REPUBLIKA HRVATSKA

P-836/2024-25

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Sanja Bukić, odvjetnica u Šibeniku, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE (OIB: 52634238587), koju kao zakonski zastupnik zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene 13. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice zakonskog zastupnika tuženice HĆ, državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude održanom 23. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik za cijelo fizičkog dijela nekretnine zemljišnoknjižne oznake kat. čest. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], koji fizički dio je prikazan na Skici mjesta očevida stalnog sudskog vještaka Maria Jurasa ing. geod. zaprimljenoj na sud dana 30. siječnja 2025. godine (koja Skica predstavlja sastavni dio ove presude) brojevima: 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-1, površine 1006 m2.

II. Nalaže se tuženici da tužiteljici u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.753,10 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje od donošenja ove presude (23. lipnja 2025.) do isplate teku po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, dok se odbija zahtjev tužiteljice za nadoknadu parničnog troška u preostalom potraživanom dijelu od 250,00 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je vlasnica realnog dijela kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] opisanog pod točkom I. izreke ove presude, a koji da zajedno s odgovarajućim realnim dijelom kat. čest. [katastarska čestica] (rezerviranog katastarskog broja kat. čest. [katastarska čestica]) i kat. čest. [katastarska čestica] za cijelo, sve K. O. [katastarska općina], čini jedinstvenu cjelinu, u naravi maslinik narodnog naziva „Škriline“ koji da je u cijelosti ograđen stoljetnim suhozidom. Ujedno je navela da se predmet ovog postupka duži niz generacija tj. od 19. stoljeća (preko 150 godina) nalazi u neometanom vlasničkom posjedu nje i njezinih pravnih prednika. Nadalje je navela da je predmetni maslinik stekla nasljeđivanjem oca ŽĆ pok. ČĆ, a on nasljeđivanjem svog oca ČĆ i diobom provedenom 1989. sa sunasljednicima iza smrti istog (braćom i sestrom), s tim da je tek angažiranjem geodeta utvrdila da predmetni maslinik pored kat. čest. [katastarska čestica] i odgovarajućeg realnog dijela kat. čest. [katastarska čestica] zahvaća i odgovarajući realni dio kat. čest. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina]. Slijedom istaknutih činjeničnih navoda, kako da su se na strani njezinog pravnog prednika ostvarile zakonske pretpostavke za stjecanje predmeta spora na temelju zakona - dosjelošću, te po njoj njegovim nasljeđivanjem, to je konačno, a sukladno rezultatima u postupku provedenog očevida, ustala zahtjevom stavljajući ga u sadržaju kao pod točkom I. izreke ove presude.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu opirala istoj i njome stavljenom zahtjevu navodeći da iz dokaza priloženih uz tužbu ne proizlazi osnovanost istog, pa tako niti da bi pravni prednik tužiteljice bio vlasnik odgovarajućeg realnog dijela predmetne nekretnine. Osim toga, navela je i da se u ispravama priloženima uz tužbu ne spominje predmetna nekretnina, a niti da je istima dokazano da bi u konkretnom slučaju bile ostvarene zakonske pretpostavke za stjecanje predmeta spora dosjelošću. Stoga je navela da tužiteljica predmet spora nije mogla steći nasljeđivanjem budući da nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ih sam ima, ujedno navodeći da se zaključak o stjecanju prava vlasništva dosjelošću može donijeti tek po izvođenju odgovarajućih dokaza, u svezi s čim da se ne protivi izvođenju u tužbi predloženih dokaza.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga ovog suda za K. O. [katastarska općina], zapisnika s očevida od 24. listopada 2024., skice mjesta očevida izrađene po vještaku mjerniku Đ (nom. Mario) Jurasu, ing. geod. iz „Ureda za izmjeru“ d.o.o., Šibenik i zaprimljene u sudu 30. siječnja 2025., Geodetskog situacijskog nacrta izrađenog od strane dipl. ing. geod. VĆ iz tvrtke „Geodetski projekti“ d.o.o., Šibenik 15. siječnja 2024., Dosudnice Kotarskog suda u Tijesnome br. O-113/43 od 12. veljače 1949., smrtovnice od 30. ožujka 1947., Ugovora o diobi nekretnina od 1. svibnja 1989., rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O-529/89 od 26. lipnja 1989., te iskaza svjedoka ĆĆ, GĆ i AĆ, dok stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud postavljeni zahtjev tužiteljice nalazi osnovanim.

6. Naime, ocjenom u postupku provedenih dokaza sud je sljedećih utvrđenja:

- da sporni realni dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u naravi predstavlja sastavni dio kompleksa kojeg čine i odgovarajući realni dio kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] za cijelo, sve K. O. [katastarska općina], te koji u naravi predstavlja maslinik, kao i da je predmet spora (koji je na skici mjesta očevida izrađenoj za potrebe ove parnice prikazan kao površina od 1.006 m2 omeđena brojevima 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-1, te koji je jednako prikazan na Geodetskom situacijskom nacrtu dostavljenom uz tužbu, a na kojem je isti označen kao površina omeđena slovima A-B-C-D-E-F-G-A), koji se sastoji od jedne veće i jedne manje ograde, u cijelosti ograđen starim suhozidima, jednako kao i cijeli kompleks sastavni dio kojeg je i predmet spora,

- da je predmetna nekretnina (ukupne površine 153.877 m2) u zemljišnim knjigama ovog suda, a počev od 2002., upisana kao vlasništvo tuženice, dok je od osnivanja zemljišnih knjiga za K. O. [katastarska općina] pa do upisa tuženice kao vlasnice te nekretnine egzistirao upis na imenu: „Općinski Odlomak Zloselo pripadajući političkoj Tišnjanskoj Općini“,

- da se odgovarajući realni dio predmetne nekretnine, a kao sastavni dio većeg kompleksa u vlasničkom posjedu obitelji ČĆ, kako to proizlazi iz personalnih dokaza provedenih tijekom postupka (iskaza svjedoka ĆĆ /rođ. 1952./ - koji je na predmetno područje, i to nedaleko od predmeta spora gdje da se zatiče maslinik njegove obitelji, pristupao od dječačke dobi pa kontinuirano do danas, zatim, GĆ /rođ. 1960./ - koji cijelog života prebiva u blizini predmeta spora na kojem se znao igrati u dječačkoj dobi, te AĆ /rođ. 1949./ - koji je ocu tužiteljice 70-ih godina prošlog stoljeća pomagao traktorom odvoziti drva ubrana s predmetne nekretnine radi ogrjeva, a koji su iskazivali o svojim neposrednim saznanjima glede posjedovnog stanja na spornom realnom dijelu predmetne nekretnine, kao i saznanjima stečenima od starijih članova obitelji i mještana, te kojima su u cijelosti potvrđene tvrdnje tužiteljice isticane u tom smislu u činjeničnom supstratu tužbe), dugi niz generacija nalazio u kontinuiranom, samostalnom i od nikog ometanom posjedu tužiteljice i njezinih pravnih prednika (djeda ČĆ i oca ŽĆ, i to najkasnije počev od sredine 50-ih godina prošlog stoljeća, a od kojeg vremena je u postupku najstariji saslušani svjedok imao neposrednih saznanja glede posjedovnog stanja na licu mjesta), kao i da sporni realni dio predmetne nekretnine u naravi predstavlja sastavni dio većeg kompleksa u kontinuiranom vlasničkom posjedu obitelji ČĆ, a koji je vidljivo starim kamenim suhozidom odijeljen od susjednih nekretnina, te koji je po naprijed imenovanima kontinuirano korišten u poljoprivredne svrhe, i to kao maslinik, a do prije cca 40 godina i kao vinograd (sve kao tragova posjeda izvršavanog po tužiteljici i njezinim pravnim prednicima glede predmetnog kompleksa, pa tako i spornog dijela istog, zatečenih u postupku provedenim očevidom na licu mjesta).

7. Nadalje, u svezi primjene relevantnih materijalnih propisa u ovoj parnici ističe se kako slijedi:

- da iz dokaza provedenih tijekom postupka, posebno onih personalnih (vodeći pritom računa o dobi u postupku saslušanih svjedoka), nije moguće s dovoljnom sigurnošću zaključiti o izvršavanju posjeda od strane pravnih prednika tužiteljice kroz vrijeme dosjelosti propisano pravnim pravilom iz paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (koje bi bilo dovršeno do 6. travnja 1941.), a koji propis se ima primijeniti na odnose nastale prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/80. i 36/90., odnosno „Narodne novine“ br. 53/91., 9/92. i 77/92.) tj. 1980., odredbom članka 29. kojeg propisa je bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima na kojima je egzistirao upis sukladno tadašnjem društvenom uređenju (društveno vlasništvo, općenarodna imovina i sl.),

- da je odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu dana 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile statusa kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

8. Pravno je shvaćanje ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije donošenja naprijed citirane odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske) u vrijeme dosjelosti treba uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju u svezi sadržaja izvorne odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je, primjerice, izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).

9. Slijedom svega naprijed navedenog, a polazeći od činjeničnih navoda tužbe iz kojih proizlazi da se predmet spora dugi niz generacija nalazio u neometanom vlasničkom posjedu tužiteljice i njezinih pravnih prednika, utvrđenja su ovog suda da je kontinuirani, samostalni i od nikog ometani posjed tužiteljice i njezinih pravnih prednika glede predmetnog kompleksa, pa tako i spornog realnog dijela predmetne nekretnine, izvršavan najkasnije počev od sredine 50-ih godina prošlog stoljeća, a koji posjed ovaj sud po kvaliteti nalazi makar savjesnim odnosno poštenim, te koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu, dok okolnost što je tuženica upisana kao vlasnica predmetne nekretnine, sama za sebe, a kraj ostalih naprijed navedenih utvrđenja ovog suda, ne utječe na potonje navedeni činjenični zaključak ovog suda, a po tužiteljici od očeve joj smrti 1989., kao i od činjenice da u konkretnom slučaju u svezi potraživanja tužiteljice ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, to je zaključak ovog suda da je tužiteljica odgovarajući realni dio predmetne nekretnine stekla makar ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki - izvanrednom dosjelošću rok koje je, propisan člankom 159. stavak 4. ZV-a /u trajanju od 40 godina/, svakako dovršen do vremena stupanja na snagu ZV-a, zbog čega je zahtjevu tužiteljice valjalo udovoljiti i presuditi kao pod točkom I. izreke, a u svezi s kojom odlukom se ističe da je iz prihvaćenog petita tužbe izostavljen dio u kojem je označen osnov stjecanja (u konkretnom slučaju nasljeđivanje), a sve kraj utvrđenja ovog suda o stjecanju predmeta spora po tužiteljici dosjelošću a ne nasljeđivanjem, s tim da je ovaj sud stajališta da je zapravo suvišno u petitu tužbe isticati bilo kakav pravni osnov stjecanja prava vlasništva.

10. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.).

10.1. Tužiteljica je stavila zahtjev za nadoknadu troška prouzročenog joj zastupanjem po odvjetnici u ovoj parnici, i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, za sastav tužbe, za sastav podneska od 14.02.2025., te za zastupanje na ročištima održanima 22.10.2024., 24.10.2024. (očevid), 06.03.2025., 24.03.2025. i 13.05.2025. u visini od po 200,00 EUR za svaku radnju, odnosno za sastav podneska od 21.03.2025. u visini od 50 bodova, sve sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14. - ispravak, 107/15., 37/22. i 126/22., odnosno „Narodne novine“ br. 138/23., dalje: Tarifa), te sve uvećano za trošak očevida u visini od 300,00 EUR, odnosno za trošak sudskih pristojbi za tužbu i presudu u visini od po 26,55 EUR za svaku.

10.2. Sud je kao opravdane troškove tužiteljice prouzročene joj zastupanjem po odvjetnici u ovoj parnici, polazeći pritom od vrijednosti predmeta spora označenoj u tužbi u visini od 1.500,00 EUR i stavljenog troškovnika, cijenio:

- sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u visini od 100 bodova (Tbr. 28. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištima održanima 22.10.2024., 24.10.2024. (očevid), 06.03.2025., 24.03.2025. i 13.05.2025. u visini od po 100 bodova za svako (Tbr. 9. točke 1. i 7. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), odnosno ukupno 700 bodova, što sukladno vrijednosti boda od 2,00 EUR predstavlja iznos od 1.400,00 EUR, kojem iznosu je valjalo pridodati trošak očevida predujmljen po tužiteljici i likvidiran po sudu u visini od 300,00 EUR, te trošak sudskih pristojbi za tužbu i presudu u potraživanoj visini od po 26,55 EUR za svaku (Tar br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. u svezi Tar. br. 1. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi, kao priloga Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine" br. 37/23.).

10.3. Nasuprot tome, neopravdanim je ocijenjen zahtjev tužiteljice za nadoknadu troška prouzročenog joj sastavom po odvjetnici podnesaka od 14.02.2025. (kojim je uređen tužbeni zahtjev, a to stoga jer je tužiteljica bila dužna još u tužbi staviti određeni zahtjev, što je uostalom i učinila, pa kada je istog usklađivala tijekom postupka, to joj nije ni mogao biti obistinjen time prouzročeni trošak) i 21.03.2025. (u prilogu kojeg su dostavljeni daljnji dokazi, a to stoga jer je tužiteljica bila dužna još uz tužbu dostaviti sve dokaze, pa kada je dokazne prijedloge dopunjavala tijekom postupka, to joj nije ni mogao biti obistinjen time prouzročeni trošak).

10.4. Slijedom navedenog, valjalo je tuženici naložiti da tužiteljici nadoknadi opravdane troškove prouzročene joj ovom parnicom u ukupnom iznosu od 1.753,10 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavcima 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), dok je zahtjev tužiteljice za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu, i to glede razlike od ukupno potraživanog iznosa iz tog osnova u visini od 2.003,10 EUR i konačno obistinjenog iznosa na ime parničnog troška u visini od 1.753,10 EUR (tj. u visini od 250,00 EUR), valjalo odbiti i o troškovima postupka odlučiti kao pod točkom II. izreke.

Šibenik, 23. lipnja 2025.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a:

- tužiteljici, po punomoćnici

- tuženici, po zakonskom zastupniku