REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-642/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužiteljice ČB iz [adresa], 204. Vukovarske Brigade 85, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Bruno Petrovčić, odvjetnik iz Koprivnice, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB:87939104217, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 9. lipnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Brune Petrovčića , odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 23. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

1. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB:87939104217, da tužiteljici ČB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.719,54 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do 31.12.2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 1.1.2008. do 31.7.2015. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi u visini koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to na: iznos 0,58 EUR od 1. lipnja 2006.,

iznos 0,17 EUR od 1. rujna 2006.,

iznos 0,03 EUR od 1. listopada 2006.,

iznos 8,03 EUR od 1. studeni 2008.,

iznos 9,19 EUR od 1. siječnja 2009.,

iznos 10,63 EUR od 1. veljače 2009.,

iznos 11,36 EUR od 1. ožujka 2009.,

iznos 9,63 EUR od 1. travnja 2009.,

iznos 9,38 EUR od 1. svibnja 2009.,

iznos 6,67 EUR od 1. lipnja 2009.,

iznos 4,29 EUR od 1. srpnja 2009.,

iznos 5,12 EUR od 1. kolovoza 2009.,

iznos 6,89 EUR od 1. rujna 2009.,

iznos 5,96 EUR od 1. listopada 2009.,

iznos 4,96 EUR od 1. studenog 2009.,

iznos 7,24 EUR od 1. prosinca 2009.,

iznos 9,41 EUR od 1. siječnja 2010.,

iznos 11,68 EUR od 1. veljače 2010.,

iznos 11,08 EUR od 1. ožujka 2010.,

iznos 14,92 EUR od 1. travnja 2010.,

iznos 13,93 EUR od 1. svibnja 2010.,

iznos 15,85 EUR od 1. lipnja 2010.,

iznos 26,70 EUR od 1. srpnja 2010.,

iznos 24,24 EUR od 1. kolovoz 2010.,

iznos 33,50 EUR od 1. rujan 2010.,

iznos 28,61 EUR od 1. listopad 2010.,

iznos 24,94 EUR od 1. studeni 2010.,

iznos 36,11 EUR od 1. prosinca 2010.,

iznos 43,02 EUR od 1. siječnja 2011.,

iznos 38,01 EUR od 1. veljače 2011.,

iznos 38,75 EUR od 1. ožujka 2011.,

iznos 35,15 EUR od 1. travnja 2011.,

iznos 36,26 EUR od 1. svibnja 2011.,

iznos 48,49 EUR od 1. lipnja 2011.,

iznos 50,21 EUR od 1. srpnja 2011.,

iznos 63,75 EUR od 1. kolovoz 2011.,

iznos 58,84 EUR od 1. rujna 2011.,

iznos 956,70 EUR od 13. rujna 2011.,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.925,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 23. lipnja 2025. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 5.6.2023. navodi da je sa prednikom tuženika, Volksbank d.d., dana 4.4.2006. sklopila Ugovor o kreditu broj 771842, koji je solemniziran po javnom bilježniku Miloradu Kovaču iz Vinkovaca dana 10.4.2006.. pod poslovnim brojem OU- 499/2006, a kojim Ugovorom joj je tuženik, kao kreditor, odobrio i stavio na raspolaganje kredit za kupnju motornog vozila u iznosu kunske protuvrijednosti od 17.289,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, a što je na dan isplate kredita, 12.4.2006. iznosilo 80.278,43 kn. Tužiteljica se obvezala tuženiku vratiti navedeni iznos kredita, uz valutnu klauzulu za CHF i s pripadajućim kamatama, uz ugovoreni rok otplate kroz 84 mjeseci, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika za CHF. Tužiteljica smatra da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njezina prava kao potrošača, na način da je prednik tuženika u ugovoru koristio nedopuštene i nepoštene, a time i ništetne ugovorne odredbe, u prvom redu odredbe koje se odnose na jednostrane odluke banke o promjeni kamatnih stopa kao i na ugovorenu valutnu klauzulu, a kojom je vraćanje kreditnih anuiteta po dospijeću, time i kredita u cjelini, vezao uz stranu valutu CHF (švicarski franak), zbog čega smatra da je ponašanje prednika tuženika u ovom ugovornom odnosu predstavljalo nepoštenu poslovnu praksu. Takav stav temelji prije svega na utvrđenjima postojanja istih povreda ovakvog ugovornog odnosa na štetu potrošača od strane i banke tuženika, u pravomoćnim sudskim presudama s obvezujućim pravnim učinkom donesenim u sporu povodom kolektivne tužbe koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula Udruga Potrošač, protiv ukupno osam banaka koje posluju u RH. Tužiteljica u bitnome ističe da je tuženik tijekom razdoblja otplate kredita jednostrano mijenjao kamatnu stopu bez da je o tome sa njom pregovarao, kao i da joj prilikom zaključenja ugovora nije pružio dovoljno informacija i obavijestio je o rizicima vezanim za zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 te presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt 249/14-2, kojima je utvrđena ništetnost promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u švicarskom franku. Ističe da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi na valutnu klauzulu u CHF ništetne te da joj je tuženik dužan vratiti sve što je temeljem takvog ugovora odnosno dijela ugovora primio, a sve to sukladno odredbama čl. 1111. ZOO-a o stjecanju bez osnove. Slijedom svega navedenog, tužiteljica od tuženika potražuje isplatu novčanog iznosa u visini preplaćenih anuiteta s osnova ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u ukupnom iznosu od 2.734,25 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od svakog pojedinog preplaćenog iznosa do isplate, napominjući da pridržava pravo konačnog uređenja tužbenog zahtjeva nakon financijskog vještačenja kojeg predlaže provesti. Potražuje i naknadu parničnog troška uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

