,47 eura od 01. srpnja 2015.; 226,48 eura od 24. kolovoza 2015.; 226,49 eura od 09. rujna 2015.; 226,50 eura od 14. listopada 2015., sve do isplate;
iznosa od 7.100,13 eura sa zateznim kamatama od 30. rujna 2015. do isplate,
i iznosa od 5.615,59 eura na ime parničnog troška sa zateznim kamatama od 18. prosinca 2024. do isplate.
III. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje odluka o troškovima u dijelu u kojem tužitelju nije priznat trošak nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 100,00 eura sa porezom na dodanu vrijednost.
IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.
V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je utvrđeno ništetnim:
- dio odredbi Ugovoru o kreditu broj [broj kredita] sklopljenog 24. kolovoza 2005. između pravnog prednika tuženice (Hypo Alpe-Adria Bank d.d.) i tužitelja, solemniziranog po javnom bilježniku Mariji Grozdanić Dekleva, pod brojem OU-1697/05 i to članka 6. koji glasi "…sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune." (stavak I. izreke);
- članka 3. koji glasi: "…u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama Banke." "Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja." (stavak III. izreke);
- Aneksa broj 1 uz Ugovor o kreditu broj [broj kredita] od 26. kolovoza 2011. u dijelu članka 1. u kojem se navodi da glavnica kredita nadnevka 31. srpnja 2011. iznosi 133.842,15 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. te da se ista uvećava za naknadu za provedbu moratorija, pa da nova glavnica na isti nadnevak iznosi 135.180,57 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., članka 2. koji glasi: "Na glavnicu kredita se obračunavaju kamate od 6,50% (šest cijelih pedeset posto), dekurzivno godišnje. Kamatna stopa je promjenjiva." "u kunskoj protuvrijednosti obračunatih po srednjem tečaju na CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ako se plaćanje vrši prije roka dospijeća." "Banka će o visini anuiteta i svakoj promjeni visine anuiteta pismeno obavijestiti Korisnika kredita, koji svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini i dospijeću anuiteta" (stavak VI. izreke);
- Aneksa broj 2 uz Ugovor o kreditu broj [broj kredita] od 23. veljače 2012. u dijelu članka 1. u kojem se navodi da glavnica kredita nadnevka 31. siječnja 2012. iznosi 135.180,57 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. te da se ista uvećava za naknadu za provedbu moratorija, pa da nova glavnica na istog nadnevka iznosi 137.884,18 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., članka 2. koji glasi: "Na glavnicu kredita se obračunavaju kamate od 6,30% (šest cijelih trideset posto), dekurzivno godišnje. Kamatna stopa je promjenjiva." "u kunskoj protuvrijednosti obračunatih po srednjem tečaju na CHF Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća." "Banka će o visini anuiteta i svakoj promjeni visine anuiteta pismeno obavijestiti Korisnika kredita, koji svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini i dospijeću anuiteta“ (stavak VII. izreke).
Naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 6.677,55 eura (preplata po osnovi promjenjive stope redovne kamate) sa zateznim kamatama navedenim u stavku drugom izreke (stavak II. izreke), iznos od 10.554,25 eura (preplata po osnovi valutne klauzule) sa zateznim kamatama navedenim u stavku četvrtom izreke (stavak IV. izreke), iznos od 7.100,13 eura (pogrešno umanjena glavnica dugovanja prilikom provedbe konverzije) sa zateznim kamatama od 30. rujna 2015. do isplate (stavak V. izreke) ili ukupan iznos od 24.331,93 eura sa zateznim kamatama i naknaditi parnični trošak u iznosu od 5.615,59 eura sa zateznim kamatama od 18. prosinca 2024. do isplate (stavak VIII. izreke /pogrešno označen kao stavak "VII"/).
1.1. Prvostupanjskim rješenjem je utvrđeno povlačenje tužbe za iznos od 607,77 eura (stavak I. izreke) i odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u odnosu na povučeni dio tužbe (stavak II. izreke).
2. Protiv presude žali se tuženica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a[1] . Predlaže preinaku ili ukidanje prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe (834,27 eura sa zateznim kamatama).
1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001.,
117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a)
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Protiv odluke o troškovima u dijelu u kojem nije uspio u prvostupanjskom postupku (nagrada za zastupanje tužitelja na ročištu za objavu presude), žali se tužitelj pozivom na sve zakonom predviđene razloge. Predlaže da mu se na ime troškova prvostupanjskog postupka dosudi daljnji iznos od 100,00 eura sa pripadajućim porezom na dodanu vrijednost i zahtijeva trošak žalbe (781,25 eura).
5. Žalba tuženice je djelomično osnovana.
6. Žalba tužitelja je neosnovana.
7. Predmet spora su zahtjevi na utvrđenje ništetnim odredbi Ugovoru o kreditu broj [broj kredita] sklopljenog 24. kolovoza 2005. između pravnog prednika tuženika (Hypo Alpe-Adria Bank d.d.) i tužitelja, te Aneksa broj 1 od 26. kolovoza 2011. i Aneksa broj 2 od 23. veljače 2012., u dijelu promjenjive stope redovne kamate po jednostranoj odluci tuženice i vezivanja obveza tužitelja uz tečaj CHF važeći na dan dospjelosti svakog anuiteta kredita ponaosob, restitucijski zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 24.331,93 eura (6.677,55 eura - kao da je korištena visina stope redovne kamate na dan sklapanja Ugovora o kredita /24. kolovoza 2005./ i 3,23% godišnje od 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2015. + 10.554,25 eura i 7.100,13 eura - pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita /30. kolovoza 2005./).
8. Iz rezultata raspravljanja i sadržaja prvostupanjskog spis proizlazi:
- tužitelj (korisnik kredita / potrošač) i pravni prednik tuženica (kreditor / trgovac), sklopili su 24. kolovoza 2005. Ugovor o namjenskom kreditu - protuvrijednost u kunama od 163.800,00 CHF prema srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria Bank d.d. na dan korištenja kredita (za kupovinu stana), sa rokom otplate do 31. kolovoza 2025. (26. kolovoza 2011. Aneks broj 1, a 23. veljače 2012. Aneks broj 2) sa promjenjivom stopom redovne kamate po jednostranoj odluci tuženice i prema tečaju CHF, važećem na dan plaćanja svakog anuiteta ponaosob (list 10. - 19. i 257.);
- tužitelj (potrošač) nije mogao utjecati na pojedine odredbe Ugovora - mogao je birati između kredita sa valutom CHF i EUR, Ugovor je bio "špranca", u vrijeme sklapanja Ugovor - 2005. krediti s valutnom klauzulom CHF su bili povoljniji od kredita sa valutnom klauzulom EUR zbog bitno niže kamatne stope, zaposlenica tuženice se ne sjeća konkretnog razgovora sa tužiteljem (iskaza svjedoka PB, bivše zaposlenice tuženice /list 257. - 258./);
- između stanaka (i sudužnika / založnog dužnika) 26. kolovoza 2011. sklopljen Aneks broj 1, kojim je suglasno utvrđena glavnica kredita u CHF i odgoda plaćanja do 31. siječnja 2012. (list 24. - 25.), a 23. veljače 2012. Aneks broj 2 kojim je suglasno utvrđena glavnica kredita s nadnevkom 31. siječnjem 2012., koju čini i ugovorena naknada za provedbu moratorija (list 29. - 31.);
- između stranaka (i sudužnika / založnog dužnika) 26. siječnja 2016. sklopljen Aneks Ugovora o kreditu broj [broj kredita] prema ZID ZPK- a/2015 (izvršena konverzija kredita u eure), kojim je u skladu sa izračunom konverzije, dostavljene tužitelju 6. studenog 2015., prije potpisivanja tog Aneksa sa simuliranim otplatnim planom u eurima i popisu uplata do 30. rujna 2015., suglasnom voljom stranaka utvrđeno da glavnica kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom EUR - 30. rujna 2015. iznosi 77.567,56 eura, da preplate nije bilo, a za manjak 30. rujan 2015. koji je iznosio 2.868,63 eura (kao i eventualno utvrđenog manjka u prijelaznom periodu) da su na temelju izričitog zahtjeva tužitelja uz suglasnost tuženice, uvećana preostala neotplaćena glavnica kredita utvrđena prilikom dospijeća prvog slijedećeg anuiteta po tom Aneksu i da tako utvrđena glavnica kredita predstavlja iznos nedospjele obveze po osnovnom ugovoru sa pripadajućim aneksima, koji se korisnik kredita (tužitelj) obvezuje otplaćivati u skladu sa člankom 4. tog Aneksa, sastavni dio kojeg je i novi Plan otplate - odredbe članka 1. i 2. predstavlja sporazum vjerovnika i potrošača u smislu članka 19. c stavka 1. točke 6. Zakona o potrošačkom kreditiranju (članak 2. Aneksa od 23. siječnja 2016. /list 308. - 420./);
- konverzija kredita s nadnevkom 30. rujan 2015. iz CHF u EUR prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke (Tomislav Prpić, dipl. oec.) provedena je u skladu sa ZID ZPK-a/2015, uzete su u obzir sve tužiteljeve uplate pa i preplata po osnovi promjenjive stope redovne kamate i tečaja CHF - položaj tužitelj je izjednačen kao da je u kolovozu 2005. realiziran kredit protuvrijednosti kuna u odnosu na euro (list 284.);
- pod pretpostavkom da se nije mogla mijenjati početno ugovorena stopa redovne kamate Ugovorom iz 2005. (da kroz vrijeme od isplate kredita do konverzije iznosi 5,25% godišnje /3,23% od 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2015./) i da je tečaj CHF bio jednak tečaju CHF na dan isplate (korištenja) kredita, tužitelj je na ime redovne kamate do konverzije više uplatio iznos od 6.677,55 eura, na ime tečajne razlike CHF iznos od 10.554,25 eura, a razlika u glavnici nadnevka 30. rujna 2015. bi iznosila 7.100,13 eura;
- tužitelj se pozvao na pravne učinke odluka donesenih u postupku kolektivne zaštite interesa i prava potrošača.
9. Na temelju u bitnom navedenih okolnosti prvostupanjski sud je zaključio da tužitelju neovisno o valjano provedenoj konverziji, na temelju zakona pripada pravo tražiti deklaratornu zaštitu na utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu iz 2005. (Aneksa broj 1 i 2) vezano za promjenjivu stopu redovne kamate jednostranom odlukom tuženice i vezivanje obveza tužitelja za tečaj CHF u vrijeme dospjelosti svakog anuiteta ponaosob, da je tužitelju 31. srpanja 2011. i 31. siječanja 2012. (prilikom sklapanja Aneksa broj 1 i 2) glavnica kredita pogrešno obračunata prema tečaju CHF s tim nadnevcima (trebala je biti obračunata prema tečaju CHF na dan isplate / korištenja kredita - 2005.), da su ugovorne odredbe iz 2005., 2011. i 2012. u dijelu promjenjive stope redovne kamate i valute CHF nepoštene (ništetne) i da je tuženica dužna vratiti tužitelju po pravilima o stečenom bez osnove ukupan iznos od 24.331,93 eura (razlika po preplaćenoj redovnoj kamati u odnosu na početno ugovorenu - 6.677,55 eura, razlika u anuitetima kredita u odnosu na tečaj CHF prilikom isplate kredita - 10.554,25 eura, pogrešno umanjena glavnica priliko konverzije 7.100,13 eura) sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos razlike naveden u stavcima II. i IV. izreke, a na iznos od 7.100,13 eura od 30. rujna 2015. do isplate (stavak V. izreke).
