Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-520/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Marijani Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužitelja ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Antun Missoni, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika ŠJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Rozić, odvjetnik u Dubrovniku, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 8. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka i tuženika osobno, dana 23. lipnja 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

“Proglašava se nedopuštenom ovrha po zahtjevu tuženika (tamo ovrhovoditelja) ŠJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tužitelja (tamo ovršenika) ČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od 4. travnja 2022., podnesenog Financijskoj agenciji, RC Split, Podružnica Dubrovnik, temeljem Bjanko Zadužnice pod brojem OV-3910/2021 od 25. lipnja 2021. na novčanim sredstvima tužitelja (tamo ovršenika) ČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj pred ovim sudom dana 15. srpnja 2022., tužitelj navodi da je zaključkom Općinskog suda u Dubrovniku, Ovr-157/2022 upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe (pljenidbe i prijenosa) nedopuštenom. Navodi se da je tužitelj kao prodavatelj sklopio s tuženikom i njegovom suprugom BJ kao kupcima Ugovor o kupoprodaji posebnog dijela nekretnine – stana na 1. katu površine 101,01 m2, koji se nalazi u niskoj dvojnoj stambenoj zgradi – zapadna lamela na novoformiranoj kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kojem pripadaju i dva parkirna mjesta u podrumskoj etaži. Navodi da se tužitelj kao prodavatelj obvezao izvesti o svom trošku radove na otklanjanju nedostataka unutar predmetnog posebnog dijela nekretnine i zajedničkih dijelova nekretnine, koji su radovi taksativno pobrojani u članku 5. stavku 2. predmetnog ugovora, a za otklanjanje tih nedostataka određen je rok od 45 dana, računajući od dana primitka cjelokupno dogovorene kupoprodajne cijene. Radovi su grupirani po vrijednosti – radovi na fasadi u stubištu zgrade – do 35 tisuća kuna; radovi na elektro instalacijama i unutarnjim instalacijama

– do 35 tisuća kuna i ostali radovi (postavljanje ograda, zakački za vanjske otvore i saniranje vlage u hodniku) – do 30 tisuća kuna. Tužitelj (kao prodavatelj) je u svrhu osiguranja urednog ispunjenja obveze u ugovorenom roku predao tuženiku (kao kupcu) i njegovoj supruzi BJ bjanko zadužnicu na iznos od 100 tisuća kuna, koja može biti iskorištena pod uvjetom da tužitelj nije dovršio radove, i do visine utvrđene vrijednosti radova, a dovršetak radova stranke će utvrditi potpisom primopredajnog zapisnika i po potrebi uz sudjelovanje izvođača radova. Stranke su ugovorile i da će protekom roka od 180 dana od potpisivanja primopredajnog zapisnika, zajednički izvršiti pregled nekretnine radi utvrđenja ispravnosti izvršenih radova i stvarnog otklanjanja nedostataka. Tužitelj je u najvećem dijelu izvršio radove, ali je tuženik ipak podnio zadužnicu na naplatu Financijskoj agenciji, s tim da je upisao iznos od 98.563,59 HRK, dakle, gotovo do maksimalne visine od 100 tisuća kuna. Smatra tužitelj da nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 5. stavka 2. do 4. Ugovora, isključivo pod kojim je uvjetima tuženik imao pravo aktivirati zadužnicu, odnosno, da nije prethodno utvrđena stvarna vrijednost radova koji nisu izvršeni, pa da stoga ovrhu (pljenidbu i prijenos) valja proglasiti nedopuštenom.

