Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1109/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur., kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, zastupanog po punomoćniku Andri Mrljku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene ZV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Nataliji Ćorić i Aleksandru Dudukoviću, odvjetnicima iz Zagreba, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-233/2023-8 od 21. studenog 2024., ispravljene rješenjem poslovnog broja Ps-233/2023-11 od 10. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 24. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-233/2023-8 od 21. studenog 2024., ispravljena rješenjem poslovnog broja Ps- 233/2023-11 od 10. prosinca 2024., i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženoj ZV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isprazniti poslovni prostor u prizemlju zgrade u [adresa], na adresi [adresa] ( desni, gledano iz [adresa] ), koji se sastoji od dvije prostorije bez vrata između njih, ukupne površine 18,00 m2, te predati opisani poslovni prostor slobodan od svih osoba i stvari u posjed tužitelju Gradu Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, u roku od 15 dana."

2. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 265,45 €, sa zakonskom zateznom kamatom od dana 24. lipnja 2024. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, u roku od 15 dana.

3.Odbija se tuženica za zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka preko iznosa od 265,45 €, kao neosnovanim.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak sastava žalbe u iznosu od 79,63 €, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovnog broja Ps-233/2023-11 od 10. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom poslovnog broja Ps-233/2023-8 od 21. studenog 2024. pod točkom I. izreke je naloženo tuženici isprazniti poslovni prostor u prizemlju zgrade u [adresa], površine 18,00 m2, te ga predati slobodnog od svih osoba i stvari u posjed tužitelju. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.678,06 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Rješenjem poslovnog broja Ps-233/2023-11 od 10. prosinca 2024. je ispravljena prvostupanjska presuda u točki I. izreke, u odnosu na opis predmetne nekretnine, koju u naravi čini poslovni prostor u [adresa] ( desni, gledano iz [adresa] ), koji se sastoji od dvije prostorije bez vrata između njih, ukupne površine 18,00 m2.

3. Protiv navedene presude pravodobnu žalbu podnosi tuženica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točke 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih razloga, te u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženici, podredno ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje i trošak sastava žalbe.

4. Tuženica podnosi i žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda kojim je ispravljena presuda također iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točke 1. - 3. ZPP-a u svezi odredbe čl. 381. ZPP-a, uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači te u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i vrati na prvostupanjsko postupanje. Potražuje i trošak sastava žalbe.

5. Žalba protiv presude je osnovana.

6. Žalba protiv rješenja nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja s osnove iseljenja i predaje u posjed nekretnine koju u naravi čini poslovni prostor u [adresa], površine 18,00 m2.

8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Naime, sud prvog stupnja je u obrazloženju presude iznio jasne, razumljive i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu ukazuje tuženica.

9. Iz prvostupanjskog postupka u bitnom proizlazi:

- da je tuženica upisana kao suvlasnica u 2/4 suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), koji u naravi čini dvosobni stan sa nusprostorijama na I (prvom ) katu desno, upisan kao kat. čest. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je istovjetna kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je tuženica suvlasništvo stekla temeljem kupoprodajnog ugovora od 15. siječnja 1987. ( str. 59-60 spisa),

- da tuženica nesporno drži u posjedu poslovni prostor u [adresa], površine 18 m2, koji se nalazi u prizemlju kuće ispod stana čiji je suvlasnik, i u kojem se nalazi brojilo za struju i vodu zajedničko za poslovni prostor i stan,

- da je današnji poslovni prostor predstavljao drvarnu u čiji posjed je tuženica ušla prilikom kupnje stana, i koji je adaptirala i preuredila u poslovni prostor, bez ishođenja građevinske dozvole, a nakon što je 1987. na njen zahtjev izdano uvjerenje za građevinsku sanaciju, djelomičnu restituciju i adaptaciju dijela prizemlja postojećeg objekta izgrađenog na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje se nalazi u [adresa], čime je poslovni prostor dobio Uvjete za uređenje prostora, izdan od strane Komiteta za graditeljstvo Grada Zagreba od 25. 05. 1987.,

- da je tužitelj kao zakupodavac temeljem ugovora o zakupu od 17.05.1999., 17.06.1997., 01.08.1996., 10.08.1995., 15.02.1995., 07.04.1994. i 18.02.1994. , sklopljenim sa tvrtkom Cukon d.o.o. kao zakupnikom, raspolagao i dao u zakup toj pravnoj osobi prostor koji je predmetom ovog postupka,

