REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-808/2025-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Adeli Turkalj na prijedlog sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužiteljice EAI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mihočević&Bajs d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb, Horvatovac 102A, OIB: 28163265527, zastupanog po punomoćnici Ivi Soldo, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. svibnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice EA, odvjetničkog vježbenika i zamjenice punomoćnice tuženika Ane Hlupić, odvjetnice, te presude javno objavljene dana 23. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Sveučilište u Zagrebu Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb, Horvatovac 102A, OIB: 28163265527, isplatiti tužiteljici KAI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 303,78 eura zajedno sa zeteznom kamatom, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 81,37 EUR počevši od 16.11.2014. pa do isplate,

- na iznos od 81,37 EUR počevši od 16.12.2014. pa do isplate,

- na iznos od 81,37 EUR počevši od 16.1.2015. pa do isplate,

- na iznos od 59,67 EUR počevši od 16.2.2015. pa do isplate;

i to prema kamatnoj stopi koja do 31. srpnja 2015. teče po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana drugog polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 303,78 eura, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku Sveučilište u Zagrebu Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb, Horvatovac 102A, OIB: 28163265527, naknaditi tužiteljici KAI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu 593,75 eura sa zateznom kamatom tekućom od 23. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu I. vrste

– docent, na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2013. Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine" broj: 101/02, 81/03, 203/03, 28/06, 11/08, 46/08) u čl. 48. određeno je da radnicima koji rade u posebnim uvjetima pripada dodatak na plaću u visini od 5 do 15% proračunske bruto osnovice, dok je čl. 52. određeno da će se na svakoj ustanovi konkretno utvrditi poslovi odnosno radna mjesta s posebnim uvjetima rada i poslovi s izvorima opasnosti te vrijeme odnosno uvjeti izloženi opasnosti. Popis poslova, odnosno radnih mjesta s posebnim uvjetima rada i poslova odnosno radnih mjesta s izvorima opasnosti te popis radnika koji rade na tima poslovima, poslodavac će dostaviti ministarstvu u roku od 15 dana nakon određivanja tih poslova. Sukladno odredbi čl. 52. st. 4 Kolektivnog ugovora utvrđena je obveza da se jednom godišnje reažuriraju prethodno navedeni podaci te popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada. Dana 22. listopada 2010. sklopljen je novi Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine" broj 142/10) koji sadržajem u cijelosti odgovara ranijem Kolektivnom ugovoru s pripadajućim dodacima. Tuženik nije izvršio obvezu iz čl. 52. Kolektivnog ugovora i nije reažurirao popis zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada. Tužiteljica je navedena na Popisu radnih mjesta i zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada iz 2008. godine u okviru Biološkog odsjeka - Botanički zavod, s postotkom izloženosti izvorima opasnosti u iznosu od 25% do 50% od ukupnog radnog vremena. Radnik koji redovito radi s izvorima opasnosti od 25% do 50% radnog vremena ima pravo na pripadajući dodatak na plaću u visini od 12%. Navedeni Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje otkazan je od strane Vlade RH 27. prosinca 2013., međutim isti otkaz utvrđen je nezakonitim, te ne proizvodi pravne učinke. Radi navedenog, Kolektivni ugovor je bio na snazi do dana isteka roka od četiri godine – 22. listopada 2014. odnosno sukladno čl. 199. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14), još tri mjeseca od isteka toga roka odnosno do dana 22. siječnja 2015. tj. u čitavom periodu utuženog razdoblja te stoga tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću kako je to naznačeno u tužbi.

Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže sudu naložiti tuženiku isplatiti joj na ime razlike plaće za razdoblje od listopada 2014. do zaključno siječnja 2015. iznos od 303,78 eura s pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev, kako glede pravne osnove tako i glede visine tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe da je upravo Vlada RH zaključila dana 22. listopada 2010. Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje, temeljem kojeg se Vlada RH obvezala na plaćanje naknade za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada i na poslovima s izvorima opasnosti. Isti Kolektivni ugovor utvrđuje prava i obveze potpisnika, te je stoga Vlada RH u obvezi isplaćivati dodatke na plaću. Slijedom navedenog tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Isto tako tuženik ističe prigovor i nedostatka aktivne legitimacije ističući da tužiteljica nije članica Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, odnosno navedeno nije dokazala, te stoga nema mjesta primjeni KU na tužiteljicu. Nadalje, tuženik ističe da nije dužan isplatiti tužiteljici dodatke na plaću nakon prestanka važenja KU, budući ne postoji pravomoćna odluka nadležnog tijela o nezakonitosti otkaza predmetnog Kolektivnog ugovora. U utuženom razdoblju nije bilo KU koji bi se primjenjivao na tužiteljicu, te u tom razdoblju nisu regulirana niti radna mjesta niti visina dodatka na plaću pa stoga tuženik nije dužan tužiteljici isplatiti predmetni dodatak na plaću. Nadalje, za pravo na isplatu dodataka na plaću relevantno je utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti iz članka 54. Kolektivnog ugovora, kao i činjenicu na kojem je radnom mjestu tužiteljica bila zaposlena i koje je poslove tužiteljica faktički obavljala u utuženom razdoblju, odnosno je li u međuvremenu došlo do promjene u opisu poslova. Prema Popisu radnih mjesta iz 2008. godine tužiteljica je bila zaposlena na drugom radnom mjestu (znanstveni novak – viši asistent), a u studenom 2009. njezino radno mjesto je izmijenjeno u radno mjesto I. vrste – docentica te je u utuženom razdoblju bila zaposlena na drugom radnom mjestu u odnosu na prethodno radno mjesto te se stoga Popis iz 2008. na koji se poziva tužiteljica ne može primijeniti.

Također tuženik ističe da ne postoji popis zaposlenika i radnih mjesta koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada za listopad i studeni 2014. Nadalje, tuženik navodi da je dana 16. prosinca 2014. donio Popis zaposlenika i radnih mjesta s posebnim uvjetima rada za akademsku godinu 2014/2015 na kojem popisu tužiteljica nije navedena. Budući da popisom radnih mjesta nije utvrđeno da tužiteljica radi u posebnim uvjetima rada, da je izložena izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada, tužiteljica nema pravo na isplatu predmetnog dodatka za utuženo razdoblje. U odgovoru na tužbu tuženik ističe i činjenicu da se sredstva za plaće koju isplaćuje tuženik kao javna ustanova osiguravaju iz državnog proračuna, te predlaže da se o parnici obavijesti Republika Hrvatska radi eventualnog miješanja.

Slijedom iznesenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška tuženika.

3. Tužiteljica se očitovala na navode iz odgovora na tužbu u podnesku od 23. siječnja 2020. ističući da nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije kao niti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer se KU primjenjuje u javnim visokim učilištima, odnosno primjenjuje se i na tuženika. Tužiteljica je u radnom odnosu kod tuženika na kojega se primjenjuje KU, a nije od utjecaja činjenica je li tužiteljica članica sindikata ili ne, budući se KU primjenjuje na sve zaposlenike tuženika, bez obzira na članstvo u sindikatu. Tužiteljica ističe da Vlada RH nije poslodavac tužiteljice te stoga nije u obvezi isplaćivati plaću tužiteljici, već je to tuženik kao poslodavac, prema odredbi čl. 3. st. 2. Zakona o plaćama u javnim službama, odnosno prema odredbi čl. 6. Zakona o radu. Tužiteljica ističe da postoji pravomoćna presuda ovog suda posl. br. Pr-8589/14, kojom je utvrđeno kako je Odluka Vlade RH o otkazivanju KU nezakonita i nedopuštena.