10. Osporavajući prvostupanjsku presudu tuženica u bitnome tvrdi da su suglasno provedenoj konverzijom u skladu sa ZID ZPK-a/2015 (zakonito i računski točno, što nije sporno) otklonjene posljedice ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu iz 2005. sa Aneksima broj 1 i 2 (tužitelj je konverzijom doveden u pravnu poziciji u kojoj bi se nalazio da je koristio kredit u eurima), da je Ugovor o kreditu iz 2005. (sa Aneksima broj 1 i 2) sklopljen u tada važećim zakonskim okvirima prema kojima je bila dopušteno ugovaranje promjenjive stope redovne kamate i valutne klauzule, uz pravo izbora tužitelja, da po prvostupanjskom sudu nisu ocjenjeni razlozi, učinci i posljedice konverzije (izračun konverzije, novi Plan otplate, da su sklapanjem Aneksa stranke trajno i konačno uredile svoj pravni odnos), da nakon što je valjano konvertiran kredit tužitelj nema pravni interes za traženje po deklaratornim zahtjevima (nakon konverzije ne postoje odredbe iz Ugovora o kreditu iz 2005., Aneksa broj 1 i 2 koje su utvrđene ništetnim), niti su za odluku o tim zahtjevima mogu primijeniti učininci odluka donesenih u postupku kolektivne zaštite i interesa potrošača, te se poziva i na druge nedostatke pobijane presude (preinaka tužbe i zastara) i s tim u vezi na odluke drugih županijskih sudova i pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, za koje drži da podržavaju njezino viđenje predmetnog spora.
11. Bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se tuženica djelomično opravdano poziva nemaju značaj koji im pridaje, a zbog kojih ne bi bilo moguće ispitati prvostupanjsku presudu i konačno riješiti predmetni spor.
12. Naime, suprotno stavu tuženice, ZZP-a/2003[2] (u kontinuitetu ZZP-a/2007 ) i ZOO-a[4] (članak 328. u vezi s člankom 327. i člankom 326. stavkom 1.) predviđeno je pravo tužitelja za traženje deklaratorne zaštite (utvrđenje nepoštenosti /ništetnosti/ pojedinih dijelova ugovornih odredbi o potrošačkom kreditu), a koje zakonsko ovlaštenje oslobađa tužitelja dužnosti dokazivanja svog konkretnog pravnog interesa po deklaratornom traženju, a što znači da tužitelj kao korisnik kredita (potrošač) u smislu odredbe članka 187. stavka 2. ZPP-a, neovisno o provedenoj konverziji kredita 2016. (konverzijom kredita nije prestalo zakonsko ovlaštenje tužitelja na traženje deklaratorne zaštite) ima pravni interes po deklaratornim zahtjevima na utvrđenje (Rev 2868/2018 od 12. veljače 2019., Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020., Rev 809/2021-2 od 21. prosinca 2022.).
13. Tumačenje činjenica po tuženici i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi vezano za odluke pod stavcima I., III., VI i VII. izreke (nepoštenost / ništetnost dijela
2 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/2003., u daljnjem tekstu: ZZP-a/2003) 3 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009., 78/2012., 56/2013., u daljnjem tekstu: ZZP-a/2007/)
4 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., u daljnjem tekstu: ZOO-a)
odredbi Ugovora o kreditu iz 2005. sa Aneksima broj 1 i 2) ne dovodi se u pitanje pravilnost i zakonitost tih odluka.
14. Pravilima o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima, sadržanim u ZZP- a/2003 (u kontinuitetu i ZZP-a/2007) je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, a na štetu potrošača, da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca i da je trgovac dužan dokazati da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru, pojedinačno pregovaralo (članak 81. ZZP-a/2003, članak 96. ZZP-a/2007), da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (članak 84. ZZP- a/2003, članak 99. ZZP-a/2007), da odredbe ugovora koje prema Zakonu ili sporazumu stranaka mora biti sastavljen u pisanom obliku, moraju biti napisane jasno i razumljivo i biti lako uočljive (članak 85. ZZP-a/2003, članak 100. ZZP- a/2007), da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača (članak 86. ZZP-a/2003, članak 101. ZZP-a/2007) i da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a ništavost pojedine odredbe ugovora da ne povlači za sobom i ništavost samog ugovora, ako on može opstati bez takve ništave odredbe (članak 87. ZZP-a/2003, članak 102. ZZP-a/2007).
15. Potrošačem se smatra svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti (članak 3. točka 1. ZZP-a/2003 i ZZP-a/2007).
16. Prema navedenim odredbama, a vezano za valutu CHF i jednostrano mijenjanje stope redovne kamate, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (postojanje povrede propisa zaštite potrošača) obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač individualno pokrene radi zaštite svojih prava (istovjetno članak 138. a u vezi s člankom 131. stavkom 1. ZZP-a/2007) i potrošač, kao što je to učinio i tužitelj u predmetnom postupku, može se pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz odredbe članka 502.a stavka 1. ZPP-a.
17. Presudama u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača (Visoki trgovački sud Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. u odnosu na ugovaranje promjenjive stope redovne kamate , Trgovački sud u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visoki trgovački sud Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019. u odnosu na valutu CHF), stranka kojih je bio i tuženik (pravni prednik), a kojom je između ostalog obuhvaćeno razdoblje sklapanja potrošačkih ugovora od 1. lipnja 2004. - 31. prosinca 2008. pravomoćno je presuđeno:
- da su u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijeđeni kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o krediti promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, na koji način je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg ZZP-a, a nastavno važećim ZZP-a, te ZOO-a,
- da su odredbe ugovora o valutnoj klauzulu u CHF nepoštene i ništetne jer da su te odredbe svih banaka bile nerazumljive za klijente (klijentima nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijenta kao potrošača) i da su tužene banke kao trgovci bili svjesni rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja glavnice u valuti CHF, da ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri, a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorni strana.
18. Budući da tuženica na pravno relevantan način nije kompromitirao činjenicu da je tužitelj potrošač iz krugova kojima su financijska kretanja i prilike bili strani, da je Ugovor o kreditu iz 2005. sklopljen između stranaka standardan i unaprijed formuliran, da su odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate u Ugovoru o kreditu i aktima tuženice načelne bez objektivnih kriterija i kao takvi teško razumljive, a niti je tijekom predmetnog postupka učinila razumljivom metodologiju određivanja visine stope redovne kamate svojim jednostranim odlukama, te je li, a ako jest na koji način predvidive dosege rizika promjene /naglog rasta/ tečaja CHF u odnosu na kunu, kojih je bila svjesna, prezentirala tužitelju kao potrošaču, i da u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja nije otklonila ograničenja u korištenju njegovih prava kao potrošača (slabije ugovorne strane) u razdoblju do konverzije kredita (2016.), to kao jedini objektivni zaključak ostaje, kako ga je u biti formirao i prvostupanjski sud, da su odredbe Ugovora o kreditu iz 2005. sa Aneksom 1. i 2. o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli CHF nepoštene (ništetne).
19. U prilog navedenom treba mati u vidu da znatnija neravnoteža stvorena nepoštenim odredbama Ugovora iz 2005. s Aneksom broj 1 i 2 o promjenjivoj stopi redovne kamate i tečaju CHF ne proizlazi samo iz kvantitativnog ekonomskog ocjenjivanja, koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcija, već i iz činjenice dovoljno ozbiljnog oštećenog pravnog položaja u koji je stavljen tužitelj kao potrošač zbog nemogućnosti bilo kakvog utjecaja na sadržaj Ugovora do konverzije na temelju Zakona, a time i ograničenjima u korištenju svojih prava do konverzije kredita.
20. Stoga, nije u pravu tuženica kada tvrdi da je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu 2005. sa Aneksom broj 1 i 2 postupala u skladu sa načelom dobre vjere samom činjenicom što je po zakonu bilo dopušteno ugovaranje promjenjive stope redovne kamate i valutne klauzule (što nije sporno), odnosno da do stupanja na snagu izmjena ZPK-a iz 2013 nije imala zakonsku obvezu glede izmjene ili usklađivanja odredbi o kamatnoj stopi u postojećem ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti.
21. Traženo deklaratorno utvrđenje po tužitelju u predmetnoj parnici nije usmjereno samo na zaštitu pojedinačnog interesa, kako to u biti tumači tuženica, već i na zaštitu pravnog poretka i javnog interesa, što u konačnici potvrđuju osim mjerodavne odredbe članka 96. ZZP-a/2007 i članka 4. ZOO-a, izmijene kako Zakona o zaštiti potrošača, tako i Zakona o potrošačkom kreditiranju posebno u dijelu obveznog sadržaja ugovora o kreditu (članak 10. - 19.).