2. U odgovoru na tužbu koji je pred ovim sudom zaprimljen dana 6. rujna 2022., tuženik osporava tužbene navode u cijelosti, navodeći da je točno da se člankom 5. predmetnog Ugovora tužitelj obvezao u roku od 45 dana od dana primitka cjelokupne kupoprodajne cijene ispuniti obveze, no, da takve obveze nije ispunio, slijedom čega je ovrha u cijelosti dopuštena i osnovana. Ističe da tužitelj ne samo da nije ispunio obveze u većem dijelu, nego da, u navedenom roku, nije niti započeo s radovima pa je molio produljenje roka, odnosno, molio je tuženika da sačeka s aktiviranjem zadužnice. Tuženik je cijelo vrijeme od trenutka isplate cjelokupnog ugovorenog iznosa kupoprodajne cijene, pozivao tužitelja na ispunjenje preuzetih obveza, pisano, putem e-maila i poruka. Neposredno prije pokretanja postupka izravne naplate, tužitelj i njegova supruga su u cijelosti prekinuli komunikaciju s tuženikom, a nitko od radnika više nije ni dolazio na nekretninu kako bi se izvršili radovi obveza izvršenja kojih je predviđena člankom 5.2. Ugovora. Nadalje, tuženik je angažirao Oluja projekt d.o.o., stalnog sudskog vještaka JJ, radi izrade nalaza i mišljenja izvršenih radova, te kvalitete izvršenih radova u kojem je jasno navedeno kako predmetni radovi nisu izvršeni, niti su izvršeni kako je to određeno ugovorom. Uz to, osim što radovi nisu izvršeni, vidljivo je i da zgrada ima niz nedostataka, pa je krajnje dvojbena zakonitost i uporabljivost predmetne zgrade.

3. Radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari sud je pročitao cjelokupan spis, a naročito: Ugovor o kupoprodaji posebnog dijela nekretnine od 25. lipnja 2021. (list spisa 5-11), Izvješće o građevinskom vještačenju inženjera JJ od 3. svibnja 2022. (list spisa 79-104), fotografije (list spisa 114-122), e – mail korespondencija (list spisa 125-147), povijesni zk izvadak na dan 28. travnja 2023. (list spisa 151-159), saslušane su parnične stranke (list spisa 164-167), saslušani su svjedoci VJ (list spisa 175-176), FJ (list spisa 176-177), svjedok ZJ (list spis 184-185), svjedok JJ (list spisa 185-186), a pregledan je i spis Ovr-157/2022.

4. Među strankama u ovom postupku nije sporno da su sklopile Ugovor o kupoprodaji stana dana 25. lipnja 2021., nije sporno da su ugovorile da će tužitelj kao prodavatelj o svom trošku otkloniti uočene nedostatke na stanu i zajedničkim dijelovima zgrade koji su nedostatci popisani u članku 5. Ugovora, nije sporno da je za takvo što ugovoren rok od 45 dana od dana isplate kupoprodajne cijene, nije sporno da je tužitelj tuženiku predao bjanko zadužnicu na iznos od 100 tisuća kuna kao garanciju da će u ugovorenom roku radove i izvesti, nije sporno da dio radova nije izvršen (na otklanjanju vlage) i nije sporno da je temeljem zadužnice tuženik pokrenuo i proveo postupak izravne naplate pred Financijskom agencijom.

4.1. Sporno je, međutim, koji su od radova izvršeni u roku, kolika je stvarna vrijednost takvih radova, sporna je kvaliteta izvršenih radova, a s obzirom na navedeno, je li ovrha (pljenidba i prijenos) nedopuštena i u kojem dijelu.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja kao ovršenika protiv tuženika kao ovrhovoditelja za proglašenje ovrhe, odnosno, pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a koja je izravna naplata pokrenuta pred Financijskom agencijom temeljem ovršne isprave – bjanko zadužnice.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Odredba članka 50. stavka 1. točke 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje: OZ) propisuje da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno, ako nije temeljem nje ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika, a točkom 9. istog članka je propisano da ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

7.1. Odredba članka 52. stavka 3. OZ propisuje da ako ovrhovoditelj ospori postojanje žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točke 9. do 11. tog Zakona, da će ovršni sud zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. tog Zakona koje ovršenik ističe u žalbi protiv rješenja o ovrsi.

7.2. Ugovor o kupoprodaji reguliraju odredbe članka 376. do 478. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22).

8. Odmah na početku se ističe da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen, ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen u parnicu (tako i Visoki trgovački sud RH u odluci Pž 74/2014). Iako je ovdje parnični sud stava da se razlozi koje ovršenik navodi u žalbi (Ovr-157/2022) mogu podvući pod odredbu članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a (jer tužitelj u bitnome navodi da je nakon izdavanja bjanko zadužnice jedan dio obveze prestao postojati), a ne točke 7. OZ-a (kako to smatra ovršni sud), koja se točka odnosi na aktivnu/pasivnu legitimaciju, navedeno ne utječe na dopuštenost ove tužbe, sve s obzirom da su u izreci zaključka Ovr-157/2022 kojim se tužitelja kao ovršenika upućuje u parnicu, navedeni (opisno) upravo oni razlozi zbog kojih ovršenik kao tužitelj pokreće ovu parnicu.

9. Analizom dokumentacije u spisu, kao i analizom iskaza svjedoka i stranaka, sud je utvrdio činjenično stanje koje se izlaže u nastavku.

9.1. Nesporno je da su pri sklapanju Ugovora o kupoprodaji između stranaka uočeni nedostatci koje se prodavatelj (ovdje tužitelj) obvezao ukloniti. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji posebnog dijela nekretnine (list spisa 5-11), članak 5. tog ugovora, razvidno je da se prodavatelj obvezao izvesti radove unutar predmetnog posebnog dijela i zajedničkih dijelova i to:

- otkloniti uzrok prodora vlage u zajedničku razvodnu kutiju, dovesti strujne do stupnja potpune funkcionalnosti,

- dovršiti ogradu sukladno građevinskoj dozvoli i pravilima struke,

- dovršiti radove na fasadi u stubištu zgrade,

- popraviti neispravnu rasvjetu (stubište, fasada),

- otkloniti uzrok prodora vlage u hodniku stana i sanirati postojeća oštećenja koja su posljedica prodora vlage u hodnik posebnog dijela,

- opremiti hidrant pripadajućom opremom sukladno važečim propisima,

- otkloniti uzrok kvara na tv anteni,

- postaviti zakačke za vanjske zatvore (persijane),

- postaviti rasvjetna tijela u stubištu i pripadajuće prekidače,

- ispravno postaviti “bužir“ u kojem se nalaze kabelske instalacije, a koji se nalazi na zapadnoj strani fasade iznad zajedničkog stubišta (bužir postavljen na način da omogućuje prodor oborinskih voda) te sanirati oštećenja nastala tim radovima.

9.1.1. Ugovoreni rok za izvedbu svih ovih radova iznosi 45 dana i počinje teći od dana isplate kupoprodajne cijene, a kupac je ovlašten aktivirati zadužnicu samo pod uvjetom da prodavatelj nije dovršio radove u ugovorenom roku i do visine vrijednosti ugovorenih radova. Stranke su se obvezale dovršetak radova zajednički utvrditi primopredajnim zapisnikom.

9.1.2. Stranke su suglasno, u istom članku Ugovora, utvrdile maksimalnu vrijednost radova, i to na način da radovi na fasadi u stubištu zgrade iznose do 35.000,00 HRK, radovi na elektroinstalacijama i ostalim instalacijama ukupno do 35.000,00 HRK, a ostali radovi do najviše 30.000,00 HRK, dakle, ukupno 100.000,00 HRK, a koji je iznos osiguran zadužnicom.

9.2. Iz potvrde na listu spisa 150. vidljivo je da je dana 20. rujna 2021. isplaćena kupoprodajna cijena u cijelosti i da je toga dana počeo teći rok od 45 dana za dovršetak radova (pa je zadnji dan roka dan 4. studenog 2021.).

9.3. Iz dostavljene e-mail komunikacije, između tužiteljeve supruge, svjedokinje FJ, koja je nesporno na sebe preuzela rukovođenje ovim radovima u ime tužitelja, a autentičnost koje e-mail komunikacije nije sporna, razvidno je da je 5. studenog 2021. istekao rok za dovršetak radova, na što tuženik upozorava tužitelja i njegovu suprugu (list spisa 130). Tuženik navodi da unatoč proteku roka nije sanirana vlaga u hodniku, da nisu izvršeni radovi koji se tiču ograde, hidranata, strujne instalacije, garažne rasvjete, stubišne rasvjete, tv antene. FJ, supruga tužitelja, u odgovoru na mail ispričava kašnjenje objektivnim razlozima – lošim vremenskim prilikama i “nemogućnosti izvođača da dovrše posao“. Iz prepiske kao nesporno proizlazi da u roku od 45 dana radovi nisu izvršeni, dapače, proizlazi i da je prvi izvođač došao na teren 40. dana 45-godišnjeg roka (list spisa 129).

9.4. Međutim, razvidno je i to da tuženik ne aktivira zadužnicu odmah istekom 45. dana - dakle, 5. studenog 2021., već kroz e-mailove načelno dopušta produljenje roka i traži, unatoč proteku roka, otklanjanje problema, prigovarajući na ispravnost samog izvođenja radova (npr. za ogradu). Međutim, nakon što tužitelj (odnosno, njegova supruga) u cijelosti prekida komunikaciju, 30og dana nakon prestanka komunikacije (po navodima tuženika), tuženik aktivira instrument osiguranja – zadužnicu, i to dana 4. travnja 2022. Primopredajni zapisnik nesporno nije potpisan, jer radovi nisu u cijelosti izvršeni, što je također nesporno.

9.5. Iz spisa je dalje razvidno da su u vremenu trajanja prešutno odobrenih ”dodatnih rokova” neki radovi izvršeni, pa su tako primjerice stavljene zakačkice za persijane ili opremljeni hidranti (tuženikov iskaz, list spisa 166), te tuženik tvrdi da su to jedini radovi koji su bili izvršeni u trenutku aktiviranja zadužnice, ali da su i oni napravljeni nekvalitetno (nisu silikonirane bušotine, iskaz BJ, list spisa 186).

9.6. Nakon aktiviranja zadužnice, odnosno, tijekom trajanja ovog postupka, tuženik je obavijestio ovaj sud da se počelo raditi na otklanjanju nedostataka (od strane suinvestitora ĆJ), a iz iskaza saslušanih svjedoka je jasno da su neki nedostatci iz članka 5. Ugovora, nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu, otklonjeni. Tako svjedokinja VJ, koja je također od tužitelja kupila stan, a čiji iskaz sud cijeni kao vjerodostojan i uvjerljiv, i na čiji iskaz nije bilo prigovora, iskazuje da rasvjeta u garaži nije dugo radila, ali da radi zadnjih pola godine, jednako kao i da je ograda na stubištu učvršćena tek kojih pola godine unazad (njezin iskaz dan u lipnju 2024., list spisa 175). Svjedokinja VJ ističe vlagu kao najveći problem njezinog stana, koji se položajno nalazi odmah ispod tuženikovog, radi čega joj u zadnje vrijeme pucaju i zidovi. Vlagu, kao najveći problem vlastitog stana ističe i tuženik u svom iskazu, navodeći da voda prodire po glavnom strujnom vodu od krova kroz tri etaže do garaže, što predstavlja opasnost za život i zdravlje ljudi (list spisa 166), a jednako tako iskazuje i tuženikova supruga, svjedokinja BJ (list spisa 186), kao i svjedok JJ (list spisa 185).

9.7. Iskazi tužitelja i tuženika su načelno suglasni u dijelu koji se tiče vlage u stanu, pa tako tužitelj u svom iskazu priznaje da unatoč više pokušaja, nije pronađen uzrok vlage u stanu, te da ne osporava da je za iznos od 35.000,00 kn tuženik imao pravo aktivirati zadužnicu. Tuženik, pak, navodi da se ne radi samo o vlaženju u stanu, već da se voda doslovno slijeva kroz razvodne kutije. Navodi i da ne zna zašto se u tužbi navodi da je pokrenuo izravnu naplatu za iznos od 98.563,59 kn, jer je on aktivirao zadužnicu na puni iznos od 100.000,00 kn, koliko je maksimalno mogao, te mu je točno toliko sjelo na račun. Smatra tuženik i da je taj iznos prenisko određen, jer nije dostatan za otklanjanje nedostataka, od kojih su neki opasni za život. Dakle, nesporno je i između stranaka da je nedostataka zaista bilo i o kojim se nedostatcima radilo, da je vlaženje najveći nedostatak koji nije ni otklonjen niti mu je uzrok uopće detektiran, ali je sporno koji su nedostatci sanirani, kada i koliko kvalitetno. Kao što stranke u tom dijelu iskazuju suprotno, jednako suprotno iskazuju i njihove supruge, čiji iskazi zasigurno nisu potpuno objektivni, imajući u vidu da se radi o osobama kojima je u interesu da u postupku uspiju njihovi supružnici, odnosno, ishod ovog spora ima utjecaj i na njihova prava. Iskaz svjedokinje FJ (list spisa 176-177) sud ne cijeni istinitim u dijelu u kojem iskazuje da su sve stavke odrađene u roku koji je naveden u ugovoru, osim popravljanja neispravne rasvjete u stubištu, jer da to nije tako, proizlazi iz materijalnih dokaza u spisu, odnosno, dostavljene e-mail komunikacije, kao i iz iskaza ostalih svjedoka (VJ, JJ). Svjedokinja BJ (list spisa 186-187), pak, iskazuje da čak i radovi koji su do trenutka podnošenja zadužnice na naplatu odrađeni – nisu napravljeni prema pravilima struke, odnosno, da izvedenim radovima nisu otklonjeni nedostatci (da je ograda postavljena loše, nedostaje dio ograde, hrđava je, hrđa se cijedi na kamen, zakačkice za persijane nisu dobro postavljene jer nisu silikonirane).

9.8. Svjedok JJ, čiji je nalaz i mišljenje priložen u spisu (list spisa 79-104), u svom iskazu (list spisa 185) navodi da se sjeća da je u zgradi bio najveći problem s vlagom, da se voda slijevala kroz vertikalni kanal za instalacije, prodirala u sklopke, u garaži je ležala lokva vode, voda se slijevala kroz skale, kroz otvore, problem je bio sa stubišnom rasvjetom, s ogradom, a da su neki od nedostataka opasni za život i zdravlje ljudi (dodir vode i struje), a isto iskazuje i svjedokinja VJ, kako je gore izneseno (list spisa 175). Svjedočenje ZJ, sud nije cijenio kao odlučan iskaz, jer isti, osim što se zbog proteka vremena ne sjeća detalja, i sam iskazuje da se na tehničkom pregledu provjeravaju bitni zahtjevi za građevinu i lokacijski uvjeti, dok “neke sitne stvari oni ne mogu vidjeti“. Nije sporno da je građevina dobila uporabnu dozvolu i nije sporno da nedostatci na zgradi postoje, jer su ih stranke same suglasno utvrdile, pa stoga, njegovo svjedočenje nema značajan utjecaj na ishod ovog postupka.

9.9. Zaključno, analizom iskaza saslušanih svjedoka i stranaka, kao i cjelokupne dokumentacije u spisu, sud utvrđuje:

- da je stan koji je tužitelj prodao tuženiku imao nedostataka, koji su nedostatci suglasno utvrđeni i pobrojani,

- da nedostatci nisu otklonjeni u ugovorenom roku od 45 dana,

- da nedostatci nisu otklonjeni, barem ne u cijelosti, ni u naknadnom roku, sve do aktiviranja zadužnice,

- da je zadužnica aktivirana nakon proteka od preko 5 mjeseci od isteka zadnjeg dana ugovorenog roka,

- da su u trenutku aktiviranja zadužnice, bili otklonjeni manji nedostatci (zakačkice za persijane i oprema hidranta), da su tijekom trajanja ove parnice otklonjeni još neki nedostatci (učvršćena ograda, popravljena rasvjeta), iako je sporna kvaliteta takvih radova (iskaz tuženika, iskaz BJ,), te da vlaga nije otklonjena niti je pronađen uzrok slijevanja vode.

10. Imajući u vidu da su se stranke usuglasile oko nedostataka, oko roka u kojem se radovi moraju izvršiti kao i o maksimalnom iznosu osiguranja izvršenja takvih radova putem zadužnice (do 100.000,00 kn), a vodeći računa i o tome da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su neki radovi (iako manji, “kozmetički“) ipak bili izvršeni u trenutku aktiviranja zadužnice kao instrumenta osiguranja izvršenja radova, ali je upitno jesu li i ti radovi izvršeni prema pravilima struke, sud je u ovom postupku odredio uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke.

10.1. Naime, spisu prileži vještačenje saslušanog svjedoka JJ (list spisa 79-104), u kojem su popisani svi uočeni nedostatci predmetnog stana i zajedničkih dijelova zgrade u trenutku aktiviranja zadužnice i koje vještačenje u cijelosti podupire tvrdnje tuženika, ali taj nalaz i mišljenje sud u ovom postupku cijeni kao ispravu, imajući u vidu da se radi o “privatnom“ vještačenju. Stoga je odlučeno da će se po prijedlogu tužitelja unutar ovog sudskog postupka izvesti uviđaj uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, kako bi se utvrdila vrijednost onih radova koji su u vrijeme aktiviranja zadužnice bili odrađeni, vodeći računa o tome kako su stranke “grupirale“ vrijednost radova (članak 5. stavak 3. Ugovora, list spisa 7). Sud je na ročištu od 11. listopada 2024., kojem je ročištu uredno prisustvovao punomoćnik tužitelja, odredio rok od 30 dana, u kojem roku je tužitelj dužan uplatiti iznos od 1.000,00 EUR (kao predujam). Predmetni je rok za uplatu istekao dana 11. studenog 2024., a u ostavljenom roku, tužitelj nije uplatio predmetni iznos.

10.2. Tuženik je, potom, podneskom od 30. siječnja 2025., tražio od suda donošenje odluke o odustanku od predloženog dokaza, a sve s obzirom da nije uplaćen iznos potreban za vještačenje i uviđaj, unatoč tome što je proteklo više od 2 mjeseca od dana isteka roka. Sud je 20. veljače 2025. donio rješenje kojim odustaje od provođenja uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, pozivom na odredbu članka 153. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) te kojim rješenjem određuje ročište za dan 28. travnja 2025.

10.3. Tužitelj, potom, dana 10. travnja 2025. uplaćuje iznos od 1.000,00 EUR i dostavlja dokaz o uplati. Tužitelj navodi da je zaposlen u Općoj bolnici Dubrovnik i da je zbog čestih 24-satnih dežurstava omaškom propustio ostavljeni rok za uplatu. Pritom ukazuje sudu i na to da je rok iz odredbe članka 153. stavka 3. i 4. samo instruktivan rok, da se nikako ne radi o roku prekoračenjem kojeg bi stranka izgubila određeno pravo – pozivajući se, pritom, na odluku Vrhovnog suda RH, Rev- 2802/2015.

10.4. Unatoč tome, sud je odlučio ne provesti dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke, a iz razloga kako slijedi. Naime, apsolutno uvažavajući ozbiljnost i odgovornost tužiteljevog posla, valja reći da je ovdje tužitelj propustio rok za uplatu predujma za punih pet mjeseci, te se takvo prekoračenje roka ne može opravdati čestim dežurstvima. Parnični postupak je kontradiktoran postupak, u kojem su suprostavljeni interesi dviju strana, a jednakost oružja i ravnopravnost stranaka, jedna su od osnovnih načela parničnog postupka. Bilo bi potpuno protivno samom smislu navedenih načela kada bi se ijedna od parničnih stranaka stavljala u povoljniju poziciju zbog posla koji obavlja, ili kad bi pravila o procesnoj disciplini bila podložna “opuštenijem” tumačenju, ovisno o kojoj se stranci radi. Sud ovdje nije donio predmetno rješenje kojim se odustaje od provođenja uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke odmah po proteku roka za uplatu od 30 dana, niti mjesec dana nakon proteka roka, niti dva mjeseca nakon proteka roka, unatoč traženju tuženika, već nakon preko tri mjeseca od proteka roka. Tužitelj nije tražio produljenje roka, niti je na ijedan način vodio računa o svojoj obvezi. Odluka na koju se tužitelj poziva, odluka Vrhovnog suda RH Revd-2802/15 od 22. veljače 2017., nipošto nije primjenjiva na ovu situaciju, jer se činjenično i procesno radi o potpuno drugačijem predmetu. Naime, Vrhovni sud zaista utvrđuje u citiranoj odluci da se ovdje radi o instruktivnom roku, što nije ni upitno, ali se tamo radi o situaciji u kojoj je tužitelju određen rok od 8 dana za uplatu predujma, a naknadno, na traženje tužitelja, produljen za daljnjih 8 dana. Tužitelj je zakasnio svega nekoliko dana (5 dana) s uplatom predujma, a sud nije donio rješenje da se taj dokaz neće provesti, već rješenje da se taj dokaz neće provesti donosi tek na ročištu u trenutku kad je predujam već uredno položen na račun suda i kad je sud s tom činjenicom upoznat, čime se zaista nepotrebno penalizira stranka, a posebice jer se radi o predmetu u kojem je sud bio dužan voditi računa i o načelu prvenstvene zaštite i dobrobiti djeteta, a o čemu se ovdje nikako ne radi. Potpuno je jasno da u toj situaciji dokaz vještačenjem valja provesti, jer zaista, ne radi se o prekluzivnom roku. No, u situaciji u kojoj sud mjesecima nakon prekoračenja roka donese rješenje da se uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke neće provesti jer predujam nije uplaćen do dana pisanja rješenja (jer bi se u protivnom postupak u nedogled razvlačio čekanjem tužitelja), pa tužitelj uplati predujam mjesec i pol nakon donošenja takvog rješenja, ne može se govoriti ni približno o istoj procesnoj situaciji kao onoj o kojoj odlučuje Vrhovni sud u gore navedenoj odluci. Dok je u toj odluci, odnosno, situaciji o kojoj odlučuje Vrhovni sud, tužitelj zakasnio svega pet dana nakon isteka “produljenog“ roka, u ovoj je konkretnoj situaciji tužitelj zakasnio pet mjeseci, nije tražio produljenje, nije se ni na jedan način obratio sudu niti je uopće vodio računa o ovom predmetu sve do određivanja novog ročišta, a opravdanje tolikog zakašnjenja vidi u činjenici čestih dežurstava kroz razdoblje od pola godine. Kada bi se sami sudovi počeli ophoditi prema procesnoj disciplini kao nečem sporednom i nevažnom, smisao sudovanja i ravnopravnosti stranaka bio bi doveden u pitanje, a prava stranaka neostvariva u zakonom određenim rokovima (ako uopće).

11. Kolika je vrijednost izvedenih radova u trenutku aktiviranja zadužnice (iz dokaznog postupka proizlazi da su do aktiviranja zadužnice izvršeni samo radovi stavljanja zakačkica za persijane i oprema hidranata), jesu li ti radovi uopće izvedeni u skladu s pravilima struke, odnosno, jesu li njima otklonjeni uočeni nedostatci i kolika je vrijednost tih radova u odnosu na ostale radove iz ”grupe“ kojoj po ugovoru pripadaju (članak 5. stavak 3. Ugovora), može utvrditi jedino i isključivo osoba koja raspolaže stručnim znanjima iz oblasti građevinarstva – dakle, vještak građevinske struke. Tužitelj ovdje tvrdi da je ovrha nedopuštena, ali iz iskaza samog tužitelja proizlazi da smatra da je ovrha nedopuštena samo za određeni iznos. No, koliki je taj iznos za koji je ovrha nedopuštena (a koji bi bio ekvivalentan vrijednosti pravilno izvedenih radova s obzirom na grupiranje radova po ugovoru) - sud ne može utvrditi jer za to nema stručnih znanja, niti je takvo što moguće utvrditi saslušanjem svjedoka ili pregledom dokumentacije. Stoga, jedini prikladan i adekvatan dokaz u tom smjeru je dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke, od kojeg je dokaznog prijedloga sud odustao, iz razloga koji su gore obrazloženi. Na tužitelju je, kao osobi koja inicira ovu parnicu, teret dokaza onoga što tvrdi – da postoji iznos za koji je ovrha nedopuštena, odnosno, iznos za koji zadužnica nije smjela biti aktivirana. Iako iz spisa proizlazi da se radi o malom iznosu (s obzirom da iz dokaznog postupka proizlazi da je do aktiviranja zadužnice otklonjen gotovo beznačajan dio nedostataka), naravno, pod uvjetom da su i ti radovi izvedeni pravilno, koliki je taj iznos, sud ne može utvrditi, iz razloga koji padaju na teret tužitelja (neuplata predujma), pa je tužbeni zahtjev valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan.

11.1. Sud nije nastavio saslušavati svjedoke, jer takvo što nije ni svrsishodno ni ekonomično, imajući u vidu da saslušanjem svjedoka sud ne može utvrditi odlučnu činjenicu – za koji je točno iznos ovrha nedopuštena, odnosno, koja je vrijednost radova izvedenih do trenutka aktiviranja zadužnice u odnosu na utvrđenu ukupnu vrijednost svih radova u iznosu od 100.000,00 kn, kako je gore već obrazloženo.

12. Slijedom iznesenog, utvrđeno je kao pod I. izreke ove presude.

13. Tuženik je u cijelosti uspio u postupku, pa mu pripadaju troškovi postupka u smislu odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Sud je kao opravdane priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ovog postupka, a to je trošak odgovora na tužbu (Tbr.8 t.3.), trošak zastupanja na ročištima od 28. travnja 2023. (pripremno), te ročištima od 13. veljače 2024., 3. lipnja 2024., 11. listopada 2024. i 8. svibnja 2025., svaka radnja u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), kao i podnesak od 2. prosinca 2022. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. točka 4. Tarife), što ukupno iznosi 1.250,00 EUR, odnosno, uvećano za pripadajući PDV kojeg tuženik obračunava temeljem Tbr. 46. Tarife – ukupno 1.562,50 EUR. Troškovi ostalih podnesaka nisu priznati kao opravdani i nužni troškovi. Trošak podneska od 20. travnja 2023. nije utjecao na odluku suda u ovom predmetu, a dokumentacija koja se uz podnesak dostavlja, mogla je i trebala biti dostavljena ili uz odgovor na tužbu ili na pripremom ročištu (28. travnja 2023.), a koje je radnje sud tuženiku priznao kao opravdane. Nije priznat ni trošak podneska od 28. siječnja 2025., jer je sud i sam provjeravao je li uplaćen predujam ili ne, a nije potreban ni podnesak od 14. travnja 2025., jer sud sam tumači sudsku praksu i zakon, neovisno o tuženikovim podnescima. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod II. izreke ove presude.

Dubrovnik, 23. lipnja 2025.

Sudac

Marijana Milković Cosmai

Uputa o pravnom lijeku

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.