Tužiteljica uz tužbu kao dokaze prilaže plan otplate, otplatnu tablicu po kreditu, karticu prometa po kreditu i presliku Ugovora o kreditu broj 771842 od dana 4.4.2006.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je s tužiteljicom sklopio Ugovor o kreditu broj 771842, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja. Ukoliko bi se postupak kvalificirao kao postupak radi naknade štete primjenjuje se zastarni rok iz čl. 230 ZOO-a (3 godine). Ukoliko bi se postupak kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta primjenjiv bi bio zastarni rok iz čl. 226 ZOO-a (3 godine). Ukoliko bi se radilo o stjecanju bez osnove, zastarni rok je 5 godina od dana sklapanja ništetnog pravnog posla. Smatra da se utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu primijeniti na konkretan predmet već da tek treba izvesti dokazivanje jesu li i na koji način utvrđenja iz iste primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Odredbe Ugovora o promjenjivosti kamatne stope su jasne, uočljive i lako razumljive, o promjenjivosti kamatne stope se prethodno pregovaralo te su ugovorne strane izrijekom ugovorile primjenu odredbe o promjeni kamatne stope odlukom tuženika te da je tužiteljica u svakom trenutku bila slobodna odabrati neki drugi model kredita od onih koji su u to vrijeme bili dostupni na tržištu. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule ukazuje i da je tužiteljica prije sklapanja ugovora kao savjesna ugovorna strana bila dužna sama se informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati za njena prava i obveze iz ugovora. Nema govora da bi se radilo o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu njega i tužiteljice koja i nije dokazala da je u konkretnom slučaju tuženik u odnosu na nju postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužiteljice. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev te naloži tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. Tužiteljica je ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti. Navode tuženikova odgovora na tužbu drži neosnovanim i pravno neutemeljenim. U bitnome ističe da je tuženik u postupku Potrošač isticao iste razloge koje ističe i u ovom odgovoru na tužbu, a o kojima je pravomoćno odlučeno. Neosnovanim drži i istaknuti prigovor zastare, sve pozivajući se na pravno shvaćanje koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio u svojoj odluci broj Rev-2245/17 od 20.3.2019. u kojoj je detaljno obrazložio razloge za shvaćanje kako: ”pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u povodu te tužbe”. Tuženik je ostao kod svojih navoda i prigovora.

4. Bitne činjenice potrebne za donošenje odluke utvrđene su čitanjem naprijed pobrojane dokumentacije dostavljene uz tužbu. Saslušana je tužiteljica ČB. Određeno je provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku ČBA, dipl. oec. Tužiteljica je predložila da se vještaku da u zadatak izračunati preplaćene anuitete obzirom na promjenu tečaja CHF za vrijeme otplate kredita u odnosu na tečaj kakav je bio u trenutku puštanja kredita u otplatu. Na ročištu održanom dana 9.6.2025. istaknula je i da povlači dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na preplatu po osnovi ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi. Cijeneći provedene dokaze sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP-a) sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

5. Nesporno je da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 771842, namjenski, za kupnju novog vozila, u iznosu od 17.289,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan korištenja, na rok otplate od 84 mjeseca, koji je kredit tužiteljica otplatila.

6. Sporno je jesu li tužiteljici prilikom ugovaranja predmetnog kredita od strane djelatnika tuženika pojašnjeni svi rizici koji se tiču valute CHF te je li tuženik primjenom ugovorne odredbe koja se odnosi na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu i na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica CHF, neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje mu je tužiteljica uplaćivala, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početno ugovorenu kamatnu stopu i početnu vrijednost CHF i koliko isti iznose. Sporan je tijek zakonskih zateznih kamata. Sporno je, u slučaju da sud prihvati stav da su ugovorne odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF ništetne, da li bi se prilikom izračuna visine tužbenog zahtjeva trebale uzeti u obzir i razlike nastale uslijed smanjenja tečaja u odnosu na početni (tzv. negativne razlike), mogu li se primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora Potrošač te je li nastupila zastara utuženih potraživanja.

7. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužiteljici značenja spornih ugovornih odredbi sud je saslušao tužiteljicu ČB koja u svom iskazu ističe da je kod tuženika podigla namjenski kredit radi kupnje automobila. Automobil je pronašla u Auto kući Šimun u Vinkovcima. Kada je odabrala auto, oni su rekli da će sve srediti sa bankom. U ponudi su imali kredit u valuti CHF, drugi kredit nije niti mogla birati, a za ovaj su joj rekli da je najpovoljniji i da je valuta CHF sigurna. Kada su pripremili ugovor pozvali su je, došla je po ugovor i otišla javnom bilježniku gdje ga je potpisala. Prije toga je ugovor pročitala, nije imala nikakvih pitanja, ionako je sve već bilo gotovo jer su joj na potpis dali pripremljeni ugovor. Javni bilježnik joj također ništa nije pojašnjavao. Automobil je koristila isključivo za osobne potrebe, nije imala u vlasništvu firmu niti obrt, već je bila u mirovini. Kredit je otplatila u cijelosti.

8. Na temelju iskaza tužiteljice te odredbe čl. 3 predmetnog Ugovora o kreditu u kojem je navedeno da je namjena kredita kupnja vozila, sud sa sigurnošću utvrđuje da tužiteljica ima status potrošača tj. da je kao fizička osoba sklopila pravni posao sa tuženikom i da djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, sve sukladno čl. 3 st. 1 ZZP-a (NN 96/2003). Dakle, tužiteljica ispunjava oba kumulativno postavljena uvjeta: 1. radi se o fizičkoj osobi i 2. sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu s ciljem koji nije u svrhu poslovne djelatnosti, već u osobne nekomercijalne svrhe. Utvrđeno je i da tuženik ni na koji način nije upozorio tužiteljicu na mogućnost promjene tečaja CHF prema kuni na štetu potrošača, a iz dostupnih informacija (promotivni uvjeti) tužiteljica kao potrošač nije mogla razumjeti niti predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF niti je mogla informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Smatra se da se o pojedinoj odredbi ugovora pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30.4.2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. Tuženik, na kojem je teret dokaza, nije u konkretnom slučaj dokazao da je tužiteljica kao potrošač mogla utjecati na sadržaj pojedinih ugovornih odredbi definiranih od strane tuženika kao trgovca slijedom čega sud u potpunosti prihvaća kao istiniti dio iskaza u kojem tužiteljica navodi da je sve potrebno za predmetni kredit obavila u auto kući gdje ju je čekao unaprijed pripremljeni ugovor. S obzirom da tužiteljica kao potrošač nije bila u mogućnosti pregovarati sa tuženikom oko valutne klauzule niti joj je tuženik na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasnio sporne odredbe ugovora kako bi tužiteljica mogla predvidjeti posljedice koje iz toga proizlaze, to je u pitanju ništetna ugovorna odredba koja je dovela do znatne neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice. Dužnost tuženika je bila da potrošaču, ovdje tužiteljici, u skladu s odredbama o potrošačkom kreditiranju sadržanim u Zakonu o zaštiti potrošača, detaljno objasni sve okolnosti vezane za kredit, kamatu, tečaj, valutu i da mu pruži kvalitetnu informaciju kako bi se odlučila na pravni posao s tuženikom. U protivnom, kao što se i dogodilo, tužiteljica je došla u pravnu poziciju da ima pravo na punu naknadu svih iznosa isplaćenih od trenutka sklapanja ugovora temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

9. Na okolnost sporne visine tužbenog zahtjeva određeno je provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Koraljki Cesarec Norršić, dipl. oec. Vještaku je dano u zadatak utvrditi preplaćene anuitete obzirom na promjenu tečaja CHF za vrijeme otplate kredita u odnosu na tečaj kakav je bio u trenutku puštanja kredita u otplatu, kao i utvrditi tzv. negativne razlike.

10. U svom nalazu i mišljenju od dana 16.9.2024. sudski vještak ČBA, dipl. oec., daje mišljenje da preplata koju je tužiteljica po predmetnom kreditu učinila obzirom na promjenu tečaja CHF za vrijeme otplate kredita u odnosu na tečaj kakav je bio u trenutku puštanja kredita u otplatu iznosi: Pozitivna razlika iznosi 12.961,77 kn, tj. 1.719,54 eura, negativna razlika iznosi -923,37 kn, tj. -121,77 eura, a neto razlika iznosi 12.038,40 kn, tj. 1.597,77 eura prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,5345 kn.

