Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-50/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Borisu Vukoviću, u pravnoj stvari tužitelja TELEVIZIJA SLAVONIJE I BARANJE d.o.o., Osijek, Trg slobode 6, OIB: 99890141196, koga zastupa punomoćnik Mladen Jurić odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pero Jurić i Mladen Jurić j.t.d. iz Osijeka, Stjepana Radića 10, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, zastupano po punomoćniku Ivici Šimundiću odvjetniku u OD Grgić & partneri, Pisarnica Osijek, I. Gundulića 5B, Osijek, radi isplate 1.292,14 eura, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 8. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te ročišta za objavu sudske odluke održanom dana 23. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976 da plati tužitelju TELEVIZIJA SLAVONIJE I BARANJE d.o.o., Osijek, Trg slobode 6, OIB: 99890141196 iznos od 1.162,92 eura (slovima: tisućusto šezdesetdvaeuraidevedesetdvacenta) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. rujna 2024. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatom iznosa od 129,21 eura (slovima: stodvadesetdeveteuraidvadesetjedancent) sa zakonskom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 363,72 eura (slovima: tristotinešezdesettrieuraisedamdesetdvacenta) u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi naknade štete, u kojoj navodi da je dana 26. kolovoza 2024. tijekom noći BA, radnik tužitelja vraćajući se sa snimanja iz Đakova upravljao automobilom Renault Megane 1,5 DCI Grandtour u vlasništvu tužitelja registarske oznake [registarska oznaka] te da je na autocesti od Đakova prema Osijeku vozilom udario divljač - zeca. Obzirom je bila noć, vozač se nije usudio zaustaviti vozilo na autocesti te se zaustavio tek kod prvog odmarališta gdje je pregledao automobil i ustanovio štetu na prednjem dijelu automobila te istu odmah uslikao.

2. Tužitelj navodi da je tužiteljevo vozilo u trenutku prometne nesreće bilo osigurano tuženikovom policom osiguranja automobilskog kaska broj: 03068300019289 i sukladno tomu je tuženiku podnesena prijava štete, ali da je tuženik povodom prijave štete u predmetu 2483 0320 0969 otklonio zahtjev za isplatu štete pozivajući se H7/7.1. do. 7.10. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila zbog toga što vozač nije zvao policiju i nije priložen alkotest.

3. Tužitelj u tužbi ističe da je presudom Vrhovnog suda RH broj Rev- 163/12 od 04. studenog 2015. već odlučivano o primjeni takve vrste odredaba na koju se tuženik poziva, koje bi prouzročile da osiguranik zbog neke propuštene radnje nakon nastanka štete izgubi pravo na isplatu. Navodi da je Vrhovni sud zauzeo stav kako je takva odredba Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila ništava.

4. Također ističe da je tužitelj od servisa Integra Dundović d.o.o. zatražio servisnu ponudu te je ista ispostavljena na iznos od 1.292,14 eura. Smatra da je tuženik dužan isplatiti navedeni iznos jer je osigurani slučaj nastupio a vozilo je bilo osigurano policom u trenutku nastanka štete, kao i platiti zakonsku zateznu kamatu. Smatra da prema odredbi čl. 943. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 u daljnjem tekstu ZOO) kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od 14 dana, računajući od kad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Odredbom stavka 2. istoga članka propisano je ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan, a da prema stavku 4. istoga članka ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovoga članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju.

5. Tuženik u svom odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, te ne spori da se u ovoj pravnoj stvari radi o ugovornom osiguranju između tužitelja TELEVIZIJA SLAVONIJE I BARANJE d.o.o., i tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. na temelju police kasko osiguranja – obvezujuće ponude kasko osiguranja cestovnih vozila broj: 03068300019289.

6. U navedenoj polici osiguranja – obvezujućoj ponudi se navodi da je sastavni dio ove ponude (ugovora o osiguranju) su: Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila broj: 2022/01-03.01-1.