Nadalje, tužiteljica navodi da je netočan navod tuženika da ne ostvaruje pravo na pripadajući dodatak na plaću jer je u utuženom razdoblju bila zaposlena na drugom mjestu u odnosu na radno mjesto na kojem je bila zaposlena u vrijeme sastavljanja Popisa zaposlenika na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada iz 2008. godine na kojem je ona uvrštena kao zaposlenik s postotkom izloženosti izvorima opasnosti u iznosu od 50% od ukupnog radnog vremena budući da stjecanje znanstvenog zvanja odnosno izbor u više zvanje sukladno članku 33. Zakona o znanstvenom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti nije imalo utjecaja na vrstu i opis poslova radnog mjesta na kojem je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena. Tužiteljica posebno ističe da je tuženik kao poslodavac imao obvezu sastavljati popis radnika koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada, isti reažurirati i dostavljati Ministarstvu, a što tuženik nije učinio.

4. Tijekom postupka sud je izveo slijedeće dokaze: izvršen je uvid u Ugovore o radu (str. 5-12 spisa), u Popis zaposlenika i radnih mjesta s posebnim uvjetima rada za akademsku godinu 2014/2015 (str. 22-28 spisa), u Temeljni KU za službenike i namještenike u javnim službama (str. 29-44 spisa), u Reviziju procjene opasnosti na radnim mjestima (str. 45-51 spisa), Popis radnih mjesta i zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada u 2008. godini (str. 67-77 spisa), u presudu ovog suda poslovni broj Pr-921/2019 od 30. listopada 2019. (str. 82-87 spisa), u očitovanje Ministarstva znanosti i obrazovanja (str. 115-121 spisa), u Presudu ovog suda posl. br. Pr-16194/2021 od 23. travnja 2024. (str. 139-161 spisa), u Presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-568/2024 od 15. listopada 2024. (str. 162- 168 spisa), te je saslušana je tužiteljica kao parnična stranka (str. 95-96 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za isplatom dodatka na plaću za rad na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada i poslovima s izvorima opasnosti, za koji dodatak tužiteljica tvrdi da joj pripada temeljem čl. 48. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje.

7.

Sukladno odredbi članka 54. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine" broj 142/2010) propisano je da zaposlenicima za koje se temeljem Procjene opasnosti iz članka 58. stavka 1. ovog ugovora i popisa radnih mjesta iz članka 58. stavka 3. ovoga ugovora utvrdi da rade u posebnim uvjetima rada, izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada pripada dodatak na plaću u visini 7% do 15% osnovice za izračun plaće u javnim službama. Prema članku 55. Kolektivnog ugovora izvorima opasnosti smatraju se: mehaničke opasnosti, padovi i rušenja, električna struja, kemijske tvari, biološke tvari, požari i eksplozije, vruće ili hladne tvari, buka, prašina, vibracije, zračenja, mikroklima, rasvjeta, fizički napor, nefiziološki položaj tijela, psihofiziološki napori i dr. Sukladno odredbi čl. 56. Kolektivnog ugovora zaposlenici imaju pravo na dodatak na plaću ako rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su izravno ili neizravno izloženi izvorima opasnosti. Člankom 57. Kolektivnog ugovora utvrđena je visina dodatka pa je tako propisano da zaposlenici imaju pravo na dodatak od 12% ako redovito rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su redovito izloženi izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 25% pa do 50% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti, odnosno izloženi izvorima opasnosti.

8. Uvidom u Ugovor o radu od 3. prosinca 2007. razvidno je da je tužiteljica zaključila s tuženikom ugovor o radu na određeno vrijeme za radno mjesto znanstveni novak – viši asistent, dok je uvidom u ugovor o radu od 2. studenog 2009. i ugovor o radu o 1. ožujka 2013. utvrđeno da je tužiteljica zaključila s tuženikom ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto I. vrste – docent u ustrojstvenoj jedinici Biološki odsjek, Botanički zavod Zagreb.

9. Uvidom u Popis radnih mjesta i zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada iz 2008. godine utvrđeno je radno mjesto tužiteljice, te je navedena tužiteljica s utvrđenim postotkom izloženosti izvorima opasnosti od 50 % od ukupnog radnog vremena.

