Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-11376/2021-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Borisu Jugu, odvjetniku iz Zagreba, Taborska ulica 31, protiv tuženika HRVATSKE ŠUME d.o.o., OIB: 69693144506, Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, zastupanog po odvjetnici Katarini Prelec iz OD Leko i partneri, Zagreb, Domagojeva 18, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 13. svibnja 2025. godine, u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 23. lipnja 2025. godine,

presudio je

I. Nalaže se tuženiku HRVATSKE ŠUME d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, isplatiti tužitelju TZ, iz [adresa], na ime razlike plaće iznos od bruto 3.542,36 eura (slovima: tritisućepetstočetrdesetidvaeuraitridesetšestcenti) po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:

-na iznos 40,82 EUR od 21.04.2016. do isplate,

-na iznos 33,85 EUR od 21.05.2016 do isplate,

-na iznos 41,05 EUR od 21.06.2016. do isplate,

-na iznos 46,49 EUR od 21.07.2016. do isplate,

-na iznos 49,12 EUR od 21.08.2016. do isplate,

-na iznos 50,84 EUR od 21.09.2016. do isplate,

-na iznos 59,86 EUR od 21.10.2016. do isplate,

-na iznos 53,85 EUR od 21.11.2016. do isplate,

-na iznos 53,63 EUR od 21.12.2016. do isplate,

-na iznos 52,68 EUR od 21.01.2017. do isplate,

-na iznos 49,32 EUR od 21.02.2017. do isplate,

-na iznos 48,54 EUR od 21.03.2017. do isplate,

-na iznos 63,36 EUR od 21.04.2017. do isplate,

-na iznos 52,08 EUR od 21.05.2017. do isplate,

-na iznos 59,62 EUR od 21.06.2017. do isplate,

-na iznos 61,16 EUR od 21.07.2017. do isplate,

-na iznos 63,21 EUR od 21.08.2017. do isplate,

-na iznos 37,09 EUR od 21.09.2017. do isplate,

-na iznos 43,08 EUR od 21.10.2017. do isplate,

-na iznos 49,41 EUR od 21.11.2017. do isplate,

-na iznos 56,35 EUR od 21.12.2017. do isplate,

-na iznos 56,01 EUR od 21.01.2018. do isplate,

-na iznos 57,49 EUR od 21.02.2018. do isplate,

-na iznos 17,36 EUR od 21.03.2018. do isplate,

-na iznos 40,17 EUR od 21.04.2018. do isplate,

-na iznos 34,84 EUR od 21.05.2018. do isplate,

-na iznos 22,29 EUR od 21.06.2018. do isplate,

-na iznos 16,24 EUR od 21.07.2018. do isplate,

-na iznos 54,85 EUR od 21.09.2018. do isplate,

-na iznos 89,19 EUR od 21.10.2018. do isplate,

-na iznos 37,30 EUR od 21.11.2018. do isplate,

-na iznos 50,46 EUR od 21.12.2018. do isplate,

-na iznos 64,10 EUR od 21.01.2019. do isplate,

-na iznos 64,95 EUR od 21.02.2019. do isplate,

-na iznos 62,94 EUR od 21.03.2019. do isplate,

-na iznos 93,36 EUR od 21.04.2019. do isplate,

-na iznos 54,91 EUR od 21.05.2019. do isplate,

-na iznos 51,11 EUR od 21.06.2019. do isplate,

-na iznos 70,30 EUR od 21.07.2019. do isplate,

-na iznos 83,96 EUR od 21.08.2019. do isplate,

-na iznos 51,18 EUR od 21.09.2019. do isplate,

-na iznos 79,82 EUR od 21.04.2020. do isplate,

-na iznos 59,45 EUR od 21.05.2020. do isplate,

-na iznos 80,30 EUR od 21.06.2020. do isplate,

-na iznos 65,83 EUR od 21.07.2020. do isplate,

-na iznos 27,07 EUR od 21.08.2020. do isplate,

-na iznos 45,76 EUR od 21.09.2020. do isplate,

-na iznos 52,66 EUR od 21.10.2020. do isplate,

-na iznos 73,18 EUR od 21.11.2020. do isplate,

-na iznos 80,89 EUR od 21.12.2020. do isplate,

-na iznos 51,62 EUR od 21.01.2021. do isplate,

-na iznos 76,74 EUR od 21.02.2021. do isplate,

-na iznos 64,46 EUR od 21.03.2021. do isplate,

-na iznos 143,10 EUR od 21.04.2021. do isplate,

-na iznos 84,83 EUR od 21.05.2021. do isplate,

-na iznos 90,40 EUR od 21.06.2021. do isplate,

-na iznos 122,10 EUR od 21.07.2021. do isplate,

-na iznos 123,55 EUR od 21.08.2021. do isplate,

-na iznos 83,07 EUR od 21.09.2021. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKE ŠUME d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, isplatiti tužitelju TZ, iz [adresa], na ime naknade plaće za bolovanje

iznos

od

neto

167,41

eur

(slovima: stošezdesetsedameuraičetrdesetjedancent) sa zateznim kamatama po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim:

-na iznos 50,36 EUR od 21.09.2019. do isplate,

-na iznos 25,42 EUR od 21.10.2019. do isplate,

-na iznos 13,73 EUR od 21.11.2019. do isplate,

-na iznos 25,42 EUR od 21.12.2019. do isplate,

-na iznos 26,63 EUR od 21.01.2020. do isplate,

-na iznos 7,69 EUR od 21.02.2020. do isplate,

-na iznos 18,16 EUR od 21.03.2020. do isplate, u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva u visini od 10.863,23 EUR, jer se tuženik usprotivio tužiteljevom povlačenju toga dijela tužbenog zahtjeva, te zahtjev tužitelja za početkom tijeka zateznih kamata na dospjele mjesečne iznose razlike plaće i naknade za bolovanje počevši od 15.-og u mjesecu za tekući mjesec do 20.-og u tekućem mjesecu za prethodni mjesec, kao pravno neosnovanim.