22. Dakle, pravilno su po prvostupanjskom sudu prihvaćeni tužbeni zahtjev na utvrđenje nepoštenost (ništetnost) odredbi o promjenjivoj stopi redovne (ugovorene) kamate po jednostranoj odluci tuženice i valutnoj klauzuli CHF iz Ugovora o kreditu iz 2005. sa Aneksima broj 1 i 2, a zbog čega je žalba tuženice odbijena kao djelomično neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda pod stavcima I., III., VI. i VII. izreke.
23. Međutim, vezano za odluke pod stavcima II., IV. i V. izreke prvostupanjske presude (isplate po restitucijskim zahtjevima) utvrđen je žalbeni razlog pogrešno primijenjenog materijalnog prava, na što se djelomično opravdano poziva tuženica.
24. Prema pravilima ZPK-a[5] o konverziji kredita (članak 19. a - 19. f) koja korespondiraju sa istim pravilima sadržanim u ZKI-a[6] (članak 375. a - 357. f), konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR (članak 19. b ZPK-a), izračunom propisanim odredbom članka 19. c ZPK-a, te ostale uvjete određene člankom 19. d i člankom 19. e ZPK-a.
25. Odredbom članka 3. stavkom 2. ZZP-a[7] (istovjetno članak 4. stavak 2. ZZP- a/2014.) je propisano da se na obvezno pravni odnos između potrošača i trgovca primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuje obvezno pravni odnosi.
26. Iz navedenih propisa proizlazilo bi da su ZPK-a i ZKI-a postavljeni temelji za rješavanje problema kredita denominiranih u CHF i kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF, da oba Zakona uređuju istu vrstu odnosa, s tim što je ZID ZKI-a/2015 samo proširen krug ovlaštenika i na adresate koji nisu obuhvaćeni
5 Zakon o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj: 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015., 78/2015., 102/2015., 52/2016., 128/2022., 156/2023., u daljnjem tekstu: ZPK-a) 6 Zakon o kreditnim institucijama (Narodne novine, broj: 159/2013., 19/2015., 102/2015., 15/2018., 70/2019., 47/2020., 47/2020., 146/2020., 151/2022., 145/2024., u daljnjem tekstu: ZKI-a) 7 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 19/2022., 59/2023., u daljnjem tekstu: ZZP-a) odredbama ZID ZPK-a/2015, odnosno određen sadržaj, način i učinci konverzije kredita, te primjena odredbi propisa kojima se uređuje obvezno pravni odnosi na sve obvezno pravne odnose između potrošača i trgovca koji nisu uređeni posebnim zakonima.
27. Općim propisima sadržanim u ZOO-a između ostalog je propisano da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, u skladu sa Ustavom Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu (članak 2.), da ga mogu urediti i drugačije nego što je ZOO-a određeno (članak 11.), da obveze prestaju suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu (članak 160. stavak 1.), da se prestankom glavne obveze gase i druga sporedna prava (članak 160. stavak 2.) i da su odredbe propisa kojima se, djelomično ili u cijelosti, određuje sadržaj ugovora, sastavni dijelovi tih ugovora (članak 248. stavak 2.).
28. Iz rezultata prvostupanjskog raspravljanja kao izvjesno proizlazi da je između tužitelja kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženice (Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb) kao kreditora sklopljen 23. siječnja 2016. Aneks Ugovoru o kreditu u skladu sa ZID ZPK-a/2015 (nakon što je tužitelj prihvatio izračun konverzije i novi Plan otplate kredita s valutnom klauzulom EUR), da je tim Aneksom suglasno regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom EUR, prema kojoj s nadnevkom 30. rujan 2015. nije bilo preplata (stranke su suglasno utvrdile manjak od 2.868,63 eura za koji su na izričit zahtjev tužitelja uz suglasnost tuženice, uvećana preostala neotplaćena glavnica kredita utvrđena prilikom dospijeća prvog slijedećeg anuiteta po tom Aneksu i da tako utvrđena glavnica kredita predstavlja iznos nedospjele obveze po osnovnom ugovoru sa pripadajućim aneksima koji se tužitelj obvezuje isplaćivati u skladu sa člankom 4. Aneksa od 23. siječnja 2016.) i da su stranke suglasne da odredbe Aneksa predstavljaju sporazum vjerovnika i potrošača u smislu članka 19. c stavka 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju, odnosno da je sadržaj Aneksa u skladu sa tim Zakonom.
