REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Starom Gradu

21 460 Stari Grad

Novo Riva 3

Poslovni broj: :P-1537/24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sutkinji Mariji Pavlinović u pravnoj stvari tužitelja DIĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Mihaelu Perkoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu "Mrklić & Partneri" j.t.d. u Splitu, protiv prvotuženika: Geoteha Varaždin d.o.o., Ulica Franje Bužanića 3, 42204 Turčin, OIB: 79744584144, zastupan po punomoćniku Borislav Planinc, odvjetniku u Varaždinskim Toplicama i drugotuženika IIĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Jurici Domančić, odvjetnik u Hvaru, radi: naknade štete, nakon javno održane glavne rasprave zaključene dana 17. lipnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tužitelja osobno, te punomoćnika drugotuženika, ujedno i zamjenika prvotuženika, uz drugotuženika osobno, uz objavu odluke 23. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se u cijelosti tužba i tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I." Dužni su tuženik pod 1. Geoteha Varaždin d.o.o., OIB: 79744584144 i tuženik pod 2. DI OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici DIĆ OIB: [osobni identifikacijski broj],iznos od 12.184,54 eura zajedno s zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče 05. 11.2019.g. po stopi koja se za svako polugodšte određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana izračunte za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

II. Dužni su tuženik pod 1. Geoteha Varaždin d.o.o., OIB: 79744584144 i tuženik pod 2. DI OIB: [osobni identifikacijski broj],solidarno, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici DIĆ OIB: [osobni identifikacijski broj],iznos od 12.309,33 kn zajedno s zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče 05. 11.2019.g. po stopi koja se za svako polugodšte određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana izračuna za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

III. Dužni su tuženik pod 1. Geoteha Varaždin d.o.o., OIB: 79744584144 i tuženik pod 2. DI OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici DIĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana izračuna za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena."

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi provotuženiku parnični trošak u iznosu od 6.437,50 eura.

V.Nalaže se tužitelju naknaditi drugotuženiku parnični trošak u iznosu od 8.750,00 eura.