- da je stambena zgrada u [adresa] nacionalizirana nakon drugog svjetskog rata, da bi potom bio uvažen zahtjev ranijeg vlasnika FV rješenjem Komisije za nacionalizaciju broj N-3893/1961 od 26. 10. 1961., i izmijenjeno rješenje Komisije za nacionalizaciju pri NO-u općine Medveščak od 16. 5. 1961. broj KN 659/59, te riješeno da se u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađenoj na kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], izuzima od nacionalizacije i ostavlja u vlasništvo CV kao posebni dio nacionalizirane zgrade: jedan dvosoban stan u I. katu – desno, sa svim nusprostorijama,

- da je pred Gradskim uredom za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada Zagreba, Odjela za naknade i izvlaštenja, pokrenut postupak povrata oduzete imovine koji se vodi pod brojem Klase: UP/I-942/01/15-06/8, i u kojem je zaključkom tog tijela od 29. srpnja 2019. prekinut postupak povrata u dijelu koji se odnosi na poslovni prostor površine 18,00 m2, koji se nalazi u Zagrebu, na adresi [adresa], izgrađenoj na z.k. č. br. [katastarska čestica], do pravomoćnog okončanja parničnih postupaka koji se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vode povodom tužbi tuženice radi utvrđenja prava vlasništva na tom poslovnom prostoru,

- da je iz iskaza tuženice utvrđeno kako je temeljem kupoprodajnog ugovora 1987. kupila stan i drvarnicu, nakon čega je od gradskih službi dobila dozvolu da drvarnu uredi, čime je nastao sporan poslovni prostor, te je bila vlasnicom firme Cukon d.o.o. koji je sa gradom Zagrebom sklopio ugovore o zakupu poslovnog prostora jer je to bio uvjet za legalnim obavljanjem poslovne djelatnosti.

10. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja te primjenom odredbi čl. 5. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 - dalje: Zakon o naknadi za oduzetu imovinu), čl. 33. Zakona o Gradu Zagrebu ("Narodne Novine" 90/92, 76/93, 69/95, 14/97, 36/98; dalje: ZGZ), čl. 87. i čl. 67. Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne Novine" 90/92, 94/93, 117/93, 5/97, 17/99, 128/99, 51/00, 105/00; dalje: ZLSU) i čl. 41. Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora („Narodne novine“ broj 125/2011, 64/2015, 112/2018), a sve u vezi odredbe čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), koja uređuje tužbu predmnjevanog vlasnika, prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev tužitelja za iseljenjem i predajom u posjed poslovnog prostora, navodeći kako tuženica za poslovni prostor nije nikada ishodila građevinsku dozvolu prema postupku propisanom Zakonom o izgradnji objekata ("Narodne novine" broj: 47/86), pa da nije dokazala pretpostavke propisane odredbom čl. 372. st. 1. ZVDSP-a u odnosu na stjecanje prava vlasništva prenamijenjenih prostorija.

11. Tuženica u žalbi protiv presude izneseno stajalište prvostupanjskog suda smatra neosnovanim, ističe da poslovni prostor koji tužitelj potražuje ne predstavlja imovinu koja ulazi u povrat jer je kupila stan koji je bio izuzet o nacionalizacije, pri čemu su mu pripadale i šupe koje nisu nacionalizirane niti su se uračunavale u posebne dijelove zgrade. U žalbenim navodima iznesenim protiv rješenja kojim je ispravljena presuda, tuženica ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a jer smatra da promjena opisa nekretnine ne predstavlja očitu pogrešku u pisanju.

12. U odnosu na pobijanu odluku u pogledu glavne stvari, prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev izvođenjem nepravilnog zaključka a na temelju činjenica koje je po ocjeni drugostupanjskog suda pravilno utvrdio.

13. Naime, u postupku nije sporno da tužitelj nije upisan kao vlasnik poslovnog prostora čiju predaju u posjed i iseljenje traži od tuženice, pri čemu zahtjev temelji na tvrdnji da je za taj prostor pokrenut postupak povrata imovine sukladno odredbama Zakona o naknadi za oduzetu imovinu, te da je od 1994. do 1999. tim prostorom raspolagao kao zakupodavac dajući ga u zakup pravnoj osobi Cukon d.o.o..

14. Odredbom čl. 41. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ("Narodne novine" br. 125/2011, 64/2015, 112/2018, 123/2024; dalje: ZZKPP), na koju se poziva tužitelj, je propisano da Grad Zagreb može po odredbama toga Zakona davati u zakup poslovne prostore koji su bili u društvenom vlasništvu s pravom korištenja Grada Zagreba, za koje se vode postupci na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, do pravomoćnog okončanja tih postupaka.

15. Temeljem obvezno pravne osnove sklopljenih ugovora o zakupu po odredbi čl. 41. ZZKPP-a, zakupodavac je ovlašten od zakupnika tražiti plaćanje zakupnine, ali i iseljenje i predaju u posjed takvih poslovnih prostora.

16. Međutim, kako tuženica u ovom postupku ne predstavlja zakupnika već treću osobu koja je u nespornom posjedu nekretnine, a tužitelj je u periodu od 1994. do 1999. ugovore o zakupu ( str. 15-27 spisa) sklapao sa pravnom osobom Cukon d.o.o., takvi ugovori mogu predstavljati osnovu za predaju u posjed protiv zakupnika ( tako i VSRH u odluci broj: Rev 87/2013-2 od 9. 11. 2016.,), ali ne i protiv tuženice kao fizičke osobe koja nije bila strankom ugovora o zakupu.

17. Stoga je prvostupanjski sud pravilno osnovanost tužbenog zahtjeva razmatrao primjenom odredbe čl. 166. ZVDSP-a kojom je uređena tužba predmnjevanog vlasnika, i kojom je propisano da će se onoga tko u postupku dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari, smatrati vlasnikom te stvari (predmnjevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju (čl. 166. st. 1. ZVDSP-a ).

18. U postupku je sporno da li tužitelj kao predmjevani vlasnik ima pravni temelj posjedovanja koji je jači od pravnog temelja posjedovanja tuženice, pri čemu ne postojanje jačeg temelja ili postojanje temelja iste kvalitete, ne dovodi do ostvarenja zakonskih pretpostavki u pogledu usvajanja tužbenog zahtjeva.

19. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je poslovni prostor površine 18,00 m2, koji se nalazi u prizemlju nekretnine na adresi u [adresa], predstavljao drvarnu koju je tuženica adaptirala i preuredila u poslovni prostor, nakon što je 1987. stekla suvlasnička prava na stanu te nakon što je na njezin zahtjev izdano uvjerenje za građevinsku sanaciju, djelomičnu restituciju i adaptaciju dijela prizemlja postojećeg objekta izgrađenog na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čime je poslovni prostor dobio Uvjete za uređenje prostora, izdane od strane Komiteta za graditeljstvo Grada Zagreba od 25. 05. 1987..

20. Nadalje, tužitelj kao predmnjevani vlasnik svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je za poslovni prostor koji je predmetom postupka, u tijeku postupak povrata imovine sukladno Zakonu o naknadi za oduzetu imovinu.

21. Iako u postupku nije sporno da je pred nadležnim tijekom Grada Zagreba u tijeku postupak povodom zahtjeva treće osobe za povratom oduzete imovine koja se nalazi u zgradi u [adresa], kako takvim postupkom nije obuhvaćena cjelokupna nekretnina, sporno je da li taj zahtjev obuhvaća i poslovni prostor koji je predmetom ovog postupka. U prilog tome govori i činjenica da je Gradski ured za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada Zagreba, Odjel za naknade i izvlaštenja, zaključkom od 29. srpnja 2019., prekinuo postupak povrata u dijelu koji se odnosi na poslovni prostor površine 18,00 m2, koji se nalazi u Zagrebu, na adresi [adresa], izgrađenoj na z.k. č. br. [katastarska čestica], i to do pravomoćnog okončanja parničnih postupaka koji se vode povodom tužbi tuženice radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnom poslovnom prostoru.

22. U prvostupanjskom postupku nije sporno da je tuženica suvlasnica dvosobnog stana na adresi u [adresa], koji je stečen temeljem kupoprodajnog ugovora od 15. siječnja 1987. ( str. 59-60 spisa ).

23. Iz predmetnog ugovora proizlazi da je istim kupljen dvosobni stan na prvom katu desno, koji se sastoji od dviju soba, jednog hola, kuhinje, kupaone, WC-a i hodnika, a predmetnom stanu pripada dio tavanskog prostora i što je od utjecaja na odluku o ovom postupku - korištenje dviju prostorija u prizemlju kuće.

24. Nadalje, stan tuženice predstavlja dio nekretnine koji nije obuhvaćen nacionalizacijom, što osim izvadka iz zemljišne knjige ( koji prileži nalazu i mišljenju vještaka - str. 268 spisa, i gdje je vidljiva primjedba – izuzet od nacionalizacije ) potvrđuje i rješenje Komisije za nacionalizaciju od 26. 10. 1961. ( str. 51-52 spisa) kojim je vlasniku CV, izuzet od nacionalizacije i ostavljen u vlasništvo kao posebni dio nacionalizirane zgrade, jedan dvosoban stan na prvom katu desno, u kojem je stanovao, sa svim nusprostorijama, i koji se upisao na njegovo ime kao posebni dio nacionalizirane zgrade.