7. Navodi da je potpisom ponude Ugovaratelj osiguranja potvrdio preuzimanje uvjeta osiguranja s pripadajućim informacijama o proizvodu osiguranja čime je Osiguratelj ispunio svoju obvezu predugovornog informiranja te da je izjavio kako su mu svi predugovorni dokumenti uručeni radi donošenja informirane odluke, te kako je ponuda u skladu sa njegovih zahtjevima i potrebama.

8. Tuženik smatra da je nesporno da su sastavni dio Ugovora o osiguranju između tužitelja i tuženika uvjeti kasko osiguranja cestovnih vozila i da navedeni uvjeti osiguranja predstavljaju popis ugovornih odredbi između osiguratelja i ugovaratelja osiguranja kojim ugovorne strane uređuju svoje ugovorne odnose. Također i da su Uvjeti osiguranja sastavni dio ugovora o osiguranju, pa sklapanjem ugovora o osiguranju, uvjeti osiguranja postaju dijelom njegova sadržaja. Pravo osiguranja u tome pogledu, uz opće pretpostavke prema pravilima obveznog prava, obveznim odredbama dodatno osigurava takvu pravnu posljedicu.

9. Tužitelj napominje da se u navedenim uvjetima između ostalog navodi:

7.1 Pod točkom H se navodi na što treba obratiti pozornost prije, odnosno nakon nastanka osiguranog slučaja (dužnosti)

7.2 Pod točkom H II se navodi dužnosti nako nastanka osiguranog slučaja

7.3 Pod točkom H II točka 7 se navodi da nakon nastanka osiguranog slučaja na temelj kojeg se traži isplata osigurnine, osiguranik / vlasnik i korisnik vozila dužan je:

7.4 Pod točkom H II točka 7.7. prometnu nesreću, radnu nesreću, udar u divljač ili domaću životinju, osobno ili preko vozača, odmah prijaviti najbližoj policijskoj postaji. Potvrda o prijavi policiji prilaže se uz prijavu osiguranog slučaja.

7.5 Pod točkom H II točka 8 se navodi dužnosti navedene u točki H/7 jednako se odnose na ugovaratelja osiguranja / osiguranika kao i na ovlaštena vozača / korisnika.

7.6 pod točkom H II točka 9 u slučaju povrede dužnosti iz točke H II B ima pravo pozvati se na ugovorno potpuno oslobođenje od izvršenja činidbe ako je povreda dužnosti učinjena namjerno.

7.7 Pod točkom H II točka 11 ako se dužnosti iz točke H II krše s namjerom ili krajnjom nepažnjom oslobođenje od činidbe osiguratelja nastupa samo ako su dužnosti radi utvrđenja osiguranog slučaja, radi utvrđivanja obveze osiguratelja, ili njezinog opsega važne za osiguratelja.

10. Tuženik napominje da tužitelj u činjeničnim navodima tužbe priznaje da nije postupio sukladno uvjetima kasko osiguranja za cestovna vozila jer da su navedene odredbe uvjeta ništetne te se ne mogu primijeniti u ovoj pravnoj stvari.

11. Slijedom prethodno navedenog, tuženik ističe da nisu ispunjene dužnosti osiguranika nakon nastanka osiguranog slučaja temeljem kojeg se traži isplata osigurnine.

12. Tuženik smatra da se sukladno čl. H II točka 7.7. tuženik ima pravo pozvati na ugovorno oslobođenje od izvršenja činidbe plaćanja osiguranine jer tužitelj nije ispunio svoje ugovorne obveze, nije prijavio prometnu nesreću radi udara u divljač – zeca na autocesti, osobno ili preko ovlaštenog vozača najbližoj policijskoj postaji, te Potvrdu o prijavi policiji zajedno s izvršenim alkotestiranjem priložio uz prijavu osiguranog slučaja.

13. Nadalje tuženik pojašnjava da u točki K Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila u točki 1 se navodi da isplatom naknade iz osiguranja na ADRIATIC prelaze sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu i to do visine isplaćene naknade.

14. Pod točkom K točka 2 se navodi da ako je krivnjom osiguranika u potpunosti ili djelomično onemogućen prijelaz ovih prava, ADRIATIC se u odgovarajućoj mjeri oslobađa svoje obveze prema osiguraniku.

15. Tuženik smatra da propustom osiguranika što nije prijavio prometnu nesreću radi udara u divljač na autocesti najbližoj policijskoj postaji, onemogućen je u cijelosti prijelaz osiguranikovih prava na Adriatic osiguranje radi regresa – naknade štete prema odgovornoj osobi što bi bila u konkretnom slučaju pravna osoba koja upravlja autocestom, jer za naknadu štete nastale naletom na divljač na vozilo na autocesti dogovara pravna osoba koja upravlja cestom po načelu predmijevane krivnje.

16. Stoga tuženik ističe da je pogrešan pravni stav tužitelja da su navedene odredbe uvjeta ništetne te se ne mogu primijeniti u ovoj pravnoj stvari, jer prema čl. 10. ZOO-a sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva.

17. Tuženik ističe da se ovdje radi o dobrovoljnom osiguranju pa odredba kojom je ugovoreno da se u slučaju povrede dužnosti tuženik ima pravo pozvati na ugovorno oslobođenje izvršenja činidbe, ne predstavlja nevaljanu odredbu uvjeta jer je tužitelj upoznat sa navedenom odredbom.

18. Tuženik smatra da su stranke ovlaštene urediti svoj odnos na način koji odgovara njihovoj slobodnoj volji i načelu slobode uređivanja obveznih odnosa (čl. 10. ZOO) jer im niti jednom zakonskom odredbom navedeno nije zabranjeno ugovoriti, te je cilj sklopljenog ugovora ostvariti onako kako su se suugovaratelji sporazumjeli, kao i da navedena odredba uvjeta ne može se smatrati osobitom tegotnom za drugu ugovornu stranu, pa da se iz istih razloga nije mogla primijeniti.

19. Tuženik također osporava i visinu štete na vozilu.

20. Tuženik smatra da tužitelju ne pripada pravo na PDV od 25% u iznosu od 258,43 eura.

21. Ističe da u Polici kasko osiguranja cestovnih vozila broj 03068300019289 se navodi: E/4 na iznos naknade štete od utjecaja će biti i porezni status osiguranika ili ako je ugovoreno porezni status ugovaratelja osiguranja u smislu Zakona o porezu na dodanu vrijednost i da se navedeno navodi i u Uvjetima za kasko osiguranje cestovnih vozila točka E 4.

22. Tuženik smatra da budući da je tužitelj TELEVIZIJA SLAVONIJE I BARANJE d.o.o. u sustavu PDV i PDV koristi kao pretporez, za tužitelja PDV ne predstavlja štetu i za navedeni iznos PDV od 258,43 eura nije umanjena imovina tužitelja.

23. Na održanom pripremnom ročištu tužitelj se očitovao da s obzirom na navode iz odgovora na tužbu smatra da se u konkretnom predmetu radi o pravnom pitanju i to pitanja da li je navedena odredba Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila o obvezi prijavljivanja udara u divljač najbližoj policijskoj postaji kao uvjet isplate osigurnine ništetna te da li je tuženik dužan osim osigurnine isplatiti tužitelju i naknadu za PDV. Stoga je tužitelj predložio da sud zauzme stav u pogledu spornog pravnog pitanja te na temelju stanja spisa donese odluku.

24. Također, tužitelj navodi da je tuženik napomenuo da u pogledu osnovanosti visine tužbenog zahtjeva proizlazi da tuženik spori iznos PDV-a iz predračuna te stoga tužitelj čini nespornim da je doista u sustavu PDV-a ali da u pogledu predmetnog automobila ni u kojem slučaju ne može koristiti cjelokupan pretporez jer je zakonom odnosno pravilnikom propisana mogućnost korištenja jedne polovine odnosno 50% PDV-a kada se radi o osobnom vozilu.

25. Na istome ročištu punomoćnik tuženika suglasan je s navodima tužitelja pa se u pogledu osnovanosti zahtjeva radi o pravnom pitanju te je suglasan da sud sudi u pogledu osnovanosti zahtjeva temeljem stanja i dokaza koji se nalaze u spisu. Napominje da u pogledu visine štete da je suglasan da tužitelju pripada 50% PDV-a i da tuženik čini nespornim visinu štete u iznosu od 1.033,71 eura i da čini nespornim pravo tužitelja na 50% PDV-a ali ne i da tuženik prilikom naknade štete na vozilima i pravo na na naknadu cjelokupnog iznosa PDV-a u visini od 258,43 eura koji je plaćen na uslugu popravka vozila, te da također i dalje osporava i sam osnov tužbenog zahtjeva

26. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i to:

Izvid štete broj: 248303200969 od 26.08.2024. (str. 4 spisa), procjenu popravka 200924 od 20.09.2024. (str. 5-9 spisa), Odluku o otklonu odštetnog zahtjeva od 16.092024. (str. 10-11 spisa), Obvezujuću ponudu kasko osiguranja cestovnih vozila broj 03063800019289 od 01.09.2023. (str. 12-13 spisa), fotodokumentaciju (str. 14- 23 spisa), nalog FINE od 16.01.2025. (str. 24 spisa), Uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila od 05.09.2022. Adriatic osiguranje (str. 38-75 spisa), kao i u ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu.

27. Provedene dokaze sud je ocijenio u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

28. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu osigurnine po osnovi popravka štete nastale na njegovom vozilu po nastupu osiguranog slučaja na temelju ugovora o kasko osiguranju vozila sklopljenog s tuženikom.

29. Iz činjeničnih navoda stranaka te iz dokumentacije u spisu proizlazi kako u postupku nije sporna pasivna legitimacija, odnosno da je u vrijeme nastanka štetnog događaja vozilo tužitelja bilo osigurano kod tuženika policom automobilskog kaska broj 03068300019289, da udar vozila u divljač 28. lipnja 2024. nije odmah prijavljeno najbližoj policijskoj postaji, te da je tužitelj 16. rujna 2024. podnio tuženiku prijavu štete iz kasko osiguranja cestovnih vozila, kao i da je tužitelj obveznik poreza na dodanu vrijednost.

30. Između stranaka je sporna osnova i visina naknade za štetu koju potražuje tužitelj, odnosno sporno je ima li tužitelj pravo na isplatu osigurnine na temelju sklopljene police kasko osiguranja obzirom na odredbu čl. H.2. t. 7.7. među strankama važećih Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila prema kojima je osiguranik/vlasnik ili korisnik vozila dužan prometnu nesreću ili udar u divljač odmah prijaviti najbližoj policijskoj postaji i da li je tuženik takvim nepostupanjem po navedenoj propisanoj obvezi izgubio pravo na isplatu osigurnine. Također je sporno i ima li tužitelj pravo na naknadu PDV-a na plaćeni račun za popravak štete u cjelokupnom iznosu budući da je isti u sustavu PDV-a i ima pravo na odbitak pretporeza.

31. Člankom 921. ZOO-a propisano je da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

32. Sud je u konkretnom slučaju ocijenio da nije osnovan prigovor tuženika da zbog toga što tužitelj kao osiguranik nakon nastanka osiguranog slučaja nije ispunio dužnost propisanu čl. H II t. 7.7. Uvjetima kasko osiguranja i predmetnu prometnu nesreću nije prijavio najbližoj policijskoj postaji, da zbog toga nema pravo na isplatu osigurnine.

33. Člankom 942. ZOO-a propisano je da su ništetne odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na osigurninu, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza.

34. Pri ocjeni valjanosti navedenih odredbi Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila sud je imao u vidu i odredbe članka 176. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08,48/10, 74/77, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24) kojim odredbama je propisana obveza vozača, sudionika prometne nesreće u kojoj je uzrokovana samo materijalna šteta na vozilima da odmah, ukoliko je to moguće, uklone vozila s kolnika i omoguće nesmetano odvijanje prometa. Također, sud je vodio računa i o tome da zakonom nije propisana obveza vozača pozvati policiju, niti čekati dolazak policije, stoga ovaj sud smatra da su ništetne navedene odredbe Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila koje predviđaju gubitak prava na osigurninu iz razloga jer vozač nije prijavio prometnu nesreću najbližoj policijskoj postaji. U predmetnoj prometnoj nesreći, koja se dogodila na autocesti od Đakova prema Osijeku, nije bilo ozlijeđenih osoba, niti je došlo do štete na imovini trećih osoba već samo do oštećenja vozila tužitelja. Nesporno je da u prometnoj nesreći nije bilo ozlijeđenih, da je vozilo nakon nesreće bilo u voznom stanju i da je nastavilo dalje nesmetano vožnju, da se prometna nesreća dogodila noću i da je nastala samo manja materijalna šteta na vozilu, te da nijednim zakonom u takvom slučaju nije propisana obveza vozača da obavijesti policiju niti da čeka dolazak policije.

35. Naime, odredbom čl. 942. ZOO-a propisano je da su ništave odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na naknadu ili svotu osiguranja ukoliko osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne izvrši neku od propisanih ili ugovorenih obveza. U konkretnom slučaju ništava je upravo odredba čl. H II t. 7.7 i t. 9. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila koja propisuje dužnost osiguranika da nakon prometne nesreće odmah istu prijavi najbližoj policijskoj postaji ne praveći razliku da li je u istoj netko izgubio život ili ozlijeđen ili se radi samo o materijalnoj šteti ili u protivnom gubi prava iz osiguranja. U konkretnom slučaju osigurani je slučaj nastao dana 26. kolovoza 2024. kada se dogodila predmetna nesreća, a neobavještavanjem policije nakon nastupanja osiguranog slučaja osiguranik bi prema navedenim odredbama Uvjeta za kasko osiguranje upravo izgubio pravo na naknadu osiguranja, te je stoga tuženi kao osiguratelj obvezan tužitelju isplatiti osigurninu sukladno čl. 921. te čl. 942. i čl. 943. ZOO-a.

36. Međutim, sud je mišljenja da je osnovano tuženik osporio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je zatražena isplata iznosa od 129,21 eura na ime dijela PDV-a.

37. Odredbom članka E. 4. Uvjet za kasko osiguranje cestovnih vozila određeno je da će na iznos naknade štete biti od utjecaja i porezni status osiguranika u smislu Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24, 52/25, dalje ZPDV) i njegova prava na odbitak PDV-a kao pretporeza.

38. Naime, na pripremnom ročištu stranke su učinile nespornim da je tužitelj u sustavu PDV-a i da se u konkretnom slučaju prema poreznim propisima radi o osobnom automobilu tužitelja te da u skladu s čl. 61. ZPDV-u tužitelj ima pravo na odbitak 50% pretporeza od cjelokupno propisanog PDV-a, dok je sporno ima li tužitelj pravo i na naknadu cjelokupnog PDV-a na plaćeni račun popravka predmetne štete na vozila u neto iznosu od 1.033,71 eura, odnosno na razliku spornih 50% PDV-a koju čini iznos od 129,21 eura.

39. Sud je u skladu s čl. 161. ZPDV-a utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o osobnom automobilu tužitelja, a što stranke niti ne spore, te da stoga u skladu s čl. 161. ZPDV-a tužitelj ima ograničenje prava na odbitak samo 50% pretporeza, a ne u cjelokupnom iznosu PDV-a koji je obvezan platiti. Inače, sukladno čl. 58. st. 1. ZPDV-a, porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija. Stoga u konkretnom slučaju tužitelj budući da se radi o osobnom vozilu ima ograničenje prava na odbitak ne cjelokupnog pretporeza na PDV koji je obvezan platiti, već samo na odbitak 50% pretporeza, te stoga nema pravo zahtijevati isplatu cjelokupnog PDV-a u iznosu od 258,43 eura na neto iznos popravka štete od 1.033,71 eura (bez PDV-a), već ima pravo zahtijevati samo na onaj iznos za koji nije mogao odbiti pretporez, a to je 50% iznosa od PDV-a, odnosno iznos od 129,21 eura. Za preostali iznos od 129,21 eura za koji tužitelj ima pravo na odbitak pretporeza (preostalih 50% PDV-a), tužitelj nema pravo na naknadu PDV-a prema predmetnom računu za popravak štete na vozilu.

40. U konkretnom slučaju tužitelj je platio servisu za popravak štete na osiguranom vozilu iznos od 1.033,71 eura (bez PDV-a) i iznos od 258,43 eura koji čini PDV na navedeni iznos. Budući da tužitelj kao vlasnik predmetno osiguranog osobnog automobila ima porezni status ograničenja prava na odbitak samo 50% pretporeza, a ne i cjelokupnog iznosa PDV-a koji je obvezan platiti, tužitelj može odbiti u konkretnom slučaju samo 50% pretporeza (iznos od 129,21 eura) za što nema pravo i na zatraženu naknadu PDV-a na uslugu popravka vozila, dok za onaj dio plaćenog PDV-a (preostalih 50%) za koji ima zakonom propisano ograničenje i nema pravo na odbitak pretporeza, ima pravo na zatraženu naknadu PDV-a na uslugu popravka vozila, a što čini 50% plaćenog PDV-a odnosno iznos od 129,21 eura.

41. Stoga prema stavu ovoga suda, u slučaju naknade imovinske štete na vozilu, tužitelj kao porezni obveznik za onaj iznos za koji ima pravo odbiti iznos PDV- a kao pretporez, nema istovremeno pravo i na naknadu poreza na dodanu vrijednost koji je platio na uslugu popravka vozila, stoga nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je isti zatražio isplatu iznosa na ime PDV-a u iznosu od 129,21 eura, te je odlučeno kao u toč. II. izreke.

42. Budući da tuženik nije ispunio svoju obvezu u roku propisanom odredbom čl. 943. ZOO-a, tuženik duguje osiguraniku i zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, te je u smislu čl. 943. i čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO-a tužitelju priznao i pravo na zatezne kamate.

43. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; u daljnjem tekstu OT) i Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 9/21, 18/22 i 154/2022; u daljnjem tekstu Pravilnik j.b.) te odredbama Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23) i čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18 i 51/23).

44. Tužitelj je djelomično uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u omjeru od 90%, a tuženik u omjeru od 10%. Kad se od postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici (tužitelja) od 90% oduzme uspjeh stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tuženika) u omjeru od 10%, proizlazi da je tužitelj u konačnici uspio s 80%.

45. Sud je tužitelju priznao trošak parničnog postupka i to zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu od 8. svibnja 2025. u iznosu od 150,00 eura u skladu s Tar. br. 9. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23; u daljnjem tekstu OT) uvećano za PDV u iznosu od 37,50 eura, trošak sastavljanja obrazloženog podneska od 16. siječnja 2025. u iznosu od 150,00 eura (Tar. br. 8. toč. 1. OT) uvećano za PDV u iznosu od 37,50 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55, eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53.09 eura u skladu s Tar. br. 1. i 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23) i čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18 i 51/23). Stoga je valjalo sukladno citiranim odredbama dosuditi tužitelju na ime parničnih troškova 363,72 eura, a koji iznos predstavlja 80% od ukupno priznatih troškova.

46. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 23. lipnja 2025.

S U D A C

mr. sc. Boris Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.