29. Sagledavajući u bitnome nesporne okolnosti konkretnog slučaja u smislu naprijed navedenih propisa, a imajući pri tome u vidu i da je ZID ZPK-a/2015 i ZID ZKI-a/2015 povodom više prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tih Zakona s Ustavom, koji nisu prihvaćeni, razmatran pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske (rješenje broj U-I-3685/2015 od 4. travnja 2017. i druga – Narodne novine, broj: 39/2017.), i da je odredbom članka 19. a stavkom 2. ZPK-a određeno da se odredbe Glave IV. a (Konverzija kredita denominirana u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF) primjenjuje na kredite denominirana u CHF i denominirana u kunama s valutnom klauzulom u CHF, bez obzira na vrstu i namjenu, u kojem dužnikova obveza iz kredita ili obveza vraćanja primljenog nastala zbog prestanka ugovora nije ispunjenja ili prisilno ostvarena, za zaključiti je da tuženica nije dužan vratiti tužitelju svotu koju je tužitelj platio više na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli CHF iz Ugovora o kreditu iz 2005. sa Aneksom broj 1 i 2, a niti suđene zatezne kamate kao sporedno potraživanje, budući da prema konverziji kredita koja je provedena u skladu sa ZPK- a/2015 nije bilo preplata, da je tužitelj prihvatio izračun konverzije i novi Plana otplate kredita iz 2016., kojim je zamijenjen Plan otplate iz 2005. uz Ugovor o kreditu iz 2005. sa Aneksom broj 1 i 2, odnosno da se iznos koji tužitelj potražuje od tuženice ne nalazi u imovini tuženice.
30. Naime, suglasnom voljom stranaka iskazanom u Aneksu od 23. veljače 2016. sastavni dio kojeg je i Plan otplate, restrukturirane su međusobne obveze stranaka, u skladu sa odredbama ZPK-a i postignuta svrha konverzije regulirana člankom 19. b stavkom 2. ZPK-a - položaj tužitelja kao potrošača izjednačen je s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom EUR, nakon što je prihvatio konverziju prema kojoj nije bilo preplata po kreditu, koje bi se mogle koristiti za namirenje budućih anuiteta kredita, već manjak u iznosu od 2.868,63 eura za koji su na izričit zahtjev tužitelja uz suglasnost tuženice, uvećana preostala neotplaćena glavnica kredita utvrđena prilikom dospijeća prvog slijedećeg anuiteta po tom Aneksu i da tako utvrđena glavnica kredita predstavlja iznos nedospjele obveze po osnovnom ugovoru sa pripadajućim aneksima koji se tužitelj obvezuje isplaćivati u skladu sa člankom 4. Aneksa od 23. siječnja 2016., sastavni dio kojeg je i novi Plan otplate.
31. Prema tome, kako su provedenom konverzijom 2016., u skladu sa ZPK-a, koju je tužitelj prihvatio, neutralizirani štetni učinci problematičnih (nepoštenih / ništetnih) odredbi iz Ugovora o kreditu iz 2005. sa Aneksom broj 1 i 2, tako što su izračunom konverzije kredita 2016. godine obuhvaćene preplate po osnovi nepoštenih odredbi iz Ugovora o kreditu iz 2005. sa Aneksom broj 1 i 2, to je na temelju suglasne volje sudionika u obveznom odnosu, u smislu odredbe članka 160. stavka 1. i 2. ZOO-a u vezi s člankom 3. stavkom 2. ZZP-a prestala obveza tuženice kao kreditora (trgovca) prema tužitelju kao potrošaču na postupanje prema ništetnim (nepoštenim) ugovornim odredbama o načinu promjene ugovorene stope redovne kamate iz konvertiranog (izvornog) kredita uz valutnu klauzulu CHF i njihovim posljedicama (podudarno sa shvaćanjem iskaznim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.), kojom suglasnom voljom ugovornih strana je u biti isključeno u subjektivno - materijalnom smislu pravo tužitelja na povrat plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene stope redovne (ugovorene) kamate i valute CHF iz kredita denominiranog u kunama u CHF, te zateznih kamatama kao sporednog potraživanja, odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, sa zateznim kamatama, što zakonom nije zabranjeno.
32. Zbog tih razloga je ocjena drugostupanjskog suda da na strani tuženice (trgovca) nije došlo do stjecanja bez osnove na teret tužitelja (potrošača), da nastavno tome tužitelju u subjektivno materijalnom smislu ne pripada pravo po predmetnom zahtjevu za novčano potraživanje usmjereno protiv tuženice, odnosno da u okolnostima konkretnog slučaja nema mjesta primjeni pravila o stjecanju bez osnove vezano za potraživanje ukupnog iznosa 24.331,93 eura, a koji čini razlika kao da nije bilo konverzije Ugovora o kredita iz 2005. sa Aneksom broj 1 i 2, koja je provedene suglasnom voljom stranaka 2016. - iznos od 6.677,55 eura na ime razlike između početno ugovorene stope redovne kamate i plaćane do 2016., kao da je kredit s valutnom klauzulom CHF, iznosa od 10.554,25 eura i 7.100,13 eura na ime promjena u tečaju CHF, u odnosu na tečaj CHF iz 2005. /pri korištenju kredita po tužitelju/ - kao da je tijekom razdoblja otplate kredita od 2005. do 30. rujna 2015., tečaj CHF bio jednak tečaju na dan korištenja kredita (2005.).
33. Dakle, pravilnom primjenom materijalnog prava je trebalo odbiti zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 24.331,93 eura sa zateznim kamatama, o kojem je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava odlučio pod stavcima II., IV. i V. izreke, a zbog čega je u tom dijelu po žalbi tuženice, kao djelomično osnovanoj, preinačena prvostupanjska presuda tako što je tužbeni zahtjev za novčano potraživanje odbijen kao neosnovan.
34. S obzirom na neosnovanost osnove novčanog potraživanja, drugostupanjski sud ne nalazi potrebnim posebno se očitovati na odluke i propise na koje se poziva tuženica i iskazane stavove o nedostacima prvostupanjske presude vezano za preinaku, tijek zateznih kamata i zastaru novčanog potraživanja.
35. Budući da je predmet spora zaštita tužitelja kao potrošača i slabije ugovorne strane protiv tuženice kao jače strane u njihovim međusobnim odnosima i da je tužiteljev konačni djelomični uspjeh u parnica posljedica neustaljene sudske prakse, to je u skladu sa odredbama o troškovima i principima na kojima se temelje, svrsishodno, racionalno i pravedno u okolnostima konkretnog slučaja odstupiti od odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a i odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove, uključujući i trošak žalbe.
36. Svako drugačije tumačenje pravila o troškovima u okolnostima kao što su predmetne bilo bi suprotno ustavnom i konvencijskom pravu na pošteno suđenje, odnosno u dosegu ograničavanja prava potrošača da štiti svoja prava pred sudom.
37. Pored iskazanog vezano za dužnost konačne naknade troškova (svaka stranka snosi svoje troškove predmetne parnice), tužitelju na teret tuženice ne pripada pravo na trošak nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na ročištu za objavu presude (što osporava žalbom), zbog čega je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i zahtjev za naknadu troška žalbe, a stav tuženice pod točkom 61. obrazloženja žalbe, ocijenjen irelevantnim za konačnu odluku o trošku.
38. Slijedom navedenih razloga odlučeno je kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP- a za stavak I. i III., članak 373. točka 3., članak 166. stavak 2. ZPP-a za stavak II., IV. i V.).
U Zagrebu 24. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Diana Preglej
