REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J.F.Kennedyja 11

P-336/2024.-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu ovog suda Beatrix Crnogorac, u pravnoj stvari tužitelja: NICRO d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 71179651211, zastupan po punomoćniku Mićo Ljubenko, odvjetniku u odvjetničkom društvu Ljubenko & partneri iz Zagreba d.o.o., Branimirova 29 OIB: 44071613559, protiv tuženika: DC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nicole Kwiatkowski, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 07. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s objavom dana 24. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je Ugovor o pružanju usluga, predmet kojega je izrada strategije razvoja biotehnološke proizvodnje, sklopljen u usmenom obliku u ožujku 2019. između tužitelja, kao naručitelja usluge i tuženika, kao pružatelja usluge, raskinut s danom 18.02.2022.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od sveukupno 36.979,89 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena, koja kamata teče kako slijedi:

- na iznos od 18.489,95 eura od dana 05.03.2019. do isplate,

- na iznos od 18.489,94 eura od dana 10.04.2019. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.700,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24.06.2025. po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu u kojoj ističe kako je tužitelj trgovačko društvo registrirano za proizvodnju opreme za prehrambenu industriju te je u sklopu poslovnih planova za razdoblje 2019. i 2020. namjeravalo uključiti se u segment biotehonološke proizvodnje. Tužitelj je kao naručitelj usluge, s tuženikom kao pružateljem usluge, u ožujku 2019. u usmenom obliku sklopio ugovor o pružanju usluga, predmet kojega je izrada strategije razvoja biotehnološke proizvodnje (nadalje u tekstu: "Ugovor").

Tuženik je na podlozi Ugovora preuzeo obvezu izrade strategije razvoja biotehnološke proizvodnje, koju se obvezao isporučiti tužitelju. kao naručitelju, najkasnije do mjeseca ožujka 2020..

Tužitelj i tuženik su ugovorili naknadu (cijenu) izrade strategije razvoja biotehnološke proizvodnje u iznosu od sveukupno 278.635,00 (slovima dvjestosedamdesetosamtisućašestodvadesetpet) kuna/preračunatu u eurima: 36.979,89 eura). Tužitelj je u ispunjenju svoje obveze na platež naručene usluge izrade strategije razvoja biotehnološke proizvodnje temeljem Ugovora, unaprijed isplatio tuženiku naknadu (cijenu) za uslugu koja je predmet Ugovora, i to u dva jednaka dijela, na način da je temeljem računa tuženika broj 1/03/19 od 04.03.2019. dana 04.03.2019. tuženik isplatio iznos od 139.312,50 kuna (slovima: stotridesetdevettisućatristodvanaest kuna i pedeset lipa/preračunato u eurima: 19.489,95 eura), na koji iznos račun i izdan, a u koji je iznos uračunat i pripadajući PDV, a potom je tužitelj temeljem računa tuženika broj 1/04/19 od 04.04.2019. dana 09.04.2019. tuženik isplatio iznos od 139.312,50 kuna (slovima: stotridesetdevettisućatristodvanaest kuna i pedeset lipa/preračunato u eurima: 19.489,95 eura), na koji je iznos račun i izdan, a u koji je iznos uračunat i pripadajući PDV, a što znači da je tužitelj tuženiku na ime naknade (cijene) izrade strategije razvoja biotehnološke proizvodnje isplatio iznos od sveukupno 278.625,00 (slovima dvjestosedamdesetosamtisućašestodvadesetpet) kuna/preračunatu u eurima: 36.979,89 eura).

Tužitelj uzgredno napominje kako je iz računa tuženika broj 1/03/19 od 04.03.2019. te računa tuženika broj 1/04/19 od 04.04.2019 razvidno da isti glase na usluge izrade strategije razvoja biotehnološke proizvodnje te da je period isporuke iste naznačen u rasponu od 05.03.2019. do 05.03.2020. godine, a što ujedno dokazuje navode tužitelja o postojanju i predmetu Ugovora, kao i krajnjem roku isporuke strategije razvoja biotehnološke proizvodnje od strane tuženika. Tužitelj ističe kako su na računima – fakturama tuženika podaci tuženika s adresom [adresa], koji osobni podaci tuženika su u međuvremenu promijenjeni, na način da isti glase kao gore u ovoj tužbi.