10. Tuženik je dostavio u spis Popis zaposlenika i radnih mjesta s posebnim uvjetima rada za akademsku godinu 2014./2015. Obzirom na utuženo razdoblje, kao i činjenicu da je prema naznaci datuma na Popisu isti donesen 16. prosinca 2014., isti se ne primjenjuje na tužiteljicu u utuženom razdoblju, budući nema dokaza u spisu da je navedeni Popis dostavljen Ministarstvu znanosti prije 22. siječnja 2015.

11. Uvidom u dopis Ministarstva znanosti i obrazovanja od 13. listopada 2022. utvrđeno je kako je tuženik dostavio Popis zaposlenika i radnih mjesta s posebnim uvjetima rada za akademsku godinu 2014./2015. dana 7. prosinca 2016., što potvrđuje navode tužiteljice da se isti Popis ne može odnositi na tužiteljicu u utuženom razdoblju.

12. Iz iskaza tužiteljice kao parnične stranke proizlazi da ista radi kod tuženika od 2001. godine u okviru biološkog odsjeka Botaničkog zavoda na kojem je radila kada je i uvrštena na Popis radnika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada u 2008. godini. Njezin posao obuhvaća nastavni i znanstveni dio te u oba aspekta svog posla radi sa kancerogenim tvarima koje imaju štetno djelovanje za organizam. U svom poslu koristi zaštitnu opremu i to zaštitne rukavice, kutu i masku, ali unatoč tome ne može se izbjeći utjecaj štetnih tvari na zdravlje te je izložena štetnim utjecajima za vrijeme rada. Opis poslova radnog mjesta tužiteljice nije se promijenio od 2008. pa sve do danas. Tužiteljica čitavo vrijeme radi na istim poslovima, prema vlastitoj procjeni oko 50 % radnog vremena provodi s izvorima opasnosti. Ističe da se je od uvrštavanja na Popis promijenilo samo njezino zvanje dok se opis poslova njezinog radnog mjesta, radni zadaci kao i izloženost štetnim tvarima nisu promijenili.

13. Obzirom na sadržaj iskaza tužiteljice, čijem iskazu je sud u cijelosti povjerovao jer je iskazivala objektivno i logično, sud je utvrdio da je tužiteljica u čitavom utuženom razdoblju radila u istim uvjetima rada kakvi su bili od 2008. godine, kada je tužiteljica uvrštena na Popis zaposlenika s utvrđenim postotkom izloženosti od 50% od ukupnog radnog vremena. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se ništa u uvjetima rada po pitanju izloženosti izvorima opasnosti i štetnim utjecajima nije promijenilo.

14. Isto tako, uvidom u presudu ovog suda posl. br. Pr-16194/2021 utvrđeno je da je Odluka Vlade RH o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje nezakonita i nedopuštena, te da ista ne proizvodi nikakve pravne učinke. Presudom Županijskog suda u Zagrebu odbijena je žalba tužene i potvrđena presuda ovog suda Pr-16194/2021, što znači da sva pravila iz KU važe za čitavo utuženo razdoblje, odnosno sve do 22. siječnja 2015., kada je KU istekao. Obzirom na navedeno nije relevantna Odluka Vlade RH o otkazivanju KU, budući je ista utvrđena nezakonitom. Iz navedenog proizlazi da je u čitavom utuženom razdoblju bio na snazi KU, kojeg tuženik kao javno visoko učilište mora primjenjivati na sve svoje radnike.

15. Nisu osnovani prigovori promašene pasivne i aktivne legitimacije, budući je tuženik kao poslodavac u obvezi isplatiti plaću, kao i dodatke na plaću tužiteljici, sve sukladno odredbi čl. 7. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14), a tužiteljica kao radnica tuženika ima pravo na dodatke na plaću koji su utvrđeni odredbama KU neovisno o činjenici je li ista članica sindikata ili ne.

16. Sud je na zahtjev tuženika obavijestio Republiku Hrvatsku putem Općinskog građanskog državnog odvjetništva u Zagrebu o postojanju parnice te pozvao da se očituje o stupanju u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika na što se Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu nije očitovalo.

17. Valja napomenuti da je tuženik u odgovoru na tužbu samo paušalno osporio visinu tužbenog zahtjeva, te da nikakvim argumentima izračun tužiteljice nije doveo u pitanje, radi čega nije bilo potrebe za izvođenjem dokaza na okolnost visine tužbenog zahtjeva. Tužiteljica je u tužbi jasno obrazložila na koji način je došla do izračuna 12% osnovice za izračun plaće u javnim službama. Tužiteljica jasno navodi da osnovica za izračun plaće u javnim službama u utuženom periodu iznosi 5.108,84 kn, koja činjenica nije osporena od strane tuženika. Ujedno je jednostavnom matematičkom operacijom tužiteljica sačinila izračun iznosa koji predstavlja 12% te osnovice, a koji izračun je sud vrlo lako provjerio putem računala primjenjujući iznos od 12% na tu osnovicu te je utvrđeno da tužiteljica ima pravo na mjesečni dodatak na plaću u iznosu od 81,37 eura. Stoga je sud prihvatio visinu tužbenog zahtjeva kako je istu naznačila tužiteljica, budući ista ničim nije dovedena u pitanje te iz razloga ekonomičnosti nije provodio financijsko vještačenje.

Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I izreke presude.

18. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužiteljici su dosuđene zatezne kamate tekuće od šesnaestog u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a i čl. 92. st. 3. ZoR-a, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO). Sud je utvrdio da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice i zateznu kamatu.

Visina zakonske zatezne kamate utvrđena je člankom čl. 29. st. 2. ZOO-a, u visini citiranoj u izreci ove presude. Za razdoblje nakon 1. kolovoza 2015. sud je primijenio kamatnu stopu propisanu čl. 3. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15), budući se radi o prisilnom propisu kojeg je sud dužan primijeniti za razdoblje njegovog važenja. Dospijeće tražbine tužiteljice naznačeno je sukladno odredbi čl. 92. st. 3. Zakona o radu.

19. Do trenutka isplate nije u potpunosti dospjela na naplatu bruto razlika plaća (doprinosi, porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i neto plaća) budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaća što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate (mišljenje Središnjeg ureda Ministarstva financija od 20.07.2007.; Klasa: 410-01-07-01/632, Ur. broj: 513-07-21- 01/07-2), dok su zakonske zatezne kamate dospjele na naplatu neto plaća. Stoga su tužitelju dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa razlike bruto plaće, ali s izuzetkom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak zbog čega je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

Stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

Tako su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to: za sastav tužbe - 25 bodova po Tbr. 7/1, trošak sastava četiri obrazložena podneska, i to podneska od 23.1.2020., podneska od 23.9.2020., podneska od 25.3.2025. i podneska od 7.4.2025. – svaki po 25 bodova po Tbr. 8/1, zastupanja na ročištu dana 6.2.2020., zastupanja na ročištu dana 16.9.2020., zastupanja na ročištu dana 18.9.2024. te zastupanja na ročištu dana 26.5.2025. – svako po 25 bodova po Tbr. 9/1, te pristup na ročište za objavu presude – 12,5 bodova po Tbr. 9/3, dakle ukupno 237,5 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 593,75 eura. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na primjeni odredbe čl. 41. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude do isplate.

Valja reći da tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 1.4.2020. i podneska od 17.6.2020. kojima dostavlja u spis sudsku praksu, budući da je isto mogla učiniti i na ročištima tijekom postupka, za što joj je priznat trošak zastupanja te stoga navedeni podnesci prema stavu ovog suda nisu bili neophodni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, te bi priznavanje tih podnesaka u parnični trošak bilo suprotno načelu ekonomičnosti vođenja postupka.

Tužiteljici je temeljem članka 151. stavak 2. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak.

Stoga je odlučeno kao pod točkom III izreke presude.

U Zagrebu 23. lipnja 2025.

Sutkinja:

Adela Turkalj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku