Zakon.hr

P-1815/2019-34

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sutkinji ovog suda Martini Miočević Šušnjić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice: MIS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Šime Savić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice: MI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Suzana Malenica, odvjetnica iz Šibenika, radi poništenja ugovora, te u pravnoj stvari tužiteljice:

MIS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Šime Savić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice: MI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Suzana Malenica, odvjetnica iz Šibenika, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon javno održane glavne rasprave dana 8. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, a objavljene dana 23. lipnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" 1. Poništava se u cijelosti Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između ŠI, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kao primatelja uzdržavanja i MI, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kao davatelja uzdržavanja, od dana 27. lipnja 2016., solemniziranog kod javnog bilježnika Nevenka Nakić iz Šibenika, Ante Starčevića 5, pod brojem Ov-6932/16, pa isti ne proizvodi pravne učinke tako da tužena nije stekla pravo vlasništva nekretnine upisane u zemljišne knjige zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Šibeniku kao k. č. br. [katastarska čestica] – stambeno poslovna zgrada površine 582 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – suvlasnički udio redni broj 6 (etažno vlasništvo s neodređenim omjerima), u naravi stan na trećem katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i lođe, površine 77,27 m2 te zajednički dijelovi i uređaji zgrade, etažno vlasništvo (E-6).

2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Šibeniku, uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju, na način da se na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Šibeniku kao k. č. br. [katastarska čestica] – stambeno poslovna zgrada površine 582 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – suvlasnički udio redni broj 6 (etažno vlasništvo s neodređenim omjerima), u naravi stan na trećem katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i lođe, površine 77,27 m2 te zajednički dijelovi i uređaji zgrade, etažno vlasništvo (E-6), određuje brisanje uknjižbe davatelja uzdržavanja PI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te ponovni upis vlasništva na ime ŠI, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa].

3. Utvrđuje se da stan, odnosno nekretnina, pobliže opisana u točki 1. i 2. ove presude ulazi u ostavinu iza pok. ŠI, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa].

4. Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi parnični trošak, sve naprijed navedeno, u roku od 15 dana. "

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" 1.Utvrđuje se ništetnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između ŠI, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kao primatelja uzdržavanja i MI, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kao davatelja uzdržavanja, od dana 27. lipnja 2016., solemniziranog kod javnog bilježnika Nevenka Nakić iz Šibenika, Ante Starčevića 5, pod brojem Ov-6932/16, pa isti ne proizvodi pravne učinke tako da tužena nije stekla pravo vlasništva nekretnine upisane u zemljišne knjige zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Šibeniku kao k. č. br. [katastarska čestica] – stambeno poslovna zgrada površine 582 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – suvlasnički udio redni broj 6 (etažno vlasništvo s neodređenim omjerima), u naravi stan na trećem katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i lođe, površine 77,27 m2 te zajednički dijelovi i uređaji zgrade, etažno vlasništvo (E-6).

3. Utvrđuje se da stan, odnosno nekretnina, pobliže opisana u točki 1. i 2. ove presude ulazi u ostavinu iza pok. ŠI, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa].

4. Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi parnični trošak, sve naprijed navedeno, u roku od 15 dana. "

r i j e š i o j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi:

" 1.Određuje se privremena mjera zabranom tuženoj da otuđi ili optereti nekretninu upisanu u zemljišne knjige zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Šibeniku kao k. č. br. [katastarska čestica] – stambeno poslovna zgrada površine 582 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – suvlasnički udio redni broj 6 (etažno vlasništvo s neodređenim omjerima), u naravi stan na trećem katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i lođe, površine 77,27 m2 te zajednički dijelovi i uređaji zgrade, etažno vlasništvo (E-6).

2. Određuje se zabilježba ove zabrane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

3. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnosti odluke o ovom predmetu. "

II. Dužna je tužiteljica MIS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženici ĆI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 8.875,00 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena koja se određuje za svako polugodište, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

Obrazloženje

1.Tužiteljica MIS (dalje: tužiteljica) je dana 24. lipnja 2019. podnijela tužbu protiv tuženice MI (dalje: tuženica) radi poništavanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog između ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice MI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od dana 27. lipnja 2016., solemniziran kod javnog bilježnika Nevenke Nakić iz [adresa], uz nalog uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u zemljišnim knjigama u odnosu na čest.br. 2927/3 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – suvlasnički udio redno broj 6 (etažno vlasništvo s neodređenim omjerima) u naravi stan na trećem katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i lođe površine 77,27 m2, te zajednički dijelovi i uređaji zgrade, etažno vlasništvo-E-6.

1.1. U tužbi se u bitnom iznosi kako je tuženica, inače sestra tužiteljice, s njihovim pokojnim ocem CI dana 27. lipnja 2016. zaključila Ugovor o doživotnom uzdržavanju, solemniziran kod javnog bilježnika Nevenke Nakić iz [adresa] pod brojem Ov-6932/16. Navedenim ugovorom tuženica kao davateljica uzdržavanja obvezala se oca materijalno pomagati, a u slučaju bolesti osigurati mu sve potrebne uvjete za normalan život (toplu hranu, grijanje, lijekove, liječničke preglede i sl.) te ga nakon smrti sahraniti o svom trošku prema mjesnim običajima, a njezin otac kao primatelj uzdržavanja ostaviti u vlasništvo tuženici nekretninu opisanu u točki 1. obrazloženja.

1.2. Tužiteljica ustaje ovom tužbom ističući kako je tuženica grubo zloupotrijebila institut Ugovora o uzdržavanju i manipulirala starom i bolesnom osobom pri čemu je isti doveden u zabludu, iz čega da proizlazi pobojnost predmetnog ugovora.

1.3. Nastavno na navedeno tužiteljica u tužbi kao razloge pobojnosti ističe kako je sve troškove uključivši i režije za stan od dana zaključenja ugovora snosio isključivo njihov pokojni otac ŠI; kako je početkom 2018. nakon hospitalizacije prebačen u Dom Mihek u kojem je boravio do 30. rujna 2018. kada je prebačen kući i dana **.**.2019. preminuo. Troškove smještaja da je snosio pokojni otac stranaka. Tuženica da je onemogućavala fizički kontakt oca s tužiteljicom i njezinim obitelji, kao i osobama s kojima je blizak, isto tako nije dozvoljavala psihijatru da obilazi oca niti da uzima preporučenu terapiju za vrijeme boravka u Domu za psihički bolesne odrasle osobe, da je otac stranaka zbog takvog odnosa tuženice prema njemu te zbog činjenice da se ista nije brinula o njemu, želio raskinuti Ugovor o doživotnom uzdržavanju te je o tome dao sastaviti ispravu koju je potpisao svojom rukom, a o tom da je bila upoznata i tuženica koja da je obećavala uvažiti volju ocu i potpisati Sporazum o raskidu ugovora. Obzirom da tuženica nije ispunila obećano, a imajući u vidu da tuženica, a sve ovo prema navodima iz tužbe, nije brinula o ocu na način na koji se to ista obvezala ugovorom, to je tužiteljica ustala ovom tužbom. Jednako tako, iz tužbenih navoda može se uočiti kako tužiteljica tvrdi kako je mana volje postojala i u trenutku obećavanja pokojnom ocu da će potpisati sporazumni raskid ugovora.

1.4. Podneskom od 31.srpnja 2024.godine tužiteljica ističe i nedopuštenost pobude kao razlog ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju jer da u okolnostima konkretnog slučaja nije postojao razlog da pokojni ŠI sklapa takav ugovor obzirom da je bio zdrav, pokretan te je jedini razlog za sklapanje ovog ugovora namjera tuženice isključiti svoju sestru (tužiteljicu) iz nasljeđivanja.

2. U odgovoru na tužbu tuženica prigovara tužbi i tužbenom zahtjevu ističući kako je točno da su tuženica i sada njezin pok. otac sklopili spomenuti Ugovor o doživotnom uzdržavanju, međutim netočni su navodi o tome da se tuženica nije sukladno preuzetim obvezama brinula o ocu kao primatelju uzdržavanja, već štoviše bila je na usluzi pokojnom ocu neovisno i više od ugovorom preuzetih obveza. Tuženica tako, a upravo sukladno odredbi čl. 2. Ugovora, navodi kako je upravo ona preuzela obvezu plaćanja troškova života i režija za stan, premda nisu ugovoreni, jer je tuženica preuzela obvezu "materijalno pomagati pokojnika za sve potrebe za koje nisu dostatna njegova primanja", tuženica nikad da nije štedjela na osiguravanju najbolje skrbi svom pok. ocu, krenuvši od hrane i svakodnevnih potrepština, medicinskih pomagala, lijekova i sl. Troškove smještaja u Domu Mihek njihov otac da nije mogao snositi svojim sredstvima iz razloga što mu mirovina koju je primao nije bila dostatna za podmirenje troškova doma te kao takva je bila supotpisnik ugovora o smještaju u Domu Mihek, kao osiguranje da će se obveze prema domu uredno podmirivati. Isto tako neistiniti su navodi tužiteljice da je pok. otac stranaka imao namjeru raskinuti Ugovor o uzdržavanju iz razloga što je isti bio jako dobar pravnik i da je to bila njegova želja, on bi poduzeo sve da se taj ugovor raskine. Tužiteljica je po saznanju za postojanje ugovora maltretirala oca te je bio ogorčen činjenicom da je tužiteljici kao njegovoj kćerki stalo isključivo do njegove imovine.

2.1. Ujedno tuženica ističe prigovor zastare, kao i litispendencije jer se kod istog suda vodi parnični postupak između istih stranaka o istoj pravnoj stvari.

3. Tužiteljica je osim ovog postupka pokrenula postupak pred Općinskim sudom u Šibeniku dana 15. veljače 2019. tužbom radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog između ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice MI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od dana 27. lipnja 2016., solemniziran kod javnog bilježnika Nevenke Nakić iz [adresa], uz nalog uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u zemljišnim knjigama u odnosu na čest.br. 2927/3 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – suvlasnički udio redno broj 6 (etažno vlasništvo s neodređenim omjerima) u naravi stan na trećem katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i lođe površine 77,27 m2, te zajednički dijelovi i uređaji zgrade, etažno vlasništvo-E-6. Uz tužbu podnesen je i prijedlog za određivanje privremene mjere zabrane otuđenja ili opterećenja nekretnine opisane u ovoj točki obrazloženja. Postupak je zaveden pod poslovnim brojem P-340/2019.

3.1. U tužbi radi utvrđenja ništetnosti ugovora tužiteljica se poziva na iste činjenične navode kao u tužbi zavedenoj pod poslovnim brojem P-1815/2019, pa tako ističe kao razlog ustajanja ovom tužbom neizvršavanje protučinidbe preuzete Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, pa tako tuženica snosila troškove preuzete ugovorom u odnosu na troškove života, režija, doma, izostalo je osiguranje dvadeset četiri satne njege, a njegovo medicinsko stanje zahtijevalo adekvatnu medicinsku skrb. Zbog takvog odnosa tuženice prema ocu, otac je želio s tuženicom raskinuti Ugovor o doživotnom uzdržavanju te isti dao sastaviti ispravu koju je potpisao svojom rukom. O stavu tužiteljice radi se o ugovoru protivnom moralu društva, kao i izostanku prave volje stranaka (pokojnog oca) za postojanjem takvog ugovora.

4. Tuženica se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu na utvrđenje ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju ističući kako su u potpunosti neutemeljeni navodi da tuženica kao davateljica uzdržavanja nije ispunjavala svoje ugovorne obveze, pa tako navodi kako troškove života i režija za stan od dana zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju pok. otac stranaka nije bio u mogućnosti sam snositi, osobito nakon što je bolest uznapredovala, pozivajući se na odredbe čl. 2 Ugovora koja detaljno navodi da se tuženica kao davateljica uzdržavanja obvezuje materijalno pomagati pokojnika za sve potrebe za koje nisu dostatna njegova primanja. Tuženica je savjesno ispunjavala, ne samo od dana zaključenja ugovora, već i ranije i nije štedjela sredstva za osiguranje najbolje skrbi, kako za svakodnevni život (prehrana, higijena…) tako i za medicinsku skrb (nabavka medicinskog kreveta, klica, lijekova), troškove smještaja u Domu Mihek je potpisala i ona u svojstvu solidarnog obveznika plaćanja iz razloga nedostatnosti mirovinskih primanja za podmirenje troškova doma. U odnosu na namjeru pokojnika koja, prema tužiteljici, da je bila raskinuti Ugovor o doživotnom uzdržavanju te da je iz tog razloga sastavio ispravu koju da je i vlastoručno potpisao. Tuženica ukazuje kako je to bilo isključivo namjera tužiteljice za života pokojnika. Sporazum je potpisan od jedne strane, ne ukazuje na bilo što, a ponajmanje za nespornu volju pokojnika da raskine Ugovor o doživotnom uzdržavanju te je prema stavu tuženice isključivi rezultat pritiska tužiteljice koji je vršila na pokojnog oca za života. Tuženica posebno ukazuje na grubu neistinu koja da je navedena u historijatu tužbe u dijelu u kojem se navodi kako je pokojnik nakon izlaska iz doma nastavio život u svom stanu, a da mu je trebala pomoć koju da mu tužena nije pružala. Upravo suprotno, prema navodima tuženice, pok. ŠI nakon izlaska iz Doma Mihek nikad više nije živio sam u svom stanu, već je od prvog dana došao u stan tužene gdje se ista danonoćno brinula o njemu. Isto tako tužiteljica da pokušava manipulirati činjenicama govori i to da je sporazum datiran sa 6. ožujka 2017., a pokojnik je obolio naknadno, u dom otišao tek godinu dana kasnije 20. ožujka 2018., a uselio tuženoj u stan po izlasku iz doma 27. rujna 2017., gdje je neprekidno i boravio do dana svoje smrti 20. siječnja 2019. Troškove pogreba oca tuženica je također ispunila.

4. U odnosu na predloženu privremenu mjeru zabrane otuđenja ili opterećenja nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to stana na trećem katu, a koji stan je bio predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju, tuženica se također istoj protivi iz razloga što nije obrazložen prijedlog za izdavanjem iste, pa se tako ne navodi iz čega bi proizlazila eventualna namjera tuženice da otuđi ili optereti nekretninu, a isto tako na koji način bi tužiteljica pretrpjela nenadoknadivu štetu.

5. U tijeku postupka sud je izveo uvid u dokaze koji prileže spisu i to kako slijedi: izvršio je pregled Ugovora o doživotnom uzdržavanju od dana 9. lipnja 2016. (list 6 do 8 spisa), presliku e-izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 9 spisa), sporazumni raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 6. ožujka 2017. (list 10 spisa), Rodni list tužiteljice (list 11 spisa), Pismo tužiteljice uz presliku preporučene pošiljke-koverte na datum 29. kolovoza 2017. (list 17 do 21 spisa), računi pogrebnog poduzeća i ljekarne (list 23 do 27 spisa), potvrda o iznosu mirovine (list 28 spisa), preslike SMS poruka (list 29 do 39 spisa), Ugovor o smještaju broj 166/2018 od 20. ožujka 2018. (list 40 do 42 spisa), potvrda o uplatama za dom (list 43 do 51 spisa), medicinska dokumentacija pok. ŠI (list 58 do 73 i 156 do 237 spisa).

5.1. Sud je izveo dokaz saslušanjem parničnih stranaka na ročištu održanom dana 9. srpnja 2020. i 22. rujna 2020. (list 121 do 126 spisa), svjedoka Marine Belak, JI, RI, ŽI, ĐI i ZI dana 9. travnja 2024. (list 141 do 151 spisa), svjedoka NI, EI, TI i GI na ročištu održanom dana 19. kolovoza 2024. (list 261 do 271 spisa).

6.Tužbeni zahtjevi tužiteljice nisu osnovani.

7. Prijedlog za određivanje privremene mjere nije osnovan.

8. Predmet ovog postupka su dva tužbena zahtjeva pa tako tužbeni zahtjev usmjeren na poništenje Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog dana 27.lipnja 2016.godine između pok.ŠI kao primatelja uzdržavanja i tuženice kao davateljice uzdržavanja kao i deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti Ugovora o u doživotnom uzdržavanju zaključenog dana 27.lipnja 2016.godine između pok.ŠI kao primatelja uzdržavanja i tuženice kao davateljice uzdržavanja, uz dodatne zahtjeve uz oba tužbena zahtjeva da se uspostavi zemljišnoknjižno stanje na nekretnini čest.br. 2927/3 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – suvlasnički udio redno broj 6 (etažno vlasništvo s neodređenim omjerima) u naravi stan na trećem katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe,kupaonice, nužnika, hodnika i lođe površine 77,27 m2, te zajednički dijelovi i uređaji zgrade, etažno vlasništvo-E-6,kakvo je bilo prije zaključenja ovog ugovora, utvrđenje da predmetni stan čini ostavinu iza pok.ŠI.

8.1. Obzirom da se radi o tužbama po dvije različite osnove, to je razvidno da je prigovor dvostruke litispendencije neosnovan.

9. Ugovorom o uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećeg (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prva odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja (čl.579.Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18; dalje ZOO).

10.Tužiteljica se u tužbi kojom traži poništenje ugovora poziva na zabludu kao razlog pobojnosti ističući da se radi gruboj zloupotrebi instituta ugovora o uzdržavanju i manipulaciji sa starom i bolesnom osobom od strane tuženice pa se tako u prilog tome ističe kako slijedi:

- da tuženica nije ispunila ugovor odnosno izvršila preuzete obveze jer da ista nije podmirivala novčane obveze primatelja uzdržavanja svojim sredstvima, već vlastitim sredstvima oca pa je tako sve troškove uključivši i troškove režija snosio otac vlastitim financijskim sredstvima jednako kao što je sam podmirivao trošak smještaja u Domu Mihek;

- da je otac bio lošeg zdravstvenog stanja i da mu kao takvom tuženica nije pružala potrebnu njegu posebice kad je nastavio živjeti u svom stanu nakon boravka u Domu Mihek što da mu tuženica nije osigurala;

- da je postojala volja oca parničnih stranaka da se raskine ugovor o doživotnom uzdržavanju upravo zbog razloga neispunjavanja istog od strane tuženice te da je dao sastaviti raskid ugovora ali isti nikad da tuženica nije potpisala iako je to i pred svjedocima obećavala;

- da je onemogućavala kontakt oca s tužiteljicom i njezinom obitelji kao i sa bratom RI;

- da je pokojni otac za života imao značajna novčana sredstva na svom računu dok se na ostavinskoj raspravi utvrdilo kako ih više nema

- da nije dopuštala psihijatru da obilazi oca u Domu Mihek niti da uzima preporučenu terapiju, a sve kako ne bi došlo do raskida ugovora;

- da je oca nakon boravka u Domu Mihek dovela u svoj stan gdje mu nije bila osigurana 24-satna medicinska skrb;

- da je tuženica samovoljno određivala sastav i učestalost infuzija

- da je otac parničnih stranaka bio u terminalnoj fazi karcinoma prostate i da je očito iz svega navedenog kako je tuženica iskoristila očevo loše psihičko stanje za realizaciju svojih namjera u svoju korist, a na štetu tužiteljice.

11.Odredba čl. 330. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08; dalje ZOO) propisuje da je ugovor pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovna sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje te kad je to ovim zakonom ili posebnim propisom propisano.

12. Odredba čl. 335.ZOO-a propisuje kako pravo zahtijevati poništaj pobojnog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti odnosno od prestanka prisile (stavak 1.). To pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora (stavak 3.).

13.Nadalje, tužiteljica u tužbi kojom traži utvrđenje ništetnosti ugovora iznosi iste tvrdnje o izostanku brige tuženice što govori o prilog činjenici da se tuženica kao davateljica uzdržavanja nije ispunila svoje ugovorom preuzete obveze te ujedno pozivajući se na to da je sporni ugovor protivan moralu društva, da je otac želio raskid ugovora pa da je zato dao sastaviti ispravu koju je vlastoručno potpisao,a tuženica to nije ispoštovala.

14.Odredba čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08; dalje ZOO) propisuje da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog dobra ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

15. Obzirom da se tužiteljica poziva prvenstveno na isticanje zablude vezane uz dovođenje u zablude pokojnog II da će tuženica potpisati sporazumni raskid, a navode tužiteljice potvrđuje svjedokinja Belak i suprug NI, da bi saznanje o izostanku potpisa bilo kroz kolovoz 2018., sud je prihvatio taj navod osnovanim i zaključio da se radi o tužbi podnesenoj unutar zakonskog roka

16. Prije upuštanja u analizu svih u postupku izvedenih dokaza, uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu sud je utvrdio nespornim kako slijedi.

16.1.Uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju sud je utvrdio da je isti sklopljen dana 9.lipnja 2016.godine, potvrđen (solemniziran) kod Javne bilježnice Nevenke Nakić iz [adresa] pod brojem OV-6932/16, da su ugovorne strane sada pok.ŠI kao primatelj uzdržavanja i tuženica kao davateljica uzdržavanja, da se davatelj uzdržavanja ovim ugovorom obvezuje doživotno uzdržavati svog oca- primatelja uzdržvanja, a primatelj uzdržavanja za uzvrat predaje svojo kćerki- davatelju uzdržavatelju nakon svoje smrti, u nasljedstvo i vlasništvo nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama zk odjela Općinskog suda u Šibeniku kao čest.br. 2927/3 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – suvlasnički udio redno broj 6 (etažno vlasništvo s neodređenim omjerima) u naravi stan na trećem katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe,kupaonice, nužnika, hodnika i lođe površine 77,27 m2, te zajednički dijelovi i uređaji zgrade, etažno vlasništvo-E-6, zajedno s svim namještajem i stvaria u stanu (toč.I.), da ugovorne strne suglasno utvrđuju da je davatelj uzdržavanja i do sada na razne načine pomagao primatelju uzdržavanja i brinuo se o njemu; da se ovim ugovorom davatelj uzdržavanja posebno obvezuje da će za života pa se do smrti primatelja uzdržavanja, a u granicama svojih mogućnosti i sposobnosti materijalno ga pomagati novčanom potporom za sve potrebe za koje nisu dostatna njegova primanja; u slučaju bolesti ili druge nemogućnosti da se sam o sebi brine osigurati mu sve potrebne uvjete za normalan život (toplu hranu, grijanje, liječničke preglede i slično), a nakon njegove smrti dostojno ga pokopati prema mjesnim običajima i snositi troškove pogreba. Primatelj uzdržavanja ovlašćuje davatelja uzdržavanja da može u zemljišnim knjigama izvršiti zabilježbu svoga prava iz ovog ugovora, a uknjižbu svog prava vlasništva na toj nekretnini na svoje ime da će ishoditi po smrti primatelja uzdržavanja sukladno važećim zakonima Republike Hrvatske.

16.2.Uvidom u Rodni list Gradskog ureda za opću upravu Grada Zagreba, Mtični ured Dubrava izdanog 14.veljače 2019. razvidno je kako je tužiteljica kći pok.ŠI.

16.3. Pregledom uz tužbu priloženog dokumenta naslova Sporazumni raskid ugovora o doživotnom uzdržavanja razvidno je kako je navedene ugovorne strane dr.ŠI i MI, da je isti datiran sa 6.ožujka 2017.godine i potpisan od strane jedne strane (ŠI),a u spomenutom dokumentu navodi se kako su stranke sporazumno zaključile ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 27.lipnja 2016.godine, kako ovim sporazumom suglasno raskidaju ugovoru o doživotnom uzdržavanju, kako ugovorne strane nemaju jedna prema drugoj nikakvog potraživanja te izjavljuju da ovaj ugovor predstavlja njihovu pravu volju te ga u znak suglasnosti potpisuju.

16.4. U postupku je pregledano pismo koje je tužiteljica uputila preporučenom pošiljkom 29. kolovoza 2017. (list 17 do 21 spisa) svom ocu u kojem se ista obraća pok. FI i navodi kako je razlog ovog pisma činjenica da je njezinom sinu, a unuku II, rekao kako misli da je pravedno što je sa sestrom, ovdje tuženicom, potpisao Ugovor o uzdržavanju te s tim u svezi tužiteljica ocu ukazuje kako nije napravio pravednu raspodjelu imovine i pri tom navodi imovinu u Žirju, Slunju i sta u [adresa] te svom ocu iznosi mišljenje kako su ona i njezina djeca zakinuti.

16.5.U spis su također priložene SMS prepiske između parničnih stranaka, čija autentičnost nije osporena od nijedne od stranaka, pa se tako iz istih može utvrditi kako su parnične stranke 17. ožujka 2017. i 18. ožujka 2017. izmijenile poruke vezane uz potpisivanje raskida Ugovora o uzdržavanju u kojem tužiteljica pita tuženicu da li su potpisali raskid Ugovor o uzdržavanju te da se primjerci istog nalaze u dnevnom boravku u velikoj žutoj koverti, te kako ih oboje trebaju potpisati, iz čega se može bez sumnje dokazati kako je tužiteljica za potpisani Ugovor o doživotnom uzdržavanju znala 17. ožujka 2017., samim time je očito kako je znala i za Ugovor o doživotnom uzdržavanju čije se raskidanje traži, nadalje, iz dostavljenih prepiski poruka razvidno je kako je tuženica obavještavala svoju sestru, tužiteljicu o stanju oca, pa tako se bilježe poruke i iz siječnja 2019., lipnja 2018., listopada 2018., svibnja 2018.

16.6.Pregledom Ugovora o smještaju broj 166/18 sklopljenog između ŠI i MI i Doma za psihički bolesne odrasle osobe Mihek, razvidno je kako je isti sklopljen 20. ožujka 2018., kako je cijena istog 6.500,00 kn mjesečno, kako je korisnik smješten u dislociranoj jedinici doma u [adresa] te navedene obveze jedene i druge strane.

16.7.Tuženica dostavlja potvrde o uplatama doma, kao što je to navedeno u potvrdama na listovima od 43 do 51 spisa.

17.Na ročištu održanom dana 22. rujna 2020. izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka 9. srpnja 2020. saslušana je tužiteljica koja je u svom iskazu u bitnom izjavila kako je negdje 2017. godine po dolasku u [adresa] iz [adresa], gdje inače živi, došla kod svog oca koji da joj je požalio na sestru, tuženicu, rekao da je potpisao Ugovor o doživotnom uzdržavanju na njezin nagovor te ju zamolio da mu napiše raskid tog ugovora. Ona da je napisala raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju te zajedno s ocem otišla kod njihove zajedničke prijateljice Marine Belak da ga isprinta, a ista je prethodno nazvala njezinu sestru da joj kaže o čemu se radi i da ju pita kad bi ona mogla doći na sud. Njezina sestra je rekla kako će potpisati ugovor, ali da je tada bila spriječena zbog bolesti. Krajem 2017. godine njihov otac da se razbolio i završio u domu za nemoćne, a do tada da se on sam brinuo o sebi, a nakon toga da je otišao u dom gdje je imao potpunu skrb, da bi ga tuženica u rujnu 2017. izvadila iz doma i odvela k sebi kući. Kod tuženice da njezin otac nije imao primjerenu brigu, iako su imali ženu koja im je kuhala i brinula o ocu, ali da se nije radilo o stručnoj osobi. U ljeto 2018. tužiteljica da je tražila od sestre da joj donese primjerak Ugovora o raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju, što ista nije učinila, a također tužiteljica da je izvršila provjeru na sudu postoji li takav ugovor, međutim da su joj kazali kako ga nema.

17.1.Tuženica je svoj iskaz dala 22. rujna 2020. te je tako iskazala kako je majčina smrt u listopadu 2015. jako pogodila njezinog oca i da mu je stalno bila pri ruci kako bi se mogao emocionalno oporaviti od tog gubitka. Posjećivala ga je i svakodnevno o njemu brinula jer je živjela u blizini njegova stana. U lipnju 2016. godine da joj je otac ponudio sklapanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz razloga što se ona o njemu svakodnevno brinula, a za koji ugovor je njezina sestra saznala u ožujku 2017. Početkom 2018. otac je obolio od karcinoma prostate, a kako se nije mogla o njemu brinuti u kući, smjestila ga je u Dom Mihek u Ražinama, a cijenu doma da je ona nadoplaćivala, s obzirom da nije bila dostatna njegova mirovina, razliku da je ona nadoplaćivala, a privatno da je ona plaćala fizioterapeuta i medicinsku sestru kako bi imao potpun njegu. Svakodnevno da ga je posjećivala u domu, donosila mu obroke, vitaminske preparate i osobne potrepštine. Otac je u tom domu boravio od ožujka do rujna 2018., a potom kad se malo oporavio da ga je dovezla kod sebe kući. Predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju je isključivo ovaj stan, budući da su roditelji još za života podijelili imovinu između nje i sestre. Tužiteljici je poznato da je otac potpisao raskid ugovora, da je to učinio zbog pritiska koji je na njega vršila tužiteljica, a što je otac to njoj osobno rekao, ali mu je ujedno kazao da taj papir ništa ne vrijedi. Njezina sestra, a niti otac ju nisu pozvali potpisati taj papir, već je to učinila Marina Belak, jer da nije u redu da joj sestra ne dobije pola stana te da bi ona trebala raskinuti Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Jednako tako je to od nje tražio i stric RI. Njezin otac nije bio psihički bolesnik te iz tog razloga nije ni trebao pomoć psihijatra.

1 0

18.Upravo na okolnosti utvrđivanja egzistiranja razloga ništetnosti i pobojnosti odnosno njihovog izostanka je izveo dokaze predložene od strane parničnih stranaka pa je tako izveo dokaz saslušanjem svjedoka Marine Belak, RI, ŽI, JI, ĐI, ZI, NI, GI, TI i EI.

18.1.Svjedokinja Marina Belak, nesrodna sa strankama, poznaje cijelu obitelj ŽI, a s tužiteljicom da je prijateljica od trećeg razreda osnovne škole. U svom iskazu je navela kako ju je pok. ŠI zamolio da u njezinom uredi isprinta raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopio s tuženicom, da je to bilo početkom 2017. kada su u njezin ured došli on i tužiteljica. Pok. II da joj je kazao da je napravio nepravdu sklapanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a za postojanje kojeg da je saznala dan ranije. Na II da je primijetila veliko olakšanje nakon što je potpisao raskid, bio je bistar iako je bio bezvoljan, a poznato mu je da je bolovao od karcinoma. Vezano uz ispunjenje obveza iz Ugovora o uzdržavanju, s II da nije nikad o tome razgovarala. Tužiteljica da je bila nezadovoljna ponašanjem svoje sestre jer ista nije dozvoljavala da viđa svog oca, a tuženica da ga je prebacivala na Žirje za vrijeme kad je MIS došla u [adresa], što da je bilo jako ružno. Inače da je MIS pokušavala doznati od svoje sestre da li je potpisala raskid ugovora te da joj je tuženica čak govorila da je, međutim da je tužiteljica provjerila na sudu i utvrdila kako taj ugovor nikad nije potpisan. Inače kako je pok. II bio diplomirani pravnik s doktoratom cestovnog prometa.

18.2.Svjedok RI, stric parničnih stranaka (brat pok. II) navodi kako je s bratom II bio u jako dobrim odnosima cijeli život, a o Ugovoru o doživotnom uzdržavanju koji je sklopio s tuženicom da je doznao od MIS (tužiteljice), te ga potom nazvao i kazao kako nije pošteno to što je napravio, a na što mu je brat kazao da je to brzopleto napravio te da razmišlja da se taj ugovor poništi te da kćerka nakon njegove smrti rade što žele. U odnosu na ispunjavanje obveza po ugovoru, njegov brat da mu nije ništa spominjao, kao ni to na čiju inicijativu je uopće sklapan Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Sjeća se da ga je brat zvao dok je bio s tužiteljicom kod Marine Belak i kazao da je potpisao raskid ugovora. Ovaj svjedok navodi kako je tek po pokretanju sudskih postupaka saznao da tuženica nije potpisala, iako je kazala a hoće. Pok. II je od smrti svoje supruge 2015. godine sam živio, imao dobru mirovinu, bio u fizički dobroj kondiciji te je dnevno znao propješačiti do deset kilometara, što su svi po gradu znali. Nakon što mu je otkriven tumor, smješten je u dom u Ražinama gdje ga je redovito posjećivao i nikad se nije žalio na boravak. Tuženica je živjela u [adresa] i odlazila ocu u bolnicu, donosila mu hranu i slično. Svjedok navodi kako u vrijeme kada je doznao da postoji Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji se želi raskinuti, njegov brat da je bio u fizički dobroj spremi te da ga je čudilo da mu je trebala bilo kakva pomoć i njega. Početkom 2018. godine mu se počelo narušavati zdravlje, boravio je u domu, a nekoliko mjeseci pred smrt kod tuženice. U stanu je živio sa tuženicom te su imali gospođu koja im je spremala, pomagala i kuhala, iako je svjedoku bilo nejasno zašto je uopće doveden u stan kad mu je u domu bilo dobro. S bratom da nije nikad razgovarao o podmirivanju troškova doma te da pretpostavlja da ga je sam financirao budući da je imao dobru mirovinu. Njegov brat da je bio doktor pravnih znanosti. Bio je zaposlen kao pravnik u društvu Luka d.d., zatim u Poduzeću za ceste, a nakon 1990. da je bio potpredsjednik izvršnog vijeća grada.

18.3.Svjedokinja ŽI, supruga svjedoka RI navodi kako su svi ostali zatečeni Ugovorom o doživotnom uzdržavanju te kako je na zahtjev tužiteljice njegov suprug nazvao II i upitao zašto je sklopio ugovor s drugom kćerkom pa da mu je tako II kazao da će taj ugovor raskinuti i obavijestio njezinog supruga kako

1 1

je kod sutkinje Marine Belak potpisao raskid ugovora te kako je sad miran. Tuženica je obećala stricu RI da će potpisati raskid ugovora. Dok se liječio od karcinoma prostate, prvo vrijeme da je boravio sam u svom stanu, a potom da je bio smješten u domu za umirovljenike u Ražinama. Obje kćerke su ga posjećivale, nisu razgovarali o financijama.

18.4.Svjedokinja JI, po zanimanju viša medicinska sestra, susjeda od tuženice, da je pomagala kad je pok. II obolio od karcinoma prostate. Sjeća se da je dolazila mijenjati kateter, da joj II nije nikada govorio u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju, samo da je jednom prilikom prisustvovala razgovoru II i njegovog prijatelja gdje je načula kako govori tom prijatelju kako će on svoje dati kome hoće te da mu nitko neće naređivati kome će što dati. Svjedokinja navodi kako nije posjećivala II u domu, a ne zna da li ga je posjećivala tužiteljica.

18.5.Svjedokinja ĐI navodi kako je pok. II odbijao hranu u domu pa je po zamolbi tuženice budući kuhala i miksala mu hranu jer je tuženica smatrala da mu treba različita prehrana puna vitamina. Sa tuženicom da je posjećivala oca u domu, da je tamo boravio nekih četiri, pet mjeseci, da bi mu PI dva put dnevno dolazila u dom i nosila hranu, a potom da je bi prebačen kod tuženice u stan po njegovoj želji. Pok. II i ona da su puno razgovarali jer da je boravila s njim od 7:00 do 15:30 sati dok je PI bila na poslu te mogu kazati kako je tuženica angažirala cijeli tim ljudi za brigu oko oca, te da se sjeća kako joj je II rekao da se pobrinuo za PI na način da ima stan u [adresa]. Bilo mu je žao koliko PI troši za njega.

18.6.Svjedokinja ZI navodi kako je tuženicu upoznala u domu u kojem je boravio i njezin suprug, kako se ne radi o domu za psihičke bolesti već stare i nemoćne osobe, budući da je zbog prenapučenosti Cvjetnog doma dogovor bio da njezin suprug, kao i ŠI, smjeste u dom u Ražinama. Tamo da je upoznala tuženicu, da je ocu svakodnevno donosila kolače, novine i slično, da se dom plaćao u gotovini, da joj je PI rekla kako joj je otac ostavio stan te da su nakon izlaska pok. II iz doma u dobrim odnosima, tako da su čestitaju blagdane.

18.7.Svjedok NI navodi kako je kao suprug od tužiteljice saznao za postojanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju 2017. godine, kako je supruga bila u redovnom kontaktu s ocem te kako joj se otac požalio s tretmanom koji dobiva s tuženicom, te kako je potpisao raskid ugovora, te su vjerovali kako će ga potpisati i tuženica jer da je ona to obećala. Svjedok navodi kako ga je iznenadilo da je uopće sklopio taj ugovor jer da je 2016. godine bio zdrav, pokretan i nije mu trebala nikakva pomoć. 2016. godine da je s II šetao po [adresa], išao na kavu, psihički da je bio uredan te se sjeća kako je ovim saznanjem supruga bila šokirana i kako je zaista vjerovala da će raskid ugovora biti potpisan, da bi u kolovozu 2018. saznala na sudu da raskid nije potpisan. Za vrijeme dok je pok. II boravio kod tuženice, a nakon izlaska iz doma, on da mu nije dolazio jer je imao osjećaj da nije dobro došao, a tužiteljica da je bila jednom jer da je imala dojam da tuženici smeta da itko dolazi kod njenog oca. Nije upoznat s podmirivanjem financijskih obveza, lijekova, doma i slično te navodi kako je punac imao kroz cijeli život dobru plaću, mirovinu i spominjao je desetke tisuće dolara ušteđevine, a gdje je sad taj novac da ne zna. Njegova supruga da je bila začuđena kada je saznala za sklopljeni ugovor, kako je pok. II bio doktor prava te znao sve oko toga te je suprugu začudilo čemu taj ugovor kada je otac bio zdravstveno dobro. Tužiteljica da je od oca tražila da raskine taj ugovor i on je na to pristao. Do odlaska u dom pok. II da je bio bistar, a u domu se vidjelo da je izmučen od bolesti.

18.8.Svjedokinja GI, teta parničnih stranaka, navodi kako je uvijek bila u dobrim odnosima sa svojim nećakinjama i bratom II, kako su njezina

1 2

nevjesta i brat II govorili da su podijelili imovinu kćerkama, a za stan u [adresa] govorili kako će ga ostaviti onome tko se bude brinuo o njima. Sa sigurnošću navodi kako joj je brat rekao da je napravio ugovor i ovjerio ga sa tuženicom koja da je vodila brigu o njima i prije nego što je sklopljen taj ugovor. Tuženica je oca odvela privatnom liječniku koji da mu je dijagnosticirao rak prostate, potom po preporuci liječnika je bio smješten u dom pola godine te ga je ona zajedno s tuženicom svakodnevno posjećivala u domu. Tuženica je dom nadoplaćivala jer je bratova mirovina bila 5.000,00 kn. Njezin brat je njemu pričao kako je revoltiran što ga njihov brat RI i Marina Belak rođena UI, inače prijateljica od tužiteljice, traže da raskine taj ugovor. Pok. II je jako smetalo jer je bio pravnik i imao je svoje znanje i znao je što radi. Svima je pričao kako ga je smetalo što je bio prisiljen otići kod UI (Belak) da potpiše raskid ugovora. Osobno da je bila nekoliko puta u posjetu kod oca u domu i kod tuženice u stanu. Tuženica je oca premjestila iz doma i dovela kod sebe, jer u domu nije htio jesti, sve mu je ona donosila, a za boravak u stanu je osigurala medicinsku cestu za mijenjanje katetera, davanje infuzija kuhanje. Tuženica se brinula o roditeljima i prije sklapanja ugovora s ocem te je za vrijeme majčinog boravka u bolnici u Zagrebu, dok se liječila od karcinoma pluća, unajmila apartman. On je bio priseban i zdrav. S bratom RI da je u odličnim odnosima te da s njim nije nikad pričala o podjeli imovine II među kćerkama. S tužiteljicom se nikad nije posvađala te to što ona radi je njezin problem, a prije se s njom češće čula, a zbog čega je to tako svjedokinja navodi da to pitamo tužiteljicu.

18.9.Svjedokinja TI navodi kako poznaje parnične stranke, sa tuženicom je bila i radna kolegica, a pok. II da je radio s njezinim ocem. Tuženica da joj je rekla da je sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju s ocem, jer da je želja njezine majke bila da stan pripadne onom tko dohrani roditelje. Svjedokinja napominje kako su njezina saznanja isključivo preko priče od tuženice. Tuženica joj je kazala kako je pok. II pod pritiskom tužiteljice potpisao raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju, ali kako je istovremeno bio svjestan da njegov potpis nema značenje za valjanost ugovor jer da je potpisan samo s njegove strane. Pok. II je bio pokretan, često im bi svraćao u ured, a kuhala mu je tuženica. Tuženica nije bila zadovoljna uslugom u domu, odvela ga je u svoj stan, bila je odsutna s pola šest mjeseci, angažirala je osobe za njegu, kupila je antidekubitus madrac. Svjedokinja zaključuje kako je ugovor o doživotnom uzdržavanju poremetio odnose između sestara.

19.Svjedok EI, suprug tuženice, navodi kako je ugovor između njegove supruge i njenog oca zaključen dok je on bio na brodu, otprilike godinu i pol nakon majčine smrti, kako je tuženica svaki dan kuhala ocu i to bi mu organizirala ručak u sate kad je on volio jesti, a kada je tužiteljica doznala za postojanje ugovora, izvrijeđala je oca, a što je sve čuo sin od tuženice koji je spavao u stanu kod pok. II, koji da je u tom momentu potpisao prazan list koji mu je dala tužiteljica. Ljutilo ga je što su se sutkinja Belak, stric RI i njegov sin petljali i govorili da nije u redu što je sklopio ugovor, jer da je on bio zdrav i razuman te da j nema što tko govoriti što će raditi. Svjedok osobno je odveo pok. II na pregled privatno i otkrila mu se bolest u kasnom stadiju te je upravo onkolog M preporučio tuženici da oca smjesti u dom radi pružanja zdravstvene skrbi. Neko vrijeme je bio u Ražinama u domu, međutim nisu bili zadovoljni sa srbi i odlučila je oca dovesti k njima kući. Tuženica je kupila medicinski krevet, angažirala medicinsku sestru i ženu koja ga čuva. Pok. II nije tražio od tuženice da potpiše raskid. U vrijeme potpisivanja ugovora pok. II je bio dobrog psihičkog i fizičkog zdravlja.

1 3

20. Temeljem navoda stranaka i provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP sud je utvrdio i zaključio kako u nastavku slijedi.

20.1. U postupku je nesporno utvrđeno kako su pok.ŠI i tuženica sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 9.lipnja 2016.godine, potvrđen (solemniziran) kod Javne bilježnice Nevenke Nakić iz [adresa] pod brojem OV-6932/16.

20.2.Za valjani pravni posao, a time i za valjani ugovor, potrebno je da su se ugovorne strane usuglasile o bitnim sastojcima ugovora. Kada očitovanje jednog ili oba ugovaratelja nije u skladu s njihovom pravom voljom, dolazi do nesklada između volje i očitovanja i u tom slučaju radi se o manama volje. Mane volje koje dovode do pobojnosti ugovora, odnosno kod kojih pravni posao proizvodi učinak do pobijanja, a na koje se poziva tužiteljica u ovom postupku je zabluda. Prema čl.280.ZOO-a bitna zabluda kao mana volje na što se poziva tužiteljica je bitna ako se odnos na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnima, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor. Prema čl.284.ZOO-a ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili održava u zabludi u namjeri da je time naveden na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništenje ugovora i onda kad zabluda nije bitna.

20.3.Tužbeni zahtjev usmjeren na poništenje ugovora zbog mane volje - zablude i s time na postojanje prava na poništenje ugovora tužiteljica obrazlaže dovođenjem pok. ŠI u zabludu kako će se davateljica uzdržavanja pridržavati ugovornih obveza, a što ista nije iz kojeg razloga da je pok.II želio raskinuti ugovor. Imajući u vidu činjenične navode, tužiteljica ovom tužbom traži poništenje tog pravnog posla pozivajući se na zabludu, međutim razlozi na koje tužiteljica upire su okolnosti, po viđenju tužiteljice, da davateljica uzdržavanja nije izvršavala ugovorne obveze iz kojih razloga da je volja pok. II bila raskid ugovora, a tome u prilog prilaže dokument Sporazumni raskid ugovora potpisan od strane ŠI, primatelja uzdržavanja. Raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju reguliran je odredbom čl. 583.ZOO prema kojoj odredbi ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor i nakon što je započelo njegovo ispunjene,a isto tako, svaka ugovorna strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor ako druga strana ne ispunjava ugovorne obveze.

20.4. Stranke pa tako i pokojni II kao primatelj uzdržavanja zaključio je ugovor o uzdržavanju dragovoljno, ničim nije doveden u zabludu jer iz svih dokaza izvedenih u postupku proizlazi kako se radilo o bistroj, pametnoj i psihički i fizički zdravoj osobi, a uz to u postupku često isticano kako je isti bio vrstan pravnik, što potvrđuju i same stranke,a tako i svjedoci RI, NI, GI te imajući sve okolnosti konkretnog predmeta u vidu, prednik parničnih strana je ugovor sklopio svojom voljom, isti nije doveden u zabludu, ugovor je bio uredno izvršavan od strane tuženice u prilog čemu govore svjedoci koji nisu povezani rodbinskim niti jakim prijateljskim vezama već osobe uključene u samo pružanje brige o pok.II pa je tako svjedokinja JI kao susjeda, a ujedno medicinska sestra u mirovini bila angažirana u brizi oko II kako je to detaljno iskazivala u svom iskazu, nadalje svjedokinja ĐI da je kuhala i miksala hranu još dok je II boravio u domu jer je odbijao hranu iz doma,a tuženica je zbog zdravlja pokojnog oca i neophodnosti zdrave i raznovrsne prehrane za oporavak angažirala svjedokinju da mu kuha, a ista ta svjedokinja je boravila s II kad je otac izveden iz doma jer upravo s boravkom u tom domu tuženica nije bila zadovoljna, te suprotno navodima tužiteljice, iz tog razloga je zbog njegove dobrobiti doveden u stan tuženice gdje mu je sa objektivnog gledišta bilo na raspolaganju sve što je neophodno da se pruži mir,

1 4

raznovrsna prehrana, mijenjanje pelena, katetera od strane stručne osobe neovisno što je ista u mirovini, isti je imao pomagala prilagođena zdravstvenom stanju što potvrđuje svjedokinja TI koja potvrđuje kako mu je nabavljen antidekubitus madrac, a i iz priloženih računa razvidno je kako je tuženica pribavljala razne medicinske pripravke i pomagala za oca. Nitko od svjedoka nije ima saznanja da bi se pok.II žalio na neizvršavanje ugovorom preuzetih obveza od strane davateljice uzdržavanja osim svjedoka NI koji je čak više od same tužiteljice, njegove supruge stavljao naglasak na izostanak brige tuženice za oca, kojem iskazu u tom dijelu sud ne poklanja vjeru isti ocjenjuje prilagođenim ostvarivanju bolje procesne pozicije tužiteljice u ovom postupku obzirom da nijedan od svjedoka pa tako ni brat pok.II, RI i nevjesta ŽI nemaju niti jedno saznanje o eventualno lošoj skrbi tuženice za oca, a kraj svjedokinja TI, ĐI, ZI, JI, čijim iskazima sud poklanja vjeru u potpunosti jer iste nemaju interes za uspjeh bilo koje od stranaka u ovom postupku, iste su iskazivale upravo o činjenicama o kojima imaju neposredna saznanja jer su bile osobno uključene u skrb za pok.II, osim svjedokinje TI koja je potvrđivala da je tuženica i ranije kuhala ocu, koji je svraćao do nje na posao što je iskazivala u prilog tvrdnji da su bili u dobrim odnosima ali se spomenuta svjedokinja unatoč prijateljskoj povezanosti sa tuženicom ogradila kako o problemima vezanim uz uzdržavanje ima preko tuženičine priče. U odnosu na navode svjedoka RI i ŽI, brata i nevjeste pok.II, tako i svjedokinje Š, primjećuje se u njihovim iskazima kako su prvenstveno osobnih stavova da je sklapanje ugovora o doživotnim uzdržavanju sa tuženicom, dakle, samo sa jednom kćerkom po njihovim stavovima nepravedno prema dugoj kćerki i iz njihovih iskaza je razvidno kako su kontaktirali i oni sami pok.II i na to mu ukazali i iznijeli mu mišljenje o tom da ne podržavaju potpisivanje takvog ugovora. Nijedan od tih svjedoka nije iznio nijednu činjenicu koja bi ukazivala da bi pokojni II bio doveden u zabludu ili da isti nije bio zadovoljan odnosom kćerke, tuženice, prema njemu. Da je tome tako potvrđuje i svjedokinja GI, sestra pok.II koja je potvrdila navode koje je u svom iskazu kazala i svjedokinja JI kad je ispričala razgovor koji je načula između II i prijatelja. Sve ovo imajući u vidu da je pok.II bio pravno učen čovjek, aktivan, okružen ljudima, zdravog psihičkog i fizičkog zdravlja sve dok nije obolio od karcinoma. Stav je ovog suda da je prava volja pok.ŠI bila upravo zaključiti ugovor o doživotnom uzdržavanja kakav egzistira, a sve tome ide u prilog da je pok.II bio pravnik koji je znao jednako kako je znao kako se zaključuje ugovor, znao i kako isti valjano raskinuti te da je isti imao tu namjeru, mogao je od dana zaključenja pa narednih nekoliko godina raskinuti isti odnosno poduzeti odgovarajuće pravne korake koliko tuženica nije pristajala potpisati priloženi sporazumni raskid i isti pokušati raskinuti sudskim putem. Ugovor o doživotnom uzdržavanju može se raskinuti ili međusobnim sporazumom obiju ugovornih stranaka ili jednostranom voljom samo jedne stranke. Obzirom da do toga nije došlo, a imajući u vidu ne samo svjedoke GI, JI, ĐI koji su potvrdili da je htio zbrinuti kćer, a jednako tako i u samom pismu koje tužiteljica šalje ocu ista navodi kako je pok.II njezinom sinu dakle unuku rekao kako smatra da je u redu što je sklopio ugovor sa tuženicom. Imajući sve to u vidu, ovaj sud ne prihvaća teze tužiteljice o dovođenju pok.II u zabludu niti kako je prvotno bilo govora oko toga daće se ispunjavati ugovorom preuzete obveze o uzdržavanju niti o dovođenja u zabludu da će potpisati raskid ugovora. Primatelj uzdržavanja je za života imao pravo tražiti raskid ugovora ukoliko ugovor nije predstavljao pravu volju, a to nesumnjivo nije učinio. Okolnosti odnosno činjenice utvrđene u toku postupka ne upućuju niti na jedan razlog, osnov nevaljanosti tog pravnog posla istaknutih od tužiteljice da bi tuženica postupila protivno ugovorom preuzetim obvezama.

1 5

20.5.Kazati je da se izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka kako generalno tako i u ovom postupku pristupa oprezno i njihovi iskazi se vrednuju s posebnom pažnjom jer utvrđivanje činjenica putem svjedoka može biti opterećeno raznim objektivnim i subjektivnim nedostacima i pogreškama koje mogu ozbiljno dovesti u pitanje kvalitetu pribavljenih informacija. Tako se uzima u obzir odnos svjedoka prema onom nešto iskazuju te žele li istinito i potpuno svjedočiti.

20.6.Tuženica je postupala pažljivo prema ocu, nezadovoljna uvjetima u Domu, a dolazila mu je u posjedu dvaput dnevno, ujedno je bila i zaposlena, osiguravala mu zdrave obroke koje mu je kuhala ovdje saslušana svjedokinja ĐI jer je odbijao jelo iz doma, upravo zbog nezadovoljstva uslugom doma koju je ista sufinancirala za razliku mirovine kako je potkrijepljeno dokumentacijom priloženom spisu, tuženica dovodi svog oca u svoj stan,osigurava prisustvo svjedokinje ĐI za vrijeme boravka tuženice na poslu i medicinske sestre JI kod davanja infuzija i mijenjanja katetera. Dakle, prilagođava u potpunosti svoj život potrebama oca. Sud ne nalazi da bi postupanje tuženice na bilo koji način predstavljalo svjesno izbjegavanje obveza preuzetih ugovorom u namjeri da se tih obveza oslobodi. Izvršavanje obveza iz ugovora o doživotnom uzdržavanju vezano je, očigledno, uz potrebe i traženja uzdržavane osobe i sukladno tome pravi i brižni davatelj uzdržavanja prilagođava izvršavanje svoje obveze uz potrebe primatelja uzdržavanja. Da je namjera tuženice bila izbjegavanje izvršavanja preuzetih obveza iz ugovora o doživotnom uzdržavanju s ciljem osujećenja njegovih želja, tuženici bi zasigurno bilo lakše/zgodnije ostaviti oca u Domu, ne brinuti je li jede ili odbija jesti, svakodnevno ga posjećivati, donositi mu hranu i namirnice. Kazati je da je ovakvim načinom života pok.II i tuženice pokazana zavidna povezanost istih osoba, skladan obiteljski život kako prije samog sklapanja ugovora tako i kasnije do njegove smrti, život stalno na usluzi i sa podređenim svojim potrebama spram potreba uzdržavane i nesporno teško bolesne osobe. Tuženica je po stavu ovog suda činila iznimno predano i sa iskrenom željom za pružanjem što bolje i cjelovitije brige i skrbi za primatelja uzdržavanja, iz kojih razloga sud je odlučio kao u izreci presude.

21. U odnosu na isticanje ništetnosti pravnog posla zbog nemoralnosti i nedopuštene pobude, sud također ne nalazi ispunjenim niti jedan uvjet za utvrđenjem ništetnosti tog ugovora. Ugovor o doživotnom uzdržavanju nije protivan prisilnim propisima, nije protivan Ustavu niti moralu društva te s blijedom toga nije ništetan. Navodi tuženice kako je pobuda za sklapanje ugovora bila isključenje sestre (tužiteljice) i nasljeđivanja i to je zato ugovor sklopljen u vrijeme kad je pok.II bio zdrav, kako proizlazi iz medicinske dokumentacije, te uopće u vrijeme sklapanja ugovora nije bilo potrebno baš ikakvo uzdržavanje. Tuženica je iskoristila smrt majke 2015.godine da bi iskoristila očevu tugu i nagovorila istog na sklapanje ovog ugovora potajno bez znanja tužiteljice, a u tom periodu je tužiteljica bila u kontinuiranom kontaktu s ocem i sestrom i isti su to u kontinuitetu prešućivali tužiteljici. A ovo sve uz znanje pok.II koji je to zasigurno znao odnosno morao znati jer je bio diplomirani pravnik, kako to ističe tužiteljica putem svog punomoćnika.

21.1. Prednje navode sud također ocjenjuje ničim dokazanim i samo pokušajem za utvrđenjem ugovora ništetnim jer je i u tom pravcu izostao nijedan dokaz nije dokazao navode. Potpuna fizička i mentalna sposobnost, financijska situiranost,sklapanje bez znanja tužiteljice, suprotno stavu tužiteljice, nisu razlozi koji upućuju na pravnu nevaljanost ugovora kao ni na nedopuštenost pobude na strani tuženice da se sestra kao zakonska nasljednica isključi iz nasljeđivanja. Tužiteljica ne dokazuje da je jedini cilj sklapanja ovog ugovora bio isključivanje svoje sestre iz nasljeđivanja niti je sudu jasno koji bi to motivi tuženice bili. U postupu je nesporno da

1 6

su roditelji II i supruga za života rasporedili imovinu kćerkama, a kako to detaljno objašnjava tužiteljica u pismu svom ocu. U istom tom pismu ukazuje da n ta podjela nije bila pravedna jer da je vrjednija imovina koja je dodijeljena sestri,a istim tim ugovorom ukazuje na nepravdu počinjenju prema njoj sklapanjem ugovora. Stav tužiteljice o neopravdanoj podijeli imovine još za života pa k tome sklapanje ugovora oo uzdržavanju nije samo po sebi od utjecaja za valjanost sklopljenog ugovora. Dobrostojeća osoba može sklopiti ugovor o uzdržavanju. Ugovor o uzdržavanju nije uvjetovan imovinskim stanjem osobe koja ga sklapa, već se odnosi na obvezu jedne strane (davatelja uzdržavanja) da drugu stranu (primatelja uzdržavanja) uzdržava do smrti, a zauzvrat dobiva imovinu ili druga prava, sve kako ugovorne strane ugovore. Tako da protivno mišljenju tužiteljice da bi podrazumijevalo plaćanje dom isključivo sredstvima davatelja uzdržavanja, plaćanje troškova lijekova i ostalih potreba primatelja, nije pretpostavka koja mora bit uvjetom valjanosti ugovora nego su sudionici pravnog posla slobodni ugovoriti sve sukladno svojim željama i potrebama. Isto tako, to što je pok.II bio zdrav i nije mu bilo potrebno uzdržavanje ne čini samim time ugovor ništetnim niti je ijednom zakonskom odredbom propisano da se ovaj ugovor sklapa u trenucima kad obveza za uzdržavanjem ili brigom od strane druge osobe nastane. Svaki dokaz u postupku mora bit promatran kako sam za sebe tako i u međusobnoj vezi, a ne izvan konteksta cjelokupnog dokaznog postupka. U konkretnoj situaciji, pokojni II rođen 1933.godine, dakle, u vrijeme sklapanja ugovora u dobi od 83 godina, udovac koji je godinu ranije ostao bez supruge, bio je u visokoj životnoj dobi, kćerka mu je prala robu, kuhala pa je tako on ponekad išao k njoj na ručak, ponekad bi mu se donosio. Ugovor o doživotnom zadržavanju pruža pravnu sigurnost i korisniku i davatelju uzdržavanja jer je precizno definiran i reguliran zakonom. Taj ugovor koji je reguliran ZOO-om može sklopiti svaka osoba koja ima pravo raspolagati svojom imovinom i koja želi osigurati svoje uzdržavanje. Razlog sklapanja ugovora može biti strah od starosti i nemoći, želja da se osigura mirna starost ili jednostavno želja da se imovina prenese na određenu osobu u zamjenu za uzdržavanje.

22.U odnosu na prijedlog tužiteljice za određivanjem privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine valja reći da je sud isti prijedlog odbio iz istih razloga iz kojih je odbio tužbeni zahtjev, smatrajući da predlagatelj osiguranja ovdje tužitelj nije dokazao postojanje svoje tražbine sukladno odredbi čl. 299. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14,55/16, 73/17, 131/20 i 114/22; dalje OZ).

23. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredba čl. 154. st.1. i članka 155. ZPP.

23.1.Tuženici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku iz redova odvjetnika i to imajući u vidu da se radi o dva odvojena parnična predmeta poslovnih brojeva P-340/2019 i P-1815/2019 spojenih rješenjem od dana 15. siječnja 2020. (list 21 i 22 spisa), pa se tako obistinjuje trošak prije i nakon spajanja spisa te je za radnje punomoćnika tuženice u P-340/2019 valjalo priznati troškove zastupanja na ročištima 5. ožujka 2019., 10. travnja 2019., 9. srpnja 2020., 22. rujna 2020., 22. veljače 2024., 9. travnja 2024., 19. kolovoza 2024. i 18. studenog 2024. (250 bodova, odnosno 500,00 eura za svaku radnju), za sastav odgovora na tužbu od 28. veljače 2019. i podnesaka od 24. srpnja 2019. i 20. kolovoza 2024. (250 bodova, odnosno 500,00 eura za svaku radnju), zatim za trošak zastupanja u predmetu P-181/2019 i to za trošak zastupanja na ročištima održanim dana 9. srpnja 2020., 22. rujna 2020., 22. veljače 2024., 9. travnja 2024., 19. kolovoza 2024. i 4. listopada 2024. (100 bodova, odnosno 200,00 eura za svaku radnju), sastav odgovora na tužbu od 16. kolovoza 2019. i podneska od 20. kolovoza 2024. (100 bodova odnosno 200,00 eura za svaku radnju),

1 7

sve uvećano za 25 % PDV, sve temeljem Tbr. 7.,8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05 i 148/09 i 142/12).

23.2. Ukupan trošak koji je tužitelj u obvezi naknaditi tuženici iznosi 8.875,00 kn.

24. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Šibenik, 23.lipnja 2025.

Sutkinja

Martina Miočević Šušnjić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu nadležnom drugostupanjskom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave iste, a ulaže se putem ovog suda u tri primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte