Poslovni broj: P-162/2025-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d, Krk

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Katji Bajčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Jovici Krtiniću, odvjetniku u Umagu, protiv tuženika 1. ĆN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Filipu Tonkoviću, odvjetniku u Zagrebu, i 2. ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Borisu Jukiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 13. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika prvotuženika i zamjenika punomoćnika drugotužene, 23. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužiteljica JN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnik za 2/3 dijela nekretnine opisane i upisane kao

k. č. br. [katastarska čestica] stambena zgrada kbr. 10, sa 211 m2 i dvorište sa 845 m2, ili sveukupno 1056 m2,

4. suvlasnički dio: 2497/10000 Etažno vlasništvo (E-4), stan „4“ na prvom katu, od 86,40 m2, koji se sastoji od: dnevnog boravka sa kuhinjom i blagovaonicom, sobe 1, sobe 2, kupaone, WC-a, hodnika, loggie, kome pripada spremište u podrumskoj etaži u površini od 6,80 m2, prilazno stubište sa podestom u površini od 8,00 m2, stanu pripada okućnica označena oznakom 4 u površini od 61,50 m2, dva parkirna mjesta označena oznakom 5 i 6, u ukupnoj površini od 32,00 m2, u elaboratu sve označeno narančastom bojom, što su tuženici CN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužni priznati i prvotuženik ĆN, kao z.k. vlasnik izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu za uknjižbu prava suvlasništva, u roku od 15 dana, koju ispravu će zamijeniti ova presuda, nakon pravomoćnosti.

2. Tuženici su dužni solidarno tužiteljici naknaditi parnične troškove, koliko budu iznosili, zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna peona, a sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici da tuženicima naknadi troškove parničnog postupka, prvotuženiku u iznosu od 8.188,00 EUR i drugotuženoj u iznosu od 10.235,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 18. veljače 2025. godine podnijela tužbu radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine iz toč. I. izreke presude, u kojoj navodi da su tuženici u svojstvu prodavatelja, i to prvotuženik kao zemljišnoknjižni vlasnik, a drugotužena kao izvanknjižna vlasnica, 10. svibnja 2016. godine zaključili ugovor o kupoprodaji nekretnine, nazvan Predugovor o kupoprodaji dijela nekretnina, s tužiteljicom i IN kao kupcima, za iznos kupoprodajne cijene od 272.000,00 EUR. Iako je u ugovoru kao jedini kupac naveden IN, tuženicima da je bilo poznato da je kupac i tužiteljica kao izvanbračna partnerica IN, posebice jer su većinu novaca, cca 70% kupoprodajne cijene tuženici primili upravo od tužiteljice u gotovini. Kapara u iznosu od 27.000,00 EUR plaćena je prilikom zaključenja predugovora, a ostali obroci kupovnine, ukupno njih 14, plaćeni su tuženicima u ugovorenim terminima, i to većinom drugotuženoj „na ruke“. Kupci su stupili u posjed nekretnine u lipnju 2016. godine po isplati iznosa od ukupno 100.000,00 EUR, a posljednji obrok kupovnine da je isplaćen 30. rujna 2019. godine. U odnosu na veličinu suvlasničkog udjela kojeg je tužiteljica stekla, ističe da dio uloženih sredstava u iznosu od 70.000,00 EUR čini njezinu posebnu imovinu, dok je preostala kupovnina u iznosu od 202.000,00 EUR isplaćena iz zajedničke imovine tužiteljice i IN, pri čemu je udio tužiteljice u stjecanju te imovine 70%, a o čemu se između tužiteljice i IN pred Okružnim sudom u Celju vodi izvanparnični postupak radi utvrđenja izvanbračne stečevine i diobe, predmet kojeg postupka je i nekretnina iz izreke presude. Nakon stupanja tužiteljice i IN u posjed predmetne nekretnine, istu su zajedno opremali i redovito koristili do kolovoza 2019. godine kada je njihova izvanbračna zajednica prekinuta. Tužiteljica naglašava da su ona i IN bili u neprekidnoj izvanbračnoj i ekonomskoj zajednici u razdoblju od 2008. do 2019. godine, u kojoj je 2008. godine rođena zajednička kćer. Ostvarivali su značajne prihode jer su imali automehaničarsku radionicu, a tužiteljica je za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice od majke dobila na poklon 80.000,00 EUR. Predlaže stoga po provedenom dokaznom postupku prihvatiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženicima naknadu parničnog troška.

