REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: P-110/2022-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, sudac toga suda Ljiljana Košić, kao sudac pojedinac, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (OIB: 02958272670) iz Zagreba, Margaretska 3, zastupanog po punomoćnici FU, dipl. iur., zaposlenici tužitelja protiv I tuženice OU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] tuženika KU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Mariji Petri Sokač, odvjetnici iz Križevaca, radi utvrđenja ugovora ništetnim, nakon zaključene glavne, javne, neposredne i usmene rasprave 6. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, I tuženice osobno, njezine punomoćnice i punomoćnice II tuženika, 23. lipnja 2025., donio, objavio i

p r e s u d i o  j e

I.

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''Utvrđuje se da je Ugovor o radu od dana 14. svibnja 2021., a kojega su sklopili I tuženica AU (sada: OU) iz [adresa] i II tuženik KU iz Cepidlaka 166 ništetan.'', kao neosnovan.

II.

Nalaže se tužitelju da I-II tuženicima naknadi troškove postupka u iznosu od 1.375,00 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je 8. ožujka 2022. podnio tužbu protiv I tuženice AU (sada OU) i II tuženika KU radi utvrđenja da je ugovor o radu na određeno vrijeme koji su sklopili I tuženica i II tuženik ništetan.

2. Tužitelj u tužbi navodi da su I tuženica OU i II tuženik KU sklopili Ugovor o radu 14. svibnja 2021., a I tuženica OU je dana 7. lipnja 2021. rodila dijete ZU pa u vrijeme zasnivanja radnog odnosa I tuženica, prema navodima tužitelja, nije bila radno sposobna osoba.

3. Tužitelj u tužbi nadalje navodi da su I tuženica OU i II tuženik KU zasnovali radni odnos 14. svibnja 2021. samo da bi I tuženica OU ostvarila pravo na naknadu plaće, odnosno da bi koristila prava navedena u Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama. Nadalje navodi da je cilj I tuženice i II tuženika bio da ostvari pravo na naknadu plaće na teret sredstava tužitelja, a ne obavljanje radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit.

4. U odgovoru na tužbu I-II tuženici su navodili da je I tuženica OU bila nezaposlena od 19. srpnja 2020. radi pandemije Covid-19 te nije mogla pronaći posao već ju je uzdržavao njezin brat MU koji je bio zaposlen kod II tuženika KU. I tuženica OU je pretežno radila po kafićima koji u to vrijeme nisu tražili nove zaposlenike. Budući da nije bila u vezi, niti je bila udata skrivala je trudnoću od svoje obitelji. Kako je brat I tuženice OU, MU bio zaposlen kod II tuženika KU saznao je da II tuženik traži zaposlenika koja bi radio u skladištu i izdavao materijal radnicima te ga je pitao može li to raditi I tuženica. Obzirom da je II tuženiku trebao zaposlenik u skladištu na rok od 15 dana on nije niti pitao je li I tuženica OU trudna, niti je to znao, već je istu zaposlio.

5. U odgovoru na tužbu I tuženica OU navela je da je znala da treba roditi jer je odlazila kod privatnog ginekologa koji joj je izračunao da će roditi 19. lipnja 2021. Kako joj je brat predložio da radi dva tjedna u skladištu kod njegovog poslodavca te se osjećala sposobnom za posao nije mu rekla da uskoro treba roditi. Radi njezine tjelesne građe trudnoća nije bila vidljiva. Motiv za posao bio je novac jer je uskoro trebala kupovati za dijete koje je dolazilo, a svog novca nije imala jer je bila bez prihoda.

6. U odgovoru na tužbu I-II tuženici nadalje su navodili da radni odnos zasnovan dana 15. svibnja 2021. nije bio samo da bi I tuženica ostvarila pravo na naknadu plaće, odnosno da bi koristila prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama.

7. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u tužbu (list 1-2), rješenje o pravu na roditeljsku brigu o novorođenom djetetu (list 3-4), odgovor na tužbu (list 8- 10), prijavu osiguranja (list 11), ugovor o radu na određeno vrijeme (list 12), očitovanje na odgovor na tužbu (list 16-17), karton pacijenta OU (list 42-70), iskaz II tuženika kao stranke (list 74), iskaz svjedoka LU (list 75-76), iskaz I tuženice kao stranke (list 81-82) i platne liste (list 84-84)

8. Na temelju tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/99, 91/92, 112/99, 117/93, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP)) ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da su I tuženica OU i II tuženik KU sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme dana 14. svibnja 2021. samo da I tuženica ostvari pravo na naknadu plaće, odnosno da bi koristila prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, obzirom da je I tuženica 7. lipnja 2021. rodila dijete ZU.

10. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka I-II tuženici su navodili da je I tuženica trebala roditi 19. lipnja 2021. te da je trudnoću skrivala od obitelji, a II tuženik ju prilikom sklapanja Ugovora o radu nije ništa pitao vezano za trudnoću. Nadalje su naveli da je I tuženica svoj posao uredno odradila i za njega je primila plaću.

11. Među strankama nije sporno da su I tuženica i II tuženik zaključili ugovor o radu dana 14. svibnja 2021. na određeno vrijeme do 31. svibnja 2025. za obavljanje poslova u skladištu zbog povećanog opsega posla.

12. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 7. srpnja 2021. (list 3-4) proizlazi da je I tuženici odobreno korištenje prava na rodiljnu brigu o novorođenom djetetu te roditeljsku brigu o novorođenom djetetu u periodu od 7. lipnja 2021. pa do 6. lipnja 2022.

13. Uvidom u Ugovor o radu na određeno vrijeme (list 12) proizlazi da je I tuženica AU (sada OU) sklopila sa II tuženikom KU, vlasnikom obrta za građevinarstvo i proizvodnju [obrt] Ugovor o radu u trajanju od 15 dana, odnosno od 14. svibnja 2021. pa do 31. svibnja 2021. za obavljanje poslova pomoćnog radnika te je ugovoreno da će raditi u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno i za to primiti bruto plaću u iznosu od 4.250,00 kuna.

14. Uvidom u obračunske liste (list 84-85) utvrđeno je da na dan 31. svibnja 2021. I tuženici OU obračunata bruto plaća u iznosu od 2.427,84 kuna za redovan rad za 96 sati, a na dan 30. lipnja 2021. obračunata joj je bruto plaća u iznosu od 772,80 kuna za redovan rad od 32 sata.

15. Iz iskaza I tuženica kao stranke (list 81-82) proizlazi da je 2021. u proljeće ostala bez posla, a prije toga je radila u kafiću kao konobar. Kako je njezin brat radio kod KU u obrtu [obrt], a njima su trebali pomoćni radnici na kratko vrijeme brat ju je pitao bi li ona odradila taj posao u razdoblju od 2 tjedna. Proizlazi nadalje da joj je trebao novac te je pristala i sa II tuženikom zaključila ugovor o radu na određeno vrijeme u trajanju od 2 tjedna. Radila je u skladištu, čistila oplate, prenosila materijal u drugo skladište i odradila svoje ugovoreno razdoblje. Poslodavac joj je uredno platio za odrađeni posao. Nikome nije govorila za svoju trudnoću iz svojih privatnih razloga. Proizlazi nadalje da je Ugovor o radu zaključila isključivo iz razloga da si nešto zaradi jer se osjećala sposobnom te nije vidjela u tome nikakav problem niti je imala nekakve druge namjere.