11. Tužiteljica nije imala prigovora na opisani nalaz i mišljenje vještaka te je podneskom od dana 9.10.2024. konačno specificirala tužbeni zahtjev prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka na način da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 1.719,54 EUR koja se preplata odnosi na ništetnu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica CHF, uvećano za zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog preplaćenog anuiteta, sve kako je opisano u točci I. izreke ove presude. Tuženik nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

12. Sud prihvaća nalaz i mišljenje financijskog vještaka jer je u cijelosti ispunio postavljeni zadatak, a izračun je pregledan i jasan. Vezano uz tzv. negativne razlike koje je vještak izračunao u ukupnom iznosu od 121,77 EUR tuženik nije istaknuo određeni zahtjev u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO-a. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u vijeću od trinaest sudaca u odluci u predmetu pod brojem Rev-549/23 od dana 18.12.2023. zaključio da u situaciji kada tužena banka po osnovi tzv. negativnih tečajnih razlika nije istaknula protutužbeni zahtjev, procesnopravni prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO-a, onda nema mjesta umanjivanju potraživanja tužitelja na ime ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli sa onim iznosima kada je tečaj CHF bio niži od početno utvrđenog, samo na temelju općenitih prigovora tuženika materijalnopravne naravi u odnosu na visinu potraživanja tužitelja.

13. Tužiteljica se tijekom ovog postupka poziva na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13.6.2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem broj Revt 249/14-2 od 9.4.2015. odbio revizije tuženih banaka iz postupka "Potrošač" (tužitelj u tom postupku Potrošač-Hrvatski savez za zaštitu potrošača) koje su pobijale drugostupanjsku presudu Pž-7129/13 u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda P-1401/12 kojim je ugovaranje promjenjive kamatne stope u skladu s jednostranim odlukama tih banaka ocjenjeno nepoštenim odredbama kojima su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača. VSRH polazi od toga da je nesporno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bile jasne i uočljive, međutim nisu bile razumljive potrošačima jer su sadržavale neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope te je time suprotno temeljnim načelima obveznog prava korisnik kredita doveden u neravnopravni položaj. Odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu sklapanih s potrošačima u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, su bile nepoštene slijedom čega su temeljem čl. 87 ZZP/03 i čl. 102 ZZP/07 te odredbe ništetne. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018 od 3.9.2019. odbijena je revizija osam tuženih banaka u predmetu tužitelja Potrošač - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv osam tuženih banaka, uključujući i tuženika te je u navedenoj presudi izražen pravni zaključak da su te banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne odredbe ugovaranjem klauzule uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a da se o tome nije pojedinačno pregovaralo. Također, u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. (kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. 7. 2013.) utvrđeno je da prosječni potrošač nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik "valute utočišta" koji ne postoji kod valutne klauzule u EURima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Jednako tako, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3.9.2019. je utvrđeno da su tužene banke, među kojima je i tuženik, u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a sve suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. (NN br. 96/03), tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika i tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj. Odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz odredbe čl. 106. st. 1. ZZP-a obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP-a.

14. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom koji se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakona utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštene posebnim zakonom izrijekom predviđenom i uz uvjete predviđene tim zakonom podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava), protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Navedene odredbe ZZP-a i ZPP-a propisuju direktan učinak za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz odredbe čl. 502.a st. 1. ZPP.

16. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužitelja Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci od 20.3.2018. poslovni broj Rev-2245/17-2 zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle (u odnosu na ovdje prednika tuženika) od 14.6.2018. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena dana 5.6.2023. to je razvidno da nije istekao zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a za preplaćene iznose s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u odnosu na koju je zastarni rok od 5 godina iz čl. 225 ZOO-a počeo teći tek donošenjem pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od dana 14.6.2018.

17. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je provedenim financijskim vještačenjem sukladno kojem je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev. Odluka o zakonskim zateznim kamatama se temelji na čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta kao dana stjecanja jer je tuženik nesavjestan stjecatelj s obzirom da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF ništetna.

18. Odluka o trošku se temelji na čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7 t. 1), sastava podnesaka od dana 5.1.2024. i 9.10.2024. u iznosu od po 100 bodova za svaki (Tbr. 8 t.1), zastupanja na ročištima održanim 3.7.2024., 10.4.2025. i 9.6.2025. u iznosu od po 100 bodova za svako (Tbr. 9.t.1) te pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova (Tbr 9.t.3). Nije prihvaćen trošak sastava podneska od 31.7.2024. kojima tužiteljica obavještava sud o uplati predujma, jer isti nije nužan budući navedeno sud provjerava i sam. Uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i 25 % PDV-a u iznosu od 325,00 EUR trošak tužiteljice iznosi 1.650,00 EUR. Tom trošku treba dodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR pa ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 1.925,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude, 23.6.2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

U Zagrebu 23. lipnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Markotić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo na žalbu koju mogu podnijeti ovome sudu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisano, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženik