Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3, Gospić

Poslovni broj: Kzd-4/2024-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinje za mladež Karmele Miškulin Banić kao predsjednice vijeća, te sudaca porotnika za mladež Josipe Pavletić i Ivice Pavletića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Kostelac, u kaznenom predmetu protiv optuženika UJ, zbog kaznenog djela iz članka 163. stavka 1. Kaznenog zakona, postupajući po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću, broj KOz-DO- 21/2023 od 25. srpnja 2023., nakon rasprave 30. travnja 2025., sa koje je javnost isključena, održane u nazočnosti zamjenice ODO u Gospiću za mladež, ŽJ te optuženika i njegovog branitelja, odvjetnika Nebojše Bestića iz Zagreba, 6. svibnja 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženik UJ zvani " U", OIB [osobni identifikacijski broj], sin Ž i BJ, rođene B, rođen **.**.1997. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], O [adresa]., s boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, tehničar za mehatroniku, zaposlen u tvrtki "Schivo medical", sa mjesečnom plaćom u iznosu od 2.800,00 eura, neoženjen, bez djece, bez nekretnina u vlasništvu, podstanar na adresi boravišta, vlasnik osobnog vozila marke "Peugeot 508", proizvedenog 2012. godine, bez čina, bez odlikovanja, dobrog imovnog stanja, neosuđivan, nalazi se na slobodi,

k r i v  j e

I. što je, u vremenu od 10. do 18. studenog 2020. posredstvom mobilne aplikacije Instagram putem korisničkog profila „kristinanikolic_novi“ ostvario komunikaciju s djetetom OJ koja se nalazila u Otočcu, pa iako je bio svjestan da je ĐJ dijete rođeno 2006. u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona, od nje u više navrata tražio da snima intimne dijelove svoga tijela i da mu potom dostavlja takve snimke na što je ista pristala,

II. dakle, dijete poticao na sudjelovanje u snimanju dječje pornografije, čime je počinio kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - iskorištavanjem djece za pornografiju, opisano i kažnjivo po članku 163. stavku 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. - dalje KZ/11).

III. Na temelju članka 163. stavka 1. KZ/11, optuženik UJ se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

IV. Na temelju članka 56. KZ/11, optuženiku ŠJ izriče se uvjetna osuda, na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20.,80/22. i 36/24. – dalje: ZKP), u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 1., 6. i 8. ZKP-a, optuženik UJ dužan je nadoknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 514,40 eura (petstočetrnaesteuraičetrdesetcenti), sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, a biti će dužan nadoknaditi i nagradu i nužne izdatke postavljene opunomoćenice mldb. žrtve, o kojima će se odlučiti posebnim rješenjem, ukoliko se zatraži njihova naknada u zakonskom roku.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, optužnicom broj KOz-DO-21/2023 od 25. srpnja 2023., potvrđenom rješenjem optužnog vijeća za mladež ovog suda, poslovni broj Kovm-38/2023-14 od 07. prosinca 2023. (str. 94-96 spisa), teretilo je optuženika UJ za počinjenje kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - iskorištavanjem djece za pornografiju, činjenično i pravno opisanog kao u izreci presude.

2. Žrtva OJ, koja je u međuvremenu postala punoljetna, na raspravi se očitovala kako u postupku ne želi sudjelovati u svojstvu oštećene i da ne postavlja imovinskopravni zahtjev prema optuženiku, kao i da prava iz članka 43. stavka 1. točke 11. i 12. ZKP-a ne želi koristiti, slijedom čega je na raspravi razriješena postavljena opunomoćenica žrtve na teret proračunskih sredstava, odvjetnica Gordna Peraković-Turković iz Otočca, te je sa rasprave otpušten odvjetnik Tihomir Vojvodić iz Gospića, koji je na raspravu pristupio kao zamjena za postavljenu opunomoćenicu (str. 160 spisa).

3. Pozvan na očitovanje o optužbi, optuženik UJ je iskazao kako se ne smatra krivim za kazneno djelo stavljeno mu na teret optužnicom (str. 149 spisa).

4. Tijekom dokaznog postupka, putem audiovizualnog uređaja ispitana je u svojstvu svjedoka žrtva OJ (str. 161 spisa), o čemu je sastavljen prijepis snimke (str. 165, 166-168 spisa), pročitani su potvrda i zapisnik PU ličko-senjske, Službe kriminalističke policije od 16.12.2020., o privremenom oduzimanju predmeta – mobitela marke Samsung Galaxy A50, kojim se koristila žrtva (str. 3-5 spisa), zapisnik PU ličko-senjske, Službe kriminalističke policije od 17. prosinca 2020., o pretrazi pokretne stvari – privremeno oduzetog mobitela (str. 6-8 spisa), zapisnik iste Službe od 23. prosinca 2020., o vraćanju privremeno oduzetog predmeta (str. 13 spisa), izvješće Službe krimininalističke policije o izdvajanju sadržaja pronađenog pretragom privremeno oduzetog mobitela (str. 14-51 spisa), izvješće PU ličko- senjske, Službe kriminalističke policije od 26. siječnja 2023., o kriminalističkom istraživanju (str. 52-53 spisa), pročitani su potvrda i zapisnik PU zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe općeg kriminaliteta od 15.7.2021., o privremenom oduzimanju predmeta od optuženika (str. 55 spisa).

Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Na kraju dokaznog postupka je izvršen uvid u podatke iz kaznene evidencije za optuženika (str. 101 spisa).

5. Ispitan na završetku dokaznog postupka, optuženik UJ je iskazao (str. 162-163 spisa) kako je sve počelo prije par godina, kad je otišao u Irsku. Upravo je počeo raditi, kad je sve stalo zbog epidemije Covida-19. Dijelio je sobu sa još dvije osobe, nisu mogli nikuda izaći niti otići. Na raspolaganju je imao samo internet, gdje je i vidio sliku OJ. Svidjela mu se i tako je krenula komunikacija, za koju ne zna koliko je trajala, ali svakako nije trajala toliko dugo koliko je žrtva iskazala. Ne sjeća se nikakvih slika o kojima je žrtva govorila na raspravi pri ispitivanju u svojstvu svjedoka, pa misli da se nešto zabunila. Na upit branitelja optuženik je odgovorio kako po slici na internetu nije mogao zaključiti koliko žrtva ima godina te da po sadržaju razgovora nikako nije mogao zaključiti da bi ista bila maloljetna odnosno dijete. Žrtva ga je podsjećala na njegovu bivšu djevojku. Na internetu nije koristio svoje pravo ime, već ime iz kojeg je proizlazilo da je ženskog spola. Tako je postupio jer nitko ne internet ne stavlja prave podatke, želio se tako zaštiti. Profil tog naziva koristio je i za komunikaciju sa drugim osobama, prijateljima i slično. Kad su stupili u kontakt, OJ nije mogla biti u zabludi oko njegovog spola, bilo joj je nesporno da je muškog spola. Sjeća se da je OJ bila samoinicijativna, na način da je bez problema započinjala lascivne priče, priče o seksu, pa nije mogao pretpostaviti ništa nego da se radi o njegovoj vršnjakinji. On je tad imao 21 odnosno 22 godine. Djevojka sa kojom je prekinuo vezu, bila je iz Hrvatske, imala je 19 godina. Sada je u dobi od 27 godina i zaručen je sa djevojkom od 25 godina. Nakon svoje punoljetnosti nikada nije bio u vezi sa maloljetnom osobom. Osim sa OJ, nije ostvarivao kontakte u kojima bi teme bile seksualne naravi. Ne sjeća se tko je inicirao komunikaciju, to je bilo davno. U ovom postupku se osjeća neugodno, tako se osjeća već zadnje tri godine. Neugodno mu je, a i jako mu je žao i OJ. Sa svim ovim upoznao je svoju zaručnicu.

