REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Starom Gradu

Novo riva 3

21460 Stri Grad

P- 3058/23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Mariji Pavlinović u pravnoj stvari tužitelja KE, pok. AE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Jeleni Dulčić, odvjetnici u Hvaru, protiv prvotužene Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, drugotužene BE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i trećetužene VE ud. K, [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave održane dana 18. lipnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja, na ročištu za objavu odluke dana 23. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da je tužitelj KE pok. AE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik u cijelosti posebnog dijela nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji posebni dio je na Skici lica mjesta, Mjerilo 1:500, “U Splitu, siječanj 2025.godine”, izrađeno po Ivica Pojatina dipling.geod, označen kao lik: A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K- A, u površini od 1180 m2, a koja Skica je prilog i sastavni dio ove presude.

II. Ovlašten je tužitelj temeljem ove presude zatražiti i ishoditi u zemljišnoj knjizi upis uknjižbe prava vlasništva na nekretnini opisanoj ad I/ izreke ove presude na svoje ime i u svoju korist u cijelosti, uz istovremeni izbris istog prava s imena tuženika.

III.Dužna je prvotuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos od 2.600,00 eura, dok se odbija prijedlog tužitelja za naknadu više traženog troška postupka u iznosu 106,18 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sud po punomoćniku dana 18. srpnja 2023. godine podnio tužbu u kojoj je naveo kako je nekretnina označena kao č. zem. [katastarska čestica], šuma, 1680431 m2, upisana je u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime Republika Hrvatska za 1676651/1681721 dijela, na ime VE ud. K, [adresa], za 635/1681721, te na ime BE, [adresa], za 3590/1681721 dijela. Naveo je kako je predmetna nekretnina izvorno bila upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na ime Općenarodna imovina - Mjesni narodni odbor Gdinj, da bi pod Z-226/01 uslijed provedbe presude Općinskog suda u Starom Gradu, poslovni broj: P-17/2000 bila prepisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (uknjižba suvlasništva na ime IE (prednik tužene ad 2/). Da je pod Z-1114/03 je provedena presuda OS Stari Grad, P-4/01, te je izvršen upis uknjižbe prava suvlasništva na ime tužene ad 3. Da je pod Z-12038/18 je izvršen upis uknjižbe prava vlasništva na ime tužene RH, a brisan je upis sa imena ONI- MNO A. Slijedom navedenog, budući da se tužitelj slijedom majke SE rođ. IE nalazi u samostalnom i kvalificiranom posjedu predmeta ovog postupka više od 40.godina, a u posjedu je prije bio njegov djed PE i pradjed ZE, to da je isti stekao pravo vlasništva na posebnom dijelu č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dosjelošću i građenjem. Tužitelj je nadalje naveo kako nikada nitko njemu niti njegovim prednicima nije osporavao niti posjed, niti ih je ometao u gradnji i sada korištenju kuće, gustirne i parkinga. Te stoga, budući da tužitelj ima pravni interes uskladiti stvarno stanje sa onim upisanim u zemljišnoj knjizi, to predlaže sudu da utvrdi kako je on vlasnik u cijelosti posebnog dijela predmetne nekretnine. Dana 21. siječnja 2025. godine tužitelj je uredio tužbeni zahtjev kako je to pobliže navedeno u izreci.

2.Tužba je uredno s prilozima dostavljena tuženicama, drugotužena i trećetužena iako su tužbu uredno zaprimile nisu podnijele odgovor na tužbu. Prvotužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U dogovoru na tužbu od dana 04. listopada 2023. godine prvotužena je navela kako iz tužbe i priložene dokumentacije za sada ne proizlazi da su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dijela predmetne nekretnine. Navod kako iz rješenja o nasljeđivanju, broj: O-23/84-15 od 19. studenoga 1986. iza tužiteljeva djeda PE pok. ZE proizlazi da je njegov nasljednik ZE, dok je kao zapis tužiteljevoj majci SE određeno da pripada, između ostalog, samo opisno navedeno zemljište u uvali „Veprinova“, teren za gradnju kuće „istočno od postojeće kućice u južnoj strani“, za koje tužitelj tvrdi da je to upravo predmetna nekretnina, ali da to ničim ne dokazuje. Prvotužena nadalje navodi kao je iz povijesti promjena na katastarskim česticama za čest. zem. [katastarska čestica], površine 12500 m2, K. O. [katastarska općina], razvidan od 1952. upis tužiteljeva djeda PE, a od 1991. upis NE pok. PE, predlaže da tužitelj dostavi rješenje o nasljeđivanju iza NE, ukoliko je isti preminuo odnosno da se isti sasluša na okolnost polaže li prava na predmetnu nekretninu. Prvotužena nadalje navodi kako iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu razvidno je da su na teret zemljišnoknjižnog bića u koje je upisana čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] zabilježene brojne agrarne prijave, poput Agr-2857/31, 2855/31, 2806/31, 2816/31, 2821/31, 2854/31, 2863/31, 2866/31 i dr. pa se predlaže da tužitelj, na kojem je teret dokaza, pribavi podatak o tome jesu li njegovi prednici podnosili agrarne prijave glede predmetne nekretnine. Prvotužena nadalje navodi se pravna osnova dosjelosti i razrješenje agrarnog odnosa međusobno isključuju. Naime, da kod agrarnog odnosa obrađivač zna da nekretnina nije njegovo vlasništvo, poznato mu je da obrađuje nekretninu koja je u vlasništvu druge osobe (veleposjednika) radi čega njegov posjed nije savjestan (pošten). Također navodi da iz uvjerenja Hrvatskih šuma, ur.broj: ST- HVA-2004-404 od 4. siječnja 2005., koje je dostavio tužitelj, proizlazi da se predmetna nekretnina na dan 16. listopada 1990. nalazila u šumskogospodarskoj osnovi te je ista ex lege postala vlasništvo Republike Hrvatske u smislu odredbi čl. čl. 4. i 16. Zakona o šumama (pročišćeni tekst Narodne novine, broj: 52/90, dalje ZŠ) u svezi s odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14). Da sukladno odredbi čl. 55 st. 2. ZŠ- a na šumama i šumskim zemljištima u državnom vlasništvu ne može se steći pravo vlasništva dosjelošću (navedeno je bilo izričito propisano i odredbom čl. 49. st. 2. Zakona o šumama SRH – Narodne novine, broj: 20/77). Citiranu odredbu da je ukinuo Ustavni sud Republike Hrvatske Odlukom, broj: U-I-374/1998 od 12. siječnja 2000. Stoga da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja u razdoblju od 6. travnja 1941. do 12. siječnja 2000. godine, pa stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom: izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, presude broj P- 4/01, Uvjerenja hrvatskih šuma od dana 04. siječnja 2005. godine, izvoda iz katastarskog plana, geodetskog snimka, povijesti promjena na katastarskom česticama, Rješenja o nasljeđivanju iza pok. PE, Ugovora o darovanju sklopljenog dana 06. veljače 2017. godine između SE, OE i ČE, zahtjeva za mirno rješenje spora, Rješenja Ureda za Turizam, Ispostave Hvar od dana 24.02.2000. godine, obavljen je očevid na mjestu spora po vještaku geodetu Ivici Pojatini, stalnom sudskom vještaku, te su saslušani svjedoci TE, ME, ĆE i HE.

4.Tužitelj je popisao parnični trošak.

5.Tužbeni zahtjev je osnovan.

6.Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva u cijelosti posebnog dijela nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji posebni dio je na Skici lica mjesta, Mjerilo 1:500, “U Splitu, siječanj 2025.godine”, izrađeno po Ivica Pojatina dipling.geod, označen kao lik: A-B-C-D-E-F- G-H-I-J-K- A, u površini od 1180 m2, a koja Skica je prilog i sastavni dio ove presude.

7.U skladu s odredbom čl. 186. a st. 1. ZPP-a osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se prije podnošenja tužbe obratili nadležnom Državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a što je tužiteljica i učinila.

8. Između tužitelja i provotužene je sporno je li tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetu spora, a kako je to pobliže označeno u izreci.

9. U postupku je utvrđeno sljedeće:

- kako je predmetna čest. zem. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], a koji posebni dio je na Skici lica mjesta, Mjerilo 1:500, “U Splitu, siječanj 2025.godine”, izrađeno po Ivica Pojatina dipling.geod, označen kao lik: A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K- A, u površini od 1180 m2, a koja Skica je prilog i sastavni dio ove presude u zemljišnim knjigama upisana u suvlasništvu tuženih

- kako se ozakonila nezakonito izgrađena zgrada koja je dovršena, samostojeća, te su ozakonjeni i sastavni dijelovi zgrade, a koji su osim na ostalim česticama izgrađeni i na predmetu spora

- kako je izvršena dioba katastrske čestice zemlje [katastarska čestica] u pod četicu 1461/26 ko. [katastarska općina],

10. Sva naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz isprava koje su stranke priložile u dokazne svrhe, te nisu sporna među njima.