IV. Nalaže se tužitelju TZ naknaditi tuženiku HRVATSKE ŠUME d.o.o. parnični trošak u iznosu od 2.562,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 23. lipnja 2025.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 17. ožujka 2021. navodi da je s tuženikom dana 27.10.2003. godine sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: URBROJ: ZG – 01 – 03 – 10/258 i Aneks Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, broj: URBROJ: ZG – 01 – 06 – 63/107, dana 21.02.2006. godine radi obavljanja poslova i zadataka Šumskog radnika sjekača. Zbog bolesti, jer mu je radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku, tužitelj je Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 31.07.2012. godine premješten i nastavio rad na poslovima i zadacima Šumskog radnika. Tužitelj je za vrijeme obavljanja poslova i zadataka Šumskog radnika sjekača prema Pravilniku tuženika imao 2.600 bodova. Tužitelj je za obavljanje poslova i zadataka šumskog radnika u Šumariji Zagreb, a na koje je poslove premješten zbog bolesti s danom 01.08.2012. godine prema Pravilniku tuženika imao 2.000 bodova, dakle punih 600 bodova manje. Zbog premještaja na niže plaćeno radno mjesto zbog profesionalne bolesti tužitelj ostvaruje od 01.08.2012. godine nižu plaću u prosjeku od 1.800,00 kn mjesečno. Sukladno odredbama Zakona o radu i Kolektivnog ugovora za radnike HRVATSKIH ŠUMA d.o.o. koji je u vrijeme kada je oštećenik počeo raditi na slabije plaćenom radnom mjestu bio na snazi ( NN130/2011 ), članka 11, radnici koji su zbog bolesti premješteni na druge odgovarajuće poslove prema radnikovoj preostaloj zdravstvenoj sposobnosti ima pravo na plaću koju je primao do trenutka premještaja. Tuženik je postupio i sada postupa suprotno odredbama Kolektivnog ugovora za Radnike HRVATSKIH ŠUMA d.o.o., Zakona o radu, te tuženiku od 01.08. 2012. godine isplaćuje plaću za radno mjesto Šumskog radnika umjesto da mu isplaćuju plaću za radno mjesto Šumskog radnika sjekača, a sa kojeg je radnog mjesta bio premješten zbog bolesti. Zbog takvog protuzakonitog postupanja društva HRVATSKIH ŠUMA d.o.o. oštećenik je oštećen za 1.800,00 kn mjesečno. Stoga tužitelj potražuje isplatu iznosa od 1.800,00 kn mjesečno počevši od 01.03.2016. godine do isplate sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinog iznosa na naplatu ( petnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec ) do isplate, dospjele iznose odjednom, a od dana podnošenja ove tužbe pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti traži da mu se isplaćuje mjesečna plaća za radno mjesto „Šumskog radnika sjekača“. Tužitelj se obratio tuženiku zahtjevom za zaštitu prava dana 17.02.2021. godine, međutim na podnijeti zahtjev za zaštitu prava tuženik nije odgovorio pa je tužitelj bio prisiljen svoja prava iz radnog odnosa ostvariti sudskim putem. Predlaže da sud, nakon provedenog postupka, donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati na ime razlike plaće iznos od 109.800,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 15. -og u mjesecu za prethodni mjesec, do isplate; kojom će obvezati tuženika da tužitelju počevši od 1.4.2021. pa nadalje, dok za to postoje zakonski uvjeti, isplaćivati plaću u visini utvrđenoj za radno mjesto "šumskog radnika sjekača" do 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec, te da tužitelju naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Nakon provedenog knjigovodstvenog-financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku TKALEC d.o.o., tužitelj je podneskom od 22. prosinca 2023. (strana 705-710 spisa) postavio tužbeni zahtjev kojim potražuje na ime izgubljene zarade isplatu iznosa od 3.709,77 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. -og u mjesecu za prethodni mjesec, do isplate. Zahtjev za naknadom parničnog troška je ostao neizmijenjen.

3. U odgovoru na tužbu tuženik tužbeni zahtjev tužitelja neuredan je i paušalan te istom nedostaje odgovarajuća argumentacija i popratni dokazi koji bi potvrdili određenost iznosa koje tužitelj potražuje. Tuženiku je nejasno na koji je način tužitelj došao do zaključka da mu je zbog premještaja na drugo radno mjesto isplaćivana mjesečna plaća umanjena u prosjeku za 1.800,00 kn mjesečno. Iz navedenih razloga tuženik predlaže da se tužba kao nerazumljiva odbaci u skladu s čl. 281. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP). Nadalje, tužitelj ničime ne dokazuje da se tuženiku obratio pisanim zahtjevom za zaštitu prava iz radnog odnosa, odnosno ne dostavlja povratnicu kao dokaz da je poslodavac njegov zahtjev primio, od kada se računaju prekluzivni rokovi za podnošenje tužbe pred nadležnim sudom, sukladno čl. 133. Zakona o radu (NN br. 98/19, dalje u tekstu; ZR) u vezi s čl. 282 ZPP-a. O navedenim okolnostima već postoji ustaljena sudska praksa koja govori da je obveza tužitelja za slanjem zahtjeva poštom preporučenom pošiljkom procesna pretpostavka za valjanost predmetne tužbe te da se tužitelj može obratiti zahtjevom nadležnom sudu u unutar roka od 15 dana od proteka roka za očitovanje poslodavca, a podnošenje tužbe bez opisanog izvansudskog postupka i izvan proteka propisanog roka predstavlja razlog za odbačaj tužbe. Tužitelj ističe kako je od premještaja s radnog mjesta Šumskog radnika sjekača na radno mjesto Šumskog radnika uskraćen za dio plaće obzirom da je Kolektivnim ugovorom propisano da s premještajem radnika na prilagođeno radno mjesto zbog djelomičnog gubitka profesionalne sposobnosti za rad radnik ostvaruje pravo na isplatu plaće koja je jednaka onoj koja mu je prethodno isplaćivana. Tužitelj, prije svega, nije premješten na novo radno mjesto, već mu je ono prilagođeno njegovoj radnoj sposobnosti, a kako je i navedeno u samom Ugovoru o radu od 31.07.2012. godine. Tužitelj je, dakle, nastavljao rad na istim poslovima, no uz isključenje poslova sjekača motornom pilom, obzirom da mu je utvrđena djelomična nesposobnost za rad zbog bolesti koja nema uzročno-posljedične veze s radom kod tuženika. U prilog istaknutim navodima govori i Pravilnik o plaćama i ostalim primanjima radnika Hrvatskih šuma d.o.o. od 2012. godine (dalje u tekstu; Pravilnik/12), točnije u Prilogu 1. i 2. iz kojeg je razvidan popis radnih mjesta u šumarstvu i cjenik radova. Dakle, tužitelj je prije i nakon premještaja na novo radno mjesto primao plaću sukladno bodovnoj vrijednosti obavljenih radova. Sukladno odredbama važećeg Kolektivnog ugovora za radnike Hrvatskih šuma od 2011. godine (dalje u tekstu; KU/11) i Pravilnika/12 visina plaće koja se isplaćuje radnicima u šumarstvu ovisi o više elemenata: 1. osnovna plaća za rad po vremenu, 2. plaća po osnovi ostvarenog učinka, 3. dodatak na plaću za ukupni radni staž, 4. dodatak na plaću. Osnovna plaća određuje se prema osnovnim bodovima koji su jednaki za isto radno mjesto s jednakom složenošću i odgovornošću posla obavljenog u približno istim uvjetima. Bodovi za radove propisani su u Prilogu 1. Pravilnika/12 u kojem stoji da se šumskom radniku obračun plaće ne vrši temeljem mjesečnog fiksnog bodovanja, već prema cjeniku radova koji se nalaze u Prilogu 2. Pravilnika/12. Dakle, tužitelj neosnovano tvrdi da mu je bodovno vrednovanje osnovnog dijela plaće umanjeno za 600 bodova kada obračun njegove plaće ovisi o obavljenim poslovima u prethodnom mjesecu. U konačnici, čl. 8. Pravilnika/12 propisuje: „Plaća radnika utvrđuje se tako da se obračunski broj bodova pomnoži s bruto vrijednošću boda u obračunskom razdoblju, uveća za dodatak za ukupni staž i dodatkom na plaću s skladu s odredbama Pravilnika/12 i KU/11-a.“ Dakle, razvidno je da visina tužiteljeve plaće ovisi o više čimbenika koji variraju na mjesečnoj razini tako da se konačno utvrđeni iznos plaće mjesečno ne isplaćuje u fiksnom iznosu, a kako to ističe tužitelj. Isto tako, iz cjenika u Prilogu 2. Pravilnika/12 razvidna je bodovna vrijednost sječe drva u visini od 2500 bodova, a ne 2600, kako je istaknuto u tužbi. Tužitelj pogrešno tumači odredbe čl. 11. KU/11-a kada navodi da promjenom mjesta rada zadržava pravo na jednaku plaću koju je ostvarivao prije izmjene ugovora, obzirom da tužitelj radi na poslovima u kojima se osnovni dio plaće ne može obračunavati prema jednakim mjesečnim kriterijima, a premještajem na radno mjesto s olakšanim uvjetima rada radnik i dalje obavlja poslove koje je radio prije sklapanja ugovora, jedino u opisu njegovog posla više ne ulazi sječa i korištenje motorne pile. Tako i u ugovoru o radu stoji odredba čl. 6. prema kojoj se bodovna vrijednost obavljenih poslova neće smanjivati već će se i nadalje primjenjivati isti kriteriji obračuna plaće. Pritom tuženik napominje da su navedene odredbe čl. 11. KU/11-a brisane u njegovim naknadnim izmjenama. Navedene izmjene u skladu su sa institutom zaštite od diskriminacije radnika na istim ili sličnim radnim mjestima, a na što posebno ukazuje ZR u čl. 17. 3. kada propisuje: „Plaća radnika s kojim poslodavac sklopi ugovor iz stavka 1. ovoga članka (ugovor o radu), ne smije biti utvrđena u manjem iznosu od plaće radnika koji u prostorijama toga poslodavca radi na istim ili sličnim poslovima.“ Dakle, tužitelju se način obračuna plaće vrši u skladu s bodovnom vrijednošću poslova obavljenih u prethodnom mjesecu, jednako kao i ostalim šumskim radnicima, i jednako kao i prije sklapanja novog ugovora o radu radi premještaja i nastavka obavljanja poslova šumskog radnika. Tužitelj je u tijeku utuženog razdoblja također koristio i dopuste zbog privremene nesposobnosti za rad u kojem slučaju mu mjesečni iznos plaće i naknade dijela plaće varira ovisno o trajanju korištenih dopusta kada, sukladno čl. 69. KU/18-a ostvaruje u prvih 7 dana naknadu plaće u visini 75%, a do narednih 42 dana u visini 85% osnovice plaće sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, što dodatno potvrđuje promašenost postavljenog zahtjeva tužitelja za isplatu jednakih mjesečnih iznosa na ime dijela neisplaćene plaće. U čl. 15. Pravilnika/12, odnosno u čl. 22 Pravilnika/18 propisano je da plaća dospijeva dvadesetog u mjesecu, stoga tuženik spori i tijek zateznih kamata postavljenih u tužbenom zahtjevu tužitelja. Zaključno, tuženik ističe prigovor zastare. Slijedom svega navedenog, tuženik u cijelosti pobija osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva te predlaže Naslovljenom sudu donijeti presudu kojom će odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnih troškova ovog postupka tuženiku, u roku od 15 dana.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 31.7.2012. (list 6-7 spisa), u izvod iz Kolektivnog ugovora za radnike Hrvatskih šuma d.o.o. (strana 8 spisa), u periodični pregled zaposlenika TZ na poslovima s posebnim uvjetima rada od 17.6.2010. (list 9 spisa), u uvjerenje broj 886-2015 od 13.2.2015. o zdravstvenoj sposobnosti radnika TZ (list 10 spisa), u dopis Uprave šuma, Podružnica Zagreb od 8.7.2010. upravitelju šumarije Zagreb (list 11 spisa), u Pravilnik tuženika o plaćama i ostalim primanjima radnika od 27.12.2012. s prilogom I. (strana 21-78 spisa), u Ispravak Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama i ostalim primanjima radnika Hrvatskih šuma d.o.o. (dalje: HŠ d.o.o.) strana 84 spisa)), u Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama i ostalim primanjima radnika Hrvatskih šuma d.o.o. (strana 85 spisa), u Ispravak Pravilnika o plaćama i ostalim primanjima radnika Hrvatskih šuma d.o.o. (strana 86-87 spisa), u Pravilnik o Izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama i ostalim primanjima radnika HŠ d.o.o. (strana 88 spisa), u dopune Pravilnika o plaćama i ostalim primanjima radnika HŠ d.o.o. (strana 89-90 spisa), u Dopunu Odluke o utvrđivanju kriterija za isplatu stimulacijskog dijela plaće (strana 91-93 spisa), u Odluku o utvrđivanju kriterija za isplatu stimulacijskog dijela plaće (strana 94-95 spisa), u Ispravak Pravilnika o plaćama i ostalim primanjima radnika HŠ d.o.o. (strana 96 spisa), u Pravilnik o dopunama Pravilnika o plaćama i ostalim primanjima radnika HŠ d.o.o. (strana 97-98 spisa), u Pravilnik o dopunama Pravilnika o plaćama i ostalim primanjima radnika HŠ d.o.o. (strana 99 spisa), u Aneks Ugovora o radu na neodređeno vrijeme (strana 228-230 spisa), u obračune plaća za tužitelja (strana 231- 343 spisa), u Kolektivni ugovor za radnike HŠ d.o.o. iz listopada 2011. (strana 356-382 spisa), u Kolektivni ugovor za radnike HŠ d.o.o. od 4.2.2014. (strana 383-410 spisa), u dodatke I.-VIII. Kolektivnom ugovoru za radnike HŠ d.o.o. (strana 411-425 spisa), u nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka VJEŠTAK TKALEC d.o.o. (strana 440- 448 spisa), u rješenje HZMO broj klasa: UP/I 141-02/10-01/OB:03341383939 od 27.9.2012. (strana 732-735), u pisano očitovanje knjigovodstveno-financijskog vještaka VJEŠTAK TKALEC d.o.o. na prigovore tuženika (strana 740-741 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom izgubljene zarade za razdoblje od 01.03.2016. do 31.08.2021., kao razlika između plaće koju je tužitelj trebao primati kao šumski radnik sjekač i plaće koju je u utuženom razdoblju tužitelj primao kao šumski radnik.

9. Među strankama je sporna i pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor zastare. Čl. 139. st. 1. Zakona o radu/14 propisano je da potraživanje iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina, ako tim zakonom ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Tužba u ovom predmetu je podnesena 17.03.2021. Najstarija tražbina tužitelja odnosi se na mjesec ožujak 2016. i dospijeva 20.04.2016. Od 20.04.2016. do 17.03.2021. nije proteklo više od pet godina. To znači da najstarija tražbina tužitelja koja se odnosi na mjesec ožujak 2016. nije u zastari. Budući, da u zastari nije najstarija tražbina tužitelja, u zastari nisu, niti tražbine tužitelja koje slijede nakon najstarije tužiteljeve tražbine u ovom predmetu. Neosnovan je prigovor tuženika o zastari.

11. Tužitelj je zaposlenik tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 27.10.2003. za obavljanje poslova šumskog radnika sjekača u Šumariji Zagreb, Upravi šuma, Podružnica Zagreb, te Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31.07.2012. za obavljanje poslova šumskog radnika u Šumariji Zagreb, Uprava šuma, Podružnica Zagreb.

12. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, broj klasa: UP/I 141-02/10-01/OB:03341383939 od 27.09.2012. ovdje tužitelju TZ kod kojeg je zbog bolesti nastala profesionalna nesposobnost za rad, određena je počevši od 24.06.2010. invalidska mirovina.

13. Tužitelj TZ je kod tuženika prvo obavljao poslove šumskog radnika sjekača, a nakon što mu je utvrđena profesionalna nesposobnost za rad zbog bolesti, tužitelj je sa tuženikom dana 31.07.2012. sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme kojim Ugovorom je radnik TZ, uz radnikovu suglasnost, premješten i nastavlja rad na poslovima šumskog radnika u Šumariji Zagreb, Upravi šuma, Podružnica Zagreb, prilagođene radniku, koje je s obzirom na zdravstveno stanje i naobrazbu, sposoban obavljati sukladno čl. 78. Zakona o radu/09 i čl. 34. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, jer mu je radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti. Radnik TZ je poslove šumskog radnika počeo obavljati dana 01.08.2012. godine.

14. Na novom radnom mjestu (šumski radnik) tužitelj TZ, prima manju plaću od one koju je primao prije utvrđenja profesionalne bolesti (na radnom mjestu šumski radnik).

15. Kao što je naprijed navedeno, tužitelj tužbom potražuje izgubljenu zaradu za razdoblje od 01.03.2016. do 31.08.2021. godine, odnosno potražuje razliku između plaće koju je trebao primati kao šumski radnik sjekač i plaće koju je u navedenom razdoblju primio kao šumski radnik.

16. U čl. 41. Zakona o radu/14 propisano je da ako ovlašteno tijelo utvrdi da kod radnika postoji profesionalna nesposobnost za rad ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, poslodavac je dužan, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje tog tijela, ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu u pisanom obliku za obavljanje poslova za koje je on sposoban, koji što je više moguće moraju odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio.

17. U čl. 11. Kolektivnog ugovora za radnike HŠ d.o.o. iz listopada 2010. , a koji član se odnosi na izmjene Ugovora o radu, propisano je, između ostalog, da se ugovor o radu može izmijeniti bez prethodnog otkaza, osobito u slučajevima kad tijekom radnog vijeka radnika ovlašteno tijelo utvrdi da je smanjena njegova radna sposobnost zbog profesionalne bolesti, bolesti, ozljede na radu, ozljede izvan rada i tjelesnog oštećenja, uz pristanak radnika. Poslodavac je, neovisno o mjestu rada, obvezan osigurati povoljnije uvjete rada za tog radnika kao primjerice: lakši posao, povoljniju normu, rad sa smanjenim fondom sati, rad na jednostavnijim poslovima, druge poslove za koje je on sposoban i slično.

18. U čl. 43. Kolektivnog ugovora za radnike HŠ d.o.o. od 04.02.2014. ugovoreno je da radniku kojemu je po konačnom rješenju HZMO utvrđeno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti, poslodavac je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova koji odgovaraju njegovoj zdravstvenoj odnosno preostaloj radnoj sposobnosti u skladu s mogućnostima i potrebama posla, odnosno poslova za koje je on sposoban, a koji, što je više moguće, moraju odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio. U slučajevima kada je radniku utvrđeno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koje su posljedica profesionalne bolesti ili ozljede na radu, a poslodavac mu postupajući u skladu s naprijed navedenim, ponudi sklapanje novog ugovora o radu, odnosno otkaže ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora za slabije plaćeno radno mjesto, radnik ima pravo na plaću koju je primao do trenutka kada mu je utvrđeno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti odnosno neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti. Plaća, u smislu naprijed navedenog, je prosječna mjesečna plaća isplaćena radniku u prethodnih 6 mjeseci prije mjeseca u kojem je doneseno rješenje i ista se usklađuje s porastom plaća kod poslodavca.

19. U konkretnom slučaju, poslodavac je radniku, ovdje tužitelju, a nakon što je ovlašteno tijelo utvrdilo smanjenje radne sposobnosti tužitelja zbog profesionalne bolesti, sklopio sa radnikom, uz pristanak, Ugovor o radu za obavljanje poslova šumskog radnika, a tužitelj je prethodno radio na radnom mjestu šumskog radnika sjekača. Radnik, ovdje tužitelj, s obzirom da je premješten na slabije plaćeno radno mjesto, ima pravo na plaću koju bi ostvarivao da je ostao raditi na radnom mjestu šumskog radnika sjekača na kojem radnom mjestu radnik više ne može raditi zbog profesionalne bolesti. Razlika između plaće koju bi tužitelj ostvarivao radeći na radnom mjestu šumskog radnika sjekača i plaće koja je tužitelju isplaćivana od strane tuženika, u utuženom razdoblju za rad na radnom mjestu šumskog radnika, predstavlja zapravo izgubljenu zaradu radnika uzrokovanu profesionalnom bolešću radnika.

20. Slijedom naprijed navedenog, pravno je osnovan zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće jer je tužitelj, zbog profesionalne bolesti, premješten sa bolje plaćenog radnog mjesta šumski radnik sjekač na slabije plaćeno radno mjesto šumski radnik.

21. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor prekluzije navodeći da radnik nije pravovremeno podnio tužbu u ovom predmetu jer nije postupio u skladu s čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu/14 odnosno ranijim čl. 129. st. 1. i 2. Zakona o radu/09. Taj prigovor tuženika je neosnovan s obzirom da radnik, ovdje tužitelj, potražuje od poslodavca isplatu razlike plaće odnosno naknade plaće (novčano potraživanje iz radnog odnosa). Naime, u čl. 133. st. 3. Zakona o radu/14 propisano je da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev za zaštitu prava, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa. Ovdje se radi o isplati novčanog potraživanja iz radnog odnosa, pa radnik nije bio dužan postupiti u skladu s čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu/14 odnosno u skladu s čl. 129. st. 1. i 2. Zakona o radu/09 koji je na isti način u st. 3. regulirao mogućnost radnika da potražuje isplatu novčanog iznosa od poslodavca bez podnošenja zahtjeva za zaštitu prava u roku od 15 dana od dana povrede prava iz radnog odnosa, te poštivanja ostalih zakonskih rokova iz navedenih članova.

22. Knjigovodstveno-financijski vještak VJEŠTAK TKALEC d.o.o. je u svom nalazu i mišljenju (strana 440-448 spisa), a nakon što je od poslodavca pribavio obračunske liste plaće usporednog radnika koji je u spornom razdoblju radio na radnom mjestu na kojem je radio i tužitelj (radno mjesto sjekač). Usporedbom podataka iz obračunskih lista plaća tužitelja i usporednog radnika proizlazi da se razlika između obračuna plaće odnosi na plaću za rad po učinku, te na ime 100 dodatnih bodova za rad po vremenu (u razdoblju od kolovoza 2020. pa nadalje). Plaća se sastoji od dijela plaće za rad po vremenu i za rad po učinku. Tužitelju i usporednom radniku je plaća za rad po vremenu obračunavana za 2000 bodova pa vještak zaključuje da tužitelj ne bi imao veću plaću za rad po vremenu, pa nema niti gubitka s te osnove. Od kolovoza 2020. pa nadalje tužitelju je obračunavano 500 dodatnih bodova, a usporednom radniku 600 dodatnih bodova. Nadalje, usporednom radniku je plaća za rad po učinku obračunavana za 2500, 2600, 2800 i 3200 bodova, a tužitelju je ta plaća obračunavana za 2300, 2500 i 2800 bodova, broj bodova je vještak za svaki pojedini mjesec iskazao u izračunu. Utužena razlika plaće obračunata je po vještaku na način da je plaća tužitelja obračunata za rad po učinku, za broj bodova za koje je ta plaća obračunata i usporednom radniku. Vještak je tužitelju obračunao i dodatnih 100 bodova za razdoblje od 01.08.2020. pa nadalje. Dodatni bodovi obračunavani su samo za sate rada po vremenu, a koji sati su iskazani na obračunskim listama plaće tužitelja. S obzirom da se naknade plaće obračunavaju primjenom prosječne plaće iz prethodnih mjeseci (naknada plaće za blagdan, godišnji odmor, bolovanje i plaćeni dopust), naknada će se obračunati uzimajući u obzir razlike plaće utvrđene u nalazu vještaka. Odredbama Kolektivnog ugovora propisano je da se naknada plaće za godišnji odmor i blagdan utvrđuje u visini prosječne plaće isplaćene u prethodna 3 mjeseca. Naknada plaće za bolovanje utvrđuje se u visini 75%, odnosno 85% osnovice utvrđene prema propisima o zdravstvenom osiguranju. Čl. 54. Zakona o zdravstvenom osiguranju (NN 80/2013.) osnovicu za izračun naknade plaće čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih 6 mjeseci prije mjeseca u kojem je počelo bolovanje. Pod prosječnim iznosom plaće podrazumijeva se iznos dobiven na način da se zbroj isplaćenih plaća, u koje ulaze i naknade plaće za bolovanje i godišnji odmor, podijeli s brojem sati rada za kojeg je isplaćena. Podatci o broju sati godišnjeg odmora, blagdana, plaćenog dopusta i bolovanja (75% i 85%) vidljivi su iz obračunskih lista plaće tužitelja. Tužitelj je od dijela kolovoza 2019. do veljače 2020. bio na bolovanju na teret HZZO-a. Naknada plaće na teret HZZO-a obračunava se u visini od 75% osnovice za izračun naknade. Čl. 59. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (NN 49/14) propisano je da se kod izračuna naknade za bolovanje na teret HZZO-a primjenjuje ostvarena neto plaća. Kod izračuna neobračunate naknade plaće za to bolovanje uzet će se u obzir razlike plaće utvrđene u nalazu. Kod izračuna neto razlike plaće vještak je u obzir uzeo iskorištenost porezne olakšice i poreznih razreda tužitelja, te činjenicu da je tužitelj plaćao prirez po stopi od 18%, a što je vidljivo iz obračunskih plaća tužitelja. Vještak je sačinio u formi tablice izračun neto razlike plaće koje ulaze u osnovicu za izračun naknade plaće za bolovanje te je utvrdio da bi neto cijena jednog sata razlike naknade plaće za bolovanje na teret HZZO-a iznosila 1,14 kn. Na neto naknadu plaće za bolovanje koju isplaćuje HZZO obračunavaju se doprinosi za mirovinsko osiguranje za II. stup u visini od 5% iznosa naknade, a sukladno odredbama čl. 179. – 181. Zakona o doprinosima (NN 84/2008.). Prema podatcima iz obračunskih lista plaće tužitelj nije bio obveznik II. stupa mirovinskog osiguranja pa tužitelju nije obračunavan navedeni doprinos. Kod izračuna vještak je uzeo u obzir da najviša naknada plaće za bolovanje koju isplaćuje HZZO iznosi 4.257,28 kn (proračunska osnovica uvećana za 28%). Na osnovi podataka iz nalaza, vještak je dao mišljenje da razlika između plaće koju bi tužitelj ostvario na radnom mjestu sjekač i plaće koju je ostvario u razdoblju od 01.03.2016. do 31.08.2021. iznosi ukupno 3.542,36 eura (odnosno ranijih 26.689,88 kn) bruto pri čemu je korišten propisani konverzijski tečaj 1 EUR=7,53450 kn. Mjesečni iznosi navedeni su u tabeli koja prileži strana 4,5 i 6 nalaza vještaka. Razlika na ime naknade plaće za bolovanje na teret HZZO-a u razdoblju od dijela kolovoza 2019. do dijela veljače 2020. iznosi ukupno 167,41 eur (1.261,36 kn) neto i to: 379,44 kn za kolovoz 2019.; 191,52 kn za rujan 2019.; 103,48 kn za listopad 2019.; 191,52 kn za studeni 2019.; 200,64 kn za prosinac 2019.; 57,96 kn za siječanj 2020. i 136,80 kn za veljaču 2020. Iznos naprijed prikazane razlike naknade plaće nije sadržan u prethodno navedenom iznosu u točki I. mišljenja od 3.542,36 eura (26.689,88 kn). Pri konverziji je korišten propisan konverzijski tečaj 1 EUR je 7,53450 kn.

23. Na nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka VJEŠTAK TKALEC d.o.o. tužitelj nije prigovarao (strana 705 spisa).

24. Nalazu i mišljenju knjigovodstveno-financijskog vještaka VJEŠTAK TKALEC d.o.o. prigovarao je tuženik u podnesku od 14.12.2024. (strana 703-704 spisa) prigovarajući zadatku vještaka te osnovi; prigovarajući da je vještak sačinio izračun na temelju podataka samo jednog usporednog radnika; da tužitelj nije bio na bolovanju zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti pa da je trebalo primijeniti drukčiju osnovu bolovanja slijedom čega bi se naknada plaće utvrđivala prema drugim odredbama odnosno drugom propisu.

25. Knjigovodstveno-financijski vještak VJEŠTAK TKALEC d.o.o. u podnesku od 20.12.2024. (strana 740-741 spisa) očitovao se na prigovore tuženika navodeći da je nalaz sačinio sukladno zadatku; da je tuženik dostavio podatke o plaći jednog usporednog radnika pa da je stoga izračun sačinjen na bazi podataka o plaći tog usporednog radnika, a u odnosu na prigovor koji se odnosi na naknadu plaće za vrijeme bolovanja na teret HZZO-a, vještak je naveo da navedena razlika nastaje ako je tužitelju trebalo obračunati plaću kao da je radio na radnom mjestu šumski radnik sjekač. Naknadu na teret HZZO-a isplaćuje poslodavac, ako je u mogućnosti, a zatim ju refundira od HZZO-a. Osnovanost tužbenog zahtjeva je pravo pitanje, a razlika naknade za vrijeme bolovanja na teret HZZO-a je direktna posljedica povećane plaće koju tužitelj potražuje u konkretnom slučaju. U odnosu na prigovor da vještak nije uzeo u obzir neopravdane izostanke tužitelja s posla, vještak se očitovao da iz obračunskih lista plaće tužitelja proizlazi da tužitelj u spornom razdoblju, koje je bilo predmetom nalaza, nije neopravdano izostao s posla te je slijedom toga, vještak u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja.

26. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka VJEŠTAK TKALEC d.o.o. kao valjanu podlogu za donošenje odluke u pogledu visine izgubljene zarade iz razloga što je isti dan u skladu s pravilima struke, u njemu nema proturječnosti, a vještak je sve prigovore tuženika argumentirano pobio.

27. Slijedom naprijed navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja s osnove izgubljene zarade na ime razlike plaće u visini od 3.542,36 eura i naknade plaće za bolovanje u visini od 167,41 eur, odnosno ukupno 3.709,77 eura (toč. I i II izreke ove presude). Sam tuženik je sklapanjem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31.07.2012., kojim je tužitelj zbog smanjenja radne sposobnosti, premješten na "niže" radno mjesto, tužitelju izričito priznao pravo na plaću ranijeg radnog mjesta, odnosno plaću temeljem osnovnih bodova koje je tužitelj imao na radnom mjestu šumski radnik – sjekač. Da je tuženik tužitelju nesporno priznao pravo na plaću ranijeg radnog mjesta, proizlazi iz ponašanja samog tuženika u pogledu isplate plaće tužitelju nakon premještaja. Tužitelju se, uz plaću koju prima za redovan rad na radnom mjestu šumski radnik, mjesečno obračunava i "korekcija plaće", tj. iznos za koji se redovna plaća uvećava na ime prava tužitelja na plaću radnog mjesta šumski radnik – sjekač (plaću ranijeg radnog mjesta tužitelja). Tuženik i danas isplaćuje tužitelju "korekciju plaće" slijedom stečenog prava tužitelja na plaću prethodnog radnog mjesta, koje mu je priznao, a što tuženik tužitelju u utuženom razdoblju nije isplaćivao.

28. Nakon što je tužitelj smanjio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev (u tužbi potražuje isplatu iznosa od 14.573,00 eura/109.800,00 kuna), na iznos od konačnih 3.709,77 eura, tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe navodeći da smanjenje postojećeg tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe (ročište za glavnu raspravu od 16.12.2024.). Budući da se tuženik usprotivio tužiteljevom povlačenju djela tužbenog zahtjeva do kojeg je došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, sud je o tom dijelu tužbenog zahtjeva donio meritornu odluku, odnosno u tom dijelu je tužbeni zahtjev tužitelja odbio (čl. III izreke ove presude). Naime, stav je sudske prakse iznesen primjerice u Odluci Vrhovnog suda RH posl. br. Pž 6985/2003 od 17.01.2006. da u slučaju kada se tuženik usprotivio tužiteljevom povlačenju tužbe do kojeg je došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, sud o tom dijelu tužbenog zahtjeva mora meritorno odlučiti. Smanjenje tužbenog zahtjeva prema sudskoj praksi ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe. Razlika između prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva (14.573,00 eura) i konačno postavljenog tužbenog zahtjeva (3.709,77 eura) iznosi 10.863,23 eura. Stoga je ovaj sud odbio dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 10.863,23 eura.

29. U čl. 92. st. 3. Zakona o radu/14 navodi se da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drugačije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do 15.-og dana u idućem mjesecu. U konkretnom slučaju, Kolektivnim ugovorima za radnike HŠ d.o.o. iz 2011. (čl. 57. st. 2.) i 2014. (čl. 53. st. 2.) ugovoreno je da se radnicima plaća i naknade plaće za prethodni mjesec isplaćuju do 20.-og u tekućem mjesecu. Dakle, u tekućem mjesecu se isplaćuje plaća za prethodni mjesec. Tužitelj za svaki dospjeli mjesečni iznos razlike plaće i naknade plaće potražuje zateznu kamatu od 15. -og u tekućem mjesecu za tekući mjesec primjerice za mjesec ožujak 2016. potražuje isplatu 15. ožujka 2016. Na isti način potražuje isplatu i za svaki sljedeći mjesec. Navedeno je pogrešno, jer sukladno Kolektivnim ugovorima koji su naprijed navedeni, radnicima se plaća i naknade plaće isplaćuju do 20. -og u tekućem mjesecu za prethodni mjesec. To znači da tužitelj neosnovano zahtijeva isplatu zateznih kamata od 15.-og u tekućem mjesecu za tekući mjesec do 20. -og u tekućem mjesecu za prethodni mjesec, pa je taj dio tijeka zateznih kamata odbijen kao pravno neosnovan. Tužitelj praktički traži za svaki dospjeli mjesečni iznos razlike plaće zatezne kamate 35 dana više nego što mu pripada s obzirom na ugovoreno dospijeće isplate plaće za pojedini mjesec u utuženom razdoblju. Stoga je tužitelj s takvim početkom tijeka zateznih kamata odnosno za zatezne kamate u tom razdoblju odbijen.

30. Visina zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a što je pobliže navedeno u izreci presude. Početak tijeka zateznih kamata na dospjele mjesečne iznose razlike plaće i naknade plaće je 21. u tekućem mjesecu za prethodni mjesec, a što je u skladu sa odredbama Kolektivnih ugovora za radnike HŠ d.o.o. koji su bili na snazi u utuženom razdoblju. (primjerice isplata razlike plaće za ožujak 2016. dospijeva 20.04.2016., te tužitelj ima pravo na zatezne kamate od 21.04.2016. do isplate. Po istom principu sud je odlučio o početku tijeka zateznih kamata za svako potraživanje tužitelja koje slijedi nakon mjeseca ožujka 2016.).

31. U odnosu na tražbinu tužitelja za isplatu bruto razlike plaće, s obzirom na čl. 45. st. 1. i 2. u svezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04 i drugi), te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05 i drugi), plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, pa tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo. To se ne odnosi na zahtjev tužitelja za isplatom neto naknade za bolovanje, jer se ne radi o bruto već o neto iznosu.

32. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a koji propisuje da u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici će sud najprije utvrditi postotak u kojem je svaka uspjela, zatim od postotka stranke koja je uspjela u većoj mjeri, oduzeti postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, nakon toga će utvrditi iznos troškova stranke koja je uspjela u parnici koji su bili potrebni za vođenje postupka, te će odrediti naknadu ukupnih troškova koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

33. Tužitelja je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave postavio zahtjev za naknadom parničnog troška, odnosno potraživao je trošak prema troškovniku koji prileži spisu na listu 755.

34. Tuženika je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave postavio zahtjev za naknadom parničnog troška, odnosno potraživao je trošak prema troškovniku koji prileži spisu na listu 756.

35. Tužitelj je djelomično uspio u ovom sporu. Vrijednost predmeta spora iznosi 14.573,00 eura, a tužitelj je uspio u sporu s iznosom od 3.709,77 eura.

36. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Kad se stavi u omjer uspjeh tužitelja u odnosu na VPS (3.709,77 eura / 14.573,00 eura) proizlazi, da je tužitelj uspio u sporu sa 25%, a da je uspjeh tuženika 75% VPS-a. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a, od postotka tuženika koji je uspio u ovoj parnici u većoj mjeri treba oduzeti postotak tužitelja koji je uspio u ovoj parnici u manjoj mjeri. Kad se to učini odnosno kad se od 75% oduzme 25% dobije se konačni uspjeh tuženika od 50%. Slijedom navedenog tuženiku bi pripadalo: za sastav odgovora na tužbu 250 bodova; za sastav dva obrazložena podneska od 23.10.2023. i 14.12.2023. za svaki po 250 bodova; za zastupanje na ročištima od 26.01.2022., 06.04.2022., 30.09.2022., 16.12.2024. i 14.05.2025., za svako po 250 bodova; za pristup na ročište za objavu presude 50 bodova. Kada se navedeno zbroji dobije se iznos od 2050 bodova. Međutim s obzirom, da je konačan uspjeh tuženika u ovoj parnici 50%, navedeni broj bodova se umanjuje do iznosa od 50%, te se dobije 1025 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54 važeće OT). 1025 bodova izraženo u novcu iznosi 2.050,00 eura. Na sve obavljane radnje, temeljem Tbr. 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 512,50 eura. Sveukupno je tuženiku, sukladno njegovom uspjehu u ovome sporu, priznat trošak ove parnice u iznosu od 2.562,50 eura.

37. Tuženik je zatražio i zatezne kamate na trošak. Temeljem čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12,25/13,93/14 i 55/16) takav zahtjev tuženika je osnovan, pa mu je sud na dosuđeni trošak dosudio i zatezne kamate koje teku od 23. lipnja 2025., do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a pobliže je označena u izreci.

38. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18).

U Zagrebu, 23. lipnja 2025.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužitelja – odvjetnik Boris Jug iz Zagreba

- pun. tuženika – odvjetnici iz OD Leko i partneri iz Zagreba