2. Prvotuženik je u odgovoru na tužbu od 28. ožujka 2025. godine istaknuo nedostatak aktivne legitimacije budući da tužiteljica nije bila stranka Predugovora od 10. svibnja 2016. godine, već je kupac bio isključivo IN te tuženici nisu ni u kakvom pravnom odnosu s tužiteljicom. Nadalje, prvotuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije jer tužiteljica svoj zahtjev temelji na postojanju izvanbračne zajednice s kupcem IN. Kako tuženici ne mogu raspravljati o izvanbračnoj stečevini trećih osoba, tužiteljica je takav zahtjev trebala postaviti prema ŠN, a ne prema tuženicima. Prvotuženik osporava da je kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti, radi čega se nisu niti ispunile pretpostavke za zaključenje glavnog ugovora. Sve da i jesu, tuženici bi u bili u obvezi zaključiti glavni ugovor s tabularnom izjavom samo prema kupcu ŠN, a ne i prema tužiteljici. Podredno se ističe i prigovor zastare, budući je od navodno plaćene posljednje rate kupoprodajne cijene, kako to tužiteljica navodi, prošlo više od 5 godina. Prvotuženik stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužiteljici da mu naknadi troškove parničnog postupka.

Drugotužena je u odgovoru na tužbu od 28. ožujka 2025. godine osporila aktivnu legitimaciju tužiteljice navodeći da ista nije stranka predugovora te da parnične stranke nisu glede predmetne nekretnine u pravnom odnosu. Osporava se pasivna legitimacija drugotužene jer je jedini upisani zemljišnoknjižni vlasnik prvotuženik. Istovjetno navodima prvotuženika, drugotužena navodi da tuženici ne mogu raspravljati o bračnoj stečevini tužiteljice i IN te osporava da bi kupoprodajna cijena bila isplaćena u cijelosti. Sve kada bi ista i bila isplaćena u rokovima kako to navodi tužiteljica, zahtjev za izdavanje tabularne izjave bi bio u zastari. Kako nikada nije došlo do prijenosa prava vlasništva na IN niti na tužiteljicu, tužbeni je zahtjev u cijelosti neosnovan te predlaže isti odbiti i naložiti tužiteljici naknadu parničnog troška.

3. Dana 13. svibnja 2025. godine održano je pripremno ročište u ovoj pravnoj stvari na kojem su stranke, osim uvida u dostavljenu dokumentaciju, predložile da sud izvede dokaz saslušanjem parničnih strana te svjedoka PN, SN, ON, DNU, LN, RN i IN. Sud je prihvatio dokazni prijedlog da se izvrši uvid i pročita dokumentacija dostavljena uz tužbu, odgovore na tužbu i podneske stranaka dostavljene do održavanja pripremnog ročišta, dok su odbijeni dokazni prijedlozi da se saslušaju parnične stranke i predloženi svjedoci. S obzirom na takvu odluku suda, na istom je ročištu zaključen prethodni postupak te je provedena i zaključena glavna rasprava.

4. U smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), sud je savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.

5. Tužiteljica je uz tužbu dostavila izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg proizlazi da je upisani zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine koja je predmetom postupka prvotuženik u 1/1 dijela.

Tuženici kao prodavatelji i IN kao kupac zaključili su 10. svibnja 2016. godine Predugovor o kupoprodaji dijela nekretnine, predmet kojeg Predugovora je bila nekretnina opisana kao 1/2 dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi stan na prvom katu zgrade, u desnom dijelu gledano od ulaza prema moru s pripadajućom okućnicom. Kako je u međuvremenu proveden postupak obnove zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina]-Dubašnica, predmetna je nekretnina dobila novu katastarsku oznaku k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Dubašnica, što među strankama nije sporno. Predugovorom od 10. svibnja 2016. godine određeni su predmet kupoprodaje, kupoprodajna cijena, način isplate kupoprodajne cijene, stupanje u posjed i obveza izdavanja tabularne izjave. Čl. 4. Predugovora utvrđena je isplata kapare u iznosu od 27.000,00 EUR, primitak kojeg iznosa su prodavatelji, ovdje tuženici, potvrdili potpisom Predugovora.

Tužiteljica je uz tužbu dostavila rukom pisane potvrde o isplati kupoprodajne cijene s potpisima prodavatelja, ovdje tuženika, pri čemu uz iznos od 13.000,00 EUR navodno plaćen 30. lipnja 2019. godine nema potpisa tuženika. Tužiteljica je dostavila i promet po računu iz kojeg su vidljive uplate određenih novčanih iznosa na račun IN, uz opis „uplata po predugovoru“.

Zapisnik o prvom ročištu na Okružnom sudu u Celju od 4. prosinca 2019. godine u predmetu posl. br. N 435/2019 i Sudska nagodba zaključena u tom predmetu odnose se na postupak odlučivanja o roditeljskoj skrbi, uzdržavanja i ostvarivanja kontakta s mldb. PN nakon prestanka izvanbračne zajednice tužiteljice i IN, što nije od značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Tužiteljica je dostavila i 3. pripremni podnesak tužiteljice iz sudskog postupka kojeg tužiteljica pred Okružnim sudom u Celju vodi protiv IN radi utvrđivanja izvanbračne stečevine, a predmet kojeg postupka je i nekretnina iz izreke presude. Dakle, tužiteljica je pokrenula postupak utvrđivanja bračne stečevine u R. Sloveniji.

Pisane i javnoovjerovljene izjave PN, SN, ON, DNU, LN i RN usmjerene su na zajedničko korištenje i opremanje apartmana od strane tužiteljice i IN. Takve izjave mogu biti od značaja u postupku radi utvrđivanja izvanbračne stečevine koji tužiteljica vodi pred Okružnim sudom u Celju, ali nisu od značaja za ocjenu osnovanosti tužbe u ovoj pravnoj stvari.

Prvotuženik je uz podnesak od 13. svibnja 2025. godine dostavio Sporazumni raskid Predugovora o kupoprodaji dijela nekretnine od 10. svibnja 2016. godine, zaključen između tuženika kao prodavatelja i IN kao kupca dana 4. studenog 2019. godine. Čl. 2. Sporazumnog raskida ugovorne su strane suglasno utvrdile da kupoprodajna cijena u iznosu od 272.000,00 EUR koju se kupac Predugovorom obvezao isplatiti do 30. rujna 2019. godine nije isplaćena u cijelosti, već u iznosu od 243.000,00 EUR. Shodno utvrđenom, ugovorne strane suglasno su raskinule Predugovor i utvrdile da je kupac IN dužan vratiti posjed nekretnine.

6. Dakle, iz isprava priležećih spisu proizlazi da je Predugovor zaključen između tuženika kao prodavatelja i IN kao kupca, da ni IN ni tužiteljica nisu ishodili upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu, već kao vlasnik predmetne nekretnine i dalje dolazi upisan prvotuženik te da je Predugovor sporazumno raskinut, čime je otpao pravni temelj stjecanja prava vlasništva na koji se poziva tužiteljica.

7. Prilikom odlučivanja o postavljenom tužbenom zahtjevu radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne izjave, sud se vodio odredbama čl. 114.-159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnima pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/14, 152/15 i 94/17, dalje: ZVDSP).