16. Iz iskaza II tuženika kao stranke (list 74) proizlazi da je do sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme sa I tuženicom AU (sada Bednjanec) došlo u svibnju 2021. iz razloga što mu je hitno trebao radnik u skladištu koji bi pomogao njegovoj supruzi LU na poslovima u skladištu. U to vrijeme je bila pandemija Covida-19 te je sve bilo dosta neizvjesno. Bile su na snazi propusnice i poslovanje nije išlo onako kako je to išlo prije pa mu je trebao radnik samo na kraće vrijeme. U to vrijeme brat I tuženice MU također je bio zaposlen kod njega u obrtu [obrt], obrt za građevinarstvo i proizvodnju te mu je predložio da zaposli njegovu sestru koja bi mogla pomoći oko posla u skladištu njegovoj supruzi LU. Proizlazi da je on AU znao iz viđenja jer je znala dolaziti po brata na posao, a kako mu je trebao radnik prihvatio je prijedlog njezinog brata i istu zaposlio na rok od 2 tjedna. Potpisali su Ugovor o radu na određeno vrijeme te je istu uredno prijavio u skladu sa zakonskim propisima. I tuženica je posao odradila te joj je za njezin rad isplaćena plaća. Proizlazi nadalje da nije imao saznanja da je AU trudna u vrijeme kada su zaključivali ugovor o radu, niti mu je to spomenuo njezin brat MU. Kasnije je iz razgovora sa bratom I tuženice doznao da niti on nije znao da mu je sestra trudna. II tuženik je naveo da je AU krupnije građe tako da nitko nije ništa primijetio, niti je ona ikome išta govorila. Kada mu je MU, brat I tuženice AU (OU) rekao da je AU rodila on je isprva mislio da je rodila njegova druga sestra. Bio je iznenađen jer niti on nije znao da je ona trudna. II tuženik je nadalje naveo kako je on dosta ljudi zapošljava na rok od dva tjedna tako da ne vidi ništa sporno u ovom ugovoru u radu.

17. Iz iskaza svjedoka LU (list 75-76) proizlazi da su joj poznati detalji oko sklapanja Ugovora o radu sa I tuženicom AU jer je II tuženik KU njen suprug i vlasnik obrta [obrt] za graditeljstvo i proizvodnju. Ona je također zaposlena u tom obrtu, a bila je i 2021. Radila je poslove u skladištu od pakiranja, čišćenja i ostalog što je bilo potrebno. Obzirom da ima zdravstvenih problema te je i 2021. bila je pandemija Covid 19, a u jednom trenutku nagomilalo se puno posla jer su radili drugo skladište u koje je trebalo premjestiti robu i materijal iz postojećeg skladišta rekla je suprugu da bi joj trebala pomoć. Odlučili su zaposliti nekoga na kraći vremenski period, a kako je u to vrijeme brat I tuženice MU bio zaposlen kod njih on je odmah rekao da može njegova sestra odraditi to što treba obzirom da je trenutno bez posla. AU je inače radila u ugostiteljstvu te je ostala bez posla. Proizlazi nadalje da je ona AU znala iz viđenja, jer je znala po brata dolaziti na posao i znala se družiti s njihovim radnicima. Proizlazi i to kako je AU osoba malo jače fizičke konstrukcije te ona, kao žena, niti u jednom trenutku nije posumnjala da je I tuženica trudna, niti je ona to nekom govorila. Sa AU njezin suprug je zaključio normalni ugovor o radu u trajanju od dva tjedna te to nije bilo ništa neuobičajeno jer je suprug znao zaključiti ugovore o radu na kraći period obzirom na potrebe posla. Sa AU je zasnovan radni odnos te je ista uredno dolazila na posao 2 tjedna. Odradila je svoju smjenu od 7,00 do 15,00 i nikada se nije žalila da joj je nešto teško.

18. Iskaz I tuženice i II tuženika sud smatra istinitim i točnim te im u cijelosti poklanja svoju vjeru. Iskaz I tuženice i II tuženika u cijelosti se podudara sa iskazom svjedoka LU koja ima neposrednih saznanja o zaključenju konkretnog ugovora o radu i obavljanja posla od strane I tuženice OU (prije AU). Iz svih iskaza jasno proizlazi da je Ugovor o radu zaključen sa ciljem da se posao odradi jer je svjedoku LU bila potrebna pomoć oko obavljanja posla u obrtu [obrt] za graditeljstvo i proizvodnju i to u trajanju oko 2 tjedna. Za obavljanje poslova pronašli su I tuženicu i to posredstvom njezinog brata MU koji je u to vrijeme bio zaposlen kod II tuženika. I iz iskaza I-II tuženika i iz iskaza svjedoka LU na nedvojben način proizlazi kako je posao obavljen te kako je I tuženice za svoj rad primila plaću. Iz tog razloga ovaj sud svoju vjeru poklanja tuženicima i zaključuje kako nije bilo nikakve namjere da se Ugovor o radu zaključi isključivo kako bi se ostvarila neka prava preko Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, već je namjera bila da se zaradi plaća koja je I tuženici bila potrebna radi nabavke opreme za dijete koje je trebala roditi. O svojoj trudnoći I tuženica nije obavijestila poslodavca, niti ju je on o tome pitao tako da trudnoća I tuženice, niti neka prava nakon poroda nisu bila razlog za zaključenje Ugovora o radu.

19. Sukladno odredbi čl. 55 Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) svatko ima pravo na rad i slobodu rada te svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.

20. Prema odredbi čl. 10 st. 1 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje u tekstu: ZR) radni odnos zasniva se ugovorom o radu. Prema odredbi čl. 8 st. 4 ZR-a na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi obveznoga prava.

21. Sukladno odredbi čl. 273 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost, dok je prema odredbi čl. 273 st. 2 istog Zakona propisano da ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka. Nadalje, prema odredbi čl. 322 st. 1 ZOO-a je propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Nadalje, prema odredbi čl. 285 st. 1 ZOO-a prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama.

22. Sukladno citiranim odredbama Ustava RH i ZR-a je vidljivo da je u Republici Hrvatskoj ustanovljena sloboda ugovaranja radnih odnosa, te da se na ugovore o radu primjenjuju pravila obveznog prava. Iz izvedenih dokaza je utvrđeno da su I tuženica i II tuženik slobodnom voljom zasnovali radni odnos i zaključili ugovor o radu s ciljem obavljanja rada koji rad je I tuženica obavila kod II tuženika te je za isti rad i plaćena. Iz izvedenih dokaza nije utvrđeno da bi ovaj ugovor bio sklopljen zbog nedopuštene pobude, niti da bi bio protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva. Isto tako nije utvrđeno da bi se radilo o prividnom ugovoru, budući da je u stvarnosti obavljen rad na temelju ugovora o radu i da je svrha istog bilo obavljanje rada I tuženice kod II tuženika. Iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je u stvarnosti rad radi kojeg je zaključen ugovor o radu i obavljen.

23. Stoga, sud nije utvrdio da se je u ovom slučaju I tuženica status osiguranika tužitelja stekla na temelju neistinitog činjeničnog stanja, odnosno da bi jedini cilj zasnivanja radnog odnosa bio isplata prava na rodiljnu i roditeljsku poštedu od rada od strane tužitelja. Također nije utvrđeno da bi se radilo o prividnom ugovoru.

24. Slijedom navedenog, budući da nije utvrđeno postojanje razloga da se ugovor o radu I tuženice i II tuženika proglasi ništetnim tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

25. Tužitelj je u tužbi predlagao izvođenje dokaza provođenjem medicinskog vještačenja radi utvrđivanja radne sposobnosti I tuženice u vrijeme zasnivanja radnog odnosa, ali punomoćnica tužitelja nije ustrajala na tom dokaznom prijedlogu, već je na ročištu na kojemu je glavna rasprava zaključena navela kako nikakve daljnje dokazne prijedloge ne stavlja. Ovaj sud smatra kako provođenje dokaza medicinskim vještačenjem radi utvrđivanja radne sposobnosti I tuženice nije niti bilo potrebno jer iz iskaza stranaka i svjedoka jasno proizlazi kako je I tuženica posao odradila te niti u jednom trenutku nije spomenula da je trudna, niti je tražila poštedu od obavljanja poslova za koje je zaključen ugovor o radu.

26. I-II tuženicima je dosuđen trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.375,00 eura (točka II. izreke). I-II tuženicima je trošak dosuđen ovisno o vrijednosti predmeta spora te je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje Tarifa). Trošak se sastoji od troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), troška zastupanja na ročištima 23. veljače 2023., 13. lipnja 2024., 6. ožujka 2025. i 6. svibnja 2025. , svako u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife). Obzirom da je punomoćnica zastupala dva tuženika temeljem Tbr. 36 Tarife pripada joj još 10% pa joj je po toj osnovi dosuđeno još 100,00 eura te PDV u iznosu od 275,00 eura.

27. Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci.

U Vrbovcu 23. lipnja 2025.

Sudac

Ljiljana Košić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u 3 istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelju

2. Pun. I-II tuženika

3. presuda nepravomoćna

4. vidi upisnik ''P''

5. kal 15 dana