Tuženik do dana sastava ove tužbe nije niti u dijelu ispunio obvezu na izradu i dostavu strategije razvoja biotehnološke proizvodnje, preuzetu temeljem Ugovora, iako je primio cjelokupnu naknadu za istu. Nadalje navodi tužitelj kako je posljedično propustu tuženika da uredno i u ostavljenom roku ispuni obvezu preuzetu Ugovorom, tužitelj je 04.02.2022. tuženiku, a putem svojih naprijed imenovanih punomoćnika, preporučenom poštom s povratnicom uputio opomenu pred tužbu (nadalje u tekstu: "Opomena"), kojom, tuženiku otkazuje Ugovor te ga ujedno raskidu Ugovora, poziva na povrat (isplatu) iznosa od sveukupno 278.625,00 kuna tužitelju. Budući da je tuženik pao u znatno zakašnjenje, u trajanju od dvije godine tužitelj istome nije ostavljao naknadni primjereni rok za ispunjenje obveze na izradu strategije razvoja biotehnološke proizvodnje, preuzetu temeljem Ugovora, već je tuženiku uputio opomenu pred tužbu, koja je ujedno sadržala obavijest o raskidu ugovora.

Tužitelj dodatno ističe kako tuženik Opomenu upućenu preporučenom poštom s povratnicom nije primio, te se ista vratila punomoćniku tužitelja, s naznakom pošte "obaviješten nije podigao pošiljku". Nadalje tužitelj navodi kako je dostavu Opomene pokušao elektroničkom pošto, na način da je Opomenu skeniranu, u "PDF" formatu, dana 18.02.2022., tuženiku uputio na adresu elektroničke pošte tuženika: [adresa elektroničke pošte], s koje adrese je istoga dana punomoćniku tuženika upućena poruka, kojom adresat, DC, ne osporavajući da bi bila riječ o ovdje tuženiku, potvrđuje primitak elektroničke pošte i Opomene, te je u konačnici isti adresat, DC, s adrese elektroničke pošte: [adresa elektroničke pošte], i nadalje ne osporavajući identitet s tuženikom, punomoćniku tužitelja dostavio odgovor na Opomenu, u word formatu i bez potpisa, iz sadržaja kojeg proizlazi da, pojednostavljeno, osporava postojanje Ugovora, te iznosi tvrdnju o postajanju nekog drugog ugovora s tužiteljem, za kojeg tvrdi da bi bio ispunjen.

Slijedom navedenog, a budući da tužitelj nema nesporni dokaz da je osobno tuženik ikada primio Opomenu, a time i osobno na određeni dan primio na znanje obavijest o raskidu Ugovora, tužitelj opreza radi predlaže da sud utvrdi dan raskida Ugovora u skladu s petitom ove tužbe, kako je niže izneseno, uz pridržaj prava tužitelja da prilagodi tužbeni zahtjev u smislu datuma raskida Ugovora ukoliko bi to bilo potrebno.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi kako nije točno da je tuženik sa tužiteljem sklopio usmeni Ugovor predmet kojeg bi bila izrada strategije razvoja biotehnološke proizvodnje. Isto tako nije točno da je tužitelj platio navodno naručene usluge izrade strategije razvoja biotehnološke proizvodnje, a sve kako se to navodi pod Ad.2. historijata tužbe. Navod tužitelja upućuje da ili sam tužitelj svom punomoćniku nije dao potpune informacije ili da tužitelj svjesno prikriva činjenice o postojanju pisanog Ugovora o posredovanju od 25. veljače 2019. između tužitelja i tuženika, a uz koji Ugovor su stranke istog dana potpisale Sporazum o povjerljivosti. Tuženik ističe da tužitelj očigledno smatra da bi predmetni Sporazum o povjerljivosti imao takvu snagu među strankama da omogućuje tužitelju iznošenje neistina i prikrivanje činjenica, a istovremeno da bi tuženika Sporazum o povjerljivosti onemogućavao da iznese u sudskom postupku činjenicu postojanja Ugovora o posredovanju od 25. veljače 2019.. kao i Sporazuma o povjerljivosti.