Na upit predsjednice vijeća tko je JJ iz [adresa], optuženik je odgovorio da je to njegov brat. Kako je odgovorio, sa žrtvom je ostvarivao video pozive. Međutim, slika je bila mutna, tako da je nije dobro vidio. Sliku žrtve je uočio na Instagram profilu, radilo se o jako maloj slici. Na upit da li je od žrtve tražio da briše njihovu komunikaciju, optuženik je odgovorio da je to tražio, zato da je zaštiti. Na upit zašto, ukoliko je žrtva bila punoljetna i sve je bilo dobrovoljno, optuženik je odgovorio da je to tražio da mu netko od prijatelja ne bi ušao u mobitel i to gledao. Na upit zašto je bilo potrebno da i ona briše tu komunikaciju, da je ne bi vidjeli njegovi prijatelji, ukoliko ju je on obrisao sa svog mobitela, pa je onda nitko na njegovom mobitelu nije mogao vidjeti, optuženik je odgovorio da je to od nje tražio da se i ona zaštiti. Htio ju je zaštiti, jer je znao ljude koji su znali imati problema sa takvom komunikacijom. Ne može se sjetiti da li je OJ ikada pitao koliko ima godina, a ne može se sjetiti i da li joj rekao koliko on ima godina. Slike nisu razmjenjivali. Poznato mu da je izvršena pretraga mobitela žrtve, ali se doista ne može sjetiti da bi razmjenjivali neke slike. Videa su razmjenjivali. Na videima su pričali, ne sjeća se više o čemu, OJ mu je nešto govorila o svojim prijateljima, koliko se sjeća. Ne može se sjetiti koliko dugo su trajali njegovi kontakti i komunikacija sa žrtvom, ne zna da li se radilo o danima ili mjesecima. Od OJ je tražio da se slika u štiklama, zato što mu je to privlačno. Ne može se sjetiti da li mu je poslala tu sliku u štiklama, možda jest. Na upit da li je po ičemu mogao zaključiti da je žrtva učenica, optuženik je odgovorio da mu jest nešto pričala o školi, ali da on ima svoje vršnjake koji su učenici, pa mu tu ništa nije bilo sporno. Na upit da li mame njegovih vršnjaka od istih traže da uče na glas, optuženik je odgovorio kako o tome nije razmišljao.

Na dodatno pitanje branitelja da li bi od OJ tražio da briše komunikaciju da ista nije bila intimne naravi, optuženik je odgovorio da ne bi. Radilo se o intimnoj komunikaciji pa taj zahtjev nije ovisio o tome da li je osoba maloljetna ili punoljetna. Na internetu je sve nesigurno, pa je tako brisao i komunikaciju sa drugim osobama. Da je znao odnosno u nekom trenutno saznao da je OJ maloljetna, komunikacije između njih ne bi bilo. Kontakte su ostvarivali i govorno i pisano na hrvatskom. Mislim da je u video pozivima bilo situacija kada je OJ snimala štikle jer su ga zanimale štikle i noga u štiklama.

6. Analizom dokaza provedenih tijekom postupka, koji su cijenjeni pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ocjena je vijeća kako je u postupku utvrđeno da su u postupanju optuženika s izravnom namjerom ostvarena bitna obilježja na teret mu stavljenog kaznenog djela, pa je za isto oglašen krivim.

7. U postupku nije bilo sporno, već osnovom iskaza samog optuženika, u tom dijelu sukladnog prikupljenim dokazima, kako je isti u inkriminiranom vremenu, posredstvom mobilne aplikacije Instagram, putem korisničkog profila „kristinanikolic_novi“, ostvario komunikaciju sa žrtvom OJ.

8. U postupku je bilo sporno, obzirom da je optuženik to u cijelosti negirao, da li je isti znao da je OJ dijete rođeno 2006. godine te da li je od iste u više navrata tražio da snima intimne dijelove svoga tijela i sebe u spolno eksplicitnom ponašanju i da mu potom dostavlja takve snimke, budući je optuženik to u cijelosti negirao.

9. Obranu optuženika UJ da nije znao koliko OJ ima godina i da to nije mogao zaključiti ni iz njenih slika niti iz razgovora koji su vodili, već da je mislio da se radi o njegovoj vršnjakinji, kao i da su u videima koje su razmjenjivali samo razgovarali, pri čemu se više ne sjeća o čemu točno, ali se prisjeća da mu je OJ pričala nešto o svojim prijateljima, sud je cijenio suprotnom provedenim dokazima i time očito usmjerenom izbjegavanju kaznene odgovornosti.

10. Naime, kako proizlazi iz iskaza sada punoljetne žrtve OJ ispitane u svojstvu svjedoka, optuženik ju je pri komunikaciji pitao koliko ima godina, na što mu je odgovorila da ima 14 godina. Kako je iskazala, optuženik je od nje tražio da mu pošalje fotografije na kojima bi bili vidljivi goli intimni dijelovi njezinog tijela odnosno od nje pri vidio pozivima tražio takve snimke, na što je pristala.

Kako je odgovorila, ona nije inicirala razgovor o seksualnim temama, a ni sama ne zna zašto je pristala optuženiku slati takve fotografije i videa, vjerojatno jer „nije razmišljala svojom glavom“. Optuženik je od nje tražio da mu šalje slike odnosno videa golih grudi i vagine. Ne sjeća se da li je od nje tražio da briše njihovu komunikaciju.

11. Usporedbom iskaza optuženika sa iskazom žrtve, sud je prvenstveno cijenio kako je optuženik na upit da li je žrtvu ikada tijekom komunikacije pitao koliko ima godina, odgovorio „kako se ne može sjetiti“, kao i da je u odnosu na sliku žrtve na Instagram profilu rekao da se radilo o „jako maloj slici“, pa da osnovom iste nije mogao zaključiti koliko bi žrtva imala godina, dok je istodobno iskazao kako ga je ta slika podsjetila na bivšu djevojku, da mu se svidjela te da ju je odlučio kontaktirati, iz čega dakle proizlazi da je osnovom te slike optuženik ipak stekao neke dojmove, iako je bila „jako mala slika“.

Pored toga, čak da se i ne može u potpunosti isključiti obrana optuženika da samo osnovom slike OJ na Instagram profilu, nije mogao nesporno zaključiti koliko ista ima godina, ocjena je suda kako iz iskaza optuženika i iskaza žrtve te ispisa sadržaja pronađenog pretragom mobitela žrtve (str.14-45 spisa), nesporno proizlazi kako se u inkriminirano vrijeme optuženik i žrtva nisu puno dopisivali, već su komunikaciju u najvećom dijelu ostvarivali video pozivima, slijedom čega sud ne nalazi osnovanom obranu optuženika da nije mogao niti pretpostaviti da se radi o maloljetnoj osobi, odnosno nalazi neživotnom obranu da ni putem višekratnih videopoziva nije mogao vidjeti HJ, jer je „slika bila mutna“.

Osim toga u pronađenoj i ispisanoj komunikaciji (str. 19 spisa), postoji poruka žrtve sadržaja „Neda mi mater“ te poruka sadržaja „Jer moram na glas učit“, a što po ocjeni suda nesporno upućuje da se radi o maloljetnoj osobi, učenici od koje mama traži da uči na glas školsko gradivo, odnosno da je neživotno objašnjenje optuženika (str. 163 spisa), da mu žrtva jest „nešto pričala o školi“, ali da on ima svoje vršnjake koji su učenici, pa da mu tu nije ništa sporno. Naime, optuženik je u studenom 2020. godine bio u 24-toj godini života, pa su njegovi vršnjaci mogli biti samo studenti, u odnosu na koje je malo vjerojatno, odnosno štoviše potpuno je neživotno, da bi mama od njih tražila da „uče na glas“.

Slijedom izloženog, ocjena je suda kako iskazu žrtve OJ da je optuženiku rekla da ima 14 godina, treba pokloniti vjeru, za razliku od iskaza optuženika, koji se nalazi ne samo neživotnim, u dijelu u kojem je iskazao kako se ne sjeća da li je AJ pitao koliko ima godina, već i suprotnim prikupljenim dokazima, kako je prethodno obrazloženo, a iskaz žrtve ispitane u svojstvu svjedoka, za razliku od iskaza optuženika, i u ostatku je sukladan prikupljenim dokazima, kako će biti obrazloženo, pa joj je slijedom navedenog poklonjena vjera i u dijelu da je optuženiku rekla da ima 14 godina.

12. Naime, u odnosu na obranu optuženika da je sa žrtvom u video pozivima samo razgovarao, pri čemu se nije sjećao o čemu, osim da mu je OJ pričala nešto o svojim prijateljima, sud je prvenstveno cijenio da je obrana optuženika i u tom dijelu proturječna sama sebi, ali i suprotna provedenim dokazima, kako iskazu žrtve tako i komunikaciji pronađenoj pretragom mobitela žrtve.

Naime, optuženik tvrdi da su u video pozivima samo razgovarali, da je žrtva nešto pričala o svojim prijateljima, negirajući iskaz žrtve da bi pri tim pozivima od nje tražio da snima nage dijelove svoga tijela, dok istodobno navodi da je od žrtve tražio da briše njihovu komunikaciju, a što proizlazi iz izvršene pretrage, u kojoj je pronađena optuženikova poruka sadržaja „Jesi obrisala sve“ (str. 16 spisa), a za što pruža obrazloženje da se radilo o „intimnoj komunikaciji“.

Slijedom izloženog, ocjena je suda kako je obrana optuženika proturječna, od toga da su pričali samo o prijateljima, do toga da se radilo o intimnoj komunikaciji, pri čemu nije obrazloženo o kakvoj točno intimnoj komunikaciji se radilo, obzirom da proizlazi da je bila toliko intimna da je optuženik zahtijevao „brisanje svega“. Pored toga, sud je cijenio kako je obrana optuženika, za razliku od iskaza žrtve, suprotna podacima pribavljenim pretragom njenog mobitela.

Naime, premda je optuženik tražio da se komunikacija briše, ipak su zatečene određene poruke, konkretno sadržaja :“Pa daj mi se slikaj“, „Misliš mi poslat ili šta“, „Ne moraš slat idemo na kameru“, „Oćeš krenut više se slikat“, „Daj mi se više slikaj da te nemoram zamisljat stalnoo ajmee“, „Jel imaš one slike“, „Daj mi da svršim pred tobom“, „Svršit ću za tebe“, „Nemreš bar na wc pa na kameru“, „Sad ga drkam“, „Ajme“, itd., a iz kojih poruka po ocjeni suda nedvojbeno proizlazi o kakvoj intimnoj komunikaciji se radi, kao i da je, sukladno iskazu žrtve, optuženik od nje nesumnjivo tražio da slika i snima intimne dijelove svoga tijela, i to mu šalje, a sve u cilju zadovoljenja njegovog spolnog nagona.

13. U odnosu na obranu optuženog da je žrtva inicirala razgovor o seksu (iako istodobno tvrdi da se ne sjeća o čemu su razgovarali odnosno sjeća se samo da su razgovarali o žrtvinim prijateljima), ocjena je suda prvenstveno, da je to i tako, da je optuženik u inkriminirano vrijeme bio u dobi od 24 godine, a žrtva u dobi od 14 godina, slijedom čega je optuženik kao punoljetna osoba trebao prekinuti takvu komunikaciju sa djetetom i od nje tražiti takve slike i snimke, a osim toga ocjena je suda kako je takva obrana optuženika suprotna prikupljenim dokazima. Naime, iz pretrage žrtvinog mobitela jasno proizlazi, već iz poruka navedenih pod točkom 12. obrazloženja, kako optuženik traži od žrtve da se slika i snima, nesumnjivo gole dijelova svoga tijela, gledanjem čega onda zadovoljava svoj spolni nagon, što proizlazi iz poruka sadržaja „Sad ga drkam“ i „Svršit ću na tebe“, a osim toga iz poruka koje isti upućuje žrtvi jasno proizlazi i da se isti čak i ljuti ukoliko žrtva ne postupa po njegovom traženju, a što po ocjeni suda upućuje i na svijest optuženika da ne kontaktira sa svojom vršnjakinjom, već sa djetetom, prema kojem može reagirati na takav način, u očekivanju da će se isto prepasti i popustiti pred njegovim inzistiranjem.

Navedeno jasno proizlazi iz poruka sadržaja „Di si“, „Ćeš mi poslat“, „????“, „Noo“, „Ajdee“, „Jesi tu više“, „Daj prihvati me“, a kad žrtva piše „Prazna mi je baterija“, optuženik odgovara „A na Instragramu si“, „Napuni ju“, a onda i porukom „Kog zajebavaš ti“, a upućuje joj i poruke Misliš mi poslat slike ili šta, Si tu, Ces me nazvat, Jel imaš one slike, Aloo, Sta opet ista priča, Ces se javit vise, No oces odg vise na moje poruke, Pa javi se, Zašto prekidaš jebemu, Šta prekidaš, Daj me nazovi više, Oces se javit kad te zovem, Lažeš čim zineš i dr. Također, iz nekih od poruka proizlazi da žrtva čak i želi prekinuti odnosno smanjiti tu komunikaciju, da joj to ne odgovora, i to poruka sadržaja „Os prestat“, „A ne mogu sada“, „Čekaj bokte“, „Nemoguu“, i dr., unatoč kakvim porukama optuženik nestrpljivo i uporno inzistira da mu šalje slike i videa.

14. U odnosu na jednu poruke žrtve, a za koju obrana smatra da predstavlja dokaz kako je optuženik temeljem iste zaključio ne samo da žrtva nije maloljetna, već i da je sklona lascivnom izražavanju i otvorenom razgovoru o seksualnim temama, koja glasi „ma još nisam ni krenula, ma ovi otišli po kondome, alkohol i cigare“, ocjena je suda kako se radi o poruci koju je napisalo 14-godišnje dijete, u situaciji kada je komuniciralo sa deset godina starijom osobom, koja je od nje stalno tražila da slika i snima intimne dijelove svoga tijela te mu to šalje odnosno pokazuje, slijedom čega je ocjena vijeća kako se poruka takvog sadržaja ne mora automatski tako tumačiti, već da se može tumačiti i kao nastojanje djeteta da se pred tom punoljetnom osobom pokaže kao zrelija od svojih godina, a osim toga, ocjena je suda kako je u postupku utvrđeno da je optuženik znao da se radi o maloljetnoj osobi, štoviše djetetu od 14 godina, pa su takvi navodi otklonjeni kao isključivo usmjereni tome da se temeljem jedne takve poruke žrtva prikaže negativno, odnosno da optuženik izbjegne svoju kaznenu odgovornost, što vijeće ne prihvaća, obzirom na sve prethodno utvrđeno i izloženo.

15. Sukladno navedenom, osnovom iskaza žrtve OJ, sukladnog drugim u postupku prikupljenim dokazima, prije svega podacima pribavljenih pretragom njenog mobitela, ocjena je suda kako je u postupku utvrđeno da je optuženik UJ u inkriminirano vrijeme putem društvene mreže Instagram stupio u kontakt i ostvario komunikaciju sa OJ, te potom, iako mu je rekla da ima 14 godina, od iste u više navrata tražio da slika i snima intimne dijelove svoga tijela te mu potom dostavi takve slike odnosno snimke, na što je dijete pristalo, čime je isti, kao odrasla osoba nesumnjivo svjestan obilježja djela, i želeći njihovo ostvarenje, svojim radnjama s izravnom namjerom ostvario bitna subjektivna i objektivna obilježja na teret mu stavljenog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – iskorištavanjem djece za pornografiju, opisanog i kažnjivog po u članku 163. stavku 1. KZ/11, a obzirom da je sukladno članku 163. stavku 6. KZ/11 dječja pornografija materijal koji vizualno (ili na drugi način) prikazuje pravo dijete (ili realno prikazano nepostojeće dijete ili osobu koja izgleda kao dijete) u pravom ili simuliranom spolno eksplicitnom ponašanju ili koji prikazuje spolne organe djece u spolne svrhe.

15.1. Sud je u tom dijelu iz činjeničnog opisa djela ispustio navod „ i sebe u spolno eksplicitnom ponašanju“, budući navedeno nije proizlazilo iz provedenih dokaza odnosno utvrđenog u postupku, ispuštanjem kojih navoda sud nije utjecao na identitet optužbe i djela.

16. Prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne, olakotnim na strani optuženika cijenjena je njegova dosadašnja neosuđivanost, kao i mlađa životna dob u vrijeme počinjenja djela, dok posebne otegotne okolnosti nisu utvrđene.

Sukladno navedenom, obzirom na vrstu i mjeru kazne propisane zakonom za kazneno djelo za koje je oglašen krivim te utvrđene okolnosti koje utječu da kazna po optuženika bude blaža odnosno teža, cijeneći pri tome izostanak posebnih otegotnih okolnosti, kao i protek vremena od počinjenja djela, ocjena je vijeća kako je osuda optuženika na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine primjerena težini djela i utvrđenim okolnostima na strani optuženika, uz daljnju ocjenu kako je osnovano očekivati da će se kod do sada neosuđivanog optuženika i samom prijetnjom izvršenja kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, ukoliko bi optuženik kroz vrijeme provjeravanja od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude počinio novo kazneno djelo, u potrebnoj i primjernoj mjeri utjecati na optuženika da shvati kažnjivost svog postupanja i više se ne javi kao počinitelj kaznenog djela, uz istodobno postizanje i primjerenog generalnopreventivnog učinka, utjecajem na svijest ostalih građana.

17. Imovinskopravni zahtjev prema optuženiku nije postavljen, pa o istome nije niti odlučivano.

18. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1., 6. i 8. ZKP-a, budući je oglašen krivim, optuženik je dužan nadoknaditi trošak kaznenog postupka, u vidu troška svjedoka u iznosu od 14,40 eura (str. 169 spisa) te paušalne svote u iznosu od 500,00 eura, čija visina je određena prema složenosti i trajanju postupka te imovinskim prilikama optuženika, sveukupno 514,40 eura, koji trošak je optuženik dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a biti će dužan nadoknaditi i nagradu i nužne izdatke postavljene opunomoćenice na teret proračunskih sredstava djeteta žrtve kaznenog djela, o visini kojih će se odlučiti posebnim rješenjem, ukoliko se u zakonskom roku zatraži njihova naknada.

U Gospiću 6. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća za mladež

Karmela Miškulin Banić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu (čl. 464. st. 4. ZKP).

DNA:

1. ODO u Gospiću, na broj KOz-DO-21/2023

2. Opt. UJ, [adresa]

3. Branitelj opt., odvjetnik Nebojša Bestić, Zagreb

4. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Gospić- po pravom.