8. Prema odredbi čl. 114. ZVDSP-a pravo vlasništva se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, a pravo vlasništva je stečeno kada su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

Prema čl. 115. ZVDSP-a, na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom. Pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku (čl. 115. st. 3. ZVDSP-a). Međutim, pravni posao je samo temelj (titulus) stjecanja prava vlasništva, dok je način (modus) stjecanja prava vlasništva na temelju pravnog posla propisan odredbama čl. 119. i 120. ZVDSP-a. Tako se vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo pređe na stjecatelja (čl. 119. st. 1. ZVDSP-a), odnosno uknjižbom u zemljišnu knjigu (čl. 120. st. 1. ZVDSP-a).

U smislu citiranih zakonskih odredbi, tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je tužiteljica stekla pravo vlasništva temeljem pravnog posla neosnovan je već iz samog razloga što tužiteljica nesporno nije ishodila upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu. Naime, utvrđenje prava vlasništva (deklaratorni tužbeni zahtjev) može se osnovano zahtijevati kada je pravni temelj stjecanja prava vlasništva zakon, a ne i pravni posao jer je upravo upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu način (modus) stjecanja tog prava. Dakle, tužiteljica čak i kada bi dokazala postojanje valjanog pravnog posla s tuženicima, a uslijed izostanka propisanog načina stjecanja prava vlasništva upisom u zemljišnu knjigu, ne bi mogla osnovano zahtijevati donošenje presude kojom se utvrđuje da je stekla pravo vlasništva, već eventualno presude kojom se utvrđuje da ima valjani pravni temelj stjecanja prava vlasništva.

9. Kako sud u smislu odredbe čl. 186. ZPP-a, sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva, sud je ispitao i ostale temelje stjecanja prava vlasništva iz čl. 114. ZVDSP-a. Osim na temelju pravnog posla, pravo vlasništva se može steći i odlukom suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

Odlukom suda ili drugog tijela stječe se pravo vlasništva u slučajevima određenima zakonom, i to u trenutku pravomoćnosti sudske, odnosno konačnosti odluke drugog suda (čl. 126. ZVDSP-a). Pravo vlasništva nasljeđivanjem stječe se u času otvaranja nasljedstva (čl. 128. ZVDSP-a), a na temelju zakona u trenutku ispunjenja zakonskih pretpostavki (čl. 129. ZVDSP-a). Tužiteljica predmetnu nekretninu nije stekla niti odlukom suda niti nasljeđivanjem, a nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju zakona, naročito pretpostavke iz čl. 159. ZVDSP- a, budući da tužiteljica u tužbi navodi da su ona i IN ušli u posjed predmetne nekretnine 2016. godine, a tužba je podnesena 2015. godine. Kako u vrijeme podnošenja tužbe nisu bili ispunjeni niti rokovi dosjedanja iz čl. 159. ZVDSP-a, sud nije našao shodnim utvrđivati kvalitetu posjeda.

10. Kako je dakle izostao upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu koji predstavlja način stjecanja prava vlasništva temeljem pravnog posla, a tužiteljica nije dokazala niti isticala postojanje drugih pravnih osnova stjecanja prava vlasništva, sud je tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva ocijenio neosnovanim.

11. U odnosu na drugi dio tužbenog zahtjeva, a to je zahtjev na izdavanje tabularne izjave, u pravu su tuženici kada navode da je riječ o obveznopravnom, a ne stvarnopravnom zahtjevu. Izdavanje tabularne izjave kao ovlaštenja za upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu osnovano mogu zahtijevati samo stranke obveznopravnog odnosa. Tužiteljica nije stranka Predugovora, koji prema mišljenju ovoga suda zapravo predstavlja glavni ugovor jer su se potpisom Predugovora stranke suglasile o svim bitnim sastojcima ugovora (predmet, cijena, posjed, izdavanje tabularne izjave). Osim toga, odredba čl. 303. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) jasno propisuje da se, ako je u trenutku sklapanja ugovora jedna strana dala drugoj stanoviti iznos novca ili stanovitu količinu drugih zamjenljivih stvari kao znak da je ugovor sklopljen (kapara), ugovor smatra sklopljenim kad je kapara dana. S obzirom da su prodavatelji u čl. 4. Predugovora potvrdili primitak kapare, ocjena je ovoga suda da su stranke zapravo zaključile glavni ugovor.

Dakle, pored činjenice da je Predugovor raskinut Sporazumnim raskidom od 4. studenog 2019. godine, neosnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi i iz činjenice da tužiteljica nije potpisnica pravnog posla kojeg ističe kao temelj stjecanja prava vlasništva te stoga nije aktivno legitimirana za podnošenje zahtjeva za izdavanje tabularne izjave. Netočni su navodi punomoćnika tužiteljice da raskid nije zaključen u formi predugovora. I Predugovor i Sporazumni raskid zaključeni su u istoj pisanoj formi u smislu čl. 288. ZOO-a, dok ovjera potpisa ugovornih stranaka nije uvjet valjanosti pravnog posla kojem je cilj stjecanje vlasništva nekretnine (čl. 115. st. 3. ZVDSP-a), već jedna od pretpostavki za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnu knjigu propisanih pravilima koja uređuju zemljišnoknjižni postupak.

Raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, pri čemu ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala (čl. 368. ZOO-a). S obzirom na Sporazumni raskid Predugovora, prodavatelji ne bi bili u obvezi izdati tabularnu izjavu kupcu, već kupac može ostvarivati pravo na povrat isplaćene kupoprodajne cijene.

12. Slijedom svega navedenog, tužbeni je zahtjev ocijenjen neosnovanim te je odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

13. S obzirom na ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva već iz ranije iznesenih razloga, a u skladu s načelom ekonomičnosti postupka i provođenja postupka u razumnom roku iz čl. 10. ZPP-a, sud nije utvrđivao činjenice koje se odnose na (ne)isplatu kupoprodajne cijene i udio tužiteljice u tom iznosu. Raskidom Predugovora prestao je pravni temelj stjecanja prava vlasništva na koji se tužiteljica poziva te se na odnos ugovornih strana ima primijeniti odredba čl. 368. ZOO-a. Sud nije ocjenjivao ni istaknuti prigovor zastare kojem, kako to ispravno ističu tuženici, podliježe zahtjev za izdavanjem tabularne izjave, i to u općem zastarnom roku od 5 godina.

14. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj strani naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Prema čl. 155. ZPP-a, sud je prilikom odlučivanja o troškovima postupka odredio naknadu onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

Troškovi koji su priznati prvotuženiku sastoje se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, dalje: Tarifa), koji s obzirom na postavljenu vrijednost predmeta spora iznose 2.047 boda (500 bodova do vps-a 66.361,00 EUR + 1.547 bodova do postavljenog vps-a u iznosu od 272.000 EUR) za sastav odgovora na tužbu i 2.047 boda pristup na ročište 13. svibnja 2025. godine, što prema vrijednosti boda od 2,00 EUR ukupno iznosi 8.188,00 EUR. Prvotuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 13. svibnja 2025. godine jer je istim samo dostavljen Sporazumni raskid, bez ikakvih dodatnih očitovanja o predmetu spora, i to neposredno prije održavanja pripremnog ročišta na kojem je isprava mogla biti predana bez stvaranja ikakvih dodatnih troškova te stoga nije riječ o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice. Prvotuženiku nije priznat ni trošak sudskih pristojbi na odgovor na tužbu jer spisu ne prileži dokaz da je ista plaćena, a osim toga obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje tek po pravomoćnom završetku postupka razmjerno uspjehu u parnici.

Drugotuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu i pristupa na pripremno ročište, svaki u iznosu od 2.047 boda, što uvećano za zatraženi pripadajući PDV iznosi ukupno 10.235,00 EUR.

U Krku, 23. lipnja 2025.

Sutkinja:

Katja Bajčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri (3) istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.