Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-5697/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Damiru Salahoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2525/2021-35 od 25. listopada 2024., dana 24. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika Hrvatski ured za osiguranje kao neosnovana te potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2525/2021-35 od 25. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju JU trošak parničnog postupka u iznosu preko 2.066,07 EUR–a do 2.491,07 EUR–a (za iznos od 425,00 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.
II. Odbija se zahtjev tuženika Hrvatski ured za osiguranje za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1.1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:
- nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 199,07 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 31. listopada 2019. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),
- nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 618,91 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke),
- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na dosuđeni iznos od 199,07 EUR–a od 30. svibnja 2019. pa do 30. listopada 2019. (točka III. izreke).
1.2. Prvostupanjskim je rješenjem odlučeno:
- utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 968,89 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke),
- nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.491,07 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 25. listopada 2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke).
2. Protiv navedenog rješenja, pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu preko 2.066,07 EUR– a do 2.491,07 EUR–a (za iznos od 425,00 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, žali se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se isto u pobijanom dijelu preinači na način da se zahtjev tužitelja u tome dijelu odbije, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 383,86 EUR–a.
3. Žalba je neosnovana.
4. Prilikom ispitivanja prvostupanjskog rješenja u pobijanom dijelu i postupka koji mu je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a, u svezi čl. 381. st. 1. ZPP–a.
5.1. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbu iz Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa), kada je tužitelju trošak sastava odštetnog zahtjeva od 30. svibnja 2019., trošak sastava tužbe od 6. listopada 2021., trošak sastava podnesaka od 16. studenog 2021. i 7. rujna 2022. te trošak pristupa na ročište od 14. ožujka 2022. priznao i dosudio primjenjujući pritom kao vrijednost boda iznos od 2,00 EUR–a.
5.2. Tuženik smatra da se na sve parnične radnje koje su u prvostupanjskom postupku poduzete do 4. studenog 2022. kao vrijednost boda primjenjuje iznos od 1,32 EUR–a, a da se tek od 5. studenog 2022., kada je stupila na snagu Izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 126/22), kao vrijednost boda primjenjuje iznos od 1,99 EUR–a, odnosno 2,00 EUR– a, slijedom čega bi tužitelju za konkretne pobijane parnične radnje trebalo priznati i dosuditi iznos od 825,00 EUR–a, umjesto 1.250,00 EUR–a, kako je to prvostupanjski sud učinio.
6. Međutim, tuženiku valja ukazati da je odredbom iz Tbr. 52. t. 3. Tarife propisano da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.
7. S obzirom na to da u vrijeme donošenja odluke o trošku parničnog postupka u ovom predmetu (25. listopada 2024.) više nije bila na snazi Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), na temelju koje se kao vrijednost boda primjenjivao iznos od 1,32 EUR–a, već Tarifa na temelju koje se kao vrijednost boda primjenjuje iznos od 2,00 EUR–a, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je na konkretne pobijane parnične radnje kao vrijednost boda primijenio upravo iznos od 2,00 EUR–a.
8.1. U odnosu na preostale žalbene navode tuženika u kojima se on poziva na odredbu iz čl. 90. st. 4. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14), a kojom je propisano da zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje, valja odgovoriti da odredba iz Tbr. 54. Tarife, kojom je propisano da vrijednost boda iznosi 2,00 EUR–a, nema povratno, odnosno retroaktivno djelovanje.
8.2. Naime, prvostupanjski sud je odluku o trošku parničnog postupka u ovom predmetu donio na temelju zahtjeva tužitelja za naknadu istog, a koji je sadržan u troškovniku koji je predan na ročištu od 13. rujna 2024. na kojem je zaključena glavna rasprava, kada je na snazi bila upravo J.
9. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 380. t. 2. ZPP–a, u svezi čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.
10. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u cijelosti nije uspio, tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.
U Zagrebu 24. lipnja 2025.
Sudac:
Nika Grospić Ivasović
