REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Ul. Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-344/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja UI iz [adresa], Komunale 5, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici Nataši Maletić, dipl. iur., odvjetnici u Puli, Giardini 9, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi ovrhe poreznog duga, 16. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-05/24- 01/62, URBROJ: 513-04-25-3 od 20. veljače 2025. i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-02/18-15/770, URBROJ: 513-02-6010/18-24-109 od 10. svibnja 2024.,

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-02/18-15/770, URBROJ: 513-02-6010/18-24-109 od 10. svibnja 2024., utvrđeno je da tužitelj, kao ovršenik, duguje na temelju ovršne isprave, rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-02/17-18/1189, URBROJ: 513-02-6005/9-18-4 od 16. siječnja 2018., na ime posebnog poreza na motorno vozilo i pripadajuće kamate, na dan 10. svibnja 2024., iznos od 13.758,89 eura (glavnica + kamate), te je naloženo Financijskog agenciji da provede ovrhu na novčanim sredstvima ovršenikovog dužnika – poslodavca tvrtke GJ. Valentin d. o. o. [adresa], u korist računa Državnog proračuna, u iznosu dospjelih tražbina ovršenika-zaposlenika, uz obračun i uplatu daljnje kamate na glavnicu duga počevši od 10. svibnja 2024. do podmirenja duga. Određeni su i troškovi ovrhe u iznosu od 26,54 eura, te je naloženo Financijskog agenciji da novčane iznose za koje je ovrha određena i koji se dostavom rješenja plijene ovršeniku, prenese ovrhovoditelju sa svih računa koji se vode u bankama u korist računa navedenih u izreci osporavanog rješenja, te da žalba ne odgađa njegovo izvršenje.

2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-415-05/24-01/62, URBROJ: 513-04-25-3 od 20. veljače 2025., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da je predmetno dugovanje utvrđeno na temelju ovršne isprave rješenja Područnog carinskog ureda Rijeka, Carinski ured Rijeka KLASA: UP/I-415-02/17-18/1189, URBROJ: 513-02-6005/9-18-4 od 16 siječnja 2018., a da predmetna ovršna isprava nije dostavljena uz pobijano Rješenje. Nikakva točna specifikacija dugovanja da nije dostavljena uz pobijano Rješenje, unatoč činjenici da je očito nešto naplaćeno od strane ovršenikovog dužnika-poslodavca G. J. Valentin d. o. o. iz [adresa], te se postavlja pitanje osnovanosti visine same tražbine. Za istu je potrebno provesti knjigovodstveno-financijsko vještačenje, kao i izvršiti uvid i pribaviti sve povezne predmete vezano za sporni iznos tražbine, a kako bi se zaista utvrdilo što je uplaćeno te koliko je stvarno „stanje" postojećeg dugovanja. U obrazloženju Rješenja o ovrsi od 10. svibnja 2024. da se navodi da je uvidom u spis i provjerom računa na dan 10. svibnja 2024. utvrđeno kako je ovršenikov dužnik-poslodavac G. J. Valentin d. o. o. od prosinca 2023. prestao postupati sukladno navedenom Rješenju, odnosno da nije osporio tražbinu ovršenika-zaposlenika, a pri isplati plaće da nije izvršio nalog tog tijela. Ističe da su netočni navodi da tuženikov-dužnik-poslodavac , kao i sam ovršenik nisu osporili tražbinu, a isto tako da su netočni navodi da se isti nisu očitovali na nepostupanje po Rješenju o ovrsi u roku od 8 dana, iz razloga jer da dostava predmetnih Rješenja nije uredno izvršena, te sukladno navedenom ista Rješenja da ne mogu biti pravomoćna. Nadležno tijelo da donosi Rješenje na podlozi činjenica utvrđenih u postupku i prije nego donese rješenje da mora utvrditi sve okolnosti i činjenice koje su značajne za rješavanje stvari. Na temelju donesenog Rješenja o ovrsi da se ne može izvesti zaključak da je tijelo provelo ikakav postupak odnosno utvrdilo sve bitne činjenice i okolnosti. Navodi kako je nadležno tijelo povrijedilo odredbe članka 154. stavak 6., članka 156. stavka 1. OPZ-a, na način da Tužitelju nije omogućilo izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje ove stvari , prvenstveno da se istakne činjenica da ovršenik a niti ovršenikov dužnik-poslodavac nisu vlasnici vozila za koje je upravo i doneseno Rješenje radi naplate poreznog duga na ime posebnog poreza na motorna vozila, te da su upravo te činjenice bitne za rješavanje ove stvari. Ovdje da je upravo sporan osnov kao i visina tražbine jer je bilo opetovano ponoviti da je ovršenikov— dužnik vršio zapljenu plaće ovršenika te da je očito da je dio predmetnog dugovanja namiren, a isti da treba utvrditi upravo knjigovodstveno-financijskim vještačenjem. Uzimajući u obzir sve gore navedeno, ističe da nadležno tijelo nije potpuno utvrdilo činjenično stanje te da je, donošenjem predmetnog Rješenja od dana 10. svibnja 2024., ujedno i povrijedilo osnovna načela ZUP-a i to: načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa, načelo materijalne istine, načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza, načelo zakonitosti, te predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

5. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 9. lipnja 2025. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

6. Zamjenica opunomoćenice tužitelja ustrajala je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i kod podneska od 8. lipnja 2025 i navodi kako je već dio duga i otplaćen pa predlaže da se zatraži ispis svih plaćanja i da se provede financijsko vještačenje i smatra da nije pravilno utvrđeno činjenično stanje i osporava osnovanost i visinu tražbine, kako u pogledu glavnice i kamata tako i obračun daljnjeg tijeka zakonskih kamata od 10. svibnja 2024. pa sve do podmirenja dugovanja.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem su donesena osporavana rješenja tuženika, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora. Sud je odbio u sporu provesti predložene dokaze, ocijenivši te dokazne prijedloge suvišnima za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da tužitelj na temelju ovršne isprave navedene u rješenju o ovrsi, duguje iznos od 13.758,89 eura (glavnica + kamate).

10. Prema odredbi članka 136. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22; dalje u tekstu: OPZ), propisano je da je ovršni postupak u smislu ovoga Zakona dio porezno-pravnog odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak prisilne naplate poreznog duga na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava.

11. Sukladno odredbi članka 140. stavcima 1. i 2. OPZ-a, ovrha se provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave. Ovršne isprave iz stavka 1. ovoga članka jesu:

1. rješenje o utvrđivanju poreza

2. obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza

3. jedinstvena ovršna isprava koja se koristi pri naplati stranih tražbina

4. druga isprava koja je posebnim zakonom određena kao ovršna isprava

5. rješenje o ovrsi

6. upravni ugovor i porezna nagodba.

12. Odredbom članka 142. stava 7. OPZ-a, propisano je da se žalbom na rješenje iz stavka 1. ovoga članka ne može pobijati zakonitost ovršne isprave.

13. Prema odredbi članka 146. stavak 1. OPZ-a, propisano je da ovrhu provodi porezno tijelo ako je porezni dug poreznog obveznika dospio.

14. Prema odredbi članka 152., propisano je da se ovrha može provesti na novčanoj tražbini ovršenika, pokretninama, drugim imovinskim, odnosno materijalnim pravima te na nekretninama (stavak 1.). Radi osiguranja naplate poreza, u postupku ovrhe može se upisati zalog i/ili hipoteka na pokretninama i/ili nekretninama ovršenika (stavak 2.). Pljenidba je ovršna radnja koja se poduzima u postupku ovrhe kada su predmet pljenidbe: 1. novčana sredstva po svim računima i oročenim novčanim sredstvima, 2. tražbine ovršenika, osim nepljenjivih tražbina (članak 155.), 3. pljenidba vlasničkih i vjerovničkih vrijednosnih papira, 4. pljenidba tražbine na temelju udjela u kapitalu, 5. pljenidba pokretnina, osim onih koje se ne mogu plijeniti (članak 160.), 6. pljenidba na imovinskim pravima (stavak 3.).

15. Odredbom članka 154. OPZ-a, propisano je da ako je predmet pljenidbe dospjela novčana tražbina ovršenika-zaposlenika, tada će ovrhovoditelj rješenjem naložiti ovršenikovu dužniku-poslodavcu da plaću ovršenika isplati u korist propisanih uplatnih računa, uzimajući u obzir izuzeća propisana člankom 155. ovoga Zakona. Primjerak rješenja dostavlja se ovršeniku-zaposleniku i ovršenikovu dužniku- poslodavcu (stavak 6.). Ako ovršenikov dužnik-poslodavac u roku od osam dana od primitka rješenja iz stavka 6. ovoga članka nije osporio tražbinu ovršenika-zaposlenika, a pri isplati plaće nije izvršio nalog poreznog tijela, porezno tijelo će donijeti rješenje o pljenidbi njegovih novčanih sredstava u iznosu dospjelih tražbina ovršenika- zaposlenika u skladu s člankom 153. ovoga Zakona (stavak 7.). Novčane tražbine ovršenika-zaposlenika mogu se plijeniti iako nisu dospjele (stavak 8.).

16. Odredbom članka 170. stavak 1. OPZ-a, propisano je da troškove ovrhe snosi ovršenik. Ako ima više ovršenika, oni su solidarni dužnici.

17. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je porezno tijelo temeljem ovršne isprave utvrdilo da je tužitelj obvezan na plaćanje porezne obveze kako je to navedeno u samoj ovršnoj ispravi. Poreznim rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-02/17-18/1189, URBROJ: 513-02-6005/9-18-4 od 16. siječnja 2018., tužitelju je utvrđena obveza plaćanja posebnog poreza na motorna vozila u iznosu od 88.710,37 kn i pripadajućih kamata u iznosu od 5.064,01 kn, uz obvezu obračuna i plaćanja daljnjih kamata, na koje rješenje je tužitelj uložio žalbu koja je odbijena od strane tuženika rješenjem KLASA: UP/II-471-01/18-01/106, URBROJ: 513-04/18-3 od 25. listopada 2018. Nakon toga se podnosi tužba ovom Sudu koji je presudom pod poslovnim brojem: 10 Us I-1806/2018-12 od 18. travnja 2019., odbio tužbeni zahtjev tužitelj, koja presuda je potvrđena i od strane Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3248/19-2 od 7. studenog 2019. Za napomenuti je da je nakon donošenja ovdje osporavanog rješenje o ovrsi, rješenjem KLASA: UP/I-415- 02/18-15/770, URBROJ: 513-02-6010/19-24-130 od 3. listopada 2024., obustavljeno postupanje po rješenju o vrsi od 10. svibnja 2024. jer je porezni dug u cijelosti podmiren.

18. Dakle, porezne obveze tužitelja su utvrđene poreznim rješenjem od 16. siječnja 2018. Ovdje osporavano rješenje o ovrsi tužitelju je uručeno 14. svibnja 2024. U konkretnom slučaju se ne radi o utvrđivanju porezne obveze, već o prisilnoj pljenidbi novčanih sredstava ovršenikovog dužnika GJ. Valentin d. o. o., a žalbom na rješenje o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave, ne može se pobijati zakonitost ovršne isprave (članak 142. stavak 7. OPZ-a), pa su stoga i svi prigovori tužitelja neosnovani.

19. Uzevši u obzir sve navedeno, osporavane odluke ocjenjuju se zakonitima, pa je stoga na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan, a sve prigovore smatrati neosnovanim.

20. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u ovom upravnom sporu zatražio troškove upravnog spora te cijeneći da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci 16. lipnja 2025.

Sutkinja

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužitelja Nataši Maletić, dipl. iur., odvjetnici u Puli, Giardini 9,

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5