Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2197/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i članice vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužiteljice HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Albin Hotić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1609/2023-10 od 26. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1609/2023-10 od 26. veljače 2024. pod točkom I. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom zbog ogluhe pod točkom I. izreke nalaže se tuženici ČE isplatiti tužiteljici HE iznos od 39,000 eura (slovima: trideseddevettisuća eura) s naslova nevraćene pozajmice zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine, koja zakonska zatezna kamata je obračunata za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Pod točkom II. izreke odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka.
2. Protiv navedene presude pod točkom I. izreke žali se tuženica navodeći da se žali zbog svih žalbenih razloga. U žalbi navodi da nije podnijela odgovor na tužbu jer nije imala novce za odgovor s obzirom da je bez primanja, da nije održano ročište 1. veljače 2024. zbog štrajka, a drugo nije zakazano i da joj nisu omogućena prava na besplatnog odvjetnika. Predlaže da se prvostupanjska presuda ukine i vrati na ponovni postupak te da joj se omogući besplatan odvjetnik.
3. Žalba je neosnovana.
4. Prvostupanjski sud je utvrdio:
-da tužiteljica u tužbi navodi da je tuženici pozajmila 39.000 eura što je tuženica priznala te je priznanje potpisala vlastoručno, da se u priznanju ista obvezala vratiti pozajmljeni novac tužiteljici, da je tužiteljica više puta pozivala tuženicu da vrati pozajmljeni novac, međutim ista to do sada nije učinila,
-da tuženica nije podnijela odgovor na tužbu u roku od 30 dana određenom rješenjem od 15. ožujka 2023.,
-da je tuženici dostava uredno obavljena, što potvrđuje dostavnica na poleđini lista 15 spisa,
-da je čitanjem kompletne spisu priložene dokumentacije utvrđeno da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi te da navedene činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio niti s činjenicama koje su općepoznate,
-da nije utvrđeno da bi postojale općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženicu spriječili opravdani razlozi podnijeti odgovor na tužbu.
5. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) odlučio kao u izreci presude, te naveo da je stopa zatezne kamate dosuđena u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima( „Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.).
6. Odredbom čl. 331. b. st. 1. ZPP-a propisano je da će se, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima:
1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,
4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
7. U odnosu na žalbene navode tuženice da nije održano ročište 1. veljače 2024. zbog štrajka, a drugo nije zakazano, valja reći da na poleđini lista 15 spisa prileži potpisana dostavnica za dostavu rješenja od 15. ožujka 2023., kojim se tuženici dostavlja tužba od 6. listopada 2023. i kojim se tuženica upozorava na posljedice ukoliko ne podnose odgovor na tužbu u zadanom roku (30 dana/list 6 spisa), što tuženica nije učinila, a što tuženici niti ne osporava.
8. Stoga, s obzirom da je utvrđeno da je tuženica tužbu i poziv za davanje odgovora na tužbu (rješenje od 15. ožujka 2023.) primila 11. studenoga 2023., a u roku od 30 dana nije dostavila odgovor na tužbu, što tuženica ne osporava, to je bila ispunjena zakonska pretpostavka za donošenje presude zbog ogluhe propisana odredbom čl. 331.b st. 1. toč. 1. ZPP-a.
9. Nadalje, s obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sama tužiteljica podnijela niti sa općepoznatim činjenicama, a koja utvrđenja prvostupanjskog suda tuženica žalbom nije osporila, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 331.b ZPP-a donio pobijanu presudu.
10. Žalbeni navodi tuženice da odgovor na tužbu nije podnijela zbog nedostatka primanja, a da joj nije omogućeno pravo na besplatnog odvjetnika, uz uvažavanje eventualnog teškog financijskog stanja tuženice, nije od pravnog značaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.
11. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 24. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Robert Jambor