11. Sud je zajedno s vještakom geodetske struke Ivicom Pojatinom dipl. ing. geodezije 12. lipnja 2024. godine izvršio očevid na predmetnoj nekretnini, te utvrdio kako se u naravi radi o kući koja se sastoji od prvog kata, da se također tu nalaze kamin, gustirana i parking koji je omeđen.

13. Vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju koje je dostavljeno ovom sudu naveo kako je predmet spora jedio k. č. [katastarska čestica], a u naravi radi se o dijelu kuće, parkiralištu, gustirni i dvorištu oko kuće. Kuća da se nalazi na tri katastarske čestice i to na dijelu predmetne čestice spora 1641/1, dijelu 1641/9 i dijelu 1461/10. Kao vlasnik čestica 1461/9 i 1461/10 da je upisan tužitelj (SE OE) te da je za navedenu kuću izdano Rješenje o izvedenom stanju. Na skici lica mjesta predmet spora je označen likom crvene boje A-B-C-D-E-F-G-H-I- J-K-A. Površina predmeta spora iznosi 1180 m2.

14. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi, te sud prihvaća nalaz vještaka s obzirom da je vještak brižljivo razmotrio predmet spora te mišljenje dao sukladno pravilima struke.

15.Sud je u postupku saslušao i svjedoke FE, ME, ĆE, a koji svjedoci su predloženi od strane tužitelja, te je također u svojstvu svjedoka saslušan i ĐE koji je predložen od strane prvotužene. Svjedok TE, naveo je kako je on osobno pomagao tužitelju i njegovom ocu AE prilikom izgradnje kuće i to tamo 1979-1980 godine, pa su mu stoga sve okolnosti vezane za predmetnu nekretninu jako dobro poznate. Naveo je kako mu je poznato da je osim tužitelja i njegovog sada pok. oca AE, posjed na predmetnoj nekretnini imala i majka tužitelja SE, rođ. PE. Koliko je njemu poznato posjed tužitelja i njegove obitelji je od uvijek bio na predmetnoj nekretnini, te nikada nije čuo da bi itko tužitelju i njegovim prednicima osporavao pravo na posjed, te da danas tužitelja viđa na predmetnu spora.

Svjedok ME, navela je kako je ona iz Zagreba 70 ih godina počela dolaziti u staru kuću djeda tužitelja, te su joj stoga sve okolnosti vezane za predmetnu nekretninu jako dobro poznate. Navela je kako je ovdje tužitelj, te njegova majka SE, rođ PE, njegov pok otac ŽE i PE, te djed ovdje tužitelja, počeli graditi kuću 1979 godine. Istaknula je kako nikada nije čula da bi itko ikada tužitelju i njegovim prednicima osporavao pravo na posjed, te da joj je poznato, a po pričama starijih, kako je posjed obitelji tužitelja na predmetnoj nekretnini trajao i prije 70 ih godina. Također je istaknula kako je ona u susjedstvu predmetne nekretnine i da ih dijeli put, te stoga i danas tužitelja svakodnevno viđa na predmetnoj nekretnini, da je predmetna nekretnina u naravi kuća, koja se nalazi poviše "staze", također se na istoj nalazi parkiralište i gustirna, te jedan dio parcele koji ide do gornjeg puta, makadamske ceste, a sa južne strane graniči opet s njenom nekretninom.

Svjedok ĆE, čija je majka tužena ad2 BE navela je kako je ona u uvalu Veprinova još otkad je bila dijete, dolazila svako ljeto, te da su roditelji tužitelja sada pok ŽE i njegova majka SE, rođ BE te njegov djed PE, počeli graditi predmetnu nekretninu i to krajem 70 ih godina. Istaknula je kako nitko nikada, kako tužitelju, tako i njegovim prednicima nije osporavao pravo na posjed, odnosno nikada nije čula da je oko predmetne nekretnine bilo ikakvih sporova, niti da je itko od predstavnika države niti itko drugi osporavao gradnju predmetne kuće. Također da joj je poznato kako tužitelj ima i sestru, ali isto tako da joj je poznato kako je njegova majka SE, predmetnu nekretninu darovala upravo ovdje tužitelju. Navela je kako sestru tužitelja na predmetnoj nekretnini nije viđala, ali isto kako da joj je poznato kako ni ona nikada nije osporavala tužitelju pravo na posjed. Nadalje je navela kako je tužiteljeva majka imala brata NE, koji je otišao živjeti u [adresa], kako je on u nasljedstvo dobio u istoj ovoj uvali kući u "nizu", u kojem se nizu nalazi i kuća njenog oca. Također je istaknula da unutar obitelji odnosno između NE i SE, rođ NE, nikada nije bilo sporova vezano za predmetnu nekretninu. Da je PE(djed tužitelja) osim SE rođ PE ( majke tužitelja), i NE imao još jednu kćer, UE, rođ. NE, te da ni ona nikada nije tužitelju osporavala pravo na posjed predmetne nekretnine. Također je istaknula kako osobno nikada ne bi osporavala pravo na posjed tužitelju, kao ni njena majka ovdje tužena ad2.