Tuženik ističe da sva plaćanja koja su učinjena od strane tužitelja prema tuženiku vršena su jedino i isključivo temeljem Ugovora o posredovanju od 25. veljače 2019. dok navodno usmeni Ugovor izrade strategije razvoja biotehnološke proizvodnje nikada nije postojao niti je zaključen između stranaka.

3. Tužitelj u podnesku od 15. listopada 2024. očituje se na dokumentaciju zaprimljenu na ročištu 25.09.2024. od punomoćnika tuženika te ističe kako se o ispisu poruke se tužitelj ne može očitovati ,jer isti nije uopće čitak, pa se predlaže u tome smislu zatražiti od treće osobe, tvrtke Erste d.o.o. što se vidi iz pečata na dopisu da dostave dopis koji su slali 2019 godine tužitelju ili tuženiku naziva „Letter of Interest“ kao i da se očituju kome je to pismeno dostavljano i zbog čega. Što se tiče ugovora o posredovanja navodi da je isti je sklopljen između treće osobe koja je vlasnik tužitelja i koje ima namjeru prodati udjel u tvrtki tužitelja. Nije tužitelj prodavao sam svoje udjele, nego je ĆC kao vlasnik poslovnih udjela tvrtke tužitelja želio istu prodati u o tome sklopio ugovor sa tuženikom.

4.Sud je izvršio u uvid u dokumentaciju sadržanu u spisu te je izveden dokaz saslušanjem zakonski zastupnika stranaka.

5.Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

6.Sukladno čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a temeljem čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7.Predmet ovog postupka je isplata iznosa od 36.979,89 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

Između stranaka nije sporno da je tužitelj platio tuženiku sveukupno iznos od 278.625,00 (slovima dvjestosedamdesetosamtisućašestodvadesetpet) kuna/preračunatu u eurima: 36.979,89 eura), temeljem ispostavljenih računa broj 1/03/19 od 04.03.2019. i broj 1/04/19 od 04.04.2019.. Između stranaka je sporno na koji poslovni događaj odnosno ugovorni odnos ( ugovor o djelu ili ugovor o posredovanju) se odnose ovdje utuženi računi i je li ugovor koji je sklopljen između stranaka raskinut uslijed neispunjenja obveze ili je isti ispunjen.

8.Uvidom u Ugovor o posredovanju koji je sadržan u spisu razvidno je kako je u istom navedeno društvo društvo Nicro d.o.o. kao nalogodavac-ovdje tužitelj (potpisnik ĆC) kao i DC kao nalogoprimac-ovdje tuženik i to dana 25. veljače 2019. (list 103. do 106.). Ugovor ne sadrži pečat društva Nicro d.o.o..

9.Iz članka 1. navedenog Ugovora proizlazi kako ugovaratelji utvrđuju da direktor nalogodavca ima interes prodati udjele kojima raspolaže u trgovačkom društvu Nicro d.o.o., Zagreb.

Člankom 2. je propisano da se ovim ugovorom određuju uvjeti te prava i obveze glede posredovanja nalogoprimca u pronalaženju kupca za udjele društva Nicro d.o.o. Zagreb u vlasništvu direktora nalogodavca i s njime povezanim osobama (navedeno u ugovoru kao PREDMET UGOVORA).

10.Člankom 3. Ugovora određene su obveze nalogoprimca ovdje tuženika odnosno navedeno je da se nalogoprimac obvezuje pronaći sposobnog kupca za kupnju vlasničkog paketa udjela iz prethodnog stavka 2. te pri tom posredovanju pružati nalogodavcu konzultantske i druge povezane usluge. Ugovorene obveze nalogoprimca uključuju pružanje daljnjih financijskih pravnih i drugih usluga u realizaciji predmetne prodaje.

11.Člankom 6. Ugovora propisane su obveze nalogodavca odnosno isti je dužan nalogoprimcu isplatiti novčanu naknadu za obavljeni posao u visini 4% ukoliko se postigne cijena prodaje vlasničkog udjela do vrijednosti deset miliona eura u kunskoj protuvrijednosti, odnosno 5% od vrijednosti prodaje vlasničkog paketa ukoliko se postigne cijena veća od deset miliona eura u kunskoj protuvrijednosti sve uvećanoj za PDV.

Također je određeno da avansna uplata troškova prodaje u protuvrijednosti trideset tisuća eura u kunskoj protuvrijednosti ulaze u ukupnu vrijednost naknade nalogoprimca.

Ukoliko nalogoprimac ne dobije pismo namjere za kupovinu predmetnog paketa udjela ili strateškog partnera nalogodavca dužan je polovinu iznosa avansa vratiti nalogodavcu.

12.Člankom 8. propisana je tajnost podataka odnosno da nalogoprimac je dužan čuvati tajnost svih podataka vezanih uz posao iz članka 2. ovog ugovora te uz samog nalogodavca a koje podatke mu ustupi nalogodavac ili do kojih u izvršenju naloga iz ovog ugovora dođe na bilo koji drugi način.

13.Iz članka 9. Ugovora proizlazi da obveza nalogoprimca po ovom ugovoru smatra se ispunjenom zaključenjem ugovora o prodaji ciljanog paketa udjela iz članka 2. ugovora ili odustajanjem nalogodavca od prodaje predmetnih udjela ii protekom godine dana od dana potpisivanja ovog Ugovora od obje ugovorne strane.

14.Uvidom u Sporazum o povjerljivosti ( list 107. do 115. spisa) razvidno je da su isti sklopili društvo Nicro d.o.o. (potpisnik ĆC kao direktor društva) ovdje tužitelj i DC ovdje tuženik i to dana 25.02.2019. Navedenim Sporazumom strane ugovaraju uvjet po kojim ase obvezuju čuvati podatke druge stane kao povjerljive jer obje strane predlažu početak razgovora o projektu s time da projekt znači kupoprodaja ii pronalaženje strateškog partnera društva Nicro d.o.o. Ugovor je ovjeren pečatom društva Nicro d.o.o..

15.Uvidom u izvadak za društvo Nicro d.o.o. , [adresa], OIB: 7117965121 razvidno je kako su članovi društva ĆC i AC. Iz povijesnog izvatka za navedeno društvo razvidno je kako je 2019. kao član društva bio upisan i KC.

16.Uvidom u Odluku o izmjeni Društveni Ugovora Nicro d.o.o. od 11.07.2016. u novi akt društva pod nazivom Društveni ugovor Nicro d.o.o. od 25.07.2016. sadržan u spisu (list 121. do 127. spisa) OU-164/16-1 od 25.07.2016. razvidno je da član društva KC koji predstavlja 100% temeljnog kapitala s pravom glasa, a cca 59,27% ukupnog temeljnog kapitala koji ujedno čini i skupštinu društva donio Odluku o izmjeni Društvenog ugovora navedenog društva.

Iz članka 5. i 6. Društvenog ugovora društva Nicro d.o.o. od 25.07.2016. razvidno je kako temeljni kapital društva iznosi 8.233.600,00 kn i sastoji se od dva poslovna udjela uplaćena u društvo u cijelosti u novcu i unesena iz sredstava društva. Također je razvidno da su članovi društva KC, [adresa], koji drži u društvu 1 poslovni udjel u nominalnom iznosu od 4.879.900 kn što predstavlja 59,27 % temeljnog kapitala društva , dok društvo Nicro d.o.o. drži u društvu jedan vlastiti poslovni udjel u nominalnom iznosu od 3.353.700,00 kn što predstavlja 40,73% temeljnog kapitala društva.

