REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Pr-118/2024-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Danieli Subotić Biondić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupanog po punomoćnici Ramoni Karakaš- Kovačević, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika TEHNOMONT BRODOGRADILIŠTE PULA d.o.o. Pula, OIB: 36173983291 Ulica Fižela 6, zastupanom po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Emir Kulenović i Alma Kulenović, odvjetnicima iz Pule, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave dana 19. svibnja 2025., održane u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ramone Karakaš- Kovačević, odvjetnice iz Slavonskog Broda i zamjenice punomoćnice tuženika Biljane Grozdanić Pilat, odvjetnice iz Pule, te presude objavljene 23. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku TEHNOMONT BRODOGRADILIŠTE PULA d. o. o., Pula, Ulica Fižela 6, OIB: 36173983291 da tužitelju MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime brutto naknade za iskorišteni godišnji odmor prema Zakonu o radu 2.837,49 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja odgovara visini eskontne stope HNB-a uvećanoj za 5% poena od 03. 04. 2012. do 31. 07. 2015., a od 01. 08. 2015. do 31. 12. 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01. 01. 2023. do 30.12.2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3% poena pri čemu se za prvo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1.srpnja te godine na iznose, kako slijedi:

-na iznos od 507,84 EUR-a od 15. 01. 2014. do isplate

-na iznos od 169,28 EUR-a od 15. 02. 2014. do isplate

-na iznos od 433,54 EUR-a od 15. 05. 2014. do isplate

-na iznos od 861,30 EUR-a od 15. 09. 2014. do isplate

-na iznos od 87,88 EUR-a od 15. 01. 2015. do isplate

-na iznos od 345,53 EUR-a od 15. 05. 2015. do isplate

-na iznos od 432,12 EUR-a od 15. 08. 2015. do isplate, sve u roku od 15 dana. II Nalaže se tuženiku TEHNOMONT BRODOGRADILIŠTE PULA d. o. o., Pula, Ulica Fižela 6, OIB: 36173983291 da tužitelju MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime brutto razlike plaće ( Tablica 1 dopuna radni staž ) 6.115,57 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja odgovara visini eskontne stope HNB-a uvećanoj za 5% poena od 03. 04. 2012. do 31. 07. 2015., a od 01. 08. 2015. do 31. 12. 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01. 01. 2023.do 30.12.2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3% poena pri čemu se za prvo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1.srpnja te godine na iznose , kako slijedi:

-na iznos od 167,39 EUR-a od 15. 12. 2013. do isplate

-na iznos od 224,25 EUR-a od 15. 01. 2014. do isplate

-na iznos od 300,08 EUR-a od 15. 02. 2014. do isplate

-na iznos od 260,48 EUR-a od 15. 03. 2014. do isplate

-na iznos od 274,69 EUR-a od 15. 04. 2014. do isplate

-na iznos od 211,49 EUR-a od 15. 05. 2014. do isplate

-na iznos od 284,14 EUR-a od 15. 06. 2014. do isplate

-na iznos od 260,41 EUR-a od 15. 07. 2014. do isplate

-na iznos od 290,42 EUR-a od 15. 08. 2014. do isplate

-na iznos od 138,90 EUR-a od 15. 09. 2014. do isplate

-na iznos od 277,79 EUR-a od 15. 10. 2014. do isplate

-na iznos od 288,83 EUR-a od 15. 11. 2014. do isplate

-na iznos od 260,96 EUR-a od 15. 12. 2014. do isplate

-na iznos od 284,20 EUR-a od 15. 01. 2015. do isplate

-na iznos od 285,41 EUR-a od 15. 02. 2015. do isplate

-na iznos od 249,48 EUR-a od 15. 03. 2015. do isplate

-na iznos od 256,11 EUR-a od 15. 04. 2015. do isplate

-na iznos od 231,58 EUR-a od 15. 05. 2015. do isplate

-na iznos od 269,09 EUR-a od 15. 06. 2015. do isplate

-na iznos od 287,05 EUR-a od 15. 07. 2015. do isplate

-na iznos od 234,86 EUR-a od 15. 08. 2015. do isplate

-na iznos od 269,09 EUR-a od 15. 09. 2015. do isplate

-na iznos od 287,05 EUR-a od 15. 10. 2015. do isplate

-na iznos od 221,81 EUR-a od 15. 11. 2015. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku TEHNOMONT BRODOGRADILIŠTE PULA d. o. o., Pula, Ulica Fižela 6, OIB: 36173983291 da tužitelju MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime brutto razlike plaće ( prekovremeni nalaz Prilog 1 Tablica 1 glavni nalaz ) 488,40 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja odgovara visini eskontne stope HNB-a uvećanoj za 5% poena od 03. 04. 2012. do 31. 07. 2015., a od 01. 08. 2015. do31. 12. 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01. 01. 2023. do 30.12.2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3% poena pri čemu se za prvo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1.srpnja te godine na iznose, kako slijedi:

-na iznos od 19,36 EUR-a od 15. 12. 2013. do isplate

-na iznos od 26,40 EUR-a od 15. 01. 2014. do isplate

-na iznos od 37,84 EUR-a od 15. 02. 2014. do isplate

-na iznos od 22,00 EUR-a od 15. 03. 2014. do isplate

-na iznos od 23,76 EUR-a od 15. 04. 2014. do isplate

-na iznos od 13,20 EUR-a od 15. 05. 2014. do isplate

-na iznos od 22,88 EUR-a od 15. 06. 2014. do isplate

-na iznos od 15,84 EUR-a od 15. 07. 2014. do isplate

-na iznos od 20,24 EUR-a od 15. 08. 2014. do isplate

-na iznos od 9,68 EUR-a od 15. 09. 2014. do isplate

-na iznos od 19,36 EUR-a od 15. 10. 2014. do isplate

-na iznos od 19,36 EUR-a od 15. 11. 2014. do isplate

-na iznos od 17,60 EUR-a od 15. 12. 2014. do isplate

-na iznos od 54,56 EUR-a od 15. 01. 2015. do isplate

-na iznos od 18,48 EUR-a od 15. 02. 2015. do isplate

-na iznos od 11,44 EUR-a od 15. 03. 2015. do isplate

-na iznos od 21,12 EUR-a od 15. 04. 2015. do isplate

-na iznos od 14,08 EUR-a od 15. 05. 2015. do isplate

-na iznos od 15,84 EUR-a od 15. 06. 2015. do isplate

-na iznos od 19,36 EUR-a od 15. 07. 2015. do isplate

-na iznos od 15,84 EUR-a od 15. 08. 2015. do isplate

-na iznos od 15,84 EUR-a od 15. 09. 2015. do isplate

-na iznos od 19,36 EUR-a od 15. 10. 2015. do isplate

-na iznos od 14,96 EUR-a od 15. 11. 2015. do isplate, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se tužba u dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata koje teku:

-na iznos od 269,09 EUR-a od 15. 09. 2015. do isplate

-na iznos od 287,05 EUR-a od 15. 10. 2015. do isplate

-na iznos od 221,81 EUR-a od 15. 11. 2015. do isplate.

II Nalaže se tuženiku TEHNOMONT BRODOGRADILIŠTE PULA d. o. o., Pula, Ulica Fižela 6, OIB:36173983291 da tužitelju MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 2.481,81 eur tekućom od 23. lipnja 2025. do isplate sve u roku od 15 dana.

III Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 13.11.2013. do 26.10.2015. na poslovima brodocjevara. Temeljem Ugovora o upućivanju na privremeni rad u SR Njemačku rad da je obavljao u SR Njemačkoj te je ostvario pravo na godišnji odmor u 2014. i 2015. godini. Tuženik tužitelju da nije isplatio naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora u 2014. i 2015. godini temeljem čl. 81. Zakona o radu u visini prosječne plaće isplaćene u posljednja tri mjeseca. Temeljem Čl. 3. Ugovora o radu na određeno vrijeme tuženik da je bio dužan tužitelju plaćati plaću i naknade plaće uvećanu za 0,5% za svaku godinu radnog staža ali mu nije plaćao. Tužitelj da ima 32 godine radnog staža te da ima pravo na uvećanje plaće i naknade plaće za 16%. Nadalje navodi da je kod tuženika radio prekovremeno, subotom i praznicima pa da ima pravo na uvećanu plaću za rad prekovremeno, subotom i praznicima temeljem čl. 86. Zakona o radu, a što tuženik nije platio, pa sukladno svemu navedenom potražuje od tuženika pojedine neisplaćene odnosno manje isplaćene plaće i to za period od 13.11.2013. do 26.10.2015. te neisplaćene naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora u 2014. i 2015. godini. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom, podneskom od 15. siječnja 2025. (list 303- 310 spisa) tužitelj potražuje od tuženika kako je to pobliže opisano u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su tužbeni navodi i tužbeni zahtjev neosnovani u cijelosti. Tužitelj tužbenim zahtjevom da traži isplatu iznosa od 2.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate, a sve "na ime naknade plaće za godišnji odmor u 2014. i 2015. te na ime razlike plaće u razdoblju od 13.11.2013. do 26.10.2015. godine". Ovakav tužbeni zahtjev da je neuredan i nepodoban za daljnje postupanje te je u suprotnosti s odredbom čl. 186. st. 1. Zakona o parničnom postupku koji propisuje da tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja. Odredbom čl. 299. st. 1. istog Zakona propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđenje tih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima druge strane. Iz tužbenih navoda da ne proizlazi na temelju čega tužitelj traži upravo iznos od 2.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, niti zbog čega zahtijeva isplatu u kunskoj protuvrijednosti. Takav zahtjev da je u izravnoj suprotnosti sa točkom 5. tužbe u kojoj sam tužitelj navodi da "…nema saznanja o visini konačnog potraživanja…" te da "…paušalno postavlja tužbeni zahtjev…". Nadalje da nije jasno koji iznos tužitelj zahtjeva po osnovi naknade plaće za godišnji odmor u 2014. i 2015. godini, a koji po osnovi razlike plaće za vrijeme trajanja radnog odnosa kod tuženika niti o kojim je to mjesečnim iznosima riječ i kada isti dospijevaju. Tužbeni zahtjev da je u potpunosti nejasan, neodređen, u suprotnosti s navodima iz tužbe te u cijelosti nepodoban za postupanje. Slijedom navedenog tuženik predlaže da naslovni sud vrati tužitelju tužbu na ispravak i dopunu. U slučaju da stranka ne raspolaže potrebnim podacima za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva, zakonodavac je odredbama Zakona o parničnom postupku predvidio institut tzv. stupnjevite tužbe pa se u vezi navedenog postavlja pitanje i tužiteljevog pravnog interesa za podnošenje ove tužbe jer isti očito ne zna da li je došlo do povrede kojeg od njegovog prava već se nada da će naslovni sud po službenoj dužnosti to utvrditi te umjesto njega odrediti tužbeni zahtjev o kojem se raspravlja. S druge strane, zbog ovakvog tužiteljevog postupanja, tuženik da nije u mogućnosti očitovati se na tužbene navode, sve pod prijetnjom gubitka prava na iznošenje svih navoda, činjenica i okolnosti najkasnije do završetka prethodnog postupka, jer mu nisu poznate sve činjenice na kojima tužitelj temelji svoje navode. Tužitelj ne samo da je postavio neuredan i neodređen tužbeni zahtjev nego niti u tužbi ne navodi činjenice i okolnosti na kojima taj svoj zahtjev temelji, iako su mu iste poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate. Izaslani ili upućeni radnici su radnici koje tuženik šalje u drugu državu, u ovom slučaju SR Njemačku radi obavljanja poslova određenog radnog mjesta u određenom vremenskom razdoblju pri čemu radnik i dalje ostaje obuhvaćen sustavom socijalnog osiguranja države iz koje je izaslan te za njega postoji obveza plaćanja doprinosa za socijalno osiguranje države iz koje je izaslan. Istovremeno poslodavac, u ovom slučaju tuženik, mora za takvog radnika osigurati iste uvjete zaposlenja kakvi su na snazi u zemlji domaćina. Ispunjenje te obveze nadziru nadležna tijela SR Njemačke te u odnosu na tuženikovo postupanje nije nikada utvrđena bilo kakva povreda radnopravnih propisa. Tuženik da je s tužiteljem zasnovao radni odnos temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme, a sve kako bi isti uopće mogao biti upućen na rad u SR Njemačku. Parnične stranke da su ugovorom o radu ugovorile način i visinu isplate plaće za godišnji odmor, a tužitelj da je svojim potpisom pristao na takvo uređenje radnog odnosa. Takvo ugovorno utanačenje nije u suprotnosti s kogentnim odredbama Zakona o radu te je svakako ugovoreno u korist radnika, ovdje tužitelja, jer je istome unaprijed, u obliku akontacije, isplaćivana naknada za korištenje godišnjeg odmora, neovisno o tome da li je godišnji odmor korišten ili ne. Takav način isplate da predviđa mogućnost da kada radnik ne bi koristio godišnji odmor da bi unaprijed dobivao kroz povećanu satnicu naknadu za godišnji odmor. Iz dostavljenih obračunskih lista da je jasno vidljiv način obračuna naknade za godišnji odmor gdje su na dnu svake liste jasno vidljivi parametri i način obračuna te naknade. Počevši od obračuna plaće za ožujak 2014., a kako bi se izbjegli nesporazumi oko način obračuna naknade za godišnji odmor. Zaključno, tužitelj je plaću dobivao u skladu s propisima SR Njemačke temeljem Ugovora o upućivanju na privremeni rad u SR Njemačku i odredbama provedbenih propisa SR Njemačke. Sukladno Međunarodnom ugovoru – Uredbi o objavi sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Savezne Republike Njemačke o zapošljavanju radnika trgovačkih društva sa sjedištem u [adresa] radi izvođenja investicijskih radova, preduvjeti i pretpostavke prema međudržavnim sporazumima da su ispunjeni u trenutku kada radnik prema radnom ugovoru za jednokratan posao dobije izračunatu neto plaću u odgovarajućoj branši bez odbitaka, što je uvjet i za dozvolu za boravak i rad, a plaćom se smatraju svi primici koje poslodavac u novcu ili naravi isplaćuje ili daje radniku po osnovi radnog odnosa, a uključuje i naknadu za godišnji odmor ispaćenu u vidu akontacije. Iz dostavljene dokumentacije, i to Ugovora o radu na određeno vrijeme od 13. svibnja 2014. godine, Ugovora o upućivanju na privremeni rad u SR Njemačku od 13. svibnja 2014. te obračuna plaća, vidljiva su brojna materijalna prava koja su priznata radniku. Za vrijeme trajanja zaposlenja u inozemstvu, tuženik je tužitelju u cijelosti osigurao jednake uvjete zapošljavanja onima u zemlji domaćinu sukladno Uvjetima za rad i kolektivnim ugovorima i pravnim propisima za izaslane (ustupljene) radnike na određeno vrijeme objavljenim od strane ZOLL-a/Carine i Saveznog ministarstva financija, a koji se odnose na minimalno vrijeme odmora, maksimalno radno vrijeme, plaćeni godišnji odmor i plaću. Slijedom svega navedenog, nije jasno temeljem čega bi tužitelju pripadalo pravo na uvećanje za 0,5% budući da navedeno pravo nije propisano nikakvim kogentnim propisom. Ni ugovorom o radu, ni odredbama Zakona o radu te nijednim drugim aktom nije propisana tužiteljeva obveza isplate uvećane plaće za rad subotom. Iz tužiteljevih navoda da ne proizlazi kojim je praznicima radio, a da mu za to nije plaćeno pa stoga se u ovom dijelu nije moguće očitovati. Što se tiče navoda o tome da mu nije isplaćena uvećana plaća za prekovremeni rad, tuženik upućuje na točke 162, 163 i 171 obračuna plaće iz kojih je vidljivo da tuženik svojim radnicima isplaćuje tzv. premije te da potom obračunava tzv. korekciju satnice u točki 199. Na navedeni način tuženik svojim radnicima obračunava i isplaćuje uvećanu satnicu za prekovremeni rad te za eventualni rad praznicima. Budući da tužitelj nije dokazao ni osnovu, ni visinu tužbenog zahtjeva, kao niti svoje tvrdnje dokazao odgovarajućim činjenicama na kojima temelji svoj zahtjev, dokaze kojima utvrđuju te činjenice, to tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i obveže tužitelja da nadoknadi tuženiku parnični trošak.

3. U dokaznom izvršen je uvid u ugovor o radu (list 5), ugovor o upućivanju na privremeni rad u SR Njemačku (list 6), izjavu – obavijest o prestanku radnog odnosa (lis t7), rješenje o godišnjem odmoru (list 8), obračunske liste (list 9-31), potvrdu HZMO-a (list 32-37), preslik radne knjižice (list 38-40), aneks ugovora o upućivanju na privremeni rad u SR Njemačku (list 48-49), sudske odluke (list 54-79), dokumentaciju (list 80-104), evidencije (list 108-110), proveden je dokaz saslušanjem TI, svjedoka AI, tužitelja (list 110-112, 115-116), provedeno je vještačenje po vještaku financijske struke Bojani Galinac (list 125-137), provedena je dopuna nalaza i mišljenja po vještaku Bojani Galinac (list 147-151), izvršen je uvid u Pravilnik o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće i otpremnine (list 181-189), izvršen je uvid u odluku VRSH broj Rev-183/20 od 27.09.2020. (list 214 – 219), u sudske odluke (list 219-238), izvršen je uvid u očitovanje Galprom d.o.o. (list 239-241), proveden je dokaz saslušanjem vještaka Bojane Galinac (list 244-246), izvršen je uvid u Pravilnik upućivanja radnika na privremeni rad u inozemstvo, u dokument (list 313), saslušan je kao svjedok TI (list 322-323) te je izvršen uvid u svu dokumentaciju priležeću spisu.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

5. Presudom Naslovnog suda posl. broj Pr-190/2016 od 11. srpnja 2023. naloženo je tuženiku da tužitelju na ime bruto naknade za godišnji odmor isplati iznos od 2.837,49 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos teče od dospijeća pa do isplate dok je s dijelom zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos od 269,09 eur od 15. rujna 2015. do isplate te koje na iznos od 287,05 eur teku od 15. listopada 2015. pa do isplate i na iznos od 221,81 eur od 15. studenog 2015. do isplate tužitelj odbijen (točka I izreke), nadalje je naloženo tuženiku tužitelju isplatiti na ime bruto razlike plaće iznos od 6.115,57 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate (točka II izreke) dok je točkom III naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime bruto razlike plaće iznos od 488,40 eur sve sa zakonskim zateznim kamatama. Odlukom Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž R-37/2024 od 29. kolovoza 2024. ukinuta je navedena presuda Naslovnog suda osim u dijelu pod točkom I izreke kojim je odbijena zahtjev za isplatu zateznih kamata koje teku na iznose od 269,09 eur, 287,05 eur i 221,81 eur pa je u ukinutom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

6. Prije svega valja napomenuti kako je sud rješenjem na zapisniku od 17. siječnja 2025. dopustio preinaku tužbenog zahtjeva učinjenu podneskom od 26. travnja 2023. i 15. siječnja 2025. godine jer je ocjena suda da je isto svrsishodno za konačno rješavanje međusobnih odnosa stranaka, a konačno tužitelj je tužbeni zahtjev preinačio nakon provedenog financijskog vještačenja i dopuna istog kada je tužitelj tek bio i u mogućnosti određeno po visini postaviti tužbeni zahtjev.

7. Između stranaka nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 13.11.2013. do 26.10.2015., te da je temeljem Ugovora o upućivanja na privremeni rad u SR Njemačku radio za tuženika u SR Njemačkoj kako to proizlazi iz navedenih ugovora (list 5 i 6 spisa).

8. Sporno je da li tužitelju pripada pravo na naknadu za godišnji odmor za razdoblje koje potražuje tužbom, a sporno je i da li je tuženik ispravno obračunao i isplatio tužitelju plaću u cijelosti, da li je tužitelj radio prekovremeno, subotom, nedjeljom i drugim neradnim danima te da li mu je tuženik za isto ispravno obračunao i isplatio plaću.

9.Tužitelj MI u svom je iskazu naveo da je kod tuženika bio zaposlen od 13.11.2013. do 26.10.2015. na radnom mjestu cjevar i da je radio na gradilištu u Njemačkoj u Papenburgu, a prije toga i u Flensburgu. Raditi da je počeo kod tuženika nakon telefonskog kontata sa tuženikom zanimajući se kolika je satnica i koje poslove bi radio. Tom prilikom da mu je rečeno da će biti plaćen 11 eura po satu. On to da je shvatio kao čistu satnicu i da tu ne ulazi ništa drugo, nitko da mu nije spominjao da li je to neto ili bruto, pa da je on smatrao da je to neto a da je znao da je to nešto drugo da ne bi sigurno bio pristao na taj iznos. Nakon što mu je pokazan ugovor o radu te ugovor o upućivanju na rad sa lista 5 i 6 spisa odgovorio je na upit da li je ispod njegov potpis da je potpis sličan njegovom potpisu ali da se ne sjeća da je to potpisao. Poslodavac da mu je najprije rekao da će najprije potpisati ugovor pa da će mu poslati, a kasnije su mu poslali. Na ukazivanje da su ugovori koji su mu pokazani dostavljeni od strane njegove punomoćnice navodi da je on dao te ugovore svojoj punomoćnici i to nakon što su isti bili potpisani i to da je bilo kada je već bio počeo raditi u Njemačkoj. Na upit suda da li je bilo ugovoreno da se plaća 0,5% uveća za svaku godinu radnog staža naveo je da je to ono što je ostalo sporno, da mu nikada nije bilo isplaćivano a a isto tako da mu nije bilo prikazano niti u obračunskoj listi. Dalje je naveo da se radilo subotom i nedjeljom međutim to da nikada nije bilo prikazivano na taj način u obračunskoj listi već je za subotu znalo biti napisano 24 x satnica, te da je smatrao da su to bile 3 radne subote. Odgovarajući na na upit suda da li mu je prekovremeni rad plaćen naveo je da je plaćena satnica ali da mu nije plaćen prekovremeni rad kako je to trebalo biti po propisima plaćeno, odnosno da mu nisu plaćena propisana uvećanja za prekovremeni rad i zato on to da potražuje jer smatra da mu to po zakonu pripada. Što se tiče godišnjeg odmora naveo je da ga nikad nije koristio, kada je odlazio u Hrvatsku to da mu nitko nije plaćao a koliko zna godišnji odmor da mu nije isplaćivan niti na drugi način odnosno nije mu rečeno da će mu godišnji biti plaćen kroz satnicu. Isto da nije nikad vidio da bi to bilo prikazano na platnim listama a platne liste da su mu uredno uručivane. Dalje je naveo da je voditelj gradilišta vodio evidenciju rada, te da se ista uredno vodila i za subotu i nedjelju, te da nema primjedbu za ono što se količinski radilo, ali da mu je plaćena čista satnica a ne kako je trebalo biti prema zakonu. Ono što zamjera u organizaciji poslova da mu je usred dana dolazio pretpostavljeni i kazao mu da mora otići kući jer da nema trenutno posla ili bi ga pretpostavljeni nazvao i rekao mu da sutra ne mora doći na posao jer da nema posla. Takvo postupanje da smatra neorganizacijom jer je poslodavac bio dužan osigurati posao. Dalje je naveo da je radio i praznicima no i tada da su mu za to plaćeni čisti sati, a u situacijama kada su ga znali poslati kući jer nema posla ostatak sati koje je odradio da mu nisu plaćeni. Na upit pun. tuženika da li je primijetio u čl. 5. Ugovora o upućivanja na rad da je u satnicu i koju dobiva za rad u SR Njemačkoj uključena i naknada za godišnji odmor naveo je da je to i primijetio međutim da nije razumio na koji način je uključeno jer da nije uspio isčitati iz platne liste, očekivao je da će biti navedeno 2 dana godišnja odmora x toliko sati i da će mu na taj način biti pisano. Nikoga nije pitao pojašnjenje te i to zato što živi u društvu gdje je nezahvalno pitati takva pojašnjenja. Na pokazivanje tužitelju obračunsku listu za mjesec listopad (list 19 spisa) te na upit tuženika da li je primijetio na dnu liste pod stavkom "godišnji odmor" što je navedeno odnosno iskorišteno dana, tužitelj je naveo da je vidio ali da iz gornjeg dijela platne liste nije vidio gdje je taj novac obračunat. Na upit tuženika da li je primijetio u obračunskim listama naznačene premije naveo je da je ali nikad nije uspio doći do pretpostavljenoga da mu objasni šta to konkretno znači. Na upit tuženika da li je primijetio u Aneksu ugovora o upućivanju da je navedena ugovorena satnica 9,20 eura bruto navodi da je primijetio te na daljnji upit da li mu je bilo čudno obzirom je usmeno dogovorio 11 eura neto navodi da se takve stvari dešavaju, da je morao raditi i da nije ništa pitao. Šta se tiče broja odrađenih sati da nije sporno jer je on sebi vodio evidenciju. Ono što je vodio to da mu je plaćeno ali da bi htio da mu se plati u visini zakona. Dalje je naveo da se ne može izjasniti koliko mu tuženik duguje jer nije računao. Primjer radi dalje navodi kada je bio upućen na rad u Hamburg gdje bi radio 2 dana nakon toga došao bi pretpostavljeni i pitao radnike koliko sati imaju i onda im budu isplaćeni čisti sati.

10. Iz iskaza SI saslušanog u vrijeme kada je bio zakonski zastupnik tuženika proizlazi da da je slušao iskaz tužitelja, da zaposlenici kao i tužitelj nisu imali nikakvih primjdbi dok su radili kod tuženika, te da su tek po prestanku radnog odnosa ustajali sa zahtijevima i tužbama. Prije svega svjedok se osvrnuo u iskazu na satnicu navodeći da iz Aneksa proizlazi da je satnica 9,7 eura bruto o čega se plaća 20% poreza u Njemačkojj, tako da neto satnica izlazi od 7,8 do 8 eura. Kod tužitelja da je na platnoj listi za listopada 2014. uočio da je radio oko 200 sati, te da ako bi se isto pomnožilo sa okruglo 8 eura to da bi izašlo 1.600 eura neto dok da je tužiteju iplaćeno 2.160 eura neto, dakle preko 500 eura više. Smatra da je iz same papirologije vidljivo što je i kako ugovoreno. Što se tiče godišnjeg odmora njega da su ugovorili kroz satncu što da je u skladu sa njemačkim propisima i to da se jasno navodi u ugovoru, a što se tiče povećanja od 0,5% po godini rada kao i prekovremene sate isti da su plaćeni upravo u ovom uvećanju kada se vidi razlika izmeđ čiste satnice i odrađenih broja sati, odnosno tu da je nastala razlika koju je tužitelj dobio kao više isplaćenu plaću. Naveo je da uredno kod tuženika vode evidenciju odrađenih sati, te da je radnici i sami vode, te da do odstupanja može doći za sat ili dva. Evidencije da su se uredno vodile, a pogreške da su se ispravljale u narednom mjesecu. Dalje je naveo da u Njemačkoj rade već 50-ak godina, da imaju trenutno 300 zaposlenih, da prolaze rigorozne kontrole i od strane porezne uprave i od strane ureda za rad, te da nikada nisu imali nikakvih primejbi niti su ustanovljene neke nepravilnosti. Zaključno navodi da je ugovor tužitelja jednak kao i ugovori ostalih radnika tuženika.

10.1. Dodatno saslušan kao svjedok TI je u svom iskazu naveo da se prije svega prisjetio svog iskaza datog 02.07.2017. i da u cijelosti ustraje kod tog iskaza. Želi samo nadodati da je svaki radnik koji je bio upućen na rad u Njemačku imao na uvid dokumentaciju temeljem koje se vršila isplata i ako bi se ponekad neka greškica desila to se ispravljalo. Kada mu se ukazuje na iskaz u dijelu gdje navodi da se potraživanje tužitelja od 0,5% uvećanja plaće za svaku godinu staža isplaćivalo kao premija te na upit suda zbog čega se isto prikazivalo baš kao premija, navodi da to može objasniti jedino pretpostavkom što je obračune plaća u to vrijeme vršio knjigovodstveni biro Ingra pa je moguće da su oni u tom sustavu za obračun plaća imali isto kao tako označeno. Naime i tada kao i danas ograničeni tjedni broj sati koji se može odraditi je propisan zakonom u Njemačkoj slično kao i u Hrvatskoj, a moguće i strože se vodi računa o tome, a radnicima je bilo u interesu da odrade što više prekovremenih kako bi u tom smislu bila što veća plaća pa se znalo navedeno prikazivati na isti način dakle kroz premiju. To je jedino objašnjenje koje može dati zbog čega bi se ta uvećanja plaće prikazivala terminom premija. Što se tiče pak plaćanja godišnjih odmora isto se vršilo uplatom kroz mjesečnu satnicu, a na ukazivanju suda da to nije uobičajeno navodi da je u Republici Njemačkoj to upravo uobičajen način isplate godišnjih odmora. Na upit tuženika zbog čega bi za Tehnomont bilo takvo akontativno plaćanje godišnjih odmora uobičajeno navodi da je većina tih radnika koristila godišnji za vrijeme Uskrsa i Božića pa obzirom se radilo o velikoj količini radnika prihodi nisu pokrivani za ta razdoblja pa je na ovaj način bilo jednostavnije za tvrtku Tehnomont, prije svega za likvidnost. Nije bio osobno prisutan kada bi se pregovaralo niti sa ostalim radnicima vezano za visinu plaće, dosta radnika je bilo iz drugih krajeva Republike Hrvatske. Inače ta tvrtka koja je vršila obračun plaće je imala sjedište u [adresa] i sam obračun se vršio u Njemačkoj. On osobno nije donosio nikakve odluke da se radnicima isplaćuje nekakve nagrade, nije bilo uobičajeno da se radnicima daje nagrade već ukoliko bi se radnik iskazao tada bi mu se podigla satnica.

11. Svjedok AI u svom je iskazu naveo da ne poznaje osobno tužitelja te da o predmetu spora nema što za reći ništa više od onoga što je iskazao u predmetu koji se kod ovoga suda vodi pod posl. broj Pr-181/16 iz kojeg iskaza proizlazi (zapisnik Pr-181/16 od 19.06.2017. (list 111 i 112 spisa) da radi kao voditelj gradilišta u Njemačkoj preko gotovo 22 godine. Tužitelja osobno ne poznaje ali ima saznanja o ugovorima koje su radnici sklapali s tuženikom. Nije bio prisutan dok su se ugovori o radu sklapali jer su se isti sklapali u Puli, međutim zna da radnici kad su upućeni na rad u Njemačku su upoznati sa uvjetima rada sa isplatama plaće, naknadama plaće, prekovremenim satima i slično, jer je i zbog uvjeta rada u drugoj državi zahtijevano od radnika specifično ponašanje. Što se tiče prekovremenih sati može reći da obavljanje poslova prekovremeno zavisi o količini posla odnosno o investitoru pa se tako ponekad svaki dan radi prekovremeno a nekada se ne radi prekovremeno jedno dulje vrijeme ali nema pravila. Evidenciju prekovremenih sati vodi rukovoditelj gradilišta a i 90% radnika to vode sami za sebe. Ta evidencija prekovremenih sati šalje se u kancelariju u Kielu gdje se skupe evidencije za sve radnike gradilišta i onda se šalje u Diesardof gdje je knjigovodstveni ured koji vrši obračun plače za sve radnike. Može se dogoditi greška odnosno radnik ima pravo prigovoriti na obračunatu plaću i to se uvijek ako je osnovano uzme u obzir prilikom obračuna slijedeće plaće. Što se tiče naknade za godišnji odmor ta naknada je obračunata akontacijski i isplaćivana je radnicima tokom cijele godine. Koliko mu je poznato za navedeno nije nikada bilo primjedbi a može reći da često prolaze kontrole koje najprije provodi Ured za zapošljavanje u Njemačkoj a kasnije i službe protiv rada na crno. Oni kontroliraju da li su prava radnika u skladu sa zakonskom regulativom, da li su radnici osigurani, da li im je plaćeno mirovinsko, da li su im uredno isplaćivane plaće, naknade i slično. Uvijek prilikom kontrola su obavezni dostaviti dokumentaciju koja se zahtijeva a ukoliko je neki problem pozovu ih i na razgovor. Koliko mu je poznato samo dva puta je prilikom obračuna plaće radniku isplaćena veća plaća (4 sati su bila više isplaćena) ali se provjerom uspostavilo da je došlo do neke pogreške i ostale su kontrole uvijek prošle u redu. S obzirom da su kontrole jako rigorozne, a u slučaju da uopće neke nezakonitosti posljedica je gubitak dozvole za rad na dvije godine pa s obzirom da tuženik dugi niz godina posluje u Njemačkoj bilo bi zaista neozbiljno kada bi zbog neisplate prekovremenih sati ili drugih prava koje pripadaju radnicima riskirao sa gubitkom dozvole. Kada se pita za uvećanje plaće za 0,5% za svaku godinu radnog staža može reći da je taj dio isplaćivan kroz stavku "premije" u obračunima plaće. Tužitelj je radio u Flensburgu i Pepenburgu, a navedeno mu je poznato iz prikupljene dokumentacije vezano za predmet spora. Na daljnji upit da li se radilo praznikom i nedjeljom navodi kako se praznikom nije radilo a nedjeljom samo u slučaju nekih velikih hitnoća odnosno velikih kašnjenja. U M se nedjeljom uopće nije radilo. Postoji kontrola ulaska i izlaska na radilište te mora proći minimum 11 sati između izlaska i slijedećeg ulaska radnika pa nema niti mogućnosti rada više od toga. Predočuje se evidencija rada svjedoku te postavlja pitanje što znače žuto označena polja na evidenciji na što svjedok odgovara da su to vikendi a rozom bojom su označeni Njemački praznici. Na daljnji upit na koji način se označava rad nedjeljom i praznicima odgovara da se u te kućice onda upisuje broj sati. Na daljnji upit koliko tuženik ima radnika u Njemačkoj odgovara oko 305 radnika. Na daljnji upit da li je sa svim radnicima sklopljen jednak ugovor o radu, jednakog sadržaja, odgovara da je. Na upit obzirom je prije iskazao da se blagdanom uopće ne radi dok je sada na pitanje tuženika naveo da se broj radnih sati i blagdanom upisuje u tablice evidencije rada te što je od navedenog točno i da li se onda blagdanom radi ili ne, svjedok odgovara da je kada je odgovarao na pitanje tuženika mislio je na rad nedjeljom a naglašava da se blagdanima nije radilo.

12. Iz tako provedenih dokaza proizlazi a nije niti sporno između stranaka da je tužitelj sa tuženikom sklopio ugovor o radu temeljem kojeg je tužitelj kao radnik upućen na rad u inozemstvu dakle sukladno članku 16. Zakona o radu ( koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, Narodne novine 149/09, dalje ZOR-a), kojim ugovorom i anexom ugovora o upućivanju na privremeni rad u SR Njemačku je između ostalog dogovoreno da će se radniku isplaćivati plaća i ostala primanja u eur prema Pravilniku o upućivanju radnika na privremeni rad u inozemstvu radi izvođenja investicijskih radova (dalje pravilnik) i to po satnici 9,20 Eur po radnom satu. Člankom 10. navedenog Pravilnika utvđreno je pravo radnika na godišnji odmor u trajanju od najmanje 4 tjedna uz dodatne dane kako je određeno istim člankom. Člankom 11. navedenog Pravilnika određeno je da se naknada za godišnji odmor koja radniku pripada za rad u SR Njemačkoj obračunava mjesečno i uključenja je u satnicu koju radnik dobiva za rad u Njemačkoj.

12.1. Odredbom čl. 1. Zakona o radu propisano je da se tim zakonom uređuju radni odnosi u Republici Hrvatskoj, ako drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom koji je sklopljen i potvrđen u skladu sa Ustavom te objavljen, a koji je na snazi nije određeno drugačije. U konkretnoj stvari sud je izvršio uvid u popis međunarodnih ugovora-konkretno sporazuma sa SR Njemačkom, te je utvrđeno da je između Republike Hrvatske i SR Njemačke Uredbom obljavljenom u „Narodnim novinama“- Međunarodni ugovori (broj 14/2002) objavljen Sporazum između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Savezne Republike Njemačke o zapošljavanju radnika trgovačkih društava sa sjedištem u [adresa] radi izvršenja ugovora o izvođenju radova. Konkretnim sporazumom na niti jedan način nije uređeno pitanje niti godišnjeg odmora niti pitanje naknade za isti. Sadržajem navedenog sporazuma prvenstveno je uređeno pitanje izdavanja i valjanosti, te prestanka radnih dozvola za radnike koji se kao radnici trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj upućuju na rad u inozemstvo. Povezano sa tim suprotno navodima tuženika predmetni Pravilnik o upućivanju na rad u inozemstvo nije u nikakvoj korelaciji sa navedenim međunarodnim sporazumom, jer kako je i istaknuto predmetni sporazum ne uređuje kako pitanje godišnjeg odmora, tako ni naknade za godišnji odmor.

13. Tužitelj je za 2014. i 2015. godinu ostvario pravo na godišnji odmor sve sukladno članku 58. i 59. st.1. t. 3 Zakona o radu. Nadalje člankom 60. Zakona o radu propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određnoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjesec. Odredbom čl. 61. Zakona o radu propisano je da je poslodavac dužan radniku u slučaju prestanka radnog odnosa i kada nije iskoristio godišnji odmor u cijelosti isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora. Slijedom svega navedenog jasno proizlazi da naknada za korištenje godišnjeg odmora radniku ne može biti uključena u satnicu koju radnik dobiva za rad u inozemstvu kako to ističe tuženik pozivajući se na članak 11. Pravilnika o upućivanju radnika na rad u inozemstvu, a pored toga i iz obračunskih lista nije vidljivo da bi ista bila uključena u bruto satnicu kako to tuženik tvrdi. Tuženik naime takvu tvrdnju nije na nedvojben način dokazao iako je prema motrištu suda kraj svega naprijed iznijetog teret dokaza takve tvrdnje upravo na tuženiku, kao što je na tuženiku i teret dokazivanja tvrdnji da su pod stavkom „premija“ koje se navode u obračunskim listama tužitelju i ostalim zaposlenicima vršene uplate po drugim osnovama, kao što je prekovremeni rad, a što tuženik isto tako prema ocjeni suda u provedenom postupku nije dokazao a što če nastavno biti obrazloženo. Valja napomenuti kako je stajalište suda da konkretno nema mjesta niti primjeni prava SR Njemačke jer unatoč tome što je plaća isplaćivana u eurima tužiteljeva tražbina temeljena je na ugovoru o radu a dijelom i temeljem Pravilnika o upućivanju radnika na privremeni rad u inozemstvu radi izvođenja investicijskih radova koji Pravilnik je donesen po tuženiku temeljem odredbi (čl. 125.) Zakona o radu.

14. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je vještačenje po vještaku financijske struke Bojani Galinac (list 125-128 spisa). Iz nalaza i mišljenja imenovane vještakinje proizlazi da je tužitelj za razdoblje od 13.11.2013. do 26.10.2015. bio na privremenom radu u SR Njemačkoj, da mu je aneksom ugovora o upućivanju na privremeni rad u SR Njemačku od 11.11.2013. ugovorena bruto satnica 9,20 EUR po radnom satu, da mu je tuženik za vrijeme rada u SR Njemačkoj obračunavao primjenom satnice od 9,70 EUR brto radni sat za sve sate rada (redovni, prekovremeni i naknadu za praznik). Prema pravilniku o upućivanju radnika na privremeni rad u SR Njemačku radi izvođenje investicijskih radova proizlazi da radnik za vrijeme trajanja rada u inozemstvu ima pravo na osnovnu plaću u visini umnoška radnih sati i cijene sata rada iz zaključenog ugovora, pravo na uvećanje cijene sata rada za 1,60 EUR za odrađene noćne sate, da nema pravo na uvećanje plaće za rad subotom, nedjeljom, državnim praznicima i blagdanima u SR Njemačkoj tako i u R. Hrvatskoj, da ima pravo na godišnji odmor u trajanju od 26 radnih dana ukoliko je na radu proveo cijelu godinu odnosno 2,16 dana za svaki puni mjesec, pravo na naknadu plaće za vrijeme trajanja godišnjeg odmora u visini od 1.800,00 EUR ukoliko je u SR Njemačkoj proveo punu godinu pa ukoliko nije onda razmjerni dio a koja naknada je uključena u cijenu sata rada i isplaćuje se mjesečno s plaćom. Iz evidencija prisutnosti na radu proizlazi da je tužitelj za razdoblje od 13.11.2013. do 26.10.2015. odnosno 216 sati koristio godišnji odmor za što mu zasigurno nije isplaćena naknada plaće. Dakle primjenom odredbe iz čl. 18. Pravilnika tužitelj je za razdoblje od 13.11.2013. do 26.10.2015. ostvario pravo na naknadu plaže zbog korištenja (i neiskorištenog) godišnjeg odmora u ukupnom iznosu od 3.461,52 EUR, da mu je naknada plaće isplaćena u djelomičnom iznosu isplatom uvećane satnice od 90,50 EUR od one ugovorene za 3720 radnih sati u ukupnom iznosu od 1.860,00 EUR kako je prikazano po mjesecima u Tabeli br. 1 iz čega proizlazi da je tužitelju manje isplaćena naknada plaće zbog godišnjeg odmora u iznosu od 1.601,52 EUR. Nadalje se navodi da prema Pravilniku tuženika radnik ima pravo na uvećanje plaće po stopi od 15% za rad noću prekovremeni rad, rad nedjeljom i rad na dane blagdana i neradne dane, što znači da primjenom odredbi Zakona o radu pravilnika o radu i ugovorene stanice redovnog rada a prema evidenciji prisutnosti na radu tužitelju je za razdoblje od 13.11.2013. do 26.10.2015. manje isplaćena plaća na ime prekovremenog rada u ukupnom iznosu od 488,40 EUR prikazano po mjesecima u Tabeli br. 2 stupac 4. Za isto razdoblje tužitelju je isplaćena premija umanjena za korekciju satnice u ukupnom iznosu od 10.204,74 EUR prikazan po mjesecima u Tabeli br. 2 stupac 5.

15. U dopuni nalaza i mišljenja (list 157-159 spisa) proizlazi da na okolnost manje isplaćene plaće za godišnji odmor prema Pravilniku o upućivanju radnika na privremeni rad u SR Njemačku naknada plaće za godišnji odmor za 50 radnih dana odnosno 400 radnih sati iznosi 3.461,52 EUR i to iznos od 2.2284,60 EUR na ime 33 radna dana iskorištenog godišnjeg odmora a koja naknada je isplaćena u akontaciji primjenom uvećane satnice za 0,50, iznos od 1.176,92 EUR na ime 17 radnih dana neiskorištenog godišnjeg odmora što znači da je tužitelju manje isplaćena naknada plaće za godišnji odmor u ukupnom iznosu od 1.601,52 EUR a prema izračunu iz osnovnog nalaza. Prema odredbama iz čl. 60. i 61. ZOR-a odredbama iz čl. 81. i 82. ZOR-a (93/14) naknada pače za 50 radnih dana odnosno 400 sati godišnjeg odmora ukupno iznosi 4.341,52 EUR i to iznos od 2.837,49 EUR na ima 33 radna dana iskorištenog godišnjeg odmora koja naknada je isplaćena u akontaciji primjenom uvećane satnice za 0,50 iznos od 1.504,03 EUR, zatim na ime 17 radnih dana neiskorištenog godišnjeg odmora što znači da je tužitelju manje isplaćena naknada plaće za godišnji odmor u ukupnom iznosu od 2.481,52 EUR, a prema izračunu iz Tabele 2 stupac 10 priloga.

16. Iz očitovanja vještaka Bojane Galinac na primjedbe tuženika (list 239-241 spisa) proizlazi da je tužitelj radio kod tuženika u razdoblju od 13.11.2013. do 26.10.2015.g. što znači da je u studenom 2014.g. navršio godinu dana staža kod tuženika uslijed čega mu od tada pripada pravo na dodatak za radni staž obračunat po stopi od 0,5%. U skladu s prednjim, za razdoblje od 13.11.2013. do 26.10.2015.g. tužitelju je manje isplaćena plaća s osnova dodatka za radni staž, sati prekovremenog rada i naknade za godišnji odmor ( iskorišteni i neiskorišteni) računajući u visini prava propisanoj Pravilnikom o upućivanju radnika na privremeni rad u SR Njemačku radi izvođenja investicijskih radova u ukupnom iznosu od 2.191,12 EUR, prikazano pojedinačno po mjesecima u daljnjem prikazu br.1. stupac br.9., ili s osnova dodatka za radni staž, prekovremenih sati i naknade za godišnji odmor (iskorišteni i neiskorišteni) računajući u visini prava propisanoj Zakonom o radu u ukupnom iznosu od 2.599,52 EUR, prikazano pojedinačno po mjesecima u daljnjem prikazu br.1. stupac br.7, i za razdoblje od 13.11.2013. do 26.10.2015.g. tužitelju je isplaćena premija umanjena za korekciju satnice u ukupnom iznosu od 10.204,74 EUR, prikazano pojedinačno po mjesecima u daljnjem prikazu br.1. stupac br.10.

17. Iz iskaza vještaka financijske struke Bojane Galinac proizlazi (list 244-245 spisa) da je očitovanjem od 21.02.2023. vještakinja izvršila kapitulaciju izvršenih izračuna osnovnim nalazom od 14.08.2018. i njegovom dopunom od 23.09.2020. godine s time da je naknada za iskorišteni i neiskorišteni godišnji odmor izvršena u dvije varijante i to u prvoj varijanti primjenom Pravilnika o upućivanju radnika na privremeni rad u Njemačku i u drugoj varijanti primjenom odredbe Zakona o radu iz čega proizlazi da je za razdoblje od 13.11.2013. do 26.10.2015. tužitelju manje isplaćena plaća i naknada plaće za godišnji odmor obračunata temeljem Pravilnika tuženika u ukupnom iznosu od 8.205,49 EUR i u drugoj varijanti računajući naknade za godišnji odmor primjenom odredbi Zakona o radu u ukupnom iznosu od 9.085,49 EUR s time da su na zahtjev tuženika prikazani i iznosi isplaćene premije umanjenje za korekciju satnice u ukupnom iznosu od 10.204,74 EUR. Ostaje otvoreno pravno pitanje da li se manje isplaćena plaća treba prebit sa isplaćenom premijom jer ukoliko je tome tako razlika manje isplaćene plaće nema. Na upit zamj. pun. tuženika da li je vještakinja utvrdila da su iznosi premije koji su plaćeni na bilo koji drugi način oporezovani u odnosu na iznose koji su nesporno prikazane kao plaće vještakinja navodi da su premije isplaćene zajedno sa plaćom iskazane u bruto iznosu te da se u pojedinim mjesecima čak i vršila korekcija bruto satnice plaće. Kod obračuna plaće vještakinja navoda da je uzimala u obzir cijeli radni staž a kako je to uređeno odredbom iz čl. 35. Pravilnika o radu tuženika i to na način uvećanja osnovne plaće po stopi od 0,5% za svaku navršenu godinu ukupnog radnog staža kao što je i navela u točki III današnjeg očitovanja.

18. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka financijske struke kao stručan i objektivan a niti stranke nisu u konačnici imale primjedbe na matematički izračun.

19. Između stranaka je prije svega sporno zašto je tuženik isplaćivao tužitelju veću satnicu od 9,70 eura od one koja se navodi u ugovoru od 9,20 eura i da li ta razlika predstavlja naknadu za godišnji odmor kako to stoji u čl. 4. Ugovora o upućivanju na privremeni rad u Njemačku. Međutim iako to tuženik tvrdi, tuženik ničim isto ne dokazuje niti obračunom godišnjeg odmora, brojem isplaćenih sati tužitelju po osnovi godišnjeg odmora, koji podaci stoga nisu niti mogli biti dostavljeni vještaku. Sukladno tome, prigovori tuženika da je naknada za godišnji odmor tužitelju isplaćeno kroz uvećanu bruto satnicu ovome sudu nije prihvatljiva niti bi takovo postupanje tuženika bilo zakonito. Naime sama tvrdnja da je nešto isplaćeno po osnovi naknade za godišnji odmor bez konkretnih argumenata i dokaza o isplati po toj osnovi nisu dovoljni da bi sud isto prihvatio. Pritom kao što je naprijed navedeno tužitelj je za 2014. i 2015. godinu ostvario pravo na godišnji odmor (čl. 58. i 59. st.1. t. 3 ZOR-a) pa mu prema čl. 60. ZOR-a pripada pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca. Odredbom čl. 7.st. 3. Zakona o radu propisano je da u slučaju da je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije određeno drukčije. Dakle odredbe Zakona o radu koji zakon je jedino moguće u konkretnom slučaju primijeniti jer je za tužitelja povoljnije pravo propisuju prvenstveno pravo tužitelja kao radnika na korištenje godišnjeg odmora tako da ugovaranje odnosno uključivanje naknade za godišnji odmor unaprijed u satnicu je za zaposlenika prema ocjeni ovog suda manje povoljno te uopće protivno odredbama Zakona o radu jer poslodavac je radniku dužan tek u slučaju prestanka radnog odnosa kada nije iskoristio godišnji odmor u cijelosti isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora (čl. 61. ZOR-a).

20. Sukladno navedenom, valjalo je temeljem odredbe čl. 81. Zakona o radu dosuditi tužitelju naknadu za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca pa je valjalo prihvatiti izračun vještaka prema kojem bi tužitelju pripadala naknada za godišnji odmor i to prema dopuni osnovnog nalaza i mišljenja a prema kojoj je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju ukupan iznos za 33 radna dana 2.837,49 eur kako je prikazano u Tabeli 2 stupac 10 dopune nalaza i mišljenja od 25.09.2020. (list 161 spisa) zbog čega je odlučeno kao u toč. I izreke. Tužitelj je očito omaškom potraživao pored iznosa od 2.837,49 eur zakonske zatezne kamate na iznose od 269,09 EUR od 15. 09. 2015. do isplate, na iznos od 287,05 EUR od 15. 10. 2015. do isplate te na iznos od 221,81 EUR od 15. 11. 2015. do isplate u kojem dijelu je zahtjev pravomoćno odbijen presudom Naslovnog suda posl. br. Pr-190/16 od 11. srpnja 2023. potvrđene odlukom Žuapnijskog suda u Velikoj Gorici posl. br-Gž R-37/24 od 29. kolovoza 2024. pa je u tom dijelu zahtjev tužitelja valjalo odbaciti obzirom se radi o presuđenoj stvari, slijedom čega je odlučeno kao u toč. I rješenja.

21. Nadalje je među strankama sporno da li tužitelj ima pravo i da li mu je isplaćen dodatak za radni staž od 0,5% po godini radnog staža. Temeljem čl. 3. Ugovora o radu na određeno vrijeme (list 5 spisa) proizlazi da je tužitelj ugovorio sa tuženikom pravo na dodatak za radni staž i to 0,5% za svaku godinu radnog staža što se prema motrištu ovog suda odnosi na svaku godinu radnog staža kako nedvojbeno i proizlazi iz navedene odredbe a ne kako to tuženik tvrdi da bi tužitelju navedeno uvećanje pripadalo samo za godine radnog staža kod tuženika. Naime osim što bi takvo tumačenje bilo povoljnije za tuženika nije jasno temeljem čega tuženik izvodi takav zaključak. Kako tuženik dostavljenim obračunima plaće nije dokazao da je tužitelju taj dodatak plaćao, niti je taj dodatak obuhvaćen povećanjem satnice na 9,70 eura valjalo je prihvatiti izračun vještaka kako tuženik nije isplatio tužitelju dodatak za radni staž koji je bio u obvezi i to u ukupnom iznosu od 6.115,57 eur prema Tabeli br. 1. stupac 10 (list160 spisa) pa je valjalo usvojiti zahtjev tužitelja po toj osnovi zbog čega je odlučeno kao u toč. II izreke. Naime prema ugovoru o radu proizlazi da su tužitelj i tuženik ugovorili satnicu od 9,20 eura ali kao što je naprijed navedeno u obračunskim listama se kao ugovorena bruto satnica navodi 9,70 eura dok tužitelj u svom iskazu navodi da je sa tuženikom usmeno dogovorio satnicu od čak 11 eura. Kraj svega navedenog a osobito obzirom da tuženik nije na nedvojben način pojasnio zbog čega se u platnim listama kao iznos bruto satnice navodi iznos različit od onog navedenog u Ugovoru o radu, odnosno da li su tim povećanjem satnice tužitelju priznata neka druga prava, isto ne može biti na štetu tužitelju u pogledu prava koja mu pripadaju a koja su predmet ovog postupka, dakle naknada za godišnji odmor, uvećanje satnice za 0,5% za svaku godinu radnog staža te manje isplaćena plaća po osnovu prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanom. Isto tako ostaje otvoreno pravno pitanje da li se manje isplaćena plaća treba prebiti sa isplaćenom premijom jer ukoliko je tome tako razlike manje isplaćene plaće ne bi bilo kako to vještak financijske struke Bojana Galinac navodi u svom nalazu i mišljenju te u svom iskazu. Obzirom premija predstavlja nagradu – stimulaciju radniku to kroz isplatu premije nije moguće vršiti isplatu prekovremenog rada kao što niti kroz akontaciju sukladno naprijed citiranim odredbama Zakona o radu nije dopušteno isplaćivati radniku naknadu za godišnji odmor, a svako drugačije postupanje poslodavca predstavlja ujedno i rizik poslodavca zbog postupanja protivno važećim zakonskim odredbama.

22. Tužitelj nadalje potražuje naknadu za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom i blagdanom. Tuženik nije propisao uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada, rad subotom, nedjeljom već se rad tim danima prikazivao po satnici kao i ostali radni dani po 9,70 eura. Jedino je za praznik prema čl. 6. Pravilnika propisano da se isplaćuje osnovna plaća za inozemstvo. Budući da je odredbom čl. 86. Zakona o radu iz 2009 (što je jednako propisano i čl. 94. Zakona o radu Narodne novine 93/14) propisano pravo radnika na uvećanu plaću za rad nedjeljom, blagdanom, prekovremenom radu i noću, a tuženik nije svojim pravilnicima definirao uvećanje plaće valjalo je analogijom utvrditi kolika bi bila primjerena plaća tužitelja za takav rad sukladno čl. 82 st. 4 ZOR. Kako je Kolektivnim ugovorom za brodogradnju iz 1996. godine propisano pravo na 50% uvećanja za prekovremeni rad, iako taj kolektivni ugovor prema stavu ovog suda nije direktno primjenjiv na radni odnos tužitelja, jer se primjenjivao za brodogradilišta u sanaciji, sud analogijom prihvaća 50% uvećanja za prekovremeni rad tužitelja kao primjerenu plaću sukladno Zakonu o radu. Shodno tome, a prema osnovnom nalazu i mišljenju te dopuni vještaka, priznaje se tužitelju uvećanje plaće za prekovremeni rad u iznosu od 488,40 eura što je prikazano u tabeli broj 2 stupac 4 osnovnog nalaza (list 130 spisa) kao izračun manje isplaćenih prekovremenih sati.

23. Vezano za tvrdnje tuženika kako je dodatak na plaću od 0,5% za godine radnog staža kao i povećani dio plaće za prekovremene sate isplatio kroz stavku "premije" koja se navodi u obračunskim listama valja ukazati na to da se plaća može sastojati od osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka te ostalih primitaka kako je to konačno i definirano odredbom čl. 90. st. 3. sada važećeg Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 151/22) a pri tom sukladno odredbama ZOR-a plaća mora biti ugovorena odnosno utvrđena u bruto iznosu slijedom čega, kako proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke kao i iskaza iste vještakinje Bojane Galinac spomenute premije i jesu zajedno sa plaćom iskazane u bruto iznosu, dakle sve u skladu kako to propisuju odredbe Zakona o radu. Što se tiče iskaza svjedoka AI te TI koji je u ponovljenom postupku i dodatno saslušan kao svjedok razvidno je da svjedoci na izričit upit suda nisu bili u mogućnosti pojasniti što bi u obračunskoj listi pod stavkom "premija" bilo prikazano. Naprotiv, svjedoci AI kao i TI u svojim su iskazima naveli kako nisu niti bili prisutni u vrijeme sklapanja ugovora o radu sa ovdje tužiteljem kao niti ostalim zaposlenicima koji su upućivani na rad u Republici Njemačku odnosno nisu izravno sudjelovali u pregovorima pa tako nemaju niti saznanja što je konkretno sa zaposlenicima ugovoreno. Kada je svjedoku TI ukazano na tvrdnju tuženika da se potraživanje tužitelja od 0,5% uvećanja plaće za svaku godinu staža isplaćivalo kao premija odnosno na upit zbog čega bi takvo uvećanje bilo prikazivano kroz premiju naveo je kako isto može objasniti isključivo pod pretpostavkom da je obračune plaća u to vrijeme vršio knjigovodstveni biro (T), pa da postoji mogućnost da su u tom sustavu za obračun plaća imali isto na takav način označeno. To je naime jedino objašnjenje koje je svjedok mogao dati u svom iskazu, dakle kao pretpostavku, ali isto nije mogao sa sigurnošću tvrditi. Kada se cijeni da obračun plaće ima snagu ovršne isprave tada se podrazumijeva da sadržaj takvog obračuna treba transparentno prikazivati svaku pojedinu stavku pa je upravo na poslodavcu ovdje tuženiku koji je takvu ispravu sačinio teret dokazivanja da sadržaj takve isprave nije vjerodostojan, za koje tvrdnje u konkretnom slučaju tuženik nije sudu pružio uvjerljive dokaze.

24. Zbog svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

25. Odluka o zakonskim zateznim kamata temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznom odnosima pa je tužitelju valjalo zakonske zatezne kamate dosuditi od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi sa st. 5. Zakona o parničnom postupku pa je tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku valjalo priznat trošak za sastav tužbe 100 bodova (Tbr.8/1), za sastav podneska od 15.03.2017. 25 bodova (Tbr.8/3), za zastupanje na ročištu 19.06.2017. i 31.03.2017. po 50 bodova (Tbr.9/2), za zastupanje na ročištu 02.07.2017. 100 bodova (Tbr.9/1), na ročištu 20.09.2017. 100 bodova (Tbr.9/1), za sastav podneska 25.09.2017. 100 bodova (Tbr.8/1), za sastav podneska 21.01.2021. 25 bodova (Tbr.8/3), za sastav podneska od 16.08.2021. 100 bodova (Tbr.8/1), za zastupanje na ročištu 16.09.2021. 50 bodova (Tbr.9/2), za sastav podneska od 14.07.2022. 25 bodova (Tbr.8/3), za zastupanje na ročištu 10.11.2022. 50 bodova (Tbr.9/2), za sastav podneska od 14.11.2022. 25 bodova (Tbr.8/3), za zastupanje na ročištu 22.02.2023. 100 bodova (Tbr.8/1), za sastav podneska od 15.01.2025. 25 bodova (Tbr.8/2), za zastupanje na ročištu 17.01.2025. 50 bodova (Tbr.97/2) i na ročištu 19.05.2025. 100 bodova (Tbr.9/1) što ukupno iznosi 2.150,00 eur. Tužitelju je nadalje priznat trošak provedenog vještačenja u iznosu od 331,81 eur što ukupno iznosi 2.481,81 eur. U preostalom dijelu su zatraženi troškovi tužitelja odbijeni kao neosnovani obzirom je sud iste cijenio nepotrebnim a posebno nisu tužitelju priznati troškovi zastupani po odvjetniku u odnosu na putne troškove punomoćnika i izbivanja iz pisarnice jer je tužitelj imao mogućnost angažirati punomoćnika odvjetnika sa područja nadležnoga suda.

U Puli, 23. lipnja 2025.

S u d a c

Daniela Subotić Biondić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.