REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

Poslovni broj: 45 Povrv-319/2025-4

ranije Povrv-1256/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sutkinji Gordani Mirosavljević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. za proizvodnju i distribuciju toplinske energije, OIB: 15907062900, Miševečka 15/a, 10000 Zagreb zastupani po punomoćniku Petar Petrić, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Petrić & Kajić iz Zagreba, protiv tuženika ŠZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] kao nasljednika iza pok. TZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Jakši Lucariću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, dana 23. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Marko Jurlina iz Velike Gorice, od 15.07.2019. godine, pod posl.br.: Ovrv- 2629/2019 u dijelu kojim je tuženiku naloženo da isplati tužitelju iznos od 179,30 Eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 25,62 Eura od 28.11.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,62 Eura od 22.12.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,62 Eura od 24.01.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,62 Eura od 28.02.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,62 Eura od 23.03.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,62 Eura od 24.04.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,62 Eura od 21.05.2019. godine pa do isplate,

po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i u dijelu kojim je određeno da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 51,76 Eura, zajedno s zateznom kamatom od dana 15.07.2019. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da nadoknadi tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. za proizvodnju i distribuciju toplinske energije, OIB: 15907062900, Miševečka 15/a, 10000 Zagreb troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 200,77 Eura zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja presude tj. od 23. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj je prvotno kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu protiv tuženog kao ovršenika radi novčane tražbine.

Javni bilježnik Marko Jurlina iz Velike Gorice donio je rješenje o ovrsi dana 15. srpnja 2019. godine.

Ovršenik sada tuženi uložio je prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi u kojem je naveo da je dana 27.11.2017. primio dokument broj/znak G00002/10421/17A, od HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Miševečka 15a, 10.000 Zagreb, kojim ga obavještavaju da je ispunio tj. zadovoljio sve uvjete iz Zakona o tržištu toplinske energije, te su suglasni sa izdvajanjem njegovog stambenog prostora iz zajedničkog toplinskog sustava, na adresi [adresa]. Ovršenik smatra da od toga datuma on više nije kupac njihove toplinske energije.

Navodi da su slijedeći mjesec, a slijedeće mjesece stizali računi u kojem HEP- TOPLINARSTVO d.o.o. piše da je on kupac toplinske energije po ugovoru 266039201601.

Ovršenik u prigovoru navodi da on ovaj ugovor nikad nije sklopio odnosno potpisao, pa nema prema njemu nikakve obveze. U međuvremenu nije naručio nikakvu količinu toplinske energije od HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Miševečka 15a, Zagreb, Što se tiče ponovnog proglašavanja njega kao kupca, tražio je da to ponište, jer to pravo nemaju. Ustav RH čuva njegova prava pa tako i pravo da odlučim da li će nešto kupiti ili ne.

Ovršenik ističe da dakle od 27.11.2017. on dakle nije kupac toplinske energije od HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., pa ta tvrtka od toga datuma za njega ne postoji. Zato što u Republici Hrvatskoj ne kupuje od nikoga toplinsku energiju za njega Zakon o tržištu toplinske energije nema nikakve važnosti, odnosno on nema prema njemu nikakve obveze.

Tužiteljska strana svojim podneskom od 2. listopada 2019. odgovorila je na prigovor tuženika ranije ovršenika te navode da je tuženik u svom prigovoru naveo:

- da se radi o dugovanju za koji se već vodi parnični postupak;

- da nikada nije na svoju adresu primio prijedlog ugovora broj 266039201601;

- da nikada nije potpisao taj ugovor;

- da nikoga nije opunomoćio da potpiše taj ugovor;

- da od 27. studenog 2017. godine nije kupac toplinske energije.

U odnosu na navedeno, tužitelj ističe da su predmetni navodi tuženika u cijelosti činjenično i pravno neosnovani te da su isti usmjereni prema izbjegavanju podmirenja obveze s osnove isporučene toplinske energije za utuženo razdoblje.

Tužitelj ističe da su HEP-Toplinarstvo i vlasnici samostalnih uporabnih cjelina nekretnine te zajedničkih dijelova nekretnine na adresi Š [adresa], zastupani po ovlaštenom predstavniku suvlasnika kao krajnji kupci toplinske energije dana 26. listopada 2016. godine sklopili ugovor o potrošnji toplinske energije koji dostavlja u prilogu. U prilogu ugovora nalazi se i odluka suvlasnika, kao i popis stanara iz 2003. godine.

Nadalje, tužitelj ističe kako je tuženik vlasnik navedene nekretnine. U prilog svojim tvrdnjama ovrhovoditelj u prilogu ovog podneska dostavlja Zemljišnoknjižni izvadak Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Samobor, Katastarska općina [katastarska općina], zk. ul. broj: [broj ZK uloška] iz kojeg je razvidno da je tuženik uknjižen kao vlasnik navedene nekretnine.

U odnosu na prigovor kojim tuženik ističe da nije vezan ugovorom broj 26603920601, tužitelj ističe da ovlast predstavnika suvlasnika proizlazi iz čl. 375. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim je propisano kako se međuvlasničkim ugovorom određuje ime suvlasnika ovlaštenoga za predstavljanje i zastupanje suvlasnika prema upravitelju, odnosno trećim osobama i granice njegovih ovlasti. Stavkom 3. istog članka ZV-a propisano je kako odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

Tužitelj nije ovlašten zadirati u odnos suvlasnika pojedine zgrade i njihovih ovlaštenih predstavnika, s obzirom da su isti na temelju samog zakona i podzakonskih propisa ovlašteni zastupati suvlasnike prema trećima, pa tako i u njihovo ime potpisivati odluke koje predstavljaju odluku većine suvlasnika. U slučaju nesporazuma ili postupanja protivno međuvlasničkom ugovoru ili ovlaštenju ostalih suvlasnika, suvlasnicima na raspolaganju stoje pravna sredstva kojim mogu opomenuti predstavnika suvlasnika ili smijeniti postojećeg predstavnika suvlasnika i izabrati novog. Međutim, navedeno se tiče suvlasnika i njihovog predstavnika, a ne trećih osoba odnosno tužitelja.

U odnosu na prigovor kojim ističe da se o navedenom već vodi spor pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj: Povrv- 358/2019, tužitelj ističe kako se o utuženju za razdoblje od listopada 2018. godine do travnja 2019. godine vodi samo postupak pod poslovnim brojem: Povrv-1256/2019. Nadalje, u odnosu na prigovor kojim ovršenik ističe kako od dana 27. studenog 2017. više nije kupac toplinske energije, tužitelj u prilogu ovog podneska dostavlja dopis tužitelja od dana 25. siječnja 2019. godine, a u kojemu se je tužitelj očitovao na dopis tuženika te istaknuo kako budući se predmetni stambeni prostor nalazi na zajedničkom mjerilu toplinske energije oznake SA036 zajedno sa zgradom/ građevinom [adresa], za isto ne postoji mogućnost isključenja prostora sa zajedničkog mjerila toplinske energije, već postoji mogućnost izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava. Krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije, može se izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava ukoliko ispuni uvjete propisane člancima 45. i 50. Zakona o tržištu toplinske energije. Krajnji kupac koji se izdvoji iz zajedničkog toplinskog sustava, dužan je plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, odnosno, do trenutka izdvajanja korisnik je dužan plaćati varijabilne i fiksne troškove, a nakon izdvajanja samo fiksne troškove, koji se sastoje od snage za fiksni dio cijene proizvodnje toplinske energije, naknade za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i naknade za djelatnost kupca toplinske energije.

Sve istaknuto u dopisu tužitelja od 25. siječnja 2019. godine u skladu je s prethodnim odgovorima tužitelja na zahtjeve tuženika, slijedom čega tužitelj u prilogu ovog podneska dostavlja korespondenciju tužitelja i tuženika, a vezano za isključenje tuženika sa zajedničkog mjerila toplinske energije.

Tužitelj zaključno ističe da računi za utuženo razdoblje nisu podmireni, slijedom čega je tuženik obvezan podmiriti dugovanje, a što je razvidno iz preslike računa za utuženo razdoblje i knjigovodstvene kartice, koje tužitelj dostavlja u prilogu ovog podneska.

Sud je u provedenom dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o potrošnji toplinske energije (str. 17-25 spisa) i popis stanara u zgradi (str. 29), u zk. izvadak za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u račune koje je tužiteljska strana dostavila u spis (str. 33-46 spisa), dopise između stranaka (str- 47 do 49 spisa), kao i dopis koji je tuženik uputio tužitelju (str. 51-52 spisa), radni nalog br. 10 (str. 53), u izjavu o izvedenim radovima (str. 55), dopis tuženika tužitelju od 11.1.2019. (str. 61 spisa).

Uvidom u Ugovor o potrošnji toplinske energije (str. 17 spisa) utvrđeno je da je HEP TOPLINARSTVO d.o.o. kao kupac sklopio sa vlasnicima samostalnih uporabnih cjelina nekretnine te zajedničkih dijelova nekretnina na adresi Š [adresa] po ovlaštenom predstavniku suvlasnika navedeni Ugovor i to dana 26. listopada 2016. godine.

Za kupca je potpisa GZ, a za krajnjeg kupca KOMUNALAC d.o.o.

U uvodu se navode vlasnici samostalnih uporabnih cjelina između kojih je i MZ.

Nadalje, sud je izvršio uvid u dopis MZ upućen HEP TOPLINARSTVU d.o.o. (str. 51 spisa) u kojem se navodi:

Temeljem odluke vlasnika stambenih cjelina i suvlasničkih dijelova zgrade i instalacije na adresi [adresa], ovjeren spisak sa potpisima uz prilogu dalo je TZ suglasnost o prestanku kupnje toplinske energije i izdvajanje iz toplinskog sustava.

Navedena suglasnost suvlasnika je od 15. listopada 2017. godine.

Nadalje, u tom dopisu koji je tuženik uputio tužitelju navodi se da je glavni projekt za radove izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava izvršio Modus Projekt, a radni nalog br. 10 izvođača radova izvršio je INSTALACIJE DAVOR, kao i izjava o navedenim radovima i kontrola izvršio je INSTALACIJE DAVOR, kao i atest zavarivača 7046/17, a Izviješće o izvedenim radovima podnio je MODUS PROJEKT.

U podnesku od 2. listopada 2019. a u odnosu na prigovor ovršenika od 27. studenog 2017. kako više nije kupac toplinske energije tužitelj je u prilogu dostavio dopis tužitelja od 25. siječnja 2019. u kojem se tužitelj očitovao na dopis tuženika te istaknuo kako budući se predmetni stambeni prostor nalazi na zajedničkom mjerilu toplinske energije oznake SA036 zajedno sa zgradom [adresa], za isto ne postoji mogućnost isključenja prostora sa zajedničkog mjerila toplinske energije, već postoji mogućnost izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava.

U istom podnesku tužitelj navodi kako se krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije, može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava ukoliko ispuni uvjete propisane člancima 45. i 50. Zakona o tržištu toplinske energije. Krajnji kupac koji se izdvoji iz zajedničkog toplinskog sustava, dužan je plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, odnosno, do trenutka izdvajanja korisnik je dužan plaćati varijabilne i fiksne troškove, a nakon izdvajanja samo fiksne troškove, koji se sastoje od snage za fiksni dio cijene proizvodnje toplinske energije, naknade za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i naknade za djelatnost kupca toplinske energije.

Sud je na ročište 11. lipnja 2025. pozvao punomoćnika tuženika no isti nije pristupio.

U odnosu na sporno pitanje je li opskrbljivač toplinskom energijom ovlašten naplaćivati naknadu za obavljanje djelatnosti opskrbe toplinskom energijom i za troškove isporučene toplinske energije krajnjem kupcu koji je u potpunosti isključen iz sustava i ne prima apsolutno nikakvu uslugu, sukladno čl. 45 st. 3 Zakona o tržištu toplinske energije propisano je da krajnji kupac koji je izdvojen iz toplinskog sustava dužan je plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoje stambeni- poslovni prostor sukladno čl. 45 st. 3 Zakona o0 tržištu toplinske energije.

Dakle, krajnji kupac je dužan i dalje plaćati troškove snage i troškove naknade obzirom da su tarifne stavke za snagu, naknada za djelatnost kupca toplinske energije i naknada za opskrbu toplinskom energijom fiksni elementi računa i naplaćuju se krajnjim kupcima neovisno o količini potrošene toplinske energije.

Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje presude posl.br. Rev- 41/22 od 19. travnja 2023. naveo je:

Krajnji kupci dužni su nakon izdvajanja, a sukladno odredbi čl. 45. st. 9. ZTTE-a, plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije - koju energiju (uostalom) za grijanje stana ili vode niti ne koriste.

Konkretno, dužni su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u svezi sa (ne)grijanjem njihova stana ili prostora (dakle: troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode) - ali nastaju kao nužni (obzirom da se u sadašnjem stupnju razvoja tehnološkog procesa proizvodnje i distribucije toplinske energije u zgradi sa više stanova različitih korisnika ne mogu izbjeći) u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cjelinu zgrade (primjerice: za održavanje kotlovnice ili proizvodnih postrojenja i distribucijske mreže - koja se mora održavati čak i neovisno da li se za određeno razdoblje ili za grijanje dijela zgrade ne koristi; za potrošnju električne energije za rad kotlovnice; za potrošnju vode za punjenje sustava; za redovno servisiranje kotlovnice; za amortizaciju postrojenja - a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije), pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija vanjskih i u zgradi (ugrađenih i u zidovima) te zajedničkih prostorija (bilo hodnika, stubišta, podrumskih, tavanskih ili sličnih prostorija): to stoga što se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnome ne mijenjaju (umanjuju) opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi - kao niti troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora.

U presudama Europskog suda S-708/17 i C-725/17 istaknuto je:

Kupci koji stanuju u zgradi u suvlasništvu koji su prekinuli opskrbu toplinskom energijom, toplinskim uređajima koji se nalaze unutar njihova stana ostaju kupci toplinske energije koju otpuštaju unutarnje instalacije i toplinski uređaji koji se nalaze u zajedničkim dijelovima zgrade.

Uobzirujući sve naprijed navedeno ovaj sud smatra da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja osnovani s obzirom da je iz računa razvidno da tužitelj potražuje fiksni dio cijene toplinske energije te naknadu za djelatnost opskrbe toplinskom energijom – djelatnost kupca toplinske energije.

Sud je tužitelju dosudio iznos od ukupno 179,30 Eura, odnosno mjesečno 25,62 Eura sa kamatama na pojedinačne iznose počevši od 28. studenog 208. te zaključno s kamatom do 21. svibnja 2019. Dakle, sud je na pojedinačne iznose 25,62 Eura mjesečno dosudio i zakonske zatezne kamate sukladno čl. 29 Zakona o obveznim odnosima.

Sud je tužitelju priznao i trošak ovršnog postupka kako je odredio javni bilježnik Marko Jurlina u iznosu od 51,76 Eura (260,00 kn).

Temeljem čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku sud je odlučio o troškovima parničnog postupka imajući pritom u vidu vrijednost predmeta spora u visini od 179,32 Eura što prema jednoj cjelovitoj radnji, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23) iznosi 25 bodova, a kako je 1 bod = 2,00 Eura to jedna cjelovita radnja iznosi 50,00 Eura.

Sud je tužitelju priznao pristup na dva ročišta po Tbr. 9 toč. 1 Tarife i to roč. 10.9.2020. i 11.6.2025. (2 x 50,00 Eura), sastav jednog obrazloženog podneska od 1.10.2019. po Tbr. 8 toč. 1 Tarife u iznosu od 50,00 Eura, što sveukupno iznosi 150,00 Eura. Na navedeni iznos sud je priznao tužitelju PDV od 25% koji iznosi 37,50 Eura, što iznosi 187,50 Eura, te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 Eura. Dakle parnični trošak iznosi ukupno 200,77 Eura.

U Samoboru, 23. lipnja 2025.

SUDAC:

Gordana Mirosavljević

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužitelj po pun. OD Petrić & T

2. tuženi po pun. J. Lucarić, odvj.