25. Slijedom iznesenog, iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi da tuženica predstavlja poštenu posjednicu koja je u poslovni prostor ( tada drvarnu ) ušla još 1987. godine kupnjom stana koji se nalazi iznad drvarne, pri čemu je u samom ugovoru o kupoprodaji jasno navedeno da stanu pripada i korištenje dvije prostorije u prizemlju kuće ( od koji je jedan upravo predmetom ovog postupka), a koji stan i prostorije su bile izuzete o nacionalizacije i vraćene bivšem vlasniku CV još 1961. godine.

26. Pri tome za osnovanost tužbenog zahtjeva nije od odlučujućeg utjecaja to da tuženica nije dokazala pretpostavke stjecanja vlasništva poslovnog prostora temeljem čl. 372. st. 1. ZVDSP-a, već da li je tužitelj dokazao pretpostavke propisane odredbom čl. 166. st. 2. ZVDSP-a i prema kojoj će posjednik koji nema pravni temelj posjedovanja ili je on slabiji (time što mu je posjed nepošten ili nezakonit, ili što ne može označiti svojega prednika ili može samo sumnjivoga, ili što je stekao posjed stvari besplatno a onaj koji zahtijeva posjed bio ga je stekao naplatno ) predmnjevanom vlasniku na njegov zahtjev predati posjed stvari.

27. Kako posjed tuženice u konkretnom slučaju nije nepošten niti nezakonit ( jer je stečen temeljem kupoprodajnog ugovora još 1987. godine nakon čega je i od strane nadležnih upravnih tijela dobila odobrenje za adaptaciju koju je provela bez ishođenja građevinske dozvole ), te je u postupku označila prednika ( a riječ je o prodavateljima naznačenim u ugovoru od 15. 1. 1987. od kojih je kupila stan sa nusprostorijama u koje je ulazila i drvarna odnosno danas poslovni prostor ) kao i ranijeg prednika HV kojem je stan sa nusprostorijama vraćen i izuzet iz nacionalizacije još 1961. godine, pri čemu posjed nije stekla besplatno, a tužitelj ga nije stekao naplatno, slijedom čega osnova kojom tužitelj zahtjeva iseljenje ( odredbe čl. 41. ZZKPP-a, čl. 67. i 87. ZSLU u vezi čl. 5. Zakona o naknadi za oduzetu imovinu ) ne predstavljaju jaču pravnu osnovu, pa tuženica temeljem čl. 166. st. 2. ZVDSP-a nije u obvezi predati posjed tužitelju, a kako pravilno i sama ističe u žalbenim navodima.

28. Stoga je u odnosu na pobijanu presudu prvostupanjski sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, izveo nepravilan zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva, pa je temeljem čl. 373 a st. 2. ZPP-a u svezi čl. 373. a st. 1. ZPP- a, prvostupanjsku presudu valjalo preinačiti i odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u pobijanom dijelu kojim je zahtijevao od tuženice iseljenje i predaju u posjed ( točka I. st. 1. izreke ).

29. U odnosu na žalbu tuženice izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovnog broja Ps-233/2023-11 od 10. prosinca 2024., valja primijetiti da je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem ispravio očitu omašku u pogledu opisa nekretnine, a sukladno preciziranom podnesku tužitelja od 23. srpnja 2021. nakon provedenog očevida na licu mjesta, slijedom čega sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju povredu određeno upire tuženica u žalbi.

30. Kako je prvostupanjski sud opisanom radnjom postupio sukladno ovlaštenju koje crpi iz odredbe čl. 342. st. 2. ZPP-a, to žalbeni navodi tuženice nisu osnovani, pa je temeljem odredbe čl. 380. točka 2. ZPP-a žalbu protiv rješenja o ispravku valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje, te odlučiti kao u izreci rješenja.

31. Obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici je temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a, valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka koja o njemu ovisi, a koja je sadržana u točki II. pobijane presude.

32. Kako je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, a tuženica je u cijelosti uspjela u parnici, to joj temeljem odredbi čl. 154. st. 1., 155. i 164. st. 1. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, u nastavku: Tarifa ) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, pripada pravo na jednokratni trošak koji odvjetniku pripada za cjelokupni prvostupanjski postupak u parnicama radi iseljenja temeljem Tbr. 7. 2. Tarife, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova odnosno 265,45 € . Zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa nije osnovan primjenom Tbr. 7.2. Tarife, slijedom čega je isti valjalo odbiti ( točka I. st. 3. izreke).

33. Tuženici su temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a dosuđeni i troškovi žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 79,63 €, na koje ostvaruje pravo temeljem Tbr. 10. 2. Tarife i prema kojoj odvjetniku za sastavljanje redovnih pravnih lijekova, u parnicama iz Tbr. 7. t. 2., pripada jednokratna nagrada u visini od 60 bodova.

U Zagrebu 24. lipanj 2025.

Predsjednica vijeća

Sabina Dugonjić