REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2686/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Goran Marčan, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-2107/2021-3 od 7. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci br. P-1673/2019-34 od 17. svibnja 2021., u sjednici održanoj 24. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-2107/2021-3 od 7. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci br. P-1673/2019-34 od 17. svibnja 2021.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje nije podnesen.
3. Prijedlog tuženika nije osnovan.
4. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja sljedeća pitanja:
„1. Je li, u slučaju kad utvrdi da su pojedine promjene ugovorne kamatne stope neodredive, sud ovlašten ukinuti ugovorenu promjenjivost kamatne stope iz ugovora o kreditu ili je dužan utvrditi na koji se način kamata trebala mijenjati?
2. Može li sud, u slučaju pravne praznine nastale u ugovornom odnosu utvrđenjem ništetnosti dijela ugovorne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom o kojem ovisi ispunjenje obveze na plaćanje ugovorne kamate korisnika kredita, a kad tužitelj potražuje isplatu kao da se radi o ugovoru o kreditu bez valutne klauzule, vještaku naložiti izradu nalaza i mišljenja bez da odredi primjenu ugovorne kamate za kredite bez valutne klauzule?
3. Može li sud inzistirati na primjeni utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačni postupak i donijeti presudu bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio izvođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica?
4. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?
5. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?“.
5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) ocjena je ovoga suda da je osporena presuda, u odnosu na postavljena pitanja, suglasna s pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., kao i sa shvaćanjima koja su u skladu sa stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom revizijskog suda (izraženom primjerice u revizijskim odlukama: Revt 249/2014 od 9. travnja 2015., Rev 2221/2018-2 od 3. rujna 2019. i Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.), a ovaj sud je već zaključio da se ne radi o važnim pravnim pitanjima odlučujući u povodu prijedloga za dopuštenje revizije u kojima su postavljena istovrsna pitanja (Revd 3146/2020-2 od 3. studenoga 2020., Revd 2469/2020-2 od 22. rujna 2020., Revd 1869/2023-2 od 17. svibnja 2023. i dr.).
6. Stoga, pitanja iz prijedloga tuženika nisu važna za odluku u konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer s obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovom predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu. Osim toga, valja dodati da je tuženik tijekom postupka odustao od saslušanja dvoje predloženih svjedoka na okolnosti sklapanja predmetnog ugovora i pregovaranja, a isto tako dano je jasno obrazloženje zbog čega je sud odbio saslušanje predložene svjedokinje UG, budući da ista ni na koji način nije sudjelovala u pregovorima glede kredita tužitelja.
7. Zbog svega navedenog na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 24. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