17.Uvidom u račun broj 1/03/19 od 04.03.2019. (list 7. spisa) razvidno je da je izdan od strane društva DC, [adresa], Strmec 10242, OIB: [osobni identifikacijski broj] za društvo Nicro d.o.o., [adresa], OIB: 7117965121, i da je pod vrstom robe odnosno usluge navedeno strategija razvoja biotehnološke proizvodnje 1. dio i da glasi na iznos od 139.312,50 kuna.

18.Uvidom u račun broj 1/04/19 od 04.04.2019. (list 8. spisa) razvidno je da izdan od strane društva DC, [adresa], Strmec 10242, OIB: [osobni identifikacijski broj] za društvo Nicro d.o.o., [adresa], OIB: 7117965121, i da je pod vrstom robe odnosno usluge navedeno strategija razvoja biotehnološke proizvodnje 2. dio i da glasi na iznos od 139.312,50 kuna.

19.Uvidom u podnesak- očitovanje društva Erste d.o.o. za upravljanje mirovinskim fondovima od 24.01.2025. (list 133. spisa) utvrđeno je kako se navedeno društvo očituje na način da zbog proteka roka od dana potpisivanja pisma interesa više nije u posjedu potpisanog primjera te da nije u mogućnosti isti dostaviti sudu .

20.Na ročištu 07. svibnja 2025. zakonski zastupnik tužitelja ĆC u iskazu navodi da oko 2019. obzirom na to da je bio imatelj poslovnog udjela u društvu tužitelja imao je ideju pripajanja da se tužitelj pripoji nekom društvu te se radi navedenog obratio društvu Erns & Young d.o.o. Kasnije je upoznao DC ovdje tuženika preko zajedničkog poznanika koji mu je ponudio poslovnu suradnju. Nakon toga tuženik i on su se našli u njegovom uredu te su se dogovorili da on pronađe poslovnog partnera za pripajanje ili kupnju poslovnih udjela kao i da društvu tužitelja pomogne oko pokretanja biotehnologije. Navodi kako na početku njihove suradnje tuženik došao do ĐC koja se bavila biotehnologijom i koja je mogla zajedno sa njima započeti razvoj biotehnologije međutim navedena gospođa je kasnije odustala. Ističe kako tuženik nikada nije izradio tužitelju strategiju biotehnološke proizvodnje. U međuvremenu se nekoliko puta se čuo sa tuženikom koji je davao lažna obećanja do trenutka kada je stiglo tzv. "pismo namjere" od Erste fonda za koje je sumnjao da je neistinito, jer ga nitko od Erste fonda nije kontaktirao, tražio relevantnu dokumentaciju radi provođenja dubinske analize društva, niti su mu javili da odustaju. Nakon nekog vremena obratio se tuženiku i tražio da mu vrati iznos koji mu je platio, što on nije učinio. U odnosu na izdane račune od strane tuženika koji su sadržani u spisu navodi kako smatra da su se ti računi odnosili i na Ugovor o posredovanju kao i na razvoj strategije biotehnologije , jer je njemu cilj bio pokrenuti razvoj biotehnologije kao pokrenuti prodaju njegovih poslovnih udjela ili društvo pripojiti drugom društvu. Nije gledao o kojem Ugovoru se radi smatrao je da su se dogovorili.

21.Na ročištu 07. svibnja 2025. saslušan je tuženik DC koji je u iskazu navodi kako iskazao istina da nas je upoznao zajednički prijatelj, ja misli da je. Poslovni odnos je započeo 27.02.2019. kada je on poslao e-poruku odnosno Ugovor o posredovanju te predložio ĆC da se isti potpiše u njegovom. Nakon što su potpisali Ugovor o posredovanju ĆC je temeljem istog platio dva računa na ime izrade biotehnološke studije iz razloga jer je on inzistirao na navedenom jer nije htio da zaposlenici društva tužitelja znaju da postoji mogućnost prodaje udjela društva tužitelja jer navedeno može dovesti do negativnog ozračja u društvu. Ističe da se cijeli život bavi financijama te se ne bavi biotehnologijom te nema poznanstva u krugovima ljudi koji se bave biotehnologijom i da nije nikada kontaktirao sa ĐC. Navodi kako postoje dokazi (e-mail poruke, svjedoci) da je posredovao kod različitih fondova radi prodaje poslovnih udjela društva tužitelja. U odnosu na utužene račune u ovom postupku navodi da se odnose na predujam troškova za pokretanje pronalaska kupca udjela društva Nicro d.o.o. što i piše u ugovoru o posredovanju u vlasništvu direktora nalogodavca i sa njime povezanim osobama. Pojašnjava da su dva računa izdana na 260.000,00 kn jer je u taj iznos uračunat i PDV. Odgovara da u Ugovoru o posredovanju nigdje ne piše da je obveznik plaćanja PDV-a i da se na ugovoreni iznos avansa plaća PDV, međutim navodi da je tužitelj mogao taj PDV potraživati natrag i da navedeno ne mora pisati u Ugovoru. Dva računa su izdana na zahtjev ĆC, navodi kako nikada nije bilo riječi o razvoju strategije biotehnologije s njegove strane. Ističe kako je samo Erste plavi fond poslao pismo namjere, smatra da s obzirom da mirovinski fondovi kao što je Erste plavi fond imaju određena ograničenja od stane HANFA agencije. Tražio se način da se u skladu sa regulacijom mirovinskih fondova pronađe način otkupa svih 100% udjela a ne samo nekih udjela u društvu tužitelja stoga zato nije došlo do realizacije prodaje udjela u društvu tužitelja. Ističe kako je postojao interes od strane AZ fonda i Erste plavoga fonda da se formira posebna financijska jedinica koja bi omogućila da se otkupi svih 100% udjela društva tužitelja međutim za navedeno nema dokaz. Smatra da ga je ĆC doveo namjerno u zabludu da se može prodati 100% udjela u društvu tužitelja, ali isto tako odgovara da u Ugovoru o posredovanju nigdje ne piše da se prodaje 100% udjela u društvu tužitelja.

22.Valja istaknuti kako sud nije vezan za pravnu kvalifikaciju stranaka što se tiče poslovnog odnosa između njih, ali u ovom postupku iz dokumentacije koja je sadržana u spisu kao i iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi stranke sklopile Ugovor o posredovanju (sadržan u spisu) te da su temeljem navedenog ugovora izdani računi od strane tuženika broj 1/03/19 od 04.03.2019. i 1/04/19 od 04.04.2019.

23.Naime, kako je gore navedeno iz Ugovora o posredovanju sadržanog u spisu proizlazi kako je isti sklopio ĆC kao imatelj poslovnih udjela , a ne društvo Nicro d.o.o. ovdje tužitelj. Naime iz članka 1. kao i članka 2. Ugovora nedvojbeno proizlazi da kako upravo direktor ĆC ima interes prodati poslovne udjele kojih je on imatelj u društvu tužitelja odnosno da se tuženik obvezuje posredovati za kupnju udjela društva u vlasništvu direktora, a ne svih udjela društva tužitelja (osobito imajući u vidu da 2019. ĆC nije bio jedini imatelj poslovnih udjela u društvu tužitelja), a što je i u skladu sa iskazom zakonskog zastupnika tužitelja ĆC.

24.Stoga se tuženik ne može pozivati na navedeni Ugovor o posredovanju niti tvrditi da je doveden u zabludu obzirom na to da je isti potpisao odnosno bio upoznat sa sadržajem istog. Zbog navedenog sud nije niti utvrđivao je li tuženik ispunio svoju obvezu iz navedenog Ugovora o posredovanju.

25.Uvidom u izvadak za društvo tužitelja proizlazi kako je registrirano za proizvodnju strojeva za industriju hrane, pića i duhana, kao i proizvodnju bačvi i sličnih proizvoda, zatim sud je prihvatio tvrdnje zakonskog zastupnika tužitelja kako mu je bio cilj razviti strategiju biotehnološke proizvodnje u društvu tužitelja za 2019. i 2020. te ujedno i prodati udjele kojih je on bio imatelj te da je u skladu s navedenim pregovarao i sklopio pisani ugovor o posredovanju te usmeni dogovor o razvoju biotehnološke strategije sa tuženikom, stoga je tuženik i izdao račune za plaćanje avansa u ukupnom iznosu od 278.625,00 kn /36.979,89 eura.

26.Isto tako tuženik u ovom postupku nije dokazao da je izvršio svoju obvezu iz usmenog ugovora sklopljenog među strankama u ovom postupku .Dakle, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi kako je tužitelj kao društvo putem svojeg zakonskog zastupnika ĆC sklopilo s tuženikom Ugovor, dvostranoobvezni ugovor, temeljem kojeg je tužitelj od tuženika naručio određenu uslugu, a tuženik se tu uslugu obvezao ispuniti, tuženik nije svoju obvezu izvršio naredne dvije godine, stoga mu je tužitelj pokušao dostaviti Opomenu elektroničkim putem 18.02.2022. (list 19. spisa), na koju se tuženik očitovao da se radi o drugom ugovornom odnosu, stoga je za zaključiti da tuženik nije imao namjeru ispuniti navedeni usmeno sklopljeni ugovor.

27.U postupku nije sporno da je isplatio tuženiku, na ime naknade za ugovorenu uslugu iznos od sveukupno 278.625,00 kn /36.979,89 eura.

28.Člankom 360. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) propisano je da u dvostranoobveznim ugovorima kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu druga strana može ako nije što drugo određeno zahtijevati ispunjenje obveze ili pod pretpostavkama predviđenim u idući člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

29.Člankom 363. Zakona o obveznim odnosima jest propisano da vjerovnik u slučaju neispunjenja ugovora od strane dužnika kada rok nije bitan sastojak ugovora, može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenja ako iz držanja dužnika proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku,

30.Vjerovnik dakle očitovanjem volje koje će proizvesti učinak odmah može raskinuti ugovor i prije isteka naknadnog roka za ispunjenje ako iz držanja dužnika u zakašnjenju proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku. Na primjer, propuštanje odnosno izostanak bilo kakve aktivnosti na dovršenju ugovorenog djela.

31.Obzirom na to da u ovom postupku nije utvrđeno niti proizlazi da bi sklopljeni između stranaka usmeni ugovor o izradi strategije razvoja biotehnološke proizvodnje da bi rok bio bitan sastojak stoga tuženiku nije ostavljen naknadni roka za ispunjenje obveze međutim kako je to već navedeno iz tuženikov ponašanja nije proizlazilo da će ispuniti obvezu ni u naknadnom roku.

32.Člankom 368. ZOO-a propisani su učinci raskida ugovora odnosno određeno je da raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza , osim obveze na naknadu štete. Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala. Stavkom 5. navedenog članka propisano je da strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila.

Slijedom svega navedenog temeljem članka 368. ZOO-a tužitelj koji je zbog neispunjenja tuženikove obveze raskinuo Ugovor 18.02.2022. ima pravo na povrat onoga što je dao sa kamatama od dana od kada je tuženik isplatu primio te je stoga tužbeni zahtjev ocijenjen kao osnovanim u cijelosti te je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke presude.

33.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a, a trošak tužitelja se sastoji od nagrade odvjetniku koji je odmjeren sukladno Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 118/14, 107/15 i 138/23 dalje: OT) i to: za sastav tužbe od 13.04.2022. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.8.t.1. OT-a), sastav podneska od 20.09.2022. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.8.t.1. OT-a),ročišta od 25.09.2024. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.9.t.1. OT- a), sastava podneska od 15.10.2024. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.8.t.1. OT-a), ročišta od 04.12.2024. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.9.t.1. OT-a), ročišta od 07.05. 2025. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.9.t.1. OT-a), što zajedno sa PDV-om od 25% iznosi 7.500,00 eura.

34.Tužitelju je priznat i trošak pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 1.200,00 eura, što sveukupno iznosi 8.700,00 eura te je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

U Zagrebu 24. lipnja 2025.

SUDAC:

Beatrix Crnogorac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz nalog za sud.pristojbu na presudu

2. Tuženiku po punomoćniku

3. Spis u kalendar 30 dana – parnična pisarnica