Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Pr-180/2024-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužitelja HU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Devrnji, odvjetniku iz Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu, iz Osijeka, Vinkovačka cesta 63c, OIB: 35506269186, zastupanog po punomoćniku Antoniji Jurajić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović, iz Osijeka, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja JU i zamjenika punomoćnika tuženika KU, **.**.2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu da tužitelju HU isplati iznos od 5.707,41 eura bruto (slovima: pettisućasedamstosedameura četrdesetjedancent) sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:
155,10 EUR od 16. 9. 2020. do isplate
133,88 EUR od 16. 10. 2020. do isplate
133,88 EUR od 16. 11. 2020. do isplate
133,88 EUR od 16. 12. 2020. do isplate
133,88 EUR od 16. 1. 2021. do isplate
139,29 EUR od 16. 2. 2021. do isplate
139,29 EUR od 16. 3. 2021. do isplate
139,29 EUR od 16. 4. 2021. do isplate
139,29 EUR od 16. 5. 2021. do isplate
113,29 EUR od 16. 6. 2021. do isplate
144,35 EUR od 16. 7. 2021. do isplate
141,97 EUR od 16. 8. 2021. do isplate
149,56 EUR od 16. 9. 2021. do isplate
139,90 EUR od 16. 10. 2021. do isplate
106,59 EUR od 16. 11. 2021. do isplate
114,46 EUR od 16. 12. 2021. do isplate
139,90 EUR od 16. 1. 2022. do isplate
139,90 EUR od 16. 2. 2022. do isplate
132,90 EUR od 16. 3. 2022. do isplate
139,90 EUR od 16. 4. 2022. do isplate
139,90 EUR od 16. 5. 2022. do isplate
146,02 EUR od 16. 6. 2022. do isplate
148,14 EUR od 16. 7. 2022. do isplate
110,97 EUR od 16. 8. 2022. do isplate
156,79 EUR od 16. 9. 2022. do isplate
147,19 EUR od 16. 10. 2022. do isplate
154,90 EUR od 16. 11. 2022. do isplate
154,90 EUR od 16. 12. 2022. do isplate
154,90 EUR od 16. 1. 2023. do isplate
154,90 EUR od 16. 2. 2023. do isplate
154,90 EUR od 16. 3. 2023. do isplate
154,90 EUR od 16. 4. 2023. do isplate
150,09 EUR od 16. 5. 2023. do isplate
159,09 EUR od 16. 6. 2023. do isplate
163,85 EUR od 16. 7. 2023. do isplate
158,13 EUR od 16. 8. 2023. do isplate
178,93 EUR od 16. 9. 2023. do isplate
166,05 EUR od 16. 10. 2023. do isplate
166,62 EUR od 16. 11. 2023. do isplate
75,74 EUR od 16. 12. 2023. do isplate, po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate u visini stope određene čl. 29. ZOO i to uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u iznosima bruto plaće, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu da tužitelju HU naknadi trošak postupka u iznosu 1.062,50 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 23. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka u iznosu 312,50 eura tužitelj odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 3. listopada 2024. podnio tužbu u kojoj je naveo da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu viši stručni savjetnik, da je tuženik 1. lipnja 2018. donio Odluku kojom je propisao postotke za uvećanje plaće zbog godina radnog staža, dodatnog obrazovanja i posebnih uvjeta rada, te da tuženik tužitelju od kolovoza 2020. do prosinca 2023. nije isplatio dodatak od 10% na plaću zbog posebnih uvjeta rada. Stoga je predložio sudu da donese odluku kojom će naložiti tuženiku da mu na ime razlike plaće isplati neutvrđeni bruto iznos kojeg će specificirati nakon provedenog financijskog vještačenja. U slučaju da sud utvrdi neosnovanim tako postavljeni tužbeni zahtjev, predložio je sudu da donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu isplati iznos od 5.719,56 eura zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.
1.1. Iako je tužitelj tužbene zahtjeve u tužbi postavio kao eventualno kumulirane, utvrđeno je da se zapravo ne radi o eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva budući da zahtjevi proizlaze iz iste činjenične i pravne osnove, te da je razlika samo u određenosti odnosno neodređenosti novčanog iznosa za kojeg tužitelj predlaže sudu da tuženika obveže na isplatu. Stoga je u nastavku postupka sud postupao kao da se radi o jednom tužbenom zahtjevu kojim tužitelj na ime dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada potražuje isplatu novčanog iznosa kojeg je u konačnici specificirao nakon dostavljenog izračuna tuženika, podneskom od 29. travnja 2025. (list 106-107 spisa).
2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu. Nije sporio da je tužitelj zaposlenik tuženika na radnom mjestu višeg stručnog savjetnika, te da isti radi na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada. Tuženik smatra da tužitelju ne pripada pravo na dodatak na plaću za poslove s posebnim uvjetima rada za period koji je obuhvaćen tužbenim zahtjevom. Pojašnjava da je prije potpisivanja ugovora o radu tužitelja 1. kolovoza 2020., tužitelj bio zaposlenik pravnog prednika tuženika Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo s kojim je imao sklopljen ugovor o radu na koji se primjenjivao Pravilnik o plaćama i naknadama iz 2010. godine (u nastavku Pravilnik/2010.) u kojem je bilo propisano pravo na isplatu dodatka na plaću u visini 10% za rad u posebnim uvjetima rada. Taj pravilnik je prestao važiti stupanjem na snagu novog Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima tuženika Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (u nastavku: HAPIH) koji je donesen 23. lipnja 2020. (u nastavku: Pravilnik/2020.). Pravilnikom/2020. je određeno da njegovim stupanjem na snagu prestaju važiti svi prethodni pravilnici, dakle i ovaj iz 2010. kao i sve odluke o plaći koje su donesene na temelju ranijih pravilnika. U čl. 5. ugovora o radu tužitelja je propisano da se na obračun plaće kao i na dodatke na plaću primjenjuje Temeljni kolektivni ugovor, Zakon o plaćama u javnim službama, Zakon o radu, Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta tuženika i Pravilnik o plaćama i naknadama tuženika. Odredbom čl. 3. Pravilnika/2020. je propisano da će se pravo na dodatak za poslove s posebnim uvjetima rada urediti u skladu s općim i posebnim propisima o radu odnosno u skladu sa sklopljenim kolektivnim ugovorom - Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 24/2017, u nastavku: TKU/2017.). Člankom 54. TKU/2017. je propisano da će se visina posebnih dodataka na plaću utvrditi granskim kolektivnim ugovorom. Budući da granski kolektivni ugovor nije bio zaključen za razdoblje na koje se odnosi tužbeni zahtjev, tuženik smatra da tužitelj nije imao pravnu osnovu na isplatu dodatka na plaću u visini 10% za rad u posebnim uvjetima rada jer tuženik nije mogao samoinicijativno određivati visinu navedenog dodatka. S obzirom da je granski kolektivni ugovor sklopljen naknadno tj. 15. studenog 2023., te da je istim ugovorena isplata od 5% za dodatke na plaću za posebne uvjete rada bez mogućnosti retroaktivne primjene, tuženik je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
3. U dokaznom postupku pročitani su: Ugovor o radu od 10. srpnja 2020. (list 5-6 spisa), Ugovor o radu od 31. svibnja 2018. (list 7-8 spisa), Odluka Hrvatskog centra za poljoprivredu i selo od 1. lipnja 2013. i 1. lipnja 2018. (list 9-10 spisa), isplatne liste plaća tužitelja (list 11-53 spisa), Kolektivni ugovor za zaposlene u HAPIH-u („Narodne novine“ broj:141/23, list 61-69 spisa)), Pravilnik/2020. (list 70-77 spisa), Pravilnik/2010. s izmjenama i dopunama (list 78-85, 87, 90, 92, 94, 96-97 spisa), izračun tuženika (list 105 spisa).
3.1. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje tužitelja na okolnost poslova koje obavlja iz razloga što među strankama nije bilo sporno da je isti u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu višeg stručnog savjetnika. Sud je odbio i dokazni prijedlog tužitelja za provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja na okolnost visine tužbenog zahtjeva budući da je po prijedlogu tuženika, u suglasnost stranaka, tuženik sam sačinio izračun dodatka od 10% i dodatka od 5% koji bi tužitelj u utuženom razdoblju ostvario da mu pripada pravo na sporni dodatak, a kojem se izračunu tužitelj nije protivio i sukladno kojem je u konačnici uredio tužbeni zahtjev, pa bi stoga dodatno financijsko vještačenje bilo u suprotnosti s načelom ekonomičnosti postupka.
4. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće na ime dodatka na plaću za posebne uvjete rada za razdoblje od kolovoza 2020. do studenog 2023. u iznosu od 10% od osnovne plaće.
5. Među strankama nije sporno da je tužitelj kod tuženika u utuženom razdoblju bio zaposlen na radnom mjestu viši stručni savjetnik, da je tužitelj na navedenom radnom mjestu radio i prije toga kod pravnog prednika tuženika, te da je tužitelj kod tuženika u utuženom razdoblju radio na poslovima s posebnim uvjetima rada.
5.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Ugovora o radu tužitelja i Odluke tuženika od 1. lipnja 2018.
6. Među strankama je sporno pripada li tužitelju pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u utuženom razdoblju i u kojem postotku.
7. Iz čl. 5. Ugovora o radu tužitelja od 10. srpnja 2020. (list 5-6 spisa) proizlazi da se u odnosu na radno vrijeme, godišnji i dnevni odmor, prestanak ugovora o radu, visinu osnovne plaće i dodataka na plaću primjenjuju odredbe TKU-a, Zakona o plaćama u javnim službama, Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, Zakona o radu, Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta tuženika, Pravilnika o radu tuženika i Pravilnika o plaćama i naknadama tuženika.
8. Iz Odluke prednika tuženika od 1. lipnja 2018. (list 9 spisa) proizlazi između ostaloga, da tužitelj radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada zbog čega mu se plaća uvećava za 10%.
9. Odredbom čl.2. Pravilnika/2020. (list 70-76 spisa) propisano je da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada i uvećanja plaća, dok je odredbom čl. 27. st.1. propisano da stupanjem na snagu Pravilnika/2020. prestaju važiti raniji Pravilnici, dakle i Pravilnik/2010. koji je u čl.5. također priznavao radnicima dodatak na osnovnu plaću za posebne uvjete rada u iznosu 10% od osnovne plaće.
10. Odredbom čl. 54. st.1. TKU/2017. koji je bio na snazi do 1. svibnja 2022. je propisano da zaposleniku u javnim službama koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću, dok je u st. 2. istog članka propisano da se radna mjesta s posebnim uvjetima rada i pripadajuća visina posebnih dodataka na plaću za svako takvo mjesto utvrđuje granskim kolektivnim ugovorom. Isto je propisano i u čl. 53. TKU/2022.
11. Odredbom čl. 13. Kolektivnog ugovora za zaposlene u HAPIH-u (list 61-69 spisa) koji je sklopljen 15. studenog 2023. proizlazi da dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima iznosi 5% od osnovne plaće.
12. Odredbom čl. 94. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, u nastavku: ZR) propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Nadalje, odredbom čl. 9. st.3. ZR- a propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
13. Uzimajući u obzir navedene propise, utvrđeno je da je tužitelju priznato pravo na dodatak za posebne uvjete rada, kako Ugovorom o radu, Odlukom tuženika, Pravilnikom/2020., TKU/2017. i TKU/2022., tako i odredbama ZR-a.
14. U situaciji kao što je ova, u kojoj je postojala Odluka tuženika prema kojoj je tužitelj imao pravo na dodatak za posebne uvjete rada od 10%, a koja je odluka ukinuta od strane tuženika kao poslodavca Pravilnikom/2020. kojim je određeno da će se poslovi s posebnim uvjetima rada i pravo na posebne dodatke za djelatnike koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada urediti sukladno općim i posebnim propisima o radu odnosno sukladno sklopljenom kolektivnom ugovoru, dakle Pravilnikom koji za ubuduće nije odredio visinu tog dodatka, a niti je ta visina bila definirana nekim drugim aktom, pa ni novom odlukom tuženika, dolazi do primjene čl.9. st.3. ZR-a kojim je propisana primjena za radnika najpovoljnijeg prava. Povoljnije pravo za tužitelja predstavlja činjenica da mu je ranijim Pravilnik iz 2010. bio priznat dodatak na posebne uvjete od 10%, a sada važećim, visina tog dodatka nije bila definirana. Stoga je utvrđeno da je tužitelju u utuženom razdoblju pripadalo pravo na dodatak za posebne uvjete rada od 10% sve do stupanja na snagu Kolektivnog ugovora za zaposlene u HAPIH-u koji je sklopljen 15. studenog 2023. i kojim je propisano da će taj dodatak ubuduće iznositi 5% od osnovne plaće.
15. Uzimajući u obzir navedeno, sud je tužitelju dosudio iznos od 5.707,41 eura bruto budući da isti odgovara izračunu tuženika za razdoblje od kolovoza 2020. do studenog 2023. (list 105 spisa), sve sukladno čl. 433. a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23, u nastavku: ZPP) s pripadajućim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23) koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, a koji dospijevaju tek s isplatom (čl. 24. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 115/16, 106/18, 121/19, 151/22, 114/23 i 152/24).
16. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, tuženik mu je dužan naknaditi trošak postupka temeljem čl.154. st.1. ZPP-a. Tužitelju je, prema vrijednosti predmeta spora, dosuđen trošak u iznosu 1.062,50 eura, a koji trošak obuhvaća sastav tužbe 100 bodova prema Tbr.7.t.1., sastav obrazloženog podneska od 31. siječnja 2025. 100 bodova prema Tbr.8.t.1., sastav podneska od 29. travnja 2025. 25 bodova prema T.br.
8.t.4., zastupanje na ročištima 24. ožujka 2025. i 26. svibnja 2025. 100 bodova svaki prema T.br.9.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i pripadajući PDV u iznosu 212,50 eura. U odnosu na podnesak od 29. travnja 2025., sud tužitelju nije priznao trošak kao za sastav obrazloženog već za sastav tzv. "ostalog" podneska budući da u istome tužitelj ne iznosi niti obrazlaže nikakve činjenice i navode već zapravo usklađuje (prepisuje) svoj tužbeni zahtjev sukladno matematičkom izračunu dostavljenom od strane tuženika. Sud tužitelju nije dosudio ni trošak pristupa ročištu za objavu presude jer će o tom trošku odlučiti naknadno nakon što presuda bude objavljena.
Osijek, 23. lipnja 2025.
Sudac
Nikolina Primorac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.
DOSTAVITI:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
