REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-384/2021-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužiteljice KŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jasminki Franić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku NŽ, dipl. pravniku, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice Lucije Špehar Garašić, odvjetnice i punomoćnika tuženika, dana 23. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici ukupni, daljnji, iznos od 1.210,77 eura, na ime pravične novčane naknade neimovinske štete s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 19. rujna 2018. do isplate i to do 1. siječnja 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici ostali ukupni, daljnji, iznos od 1.289,23 eura, na ime pravične novčane naknade neimovinske štete s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći, sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos od 19. rujna 2018. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete s osnove izgubljene zarade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad daljnji iznos od 1.092,73 eura sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od 10. lipnja 2020. do isplate i to do 1. siječnja 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici, na ime naknade imovinske štete s osnove izgubljene zarade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, ostali daljnji iznos od

2.729,46 eura i zakonsku zateznu kamatu:

- na iznos od 135,55 eura od 10.11.2017. do isplate,

- na iznos od 99,57 eura od 10.12.2017. do 10.6.2020.,

- na iznos od 231,77 eura od 10.12.2017. do isplate,

- na iznos od 386,63 eura od 10.1.2018. do 10.6.2020.,

- na iznos od 212,92 eura od 10.1.2018. do isplate,

- na iznos od 83,92 eura od 10.2.2018. do 10.6.2020.

- na iznos od 723,50 eura od 10.2.2018. do isplate,

- na iznos od 97,68 eura od 10.3.2018. do 10.6.2020.,

- na iznos od 245,28 eura od 10.3.2018. do isplate,

- na iznos od 377,25 eura od 10.4.2018. do isplate,

- na iznos od 102,57 eura od 10.5.2018. do 10.6.2020.,

- na iznos od 257,53 eura od 10.5.2018. do isplate,

- na iznos od 112,34 eura od 10.6.2018. do 10.6.2020.,

- na iznos od 282,06 eura od 10.6.2018. do isplate,

- na iznos od 102,57 eura od 10.7.2018. do 10.6.2020.,

- na iznos od 257,53 eura od 10.7.2018. do isplate,

- na iznos od 107,45 eura od 10.8.2018. do 10.6.2020. i

- na iznos od 269,80 eura od 10.8.2018. do isplate.

V. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 1.934,66 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 23. lipnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 1.311,34 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 23. lipnja 2025. do isplate.

VII. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica povukla, djelomično, tužbu i to za iznos od 5.336,14 eura na ime naknade neimovinske štete i za iznos od 1.800,00 eura na ime naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela, u bitnom, da je 27. listopada 2017. doživjela ozljedu na radu, kao djelatnica KBC Sestre milosrdnice u Zagrebu, temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme na poslovima medicinske sestre. Do ozljeđivanja tužiteljice došlo je za vrijeme redovnog radnog vremena, na vanjskom prostoru poslodavca KBC Sestre milosrdnice, na lokaciji u Zagrebu, Vinogradska cesta 29 i to na oštećenom dijelu završetka stepeništa pri ulazu u Kliniku za kirurgiju, uslijed kojeg oštećenja stepeništa je tužiteljica pala i zadobila tjelesne ozljede. Nakon predmetne ozljede, tada postojeća oštećenja stepeništa su sanirana. Na mjestu događaja obavljen je očevid od strane Inspektorata rada, Područni ured Zagreb, Služba nadzora zaštite na radu, o čemu je sačinjen zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 5. siječnja 2018. godine. Prilikom inspekcijskog nadzora utvrđeno je da je tužiteljica koristila sredstva osobne zaštite za koja ju je zadužio poslodavac (radno odijelo, zaštitne radne cipele – natikače "Kopitarna"), da su postojala odstupanja u visinama pojedinih stepenica, da je površina poda podesta na završetku stepeništa bila oštećena, te da je na završetku stepeništa postojala opasna rupa dužine oko 11 cm i dubine oko 3 cm, a koja su oštećenja uzrokom pada tužiteljice.

2. Budući da je poslodavac tužiteljice u trenutku štetnog događaja imao osiguranu svoju odgovornost za štete vlastitih djelatnika zbog ozljede na radu nastalih na lokaciji Zagreb, Vinogradska 29, a na kojoj je lokaciji tužiteljica i zadobila ozljedu na radu (polica osiguranja odgovornosti br. 078700004075) s ugovorenom svotom osiguranja za odgovornost prema djelatnicima u iznosu od 200.000,00 kuna po štetnom događaju, to je tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici pretrpljenu neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, imovinsku štetu koja joj je nastala zbog potrebne joj tuđe pomoći i njege i imovinsku štetu u vidu izgubljene zarade, budući da je tužiteljica zbog posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju bila privremeno nesposobna za rad.

3. Tužiteljica se 19. rujna 2018. obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom, te joj je tuženik isplatio iznos od 10.400,00 kuna na ime naknade neimovinske štete i iznos od 1.987,12 kuna na ime izgubljene zarade, pa tužiteljica zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici:

- iznos od 50.000,00 kuna na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje sa zakonskom zateznom kamatom od 19. rujna 2018. do isplate,

- iznos od 3.000,00 kuna na ime naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege sa zakonskom zateznom kamatom od 19. rujna 2018. do isplate i

- iznos od 26.527,61 kuna na ime naknade imovinske štete s osnove izgubljene bruto zarade za period od 27.10.2017. do 1.8.2018. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.615,59 kuna od 10.11.2017. do isplate, na iznos od 2.346,94 kuna od 10.12.2017. do isplate, na iznos od 4.528,35 kuna od 10.1.2018. do isplate, na iznos od 1.774,30 kuna od 10.2.2018. do isplate, na iznos od 3.333,67 kuna od 10.3.2018. do isplate, na iznos od 1.836,88 kuna od 10.4.2018. do isplate, na iznos od 3.013,27 kuna od 10.5.2018. do isplate, na iznos od 2.372,47 kuna od 10.6.2018. do isplate, na iznos od 3.013,27 kuna od 10.7.2018. do isplate i na iznos od 2.692,87 kuna od 10.8.2018. do isplate.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo, u bitnom, da priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost. Međutim, osporava, u cijelosti, daljnje potraživanje tužiteljice kako u pogledu neimovinske i imovinske štete, tako i u pogledu izgubljene zarade, budući da je u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužiteljici i to isplatama 19. listopada 2018. iznosa od 10.350,00 kuna i 26.3.2019. iznosa od 50,00 kuna, na ime neimovinske i imovinske štete, kao i 26.3.2019. isplatom iznosa od 1.987,12 kuna na ime izgubljene zarade za dva mjeseca, koliko je tužiteljica mogla biti maksimalno na bolovanju zbog prijeloma palca na nozi. Kasnije bolovanje bilo je zbog operativnog liječenja sindroma rotatorne manžete i nije u uzročnoj vezi sa štetnim događajem. Osporava i zatraženi tijek kamata, navodeći da tužiteljici ne pripada pravo na kamate od datuma navedenog u tužbi, već od dana kada je liječenje završeno.

5. Nakon medicinskog vještačenja provedenog u ovom postupku, tuženik je 20. rujna 2022. isplatio tužiteljici daljnjih 40.000,00 kuna, time da je na ročištu 12. prosinca 2023. naveo da se ne može izjasniti da li je u to uključena tuđa pomoć i njega, dok je u podnesku od 6. ožujka 2024. naveo da je taj iznos isplatio na ime naknade neimovinske i imovinske štete.

6. Ujedno je u navedenom podnesku naveo da u cijelosti osporava zahtjev tužiteljice na ime izgubljene zarade, budući da se kod tužiteljice radi o ozljedi na radu. Naime, prema čl. 55. st. 2. toč. 8. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti zbog priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti. Prema čl. 54. st. 2. pod plaćom na osnovi koje se utvrđuje osnovica za naknadu plaće podrazumijeva se, u smislu gore navedenog Zakona, redovita mjesečna plaća osiguranika utvrđena u skladu s odredbama propisa o radu. Naknada se isplaćuje do oporavka ili dosezanja granice razdoblja od 18 mjeseci neprekidno, ovisno o tome što nastupi ranije. Nakon tog razdoblja smanjuje se na pola. Uz naknadu plaće tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza u vezi s korištenjem prava na zdravstvenu zaštitu. Budući se radi o ozljedi na radu u periodu od 27.10.-31.7.2018. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje u cijelosti nadoknađuje primanja tužiteljice. Nadalje, osporava i navode tužiteljice da istoj pripada bruto iznos plaće na ime izgubljene zarade, budući da bi se u slučaju da tužiteljica i ima pravo na izgubljenu zaradu njezina šteta sastojala od razlike između neto iznosa plaće koju je primila i neto iznosa plaće koju bi primila da nije bilo ozljede. Isplata bruto iznosa plaće je obveza poslodavca, a ne tužiteljice i to nije njena stvarna šteta. Ono što tužiteljica prima je mjesečni iznos neto plaće, pa bi se šteta u svojoj pravnoj suštini ogledala upravo u gubitku takvog iznosa.

7. Tužiteljica je potom i nakon što je provedeno i financijsko vještačenje u ovom postupku, u podnesku od 18. ožujka 2024. konačno postavila svoj tužbeni zahtjev na način da zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici:

- iznos od 1.300,00 eura na ime pravične novčane naknade neimovinske štete s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje sa zakonskom zateznom kamatom od 19.09.2018. do isplate,

- iznos od 1.200,00 eura na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege sa zakonskom zateznom kamatom od 19. rujna 2018. do isplate i

- iznos od 3.822,19 eura na ime naknade imovinske štete s osnove izgubljene zarade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, za period od 27.10.2017. do 1.8.2018. , sa zakonskom zateznom kamatom tekućom: na iznos od 135,55 eura od 10.11.2017. do isplate, na iznos od 331,34 eura od 10.12.2017. do isplate, na iznos od 599,55 eura od 10.1.2018. do isplate, na iznos od 807,42 eura od 10.2.2018. do isplate, na iznos od 342,96 eura od 10.3.2018. do isplate, na iznos od 377,25 eura od 10.4.2018. do isplate, na iznos od 360,10 eura od 10.5.2018. do isplate, na iznos od 394,40 eura od 10.6.2018. do isplate, na iznos od 360,10 eura od 10.7.2018. do isplate i na iznos od 113,52 eura od 10.8.2018. do isplate.

8. Naprijed navedeni podnesak dostavljen je tuženiku 20. ožujka 2024., a tuženik se u roku od 15 dana nije izjasnio o tome, pa je ovaj sud, primjenom odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08. i 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP), a imajući u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske – Građanski odjel (Broj: Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021.), utvrdio da je tužiteljica povukla, djelomično, tužbu i to za iznos od 5.336,14 eura na ime naknade neimovinske štete i za iznos od 1.800,00 eura na ime naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći.

9. Ovaj sud je tijekom postupka izvršio uvid u policu osiguranja br. [broj police osiguranja] i privitak polici (str. 8-11 spisa), Uvjete za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti (str. 12-15 spisa), Opće uvjere za osiguranje imovine (str. 16-23 spisa), dopis Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor zaštite na radu KLASA: UP/I-116-02/17-41/120 URBOJ: 524- 10-02-02/21-18-7 od 29.1.2018 (str. 24 spisa), potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, PU Zagrebačke, II. PP Zagreb broj: 511-19-28/8-8-43/17 od 6.9.2018. (str. 25 spisa), prijavu o ozljedi na radu (str. 26-30 i 178-182 spisa), zapisnik o inspekcijskom nadzoru Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor zaštite na radu KLASA: UP/I-116-02/17-41/120 URBOJ: 524-10-02- 02/21-18-5 od 5.1.2018. (str. 31-36 spisa), zapisnik Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor zaštite na radu KLASA: 116-02/17-41/297 URBOJ: 524-10-02-02/21-17-2 od 3.11.2017. (str. 37 spisa), obavijest o utvrđivanju nespornog dijela štete od 25.3.2019. i 18.10.2018. (str. 38 i 39 spisa), zahtjev za naknadu štete temeljem police odgovornosti iz djelatnosti br. 078700004075 (str. 40-42 spisa), odluku povodom pritužbe/prigovora od 16.6.2020. (str. 43 spisa), prigovor po šteti br. 70 IMOD 7224/2018 i potvrdu o slanju e-maila (str. 45-46 i 44 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 47-71 spisa), potvrdu u bolovanju od 5.3.2019. (str. 72 spisa), izvješća o privremenoj nesposobnosti / spriječenosti za rad (str. 73-82 spisa), obračunske isprave za isplatu plaće-naknade (str. 83-105 i 201-223 spisa), naloge za doznaku po šteti 70 IMOD 7224 2018/1, 2018/2 i 2018/3 (str. 112, 113, 229-233 spisa), odluku o cijenama usluga u Domu Lovret, Split (str. 239-243 spisa) i dopis Odjela za ozljede na radu i profesionalne bolesti KLASA: 502-03/24-02/19 URBROJ: 338-21-02-02- 24-2 od 22.10.2024. uz spis koji se odnosi na bolovanje tužiteljice (str. 247-266 spisa), te je izveo dokaz medicinskim vještačenjem (str. 136-142 spisa) i financijskim vještačenjem (str. 191-197 spisa).

10. Na temelju ocjene izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

11. Naime, iz jasnog, stručnog i razložnog, a stoga od strane ovoga suda prihvaćenog, nalaza i mišljenja vještaka dr. Mladena Miškulina, dr. LŽ i dr. SŽ, na koji niti jedna stranka nije imala prigovora, u bitnom, proizlazi:

- da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila unutarzglobni višekomadni prijelom gornjeg članka palca lijevog stopala, natučenje lijevog ramena i oguljotine lijevog koljena, time

- da je u daljnjem tijeku verificirana kompletna ruptura tetive m.supraspinatusa i tetive m.sinfraspinatusa lijevog ramena,

- da je iz medicinske dokumentacije vidljivo da je tužiteljica i prije predmetnog štetnog događaja imala tegobe s oba ramena u vidu parcijalne rupture tetive m.supraspinatusa obostrano i navedeno je uzeto u obzir na način da je ocjena trajnih posljedica ozljede lijevog ramena umanjena za 50%,

- da su kod tužiteljice po završenom kirurškom liječenju zaostale trajne posljedice s ortopedsko traumatološkog motrišta 10%, a u vidu stanja nakon masivne rupture tetiva rotatorne manžete koje je, unatoč operativnom tretmanu, rezultirala umanjenjem opsega pokreta lijevog ramena u lakom do srednjem stupnju, te u vidu slabosti jedne od puknutih tetiva – tetive m.infraspinatusa, a koja se očituje umanjenom snagom vanjske rotacije ramena, te su također zaostale trajne posljedice u vidu posttraumatskog deformiteta palca lijevog stopala u vidu hallux valgusa, te u ograničenju manjeg stupnja pokreta i metatarzofalangealnog zgloba,

- da je kod tužiteljice s neurološkog stajališta došlo do smanjenja životne aktivnosti 2-3% zbog preostale subjektivne simptomatologije, te motoričke insuficijencije predominantno lijeve šake,

- da smanjenje životne aktivnosti objedinjeno i realno cijene s 12%, a u kojem omjeru će tužiteljica morati ulagati pojačane napore u svom životu,

- da je tužiteljica zbog zadobivene ozljede i tijekom liječenja trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 6 dana ukupno (ozljeda i operativni zahvat), srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana ukupno i manjeg intenziteta u trajanju od daljnjih 90 dana, time da su bolovi izraženi u kumulativnom omjeru,

- da je tužiteljica pri štetnom događaju trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, te je do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 2 tjedna, a po navedenom je trpjela slabiji oscilirajući strah sveukupno do 8 tjedana, time da je zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta u situacijama koje je podsjećaju na štetni događaj,

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć u slijedećim periodima: od 27.10. - 21.12.2017. u opsegu od 2 sata dnevno – period imobilizacije, od 21.12.2017. do 12.2.2018. u opsegu od 1 sata dnevno, od 15.2. -23.3.2018. u opsegu od 3 sata dnevno, od 23.3.-17.4.2018. u opsegu od 1 sata dnevno i od 17.4.2018. pa narednih 10 tjedana u opsegu od 2x3 sata tjedno za obavljanje težih poslova,

- da naruženost, kao posljedicu ovog štetnog događaja, a koja se očituje u ožiljku dužine 10 cm od operacije lijevog ramena, cijene u lakom stupnju i

- da je bolovanje tužiteljice u razdoblju od 27.10.2017. do 31.7.2018. posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, time

- da je liječenje tužiteljice dovršeno 31.7.2018. sa zaključenjem bolovanja.

12. Ovaj sud je ocijenio da okolnosti konkretnog slučaja i utvrđena težina povreda kod tužiteljice opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046., te čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje u tekstu: ZOO).

13. Nadalje, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, a posebice brojnost povreda kod tužiteljice, trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, stupanj smanjenja životnih aktivnosti (12%), brojne neugodnosti tijekom liječenja opisane u nalazu i mišljenju liječnika vještaka (pregledi i brojne kontrole kirurga i fizijatra, UZV ramena, Rtg. snimanja u više navrata, EMNG, različite imobilizacije, MR ramena, hospitalizacija od 12. do 15. veljače 2018. i operacija tijekom hospitalizacije, provedena tri ciklusa fizikalne terapije i dr.), stupanj naruženosti (laki) i vidljivost naruženosti (ožiljak na ramenu uočljiv trećima samo ponekad - na plaži i sl.), dob tužiteljice u vrijeme ozljeđivanja (48 godina - rođena **.**.1969.) i njeno zanimanje (medicinska sestra), ovaj sud je ocijenio da iznos od 6.700,00 eura predstavlja pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje.

14. Nadalje, tužiteljica bi imala pravo na naknadu za imovinsku štetu zbog potrebne joj nestručne tuđe pomoći u zahtijevanom iznosu od 1.200,00 eura (1095. st. 1. ZOO), jer joj je tuđa pomoć bila potrebna prema prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka 356 sati (od 27.10.2017. do 21.12.2017. = 55 dana x 2 sata dnevno = 110 sati + od 21.12.2017. do 12.2.2018. = 53 dana x 1 sat dnevno = 53 sata + od 15.2.2018. do 23.3.2018. = 36 dana x 3 sata dnevno = 108 sati + od 23.3.2018. do 17.4.2018. = 25 dana x 1 sat dnevno = 25 sati + 10 tjedana po 6 sati tjedno (2 puta po 3 sata tjedno) = 60 sati) i jer je ovaj sud, primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, budući da tužiteljica nije dokazivala cijenu sata nestručne tuđe pomoći u [adresa], gdje prebiva, utvrdio da cijena sata te pomoći iznosi 4,64 eura, dakle prelazi iznos od 3,37 eura (zahtijevanih 1.200,00 eura : 356 sati = 3,37 eura).

15. Kako bi, dakle, tužiteljica imala pravo na naknadu neimovinske štete s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i naknadu imovinske štete s osnove nove tuđe pomoći u ukupnom iznosu od 7.900,00 eura, a tuženik je tužiteljici po osnovi ovih naknada ukupno isplatio 6.689,23 eura (50.400,00 kuna), bez da ih je razgraničio, to tužiteljica ima pravo na isplatu razlike naknada neimovinske i imovinske štete po ovim osnovama u ukupnom iznosu od 1.210,77 eura.

16. Budući da tuženik nije isplatio tužiteljici cjelokupnu naknadu u roku od 30 dana od 19. rujna 2018., kada mu se tužiteljica obratila s odštetnim zahtjevom kojim je zahtijevala naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći (a kako to proizlazi iz tužiteljičinog zahtjeva za naknadu štete i datuma prijave štete navedenog na tuženikovoj Obavijesti o utvrđivanju nespornog dijela štete od 18.10.2018.), to je tuženik dužan isplatiti tužiteljici i zakonske zatezne kamate na iznos od 1.210,77 eura od 19. rujna 2018. do isplate (čl. 943. st. 4. ZOO-a).

17. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud je zahtjeve tužiteljice za naknadu neimovinske štete s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (1.300,00 eura) i za naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći (1.200,00 eura) prihvatio u ukupnom daljnjem iznosu od 1.210,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 19. rujna 2018. do isplate, a odbio u ostalom daljnjem ukupnom iznosu od 1.289,23 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 19. rujna 2018. do isplate.

18. Nadalje, radi utvrđivanja izgubljene zarade tužiteljice za vrijeme privremene nesposobnosti za rad uzrokovane predmetnim štetnim događajem, ovaj sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku dipl. oec. Darku Prpiću iz Darfin d.o.o., koji je temeljem podataka o plaćama koje su tužiteljici isplaćene tijekom šest mjeseci prije bolovanja i naknadama plaće koje su tužiteljici isplaćene za vrijeme bolovanja, u bitnom, naveo da izgubljena zarada tužiteljice za razdoblje privremene nesposobnosti za rad od 27. listopada 2017. do 1. kolovoza 2018. iznosi:

- ukupno 3.239,83 eura u bruto iznosu ukoliko se potpore zbog bolovanja zaposlenika duljeg od 90 dana isplaćene od strane poslodavca uzmu u obzir, a po pojedinim mjesecima: 135,55 eura za listopad 2017., 331,34 eura za studeni 2017., 599,55 eura za prosinac 2017., 338,58 eura za siječanj 2018., 342,96 eura za veljaču 2018., 360,10 eura za travanj 2018., 394,40 eura za svibanj 2018., 360,10 eura za lipanj 2018. i 377,25 eura za srpanj 2018.,

- ukupno 1.356,47 eura u neto iznosu ukoliko se potpore zbog bolovanja zaposlenika duljeg od 90 dana isplaćene od strane poslodavca uzmu u obzir, a po pojedinim mjesecima: 105,48 eura za listopad 2017., 257,83 eura za studeni 2017., 386,63 eura za prosinac 2017., 83,92 eura za siječanj 2018., 97,68 eura za veljaču 2018., 102,57 eura za travanj 2018., 112,34 eura za svibanj 2018., 102,57 eura za lipanj 2018. i 107,45 eura za srpanj 2018.,

- ukupno 4.085,92 eura u bruto iznosu ukoliko se potpore zbog bolovanja zaposlenika duljeg od 90 dana isplaćene od strane poslodavca ne uzmu u obzir, a po pojedinim mjesecima: 135,55 eura za listopad 2017., 331,34 eura za studeni 2017., 599,55 eura za prosinac 2017., 807,42 eura za siječanj 2018., 342,96 eura za veljaču 2018., 377,25 eura za ožujak 2018., 360,10 eura za travanj 2018., 394,40 eura za svibanj 2018., 360,10 eura za lipanj 2018. i 113,52 eura za srpanj 2018. i

- ukupno 1.905,36 eura u neto iznosu ukoliko se potpore zbog bolovanja zaposlenika duljeg od 90 dana isplaćene od strane poslodavca ne uzmu u obzir, a po pojedinim mjesecima: 105,48 eura za listopad 2017., 257,83 eura za studeni 2017., 386,63 eura za prosinac 2017., 525,36 eura za siječanj 2018., 97,68 eura za veljaču 2018., 107,45 eura za ožujak 2018., 102,57 eura za travanj 2018., 112,34 eura za svibanj 2018., 102,57 eura za lipanj 2018. i 107,45 eura za srpanj 2018. godine.

19. Ovaj sud je ocijenio da je vještak izradio nalaz i mišljenje jasno, stručno i objektivno, pa je njegov nalaz i mišljenje, a imajući u vidu i da su stranke navele da na isti nemaju prigovora, u cijelosti prihvatio.

20. Tužiteljica je svoj zahtjev za naknadu imovinske štete u vidu izgubljene zarade postavila u bruto iznosu prema varijanti iz nalaza i mišljenja koja se odnosi na slučaj kada se potpore zbog bolovanja koje joj je isplatio poslodavac ne uzmu u obzir, time da je iznos od 263,74 eura (1.987,12 kuna), koji joj je tuženik isplatio prije nego što je podnijela tužbu u ovom predmetu, uračunala na način da ga je odbila od razlike za srpanj 2018. (od kunskog iznosa razlike bruto plaće za srpanj 2018. u iznosu od 2.842,40 eura oduzela je isplaćeni kunski iznos izgubljene zarade od 1.987,12 kuna, pa za srpanj 2018. potražuje 855,28 kuna izraženih u eurima - 113,52 eura), iako je iz tuženikovog odgovora na tužbu razvidno da je tužiteljici taj iznos isplaćen zbog zarade izgubljene u listopadu i studenome 2017. godine.

21. Plaća na koju radnik ima pravo i koju je legitimiran zahtijevati čini bruto plaća.

22. Međutim, tužiteljica u konkretnom slučaju ne zahtijeva isplatu plaće ili naknade plaće, već naknadu štete u vidu izgubljene zarade koja predstavlja razliku između plaće koju bi ostvarivala da nije bilo predmetne ozljede na radu i naknade plaće koja joj je isplaćena za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog predmetne ozljede na radu.

23. Budući da se tužiteljica, kao oštećenica, mora dovesti u situaciju kao da štetnog događa nije bilo, odnosno u situaciju realne zarade koju bi ostvarila, to ona ima pravo na naknadu štete u visini koju je zaista pretrpjela, a to su neto iznosi razlike pretpostavljene plaće i naknade za bolovanje (tako i VSRH u Rev-976/2023-4 od 26.11.2024.) umanjeni za isplaćene joj potpore za bolovanja dulja od 90 dana, a kojim isplatama poslodavca je njena šteta umanjena, kao i za isplaćeni joj iznos po ovoj osnovi od strane tuženika.

24. Stoga je ovaj sud prihvatio zahtjev tužiteljice za isplatu daljnjeg iznosa od 1.092,73 eura (1.356,47 eura - isplaćenih 263,74 eura) na ime naknade imovinske štete s osnove izgubljene zarade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od 10. lipnja 2020. do isplate.

25. Naime, iz zahtjeva za naknadu štete koji je tužiteljica priložila tužbi jasno proizlazi da ona tim zahtjevom nije zahtijevala naknadu izgubljene zarade.

26. Izgubljenu zaradu zahtijevala je tek prigovorom (str. 45-46 spisa) koji je, a kako to proizlazi iz dokumenta na str. 44 spisa, podnijela tuženiku 10. lipnja 2020., pa zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos izgubljene zarade od 1.092,73 eura ne može početi teći prije tog datuma (čl. 943. st. 4. ZOO).

27. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud je odbio, kao neosnovan, tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica zahtijeva na ime naknade imovinske štete s osnove izgubljene zarade isplatu ostalog daljnjeg iznosa od 2.729,46 eura i isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 135,55 eura od 10.11.2017. do isplate, na iznos od 99,57 eura od 10.12.2017. do 10.6.2020., na iznos od 231,77 eura od 10.12.2017. do isplate, na iznos od 386,63 eura od 10.1.2018. do 10.6.2020., na iznos od 212,92 eura od 10.1.2018. do isplate, na iznos od 83,92 eura od 10.2.2018. do 10.6.2020. na iznos od 723,50 eura od 10.2.2018. do isplate, na iznos od 97,68 eura od 10.3.2018. do 10.6.2020., na iznos od 245,28 eura od 10.3.2018. do isplate, na iznos od 377,25 eura od 10.4.2018. do isplate, na iznos od 102,57 eura od 10.5.2018. do 10.6.2020., na iznos od 257,53 eura od 10.5.2018. do isplate, na iznos od 112,34 eura od 10.6.2018. do 10.6.2020., na iznos od 282,06 eura od 10.6.2018. do isplate, na iznos od 102,57 eura od 10.7.2018. do 10.6.2020., na iznos od 257,53 eura od 10.7.2018. do isplate, na iznos od 107,45 eura od 10.8.2018. do 10.6.2020. i na iznos od 269,80 eura od 10.8.2018. do isplate.

28. Pritom valja kazati da je isplatom iznosa od 263,74 eura, tuženik nadoknadio tužiteljici izgubljenu zaradu za listopad 2017. u cijelosti i za studeni 2017. djelomično (u iznosu od 158,26 eura), dok joj nije nadoknadio izgubljenu zaradu djelomično za studeni 2017. (u ostalom iznosu od 99,57 eura), kao ni za prosinac 2017., siječanj, veljaču, travanj, svibanj, lipanj i srpanj 2018. godine.

29. Nadalje, pogrešno je shvaćanje tuženika da tužiteljica nije mogla pretrpjeti imovinsku štetu u vidu izgubljene zarade, jer naknada plaće kod ozljede na radu iznosi 100% od osnovice prema čl. 55. st. 2. toč. 8. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj: 80/13. i 137/13., dalje: ZOZO).

30. Naime, pod plaćom na osnovi koje se utvrđuje osnovica za naknadu plaće podrazumijeva se, u smislu ZOZO, redovita mjesečna plaća osiguranika utvrđena u skladu s odredbama propisa o radu te naknada plaće isplaćena za vrijeme odsutnosti s rada (godišnji odmor, plaćeni dopust i privremena nesposobnost) koja se isplaćuje na teret pravne ili fizičke osobe kod koje je osiguranik zaposlen (čl. 54. st. 2. ZOZO).

31. Nadalje, prema odredbama čl. 73. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj: 49/14., 51/14., 11/15., 17/15., 123/16. i 129/17., dalje: Pravilnik), osnovicu za utvrđivanje naknade plaće čini prosječni iznos redovne mjesečne plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće (čl. 1.), a pod prosječnim iznosom redovne mjesečne plaće podrazumijeva se iznos dobiven na način da se zbroj isplaćenih redovnih plaća podijeli s brojem sati rada za koje je isplaćena (st. 2.).

32. Prema odredbi čl. 76. st. 2. Pravilnika, isplate koje se ne uračunavaju u osnovicu od koje se utvrđuje naknada plaće su: 1. primanja koja je osiguranik primio prema propisima o mirovinskom osiguranju te o obveznom zdravstvenom osiguranju, osim naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad koja se isplaćuje na teret pravne ili fizičke osobe – poslodavca, 2. posebne nagrade u znak priznanja i prigodne novčane isplate radnicima (stimulacije, menadžerske nagrade), 3. nagrade za dugogodišnji rad i sl., 4. regres za godišnji odmor, 5. isplate za npr. Uskrs, Božić, obljetnice poslodavca i sl., bez obzira jesu li u općem aktu poslodavca određene kao osnove za raspodjelu plaća, 6. primanja u ime naknada troškova (terenski dodatak, naknada za odvojeni život i sl.), 7. naknade isplaćene za izume i tehnička unapređenja ostvarena na radu ili u svezi s radom i 8. premije osiguranja koje poslodavac plaća za radnike po osnovi osiguranja života i dodatne mirovine te dopunskog zdravstvenog osiguranja i slično.

33. Dakle, zbog primanja koja ne ulaze u osnovicu za obračun naknade plaće za vrijeme bolovanja moguće je postojanje izgubljene zarade i kod ozljede na radu.

34. Tužiteljica je financijskim vještačenjem dokazala postojanje te razlike, pa je tuženik trebao dokazati svoje tvrdnje iz kojih bi proizlazilo da je ta razlika mogla nastati zbog primanja koja tužiteljica po redovitom tijeku stvari ne bi ostvarila da je radila u periodu u kojemu je bila na bolovanju ili zbog pogrešnog obračuna naknada plaća od strane poslodavca, koji je tuženikov osiguranik, ali on to nije učinio, pa je ovaj sud zaključio da predmetna razlika nije nastala zbog primanja koja tužiteljica po redovitom tijeku stvari ne bi ostvarila da je radila u periodu u kojemu je bila na bolovanju ili zbog posljedica pogrešnog obračuna naknada plaća (čl. 221.a ZPP-a).

35. Naime, očitovanjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje o tome da je tužiteljici priznata predmetna ozljeda kao ozljeda na radu i da je poslodavac bio dužan isplatiti tužiteljici 100% naknade plaće, a koje mu onda refundira Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, tuženik nije dokazao da je predmetna razlika nastala kao posljedica primanja koja tužiteljica po redovitom tijeku stvari ne bi ostvarila da je radila u periodu u kojemu je bila na bolovanju ili kao posljedica pogrešnog obračuna naknade plaće.

36. Ni spis, HZZO-a koji se odnosi na bolovanje tužiteljice (str. 248-266 spisa), a u koji je ovaj sud izvršio uvid na prijedlog tuženika, ne sadrži nikakve podatke na temelju kojih bi ovaj sud mogao pouzdano zaključiti da je predmetna razlika nastala kao posljedica primanja koja tužiteljica po redovitom tijeku stvari ne bi ostvarila da je radila u periodu u kojemu je bila na bolovanju ili kao posljedica pogrešnog obračuna naknada plaća.

37. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i 158. st. 2. ZPP-a.

38. Prema vrijednosti predmeta spora iz tužbe od ukupno 10.555,13 eura (79.527,61 kuna), tužiteljica je uspjela u osnovi sa 100%, a u visini sa 72,12% (dosuđenih 2.303,50 eura i tijekom postupka isplaćenih 5.308,91 eura = 7.612,41 eura od 10.555,13 eura), pa je uspjeh tužiteljice prema toj vrijednosti predmeta spora 86,06% (172,12:2), a tuženika 13,94%, pa kada se od uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika, tada se iskazuje pozitivna razlika od 72,12% u korist tužiteljice.

39. Stoga je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT), sastava podnesaka od 30.3.2021., 9.6.2023., 12.12.2023. od po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1, OT), zastupanja na ročištu od 9.2.2022. od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT) i sastava podneska od 9.1.2024. od 50 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), ukupno 550 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 1.100,00 eura, a razmjerno razlici uspjeha u korist tužiteljice (72,12%) 793,32 eura.

40. Pritom valja kazati da tužiteljici nije priznat trošak prijedloga za nagodbu, budući da se ne radi o podnesku u nekom od postupaka iz čl. 32. OT. 41. Nije joj priznat ni trošak sastava podneska od 10.12.2023., jer taj podnesak nije bio potreban za vođenje ove parnice, budući da nije bilo objektivne zapreke da sve izneseno u tom podnesku tužiteljica iznese već u podnesku od 9.6.2023., za koji joj je priznat trošak, pa je za zaključiti da taj podnesak nije bio potreban za vođenje ove parnice.

42. Nadalje, prema konačnoj vrijednosti predmeta spora od 6.322,19 eura, tužiteljica je uspjela u osnovi sa 100%, a u visini sa 36,44% (2.303,50 eura od 6.322,19 eura), pa je uspjeh tužiteljice prema toj vrijednosti predmeta spora 68,22% (136,44:2), a tuženika 31,78%, pa kada se od uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika, tada se iskazuje pozitivna razlika od 36,44% u korist tužiteljice.

43. Stoga je tužiteljici priznat trošak sastava podneska od 18.3.2024. od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT) i zastupanja na ročištu od 3.12.2024. od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), ukupno 200 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 400,00 eura, a razmjerno razlici uspjeha u korist tužiteljice (36,44%) 145,76 eura.

44. Ukupnom trošku tužiteljice za zastupanje po punomoćnici odvjetnici valjalo je pribrojiti u cijelosti priznati trošak medicinskog i financijskog vještačenja u ukupnom zahtijevanom iznosu od 846,00 eura (3.600,00 kuna + 900,00 kuna + 250,00 eura).

45. Nadalje joj je valjalo pribrojiti razmjerni trošak sudske pristojbe na tužbu, prema vrijednosti predmeta spora iz tužbe, u iznosu od 109,62 eura (72,12% od 152,00 eura po Tar. br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine", broj: 53/19.) i razmjerni trošak sudske pristojbe na ovu presudu, prema konačnoj vrijednosti predmeta spora, u iznosu od 39,96 eura (36,44% od 109,67 eura po Tar. br. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine", broj: 37/23.).

46. Stoga, ukupno priznati trošak tužiteljice, koji joj je dužan nadoknaditi tuženik, iznosi 1.934,66 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 23. lipnja 2025. do isplate (čl. 27. u vezi s čl. 107. st. 2. ZID ZPP-a, "Narodne novine", broj: 80/22.).

47. Odluka o stopi zakonske zatezne kamate temelji se na odredbama čl. 29. st. 2. i 7. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23.).

48. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Zagrebu 23. lipnja 2025.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

DNA:

I. Pun. tužiteljice uz rj. na platež pristojbe na tužbu (152,00 eura) i na presudu (109,67 eura)

II. Pun. tuženika