Svjedok HE, naveo je kako je on često prolazio u blizini predmetne nekretnine, te kako je 90 ih godina često viđao majku ovdje tužitelja SE, te da je također tih godina kuća već bila "postojeća". Nikada nije čuo da bi itko ikada tužitelju i njegovim prednicima osporavao pravo na posjed, a isto tako nikada nije čuo da bi u svezi predmetne nekretnine postojali nekakvi sporovi. Svjedok je nadalje naveo kako je on radio kao šumar od 1994 , pa do unatrag šest godina kada je otišao u mirovinu, te da on nikada kao šumar nije tužitelju osporavao pravo na posjed njegove nekretnine, naveo je da su "probivali" protupožarni put, te da su svi susjedi , tj vlasnici zemljišta morali dati suglasnost i svi su tu suglasnost dali, uključujući i obitelj tužitelja, ali da gosp. NE tu suglasnost nije želio dati pa su radovi zaustavljeni.

16. Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22 i 155/23- dalje ZPP) ovaj sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan. U odnosu na iskaze saslušanih svjedoka, za navesti je da se radi o mještanima, odnosno osobama koje potječu iz kraja u blizini predmetne sporne čestice, te su im dobro poznate mjesne prilike, odnosno tko je i na koji način stjecao vlasništvo pojedinih nekretnina, tko je bio u posjedu istih, te slijed nasljeđivanja prednika tužitelja. Svjedoci, a posebno svjedok ĆE, iskazuju u bitnome identično, kako je prednik tužitelja odnosno njegova majka SE, naslijedila predmetnu nekretninu od svog oca PE ( djeda tužitelja), te da je SE predmetnu nekretninu darovala upravo ovdje tužitelju, pa slijedom toga i dogovora u obitelji nitko tužitelju nije osporavao posjed na istoj. Nadalje, iz ovom spisu priloženih dokaza i iskaza svjedoka također proizlazi kako se na predmetu spora nalazi kuća, parkiralište, gustirna i dvorište oko kuće, te da je za navedenu kuću izdano Rješenje o izvedenom stanju, a koja kuće se počela graditi sedamdesetih godina. Također iz iskaza svjedoka HE proizlazi kako, a kada je radio kako šumar nije nikada tužitelju osporavao pravo na posjed njegove nekretnine, niti su ikada oko nekretnine postojali ikakvi sporovi. Nadalje, svjedoci nisu u srodničkim odnosima s tužiteljem, te nemaju osobnog interesa za uspjeh bilo koje od stranaka u postupku.

17. Odredbom čl. 159.st.1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten, protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

18. Zakonit je onaj posjed koji se temelji na valjanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva (pravni posao), savjestan (pošten) je onaj posjed kada posjednik ne zna i ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, dok je istinit onaj posjed koji nije stečen ni silom, ni prijevarom, a ni zlouporabom povjerenja.

19. Odredbom st. 4. istog članka propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županije i jedinice lokalne samouprave i jedinice lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge opće korisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme iz onoga iz st. 2. i 3. ovog članka.

20. Odredbom čl. 160. st. 2. ZV –a propisano je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednik, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

21. U rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanja stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa se i vrijeme posjedovanja protekom prije tog datuma što je propisano odredbom čl. 388. st. 4. ZV-a. Ovo stoga što vrijeme potrebno za dosjelost na nekretninama u društvenom vlasništvu počinje teći od dana stupanja na snagu Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne Novine 53/91), odnosno od 08. listopada 1991., kako je to izričito propisano odredbom čl. 388. st. 4. ZV-a, budući je odlukom Ustavnog suda RH od 17. studenog 1999. ukinuta ranija odredba čl. 388. st. 4. ZV-a, koja je prestala važiti 14. prosinca 1999. Prema odredbi čl. 29. ZOV-a bilo je zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu, a odredbom čl. 113. Osnovnog zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta iz 1965. izrečena je zabrana dosjedenja s danom 04. travnja 1941. Prema tome se pravo vlasništva na nekretninama koje su se vodile kao društveno vlasništvo moglo steći dosjelošću, ukoliko je uz ostale pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću isteklo i vrijeme određeno zakonom do 06. travnja 1941. po propisima koji su tada bili na snazi (pravna pravila OGZ-a iz paragrafa 1451. do 1493, koja se 5 P-3025/2021 primjenjuju temeljem odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travanja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije). Prema odredbi paragrafa 1472. OGZ-a za stjecanje prava vlasništva u odnosu na općinsko zemljište bilo je potrebno vrijeme dosjedanja od 40 godina. Pravo vlasništva na nekretninama u državnom vlasništvu (društveno vlasništvo) nije se moglo steći dosjelošću ako vrijeme potrebno za dosjelost nije proteklo do 06. travnja 1941., a po pravilima o zastoju tijeka dosjelosti vrijeme koje je proteklo do 06.travnja 1941. nastavlja se od 08. listopada 1991., pod pretpostavkom da se za to vrijeme nije prekidao kvalificirani posjed nekretnina, sve sukladno odredbi čl. 160. st. 6. ZV-a u svezi s odredbom čl. 238. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15– dalje ZOO).

22. Dakle, odredbom čl. 388. st. 4. ZV-a iz 1996. bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. 10. 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Ova odredba ukinuta je odlukom Ustavnog suda RH od 17. 11. 1999. U konkretnom slučaju nije sporno da je na dan 8. 10. 1991. predmetna nekretnina bila u društvenom vlasništvu. Međutim, Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu donio je 11. 7. 2008. presudu u predmetu Trgo protiv RH, zahtjev broj 3528/04, gdje se navodi kako su podnositelj zahtjeva i njegova majka bili u isključivom i neprekidnom bona fidae posjedu predmetne nekretnine od 1953., što znači dulje od 40 godina, te da je podnositelj već 1993. ispunio zakonske uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću. Europski sud za ljudska prava nakon toga zaključuje kako je podnositelj zahtjeva temeljem čl. 388. st. 4. ZV-a iz 1996. ex lege postao vlasnik zemljišta 1. 1. 97. kada je ZV stupio na snagu. Sporna odredba da je ostala na snazi dok je Ustavni sud nije ukinuo, gotovo tri godine, pa zahtjev podnositelja ima dovoljno osnove u Hrvatskom pravu da ga se smatra imovinom zaštićenom čl. 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava.

23. Iz rezultata raspravljanja proizlazi kako je tužitelj zajedno sa svojim roditeljima počeo graditi na predmetnoj nekretnini 70 -tih godina prošlog stoljeća, a koju činjenicu su potvrdili redom svi svjedoci. Logično je zaključiti kako su tužitelj i njegovi roditelji i djed, ranije posjedovali predmetnu česticu na kojoj su počeli graditi svoju nekretninu, odnosno da su je prije tužitelja posjedovali njegovi prednici, jer je evidentno postojanje slijeda u stjecanju i građenju predmetne nekretnine, a što je u svom iskazu posebno istaknula i svjedokinja ME. Naime, upravo činjenica da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao od svoje majke proizlazi i iz iskaza ispitanih svjedoka, pa je stoga neosnovan prigovor iz odgovora na tužbu prvotužene kako ta činjenica nije utvrđena. Također iz iskaza svjedoka proizlazi kako nitko nikada iz obitelji tužitelju nije ni osporavao pravo na posjed predmeta spora. Dakle, sud smatra kako je tužitelj preko svojih prednika u posjedu predmetne nekretnine i prije sedamdesetih godina, kada je po iskazima svjedoka kuća se počela graditi, čime su se stekli uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću, budući posjed tužitelja ima sve kvalitete propisanom odredbom čl. 18. ZV-a. Nadalje, predmetna nekretnina, kako to proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka, nikada nije bila šuma, a što proizlazi i iz nalaza vještaka geodetske struke. Prilikom očevida utvrđeno je kako se u neposrednom susjedstvu nalaze izgrađeni i drugi stambeni objekti, odnosno ograđeni posjedi i put. Kako je naprijed navedeno, nikada nitko treći nije polagao pravo vlasništva na predmetu spora iz čega slijedi da na dan stupanja na snagu ZID ZŠ 16. listopada 1990. predmetna nekretnina nije predstavljala šumu, ni šumsko zemljište. U prilog tome ide i iskaz svjedoka HE koji je naveo kako on kada je radio kako šumar nije nikada tužitelju osporavao pravo na posjed njegove nekretnine, niti da su ikada oko nekretnine postojali ikakvi sporovi, te da je devedesetih godina kuća već bila izgrađena.

24. Pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu izvršena je 16. listopada 1990., stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama zakona o šumama (NN br. 41/90) te su od toga dana šume i šumsko zemljište koje su do tada bile u društvenom vlasništvu postale vlasništvo Republike Hrvatske, s time da se prema odredbi čl.4 ZOŠ-a , šumom prema tom zakonu smatralo zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari, a da se šumom nisu smatrale odvojene skupine šumskog drveća na površini do 10 ari, šumski rasadnici, vjetrobrani, pojasevi, drvoredi, ni parkovi u naseljenim mjestima, dok se šumskim zemljištem, prema tom zakonu, smatralo zemljište na kojem se uzgaja šuma ili koje je zbog svojih prirodnih osobina i uvjeta gospodarenja predviđeno kao najpovoljnije za uzgajanje šuma. Predmetna nekretnina, po svojoj naravi, odnosno po onome što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, nalaza vještaka i neposrednog utvrđenja suda prilikom očevida, nikada nije bila šuma ni šumsko zemljište u smislu naprijed citiranih zakonskih odredbi. Iz navedenog se zaključuje kako je na predmetnom dijelu nekretnine još sedamdesetih godina se počela graditi kuća, gustirna i parkiralište to zasigurno na dan stupanja Zakona o šumama 16.10. 1990. godine ( NN 52/ 90) nije bilo zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari.

25. Iz rezultata predmetnog postupka proizlazi kako je predmetna nekretnina, u posjedu tužitelja i njegovih prednika više od 40 godina, po svojoj naravi nikada nije bila šuma, niti šumsko zemljište. Ona se nalazi u neprekidnom posjedu tužitelja i njegovih prednika, koji su na njoj gradili i ogradili je u površini od 1180 m2 (predmeta spora) te ih nikada nitko u tome nije ometao.

26. Nadalje za istaknuti je kako je temeljem ovom spisu priloženih isprava i iskaza svjedoka nedvojbeno utvrđen pravni slijed, te s obzirom na činjenicu sve da je od strane prednika tužitelja i podnijeta agrarna prijava, ta činjenica ne odriče mogućost poštenja i samostalnosti posjeda o čemu se već izjasnila i sudska praksa, pa shodno svemu navedenom ovaj sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužitelja utemeljen, radi čega je odlučeno kao u izreci.

27. Nadalje, tužba je drugotuženoj i trećetužeoj uredno dostavljena, zajedno sa pozivom suda da u roku od 30 dana podnesu odgovor na tužbu, u smislu odredbe čl.284.st.1. i čl.285.st.2. ZPP-a, uz upozorenje na posljedice propuštanja. Kako navedene tužene odgovor na tužbu nisu podnijele,a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u protivnosti sa dokazima koje tužitelj podnosi i ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tužene spriječili opravdani razlozi da podnesu odgovor na tužbu, to je valjalo odlučiti kao u izreci temeljem odredbe čl.331. b ZPP-a.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. stavak 1. ZPP-a, a tužitelju je obistinjeno kako slijedi: za sastav prijedloga za mirno rješenje spora , sastav tužbe, za zastupanje na ročištima od 07. veljače 2024. godine, 23. travnja 2025, g., te 18. lipnja 2025. godine, pristup na očevid od dana 12.06. 2024. godine, te sastav podneska 24. siječnja 2024. godine i 21. siječnja 2025. godine sukladno i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, (Narodne novine broj 138/23), po 100 bodova, što ukupno iznosi, uvećano za vrijednost boda od 2, 00 eura i PDV 2.000,00 eura. Tužitelju pripada i trošak vještačenja očevida u iznosu od 600,00 eura tako da ukupni trošak iznosi: 2.600,00 eura. Tužitelju nije priznat traženi trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu budući da u spisu nema dokaza o uplati istih.

U Starom Gradu, 23. lipnja 2025. godine

S U D A C

Marija Pavlinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja ( uz skicu, str 159 spisa)

- zz tuženika ad 1, tuženicima ad 2 i ad 3 osobo

- u spis