VI. Odbija se prijedlog dugotuženika za naknadu više traženog troška postupka u iznosu od 625,00 eura.

Obrazloženje

1.Dana 06. studenog 2019. godine tužiteljica je po punomoćniku ovom sud podnijela tužbu protiv tuženika u bitnom navodeći kako je dana 05. studenog 2016. godine prvotuženik kao izvođač radova po nalogu drugotuženika vršio miniranje stijenske mase iznad nekretnine tužiteljice. Da je sporne prigode došlo do nekontroliranog odrona kamenja na kuću i dvorište tužiteljice, da je pri tome okućnica devastirana, a kuća znatno oštećena. Tužiteljica nadalje navodi kako su tuženici u većoj mjeri naknadili štetu za samu kuću i okućnicu, međutim da su se u jednoj prostoriji nalazile stvari tužiteljice koje su u potpunosti uništene prilikom štetnog događanja i to bicikl Mountainbike Canyon Nevre u vrijednosti od 2.389,00 eura, Mountainbike Scot Genius u vrijednosti od 1. 874,0000 eura bicikl, Citybike Simplon Grid u vrijednosti od 1.989,00 eura, Citybike Simplon Zionu u vrijednosti od 1.570,00 eura, vanbrodski motor marke Mercuy u vrijednosti od 1.500,00 eura, skulptura sanduka za poštu rađen u Švicarskoj u vrijednosti od 1.000,00 eura, zelenilo oko kuće u vrijednosti od 857,64 kn. Tužiteljica je nadalje navela kako je također pored navedenog imala i putne troškove vezane za predmetnu štetu, odnosno vezano za sanacije iste, iz razloga dolaska na lice mjesta radi dogovora, odnosno nadgledanja radova sanacije. Slijedom navedenog, a kako je jasno da je osim sanirane štete tužiteljici nastala i navedena šteta koja nije sanirana niti nadoknađena od strane tuženika predlaže sudu donijeti presudu kojom će obvezati tuženike da tužiteljici solidarno isplate utuženi iznos zajedno sa troškovima postupka i pripadajućim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu od dana 27. listopada 2020. godine prvotuženik je naveo kako ne osporava, s time da napominje da je šteta na kući i okućnici bila onakva kakva je utvrđena građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Mirku Jelčić, dipl. ing. u cijelosti popravljena na trošak tuženika, prema navedenom procjembenom elaboratu .Naveo je kako se prilikom obilaska objekta idućeg dana, nakon sporne prigode nisu u bilo kojoj prostoriji zamijećeni „potpuno uništeni“ bicikli i vanbrodski motor koji se navode u tužbi, niti je tuženicima tada od strane prisutnog brata tužiteljice na to ukazano, da je primijećeno je da je sanduk za poštu bio oštećen, ali ne i potpuno uništen, niti da je bilo uništeno neko zelenilo ispred kuće. Drugotuženik je naveo kao je vrlo je neobično da tužiteljica na ovdje utuženu štetu na predmetnim pokretninama nije tuženicima ukazala, niti im „potpuno uništenje“ istih pokazala makar i po njezinom bratu koji je raspolagao ključevima kuće, odnosno da nije naknadu štete za iste od tuženika zatražila kada i popravljanje štete na nekretnini restitucijom. Drugotuženik je nadalje naveo kako sukladno dokazima i fotografijama priloženima uz tužbu ne proizlazi da su navedene pokretnine uopće postojale, je li i danas postoje, te da nije jasno na koji bi način se trebala utvrditi na njima nastala šteta, te sve da su sporne prigode pokretnine i bile doista „potpuno uništene“, u vrijeme tog „uništenja“ zbog starosti i amortizacije (bicikli su po tužbi priloženim računima nabavljeni 2010., 2012., 2013. i 2017. g., a vanbrodski motor 2009. g.) nisu mogle imati vrijednost jednaku nabavnoj kako se to očito tvrdi u tužbi s obzirom da je tužbeni zahtjev za naknadu štete na istima postavljen na novčane iznose jednake njihovoj nabavnoj vrijednosti prema tužbi. Drugotuženik je nadalje naveo kako iz priloženih računa bicikla i vanbrodskog motor proizlazi da su ih kupile druge osobe, pa su stoga primarno i vlasnici istih, osobe različite od tužiteljice, dok se iz računa za četvrti ili najstariji bicikl Simplon Zion kupljen 17.07.2010. g. ne može utvrditi tko ga je kupio, da se iz se priloženog računa za „zelenilo“ ne može utvrditi ni tko ga je izdao ni kada, ni gdje, ni kome, da nema dokaza koje zelenilo ispred kuće je navodno uništeno, niti da na računu navedeno odgovara „uništenom“, pa shodno tome da prvotuženik ovdje stavlja i prigovor nedostataka aktivne legitimacije tužiteljice u odnosu na zahtjev za naknadu štete za bicikle i vanbrodski motor. Nadalje prvotuženi navodi kako nije sporno da je tužiteljica mogla imati troškove koji su vezani uz dolazak na lice mjesta nakon štetnog događaja od 05.11.2016. g., te dogovaranja sanacije štete, nadgledanja radova i sl., međutim da je nadgledanje radova mogla povjeriti i nekom trećem, a ako i nije, upitno je da li je za uspješnu sanaciju štete na nekretnini bilo nužno, a pri danas postojećim širokim mogućnostima audio-vizuelnog komuniciranja, baš svakih mjesec dana putovati na [adresa], te da li su sva ta putovanja vezana baš uz tu svrhu, te da iz priložene dokumentacija o troškovima tih putovanja tužiteljice, za putovanja u mjesecima prosincu 2016. g., te ožujku i svibnju 2017. g., odnosi se i na drugu osobu : g. II, koji nije ovdje tužitelj. Slijedom navedenog prvotuženik predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, te da joj se naloži naknaditi tuženiku troškove postupka.

3. U odgovoru na tužbu od dana 20. listopada 2020. godine drugotuženik je naveo kako se u potpunosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te predlaže sudu da isti odbije, te da naloži tužiteljici da mu u cijelosti naknadi parnični trošak. Naveo je kako tužiteljica nikada drugotuženiku nije spominjala nikakvu štetu, sve do proteka roka od tri godine, da tužiteljica ima prebivalište na [adresa], te da je dužna dokazati razlog putovanja koje navodi u tužbi.

4.Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom: zk izvatka za predmetnu nekretninu, računa za utužene pokretnine, avionskih i brodskih karata, procjembenog elaborata štete nastale uslijed odrona i prijedlog sanacije, Ugovora od dana 15. rujna 2016. godine sklopljenog između tuženika, dopisa Ministarstva unutarnjih poslova o prebivalištu za tužiteljicu, sud je također dana 04. listopada 2023. godine bio na licu mjesta zajedno sa vještakom Mirkom Jeličićem, saslušani su svjedoci ĐI, D I, VI, RI, te je saslušana tužiteljica te drugotuženik DI.

5. U odnosu na druge dokaze navodi se kako Ured za graditeljstvo i prostorno uređenje Hvar, nije sudu dostavio projekt izgradnje na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], iako je sud isto zatražio, ali ističe se kako traženo i tako nije relevantno za predmetni postupak. Nadalje, iako je sud sa vještakom Mirkom Jeličićem dipl. ing. arhitekture izašao na mjesto događaja, to je na navedenom očevidu punomoćnik tuženika naveo kao tuženici ne osporavaju postojanje prostorije u kojoj su se po navodu tužiteljice nalazile predmetne pokretnine, ali da osporavaju postojanje pokretnina, pa je shodno tome, a sukladno prijedlogu tužiteljice sud odustao od provođenja očevida. Nadalje, sud je također odustao od provođenja vještačenja po vještaku prometne struke, a na okolnosti visine vrijednosti oštećenja bicikala i vanbrodskog motora, budući da iz ovom spisu priloženih dokaza, te i iz iskaza same tužiteljice proizlazi kako "ostaci " predmetnih pokretnina uopće ne postoje. Također ovaj sud smatra kako je tužbenih zahtjev tužiteljice u potpunosti neosnovan, pa stoga utvrđivanje visine štete nije niti bilo potrebno. Također je prvotuženik odustao od prijedlog za saslušanje direktora ZI.

6. Između parničnih stranaka nije sporno kako je sporne prigode i to dana 05. studenog 2016. godine, a uslijed radova miniranja stijenke mase iznad nekretnine tužiteljice, koje je radove izvodio prvotuženi, po nalogu drugotuženika, uslijed odrona kamenja na nekretninu u vlasništvu tužiteljice na istoj nastala šteta, a koja šteta je u većoj mjeri sanirana od strane tuženih. Između parničnih stranaka je sporno je li spornog događaja došlo do potpunog uništenja pokretnina koje su pobliže gore navedene, odnosno je li uslijed izvođenja sanacije, a radi nadgledanja radova tužiteljici u vidu troškova putovanja na [adresa] nastala šteta. Odnosno sporno je jesu li pokretnine koje su predmet ovog postupka uopće postojale, ukoliko jesu tko im je vlasnik, da li su bile sporne prigode u uništenoj prostoriji, odnosno jesu li i u kojoj mjeri uništene.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a ocjenjujući dokaze sve zajedno i svakog zasebno, sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužiteljice nije pravno osnovan.

8.Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 70/19, 80/22 i 114/22 i 155/23- dalje: ZPP,) prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice:

- da je dana 05. studenog 2016. godine, a uslijed radova miniranja stijenke mase iznad nekretnine tužiteljice, koje je radove izvodio prvotuženi, po nalogu drugotuženika, uslijed odrona kamenja na nekretninu u vlasništvu tužiteljice na istoj nastala šteta,

- da je šteta većoj mjeri sanirana od strane tuženih.

10. Sva naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz isprava koje su stranke priložile u dokazne svrhe, te nisu sporna među njima.

11. Prije svega u odnosu na prigovor aktivne legitimacije istaknut od strane prvotuženika, navodi se kako je isti irelavantan budući da ovaj sud smatra kako tijekom postupka i tako nije utvrđeno jesu li predmetne pokretnine uopće postojale, odnosno jesu li se iste nalazile u uništenoj prostoriji, pa slijedom toga se nije moglo ni utvrditi u čijem su bile vlasništvu.

12. U predmetnom postupku trebalo je utvrditi, a što je i sporno između stranaka, je li sporne prigode za tužiteljicu nastala šteta u vidu oštećenja navedenih pokretnina , te šteta u vidu izdataka za putovanja radi nadgledanja sanacije.

13. Sud je zajedno s vještakom dipl. ing. arhitekture GI, dana 04. listopada 2023. godine izvršio očevid na predmetnoj nekretnini, ali je na istom očevidu punomoćnik tuženika naveo kako tuženici ne osporavaju postojanje prostorije u kojoj bi se po navodima tužiteljice nalazile predmetne pokretnine, ali da osporavaju da su pokretnine zaista spornog događaja bile u prostoriji. Shodno navedenom, a sukladno prijedlogu tužitelja sud je odustao od provođenja navedenog očevida.

14.Iz iskaza svjedoka ĐI, supruga tužiteljice proizlazi kako je isti potvrdio nastanak štetnog događaja, a što i tako nije ni sporno između stranaka. Također iz iskaza svjedoka proizlazi kako je sporne prigode uništena prostoriju koja se nalazila u blizini kuće, te kako su se u istoj u trenutku odrona nalazile četiri bicikle njegove djece koje su oni poklonili njegovoj supruzi da ih čuva i vozi u ljetnim mjesecima, te motor, gumenjak i poštanski sanduk, te da su sve te nabrojene stvari spornoga događaja potpuno uništene. Iz iskaza svjedoka također proizlazi kako je oko kuće postojalo zelenilo u vidu nekakvih stabala, te da on i supruge žive u [adresa], te da je tužiteljica upravo iz razloga sanacije dolazila u Hrvatsku najmanje osam puta. Svjedok je nadalje naveo da ne zna zašto nakon nesreće kada su pokazivali oštećenu kuću nisu spomenuli urušenu prostoriju odnosno stvari koje su se u njoj nalazile, ali da su predmetne pokretnine u potpunosti uništene, te da nema ostataka istih, te da također nema nikakav dokaz da su bicikle unijete u Republiku Hrvatsku.

Svjedok D I, naveo je kako je kuća tužiteljice zaista bila oštećena u odronu kamenja uslijed miniranja, ali da nije nikada dobio nikakvo od pismo od tužiteljice vezano za "bicikle i motore", te da mu također nitko nikada nije spomenuo kako ni bicikle tako ni motore, te je također naveo kako je povremeno sretao tužiteljicu, te da je ista bila jako nezadovoljna situacijom koja se dogodila, ali da nikada nije spominjala ni bicikle ni motore.

Svjedok VI je također naveo kako je kuća tužiteljice spornog događaja bila oštećena, te da je on bio angažiran na sanaciji građevinske štete te je iz toga razloga i ušao u predmetnu nekretninu. Naveo je kako osim već navedenih oštećenja, bilo oštećen i stup koji je bio centrali stup te građevine u tom dijelu nekretnine. Posebno je naveo kako je sporne prigode više obraćao pažnju na nastalu građevinsku štetu, a manje pažnje je posvetio uništenju nečeg što je bilo u kući i oko nje, te da mu nije poznato što se nalazilo ispod te gomile stijena budući da on nije sudjelovao u odnošenju odnosno čišćenju stijena.

Svjedok RI, brat tužiteljice naveo je kako je on ima ključ od kuće tužiteljice te se u "bunkeru" ispod parkirališta, nalazilo podno grijanje bicikli od njegove sestre i to dvije "obične" bicikle i dvije 2terenske" bicikle. Naveo je kako mu nije poznato koje su boje bile predmetne bicikle, samo da mu je poznato kako su iste bile ispod parkirališta. Također je naveo kako se također u "bunkeru" ispod parkirališta nalazio i vanbrodski motor i to crni Mercury 5 KS.

Tužiteljica je u svom iskazu između ostalog navela kako se u neposrednoj blizini njene kuće nalazilo spremište u kojem se nalazilo grijanje te u kojem spremištu su se nalazile 2 mountainbike i dvije obične bicikle, te se također nalazio i vanbrodski motor. Istaknula je kako j upravo to spremište bilo u potpunosti uništeno odnosno sravnjeno, te su se na njemu nalazile krpe kamenja i željeza, pa stoga kada su odnijeli tu gomilu željeza među njoj su bile i bicikle i vanbrodski motor. Svjedokinja je navela kako je motor bio crne boje dok se boja bicikle ne može sjetiti, ali mislim da su bile srebrene i crvenkaste. Tužiteljica je nadalje navela kako ona ne živi u [adresa], da je predmetna nekretnina kuća za odmor, te da voli u nju često dolaziti, nadalje je navela kako ona nije mogla biti prisutna baš svaki put kad su se izvodili radovi sanacije jer je bila vezana za Beč poslom, ali da je dolazila koliko je mogla. Navela je kako od bicikala i vanbrodskog motora nije bilo nikakvih ostataka nego da su sve to odnijeli, te također je izjavila kako ju je gosp DI nakon spornog događaja kontaktirao, te da se ne sjeća da li je gosp Đ ikad spomenula bicikle i vanbrodski motor. Navela je kako joj nije poznato da li postoje carinske deklaracije za bicikle budući da su te bicikle njoj poklonila njezina djeca.

Drugotuženik DI, naveo je kako su prije poduzimanja miniranja na susjednoj nekretnini poduzeli sve što je bilo u njihovoj mogućnosti da se radovi izvedu prema pravilima struke i sigurno. Da je o predmetnom događaju on bio obaviješten te je odmah nazvao tužiteljicu i rekao da će oni sanirati sve troškove, te da ona neće morati platiti niti kune. Posebno je naveo kako je sanacije izvršena. Drugotuženik je također naveo kako je 20 ak dana prije nego je zaprimio predmetnu tužbu, on sjedio zajedno sa tužiteljicu, te da su prijateljski razgovarali te da mu ona čak tada nije spomenula bicikle ni vanbrodski motor, iako je on u više navrata rekao da će sanirati sve troškove. Istaknu je kako on bicikle i vanbrodski motor nikada nije vidio. Također je naveo kako je on sa tužiteljicom više puta kontaktirao, te da mu ona nikada nije spomenula bicikle i vanbrodski motor prije podnošenja ove tužbe. Također je naveo kako ga gospodin VI nikada nije obavijestio da bi gđa DIĆ tražila ikakvu naknadu za bicikle i vanbrodski motor. Drugotuženik je također naveo kako je tužiteljica dolazila na [adresa] vezano za sanaciju, te da je logično da je imala nekakve troškove, ali da ona prije podnošenja tužbe nije tražila da joj plati putne troškove.

15.Iz ovom spisu priloženih avionskih i brodskih karata, proizlazi kako je tužiteljica zaista putovala u Hrvatsku, dok iz računa za bicikle i izvanbrodski motor sud ne može zaključiti ništa osim da računi postoje, ali ne može sa sigurnošću znati na koje bicikle i motor se odnose.

16.Iz ovom spisu priloženog podneska Ministarstva unutarnji poslova proizlazi kako tužiteljica ima prijavljeno prebivalište na području PP Hvar, ali iz iskaza stranaka, te svjedoka nedvojbeno proizlazi kako tužiteljica ipak ne živi u [adresa].

17.Odredbom članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje ZOO-a ) određeno je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Pretpostavke odgovornosti za štetu su štetnik, odnosno subjekt koji je odgovoran za štetu, subjekt tj. oštećenik koji zahtijeva odštetu, nadalje štetnik mora počiniti štetnu radnju, a šteta mora nastati na strani oštećenika. Također, traži se uzročnost, odnosno izvršena štetna radnja mora kao uzrok proizvesti određenu štetu kao posljedicu. Kao posljednja pretpostavka koja mora biti zadovoljena kako bi nastala odgovornost za štetu je protupravnost štetne radnje.

Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a je propisano je da tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi istu osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

18.Dakle, u konkretnom slučaju radi se o odgovornosti za štetu po načelu presumirane krivnje štetnika koji je uzrokovao štetu. Međutim, kako tužitelj nije dokazao postojanje činjenica na kojima temelji svoj zahtjev, odnosno nije dokazao uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje i nastale štete, odnosno nije uopće dokazao postojanje štete odnosno nije pružio dokaze na temelju kojih bi se mogla utvrditi odgovornost tuženika, to je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja (tako i VS Rev-x 919/14-2 od 17. prosinca 2014. godine).

19.Pretpostavke za odštetnu odgovornost tuženika bio je dužan dokazati tužitelj– oštećenik, a nisu tuženici bili dužni dokazivati da ne postoji uzročno-posljedična veza između štetne radnje tuženika i nastale štete, jer bi to bilo dokazivanje negativne činjenice .

20. Naime, iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi kako, a što je već spomenuto da je sporne prigode uslijed izvođenja radova miniranja od strane tuženika, na nekretnini u vlasništvu tužiteljice nastala šteta koju su tuženici sanirali sukladno obavljenom vještačenju i elaboratu. Također proizlazi kako je nakon tri godine tužiteljica podnijela ovu tužbu, bez da je prije toga štetu za koju ovom tužbom traži naknadu uopće ranije spomenula tuženicima, iako je drugotuženik pokazao namjeru i volju da sanira svu štetu.

21.Naime, logično i životno se postavlja pitanje zašto tužiteljica nije ranije obavijestila tuženike o nastanku predmetne štete, budući da je imala i više nego dovoljno vremena. Iz ovom spisu priloženih dokaza ne proizlazi da bi predmetne pokretnine uopće bile u prostoriji koja je srušena sporne prigode. Računi koji su priloženi ne dokazuju da bi bicikli i izvanbrodski motor uopće se nalazili u srušenoj prostoriji, te također nema nikakvih dokaza o postojanju, vrsti i visini štete "zelenila" budući da iz iskaza svjedoka proizlazi da je postojalo nekakvo zelenilo, ali da se ne može sa sigurnošću reći koje. U odnosu na poštanski sandučić također u spisu o postojanju istog ne prileži nikakav dokaz, samo je prvotuženik naveo kako je sadnučić bio oštećen, ali ne i uništen kako je to navela tužiteljica. Naime, postojanje predmetnih pokretnina samo je navela tužiteljica u svom iskazu, te su to potvrdili svjedoci ĐI, RI, koji su suprug i brat tužiteljice, koji shodno tome su i osobno zainteresirani za ishod postupka, pa im stoga sud nije poklonio vjeru. Također se navodi kako i sama tužiteljica nije znala koje su boje bile bicikle, a što je budući da su po njenom navodu tu bili najmanje četiri godine, to mogla znati. Također ostali svjedoci koji su imali neposredna saznanja o štetnom događaju su iskazivali isto, da se ne sjećaju da su predmetne pokretnine uopće bile u srušenoj prostoriji, te da tužiteljica nikada prije podnošenja ove tužbe ih nije spominjala. Naime, također je i sama tužiteljica navela kako su ostaci predmetnih pokretnina odneseni sa ostalim materijalom, pa stoga budući da o predmetnim pokretninama nitko osim članova obitelji ne zna ništa, niti ih je itko od svjedoka vidio u srušenoj prostoriji prije niti nakon štetnog događaja, niti je vidio njihove "ostatke", to sud smatra da navodi tužiteljice nisu dokazani. Stoga ovaj sud smatra kako tužiteljica nije dokazala da joj je osim sanirane štete nastala i ova koju traži ovom tužbom. Nadalje, tužiteljica je dostavila putne avionske i brodske karte koje idu u prilog da je tijekom sanacije možda zaista boravila na [adresa], ali i sama tužiteljica je navela da iako živi u [adresa] voli i često dolazi na [adresa] ( na kojem ima i prijavljeno prebivalište), to ovaj sud ne može sa sigurnošću znati da ista nije na [adresa] dolazila iz svojih razloga, a ne iz razloga sanacije, u prilog čemu ide i činjenica da niti tu naknadu kako ni gore navedeno nije do ove tužbe potraživala od tuženika. Isto tako tužiteljica nije dokazala da se baš tih dana kada je boravila na [adresa] vršila sanacija. Također se napominje kako je tužiteljica za doći na [adresa] mogla ići jeftinijim putem, te kako njena prisutnost tijekom sanacije nije bila neophodna u čemu ide i prilog njen iskaz u kojem je navela kako nije mogla biti prisutna baš svaki put.

22. Naime, is stanja spisa nedvojbeno proizlazi kako tužiteljica nije dokazala postojanje predmetnih pokretnina, odnosno da bi se iste sporne prigode nalazile u srušenoj prostoriji, nije dokazala ni vrstu zelenila i njegovo uništenje, kao što nije dokazala ni navod da je baš iz razloga sanacije dolazila na [adresa], odnosno nije dokazala štetu na svojoj strani, (jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu), pa time ni odgovornost tuženika za štetu.

23.. Odredbom članka 8. ZPP-a, određeno je koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je sud nedvojbeno utvrdio. Pravilo o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije predložila sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Kako tužiteljica osim priloženih dokaza nije sudu dostavila druge dokaze na temelju kojih bi sud mogu utvrditi osnovanost tužbe i tužbenog zahtjev to je odlučeno kao u izreci.

24. Slijedom navedenog ovaj sud smatra da je zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan, pa shodno tome nije bilo potrebe dalje odlučivati o visini tužbenog zahtjeva.

25.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, budući da su tuženici u cijelosti uspjeli u sporu. Visina troška je odmjerena sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, budući da tuženike zastupaju punomoćnici odvjetnici. Tako je prvotuženiku valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu od dana 26.10.2020. godine (Tbr. 8), u iznosu od 250 bodova, trošak zastupanja na ročištima od dana 28, 10.2021.,g, 10.02.2022.g., 04.10.2023.g., 06.02.2024.g., 29-01.2025.g., 18.03.2025.g.,i 17.06.2025.g. . u iznosu od 250 bodova (Tbr 9), sastav podneska od dana 10.22.2021.g., 22.05.2023.g, i 24.08.2023.g, ( Tbr 8) također je priznat i trošak nastao povodom prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje i to : zastupanje na ročištima od dana 23.04.i 16.10.2024.g., ( Tbr. 9), po 125 bodova, sastav podneska od dana 23.05.2024.g., 05.06.2024.g, ( Tbr 8), po 100 bodova, sve navedeno sukladno vrijednosti boda u iznosu od 2, eura, te uvećano za PDV ukupno iznosi 6.437,50 eura. Tako je drugotuženiku valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu od dana 20.10.2020. godine (Tbr. 8), u iznosu od 250 bodova, trošak zastupanja na ročištima od dana 28. 10.2021.,g, 10.02.2022.g., 04.10.2023.g., 06.02.2024.g., 29.01.2025.g., 18.03.2025.g.,i 17.06.2025.g. u iznosu od 250 bodova (Tbr 9), sastav podneska od dana13.02.2023.g., 18.04.2023.g, 04.07.2023.g, 05.09.2023.g. ( Tbr 8) također je priznat i trošak nastao povodom prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje i to : zastupanje na ročištima od dsana 23.04.i 16.10.2024.g., ( Tbr. 9), po 125 bodova, sastav podneska od dana 01.07.2024.g., 50 bodova, sve navedeno sukladno vrijednosti boda u iznosu od 2, eura, te uvećano za PDV ( na traženi dio troška) ukupno iznosi 8.750,00. Traženi trošak u iznosu od 625,00 eura drugotuženiku nije priznat budući da je pogrešno na iznos od 2500,00 eura obračunao PDV. Naime, PDV na navedeni iznos iznosi 625,00 eura, a na 1250,00 eura koliko je zatražio drugotuženik.

26. Radi svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Starom Gradu, 23. lipnja 2025. godine

S U T K I N J A:

Marija Pavlinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženicima po pun.

3. u spisu