Poslovni broj: P-2353/2023-12

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari tužitelja ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Anti Galešiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika 1) Grada Zadra, OIB: 09933651854, zastupan po gradonačelniku ĆF, a ovaj po punomoćnici ŽF, diplomiranoj pravnici i 2) PF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne, usmene i javne rasprave održane i zaključene 7. svibnja 2025. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika pod 1), presude objavljene 23. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 1) kako slijedi:

1. Utvrđuje se da je tužitelj ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik za 1/2 dijela nekretnine oznake:

- kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pašnjak, ukupne površine 378 m2.

2. Tuženik je dužan trpjeti da tužitelj, temeljem ove presude, nakon njene pravomoćnosti, ishodi u zemljišnim knjigama ovog suda uknjižbu prava suvlasništva za 1/2 dijela na označenoj nekretnini na svoje ime uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženika Grada Zadra, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u odnosu na tuženicu pod 2) PF.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 4. listopada 2023. navodi da je izvanknjižni a stvarni vlasnik i posjednik za dijela u odnosu na nekretninu oznake: - kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake pašnjak, ukupne površine 378 m2, a koja nekretnina je upisan na OS Zadar, ZK odjel Zadar u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je vlasništvo nekretnine navedene u točki I. ove tužbe stekao nasljeđivanjem svoga pok. oca TF koji je preminuo **.**.2002. Drugu polovinu predmetne nekretnine nakon smrti oca je naslijedio brat tužitelja ZF, koji je svoju ½ dijela darovao kćeri AF. PF je upisana kao suvlasnica za ½ dijela temeljem navedenog darovanja, dok Grad Zadar nema nikakvih vlasničkih prava na ovoj nekretnini. Dakle, nije sporno kako je brat tužitelj uspio ishoditi upis prava vlasništva na ½ dijela ove nekretnine, te iz toga razloga tužitelj ne očekuje da bi sada Grad Zadar osporavao i njemu pravo vlasništva, s obzirom da se radi o istom osnovu. Otac tužitelja SF je ovu nekretninu kupio kupoprodajnim ugovorom od 16. kolovoza 1972. od tadašnjeg vlasnika Mazije Č. Kupoprodajnom ugovoru i rješenju o nasljeđivanju iza TF navedena je 3647/89 međutim nije sporno da se radi upravo o utuženoj čestici, a kako proizlazi iz ostale priložene dokumentacije. Iz rješenja Općine Zadar, općinska uprava društvenih prihoda od 17. kolovoza 1989. razvidno je kako je prodavatelj platio porez na promet nekretnina upravo za predmetnu česticu, a na temelju ugovora iz 1972. godine kojeg je sklopio s TF. Nadalje je otac tužitelja upisan kao posjednik predmetne nekretnine još od 1974. godine kada je izvršena revizija za k. o. [katastarska općina], bio je upisan i 1999. godine pa i danas. Rješenjem ureda za katastar od 4. siječnja 1999. određen je i kućni broj 74 za zgradu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je ista vlasništvo ŠF. Pokojni ZF je na kupljenoj nekretnini sagradio obiteljsku kuću koja je ograđena sa svih strana, te mu nitko, a tako ni tužitelju, nije osporavao vlasništvo ove nekretnine, niti ih je itko smetao u posjedu. Tužitelj se nalazi u samostalnom i nesmetanom posjedu ove nekretnine sam i putem svoga oca još od 1972. godine, a ranije je u posjedu bio prodavatelj Mazija i njegovi prednici. Tuženik Grad Zadar nema vlasničkih prava na utuženoj ½ dijela predmetne čestice te tužitelj ne očekuje osporavanje iznijetih navoda glede same osnovanosti tužbe, upravo iz razloga što je među strankama nesporno da se predmetna nekretnina nalazi u samostalnom suposjedu tužitelja i drugotužene te da u naravi predstavlja kuću obitelji ZF. Tužitelj nema ispravu podobnu za upis utužene nekretnine u zemljišne knjige na svoje ime i u svoje vlasništvo, stoga iste predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik Grad Zadar u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu te predlaže isti odbiti u cijelosti, budući navodi iz tužbe, te dokumentacija priložena uz tužbu nije dovoljna da bi tužitelj dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelj tužbom traži da se utvrdi vlasnikom nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za 1/2 dijela. U povijesnom dijelu tužbe navodi kako je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem svoga oca pok. TF, a on temeljem kupoprodajnoga ugovora sklopljenoga sa IF 1972. godine, te da ga nitko nikada nije smetao u posjedu utužene nekretnine. Međutim, uvidom u zapisnik sastavljen povodom osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], dana 31. kolovoza 1987., razvidno je da je na ročište za nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uredno pozvan otac ovdje tužitelja, BF, te da je u konačnici upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Zadar. Navedena činjenica jasno ukazuje na nepostojanje savjesnosti (poštenja) tužitelja i njegovoga pravnoga prednika kao nužne pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću predmetne nekretnine, obzirom da su znali da ovdje utužena nekretnina nije njihovo vlasništvo, već društveno vlasništvo, s pravom korištenja Općine Zadar. Također je sporno da li je pravni prednik tužitelja, KF na valjanom pravnom osnovu stekao predmetnu nekretninu, budući nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego ga sam ima. Dokazi koje je tužitelj priložio tužbi u vidu kupoprodajnih ugovora i rješenja o nasljeđivanju iza pok. TF, također ne idu u prilog činjenici da bi utužena nekretnina bila predmet stjecanja prava vlasništva između tužitelja i njegovih pravnih prednika, budući isti ne sadrže predmetnu, već sasvim drugu, susjednu nekretninu. Slijedom navedenog, tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan.

3. Tužitelj je podneskom od 12. listopada 2023. povukao tužbu u odnosu na tuženicu pod 2) PF. Odredbom čl. 193. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZPP) propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. Kako je tužitelj povukao tužbu prije nego što se tuženik upustio u raspravljanje, to je sud sukladno čl. 193. st. 1. ZPP odlučio kao u izreci ovog rješenja.

4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao: rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Kninu poslovni broj O-193/02 od 5. lipnja 2002. (l.s. 6), kupoprodajni ugovor od 16. kolovoza 1972. (l.s. 8-10), zk. izvadak (l.s. 11), rješenje Općinske uprave društvenih prihoda od 17. kolovoza 1989. (l.s. 12-13), posjedovni list 2287 (l.s. 14-15 i 17), rješenje Ureda za katastarsko-geodetske poslove od 4. siječnja 1999. (l.s. 16), izvod iz katastarskog plana (l.s. 18), zapisnik povodom osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj 443 od 31. kolovoza 1987. (l.s. 25-27), presudu Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1482/05 od 31. svibnja 2006. (l.s. 30-33), predmet ovoga suda P- 1482/2005 (u privitku), saslušan je svjedok RF (l.s. 40) i proveden je dokaz stranačkog saslušanja tužitelja ČF (l.s. 40-41).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Iz zk. izvatka (l.s. 11) proizlazi da je predmetna čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak 378 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist društvenog vlasništva s pravom korištenja u korist Općine Zadar za 1/2 dijela i PF za 1/2 dijela.

6.1. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Kninu poslovni broj O- 193/02 od 5. lipnja 2002. (l.s. 6) iza smrti TF pok. Ć vidljivo je da je u ostavinskoj imovini ostavitelja navedena i čest. Zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 100 m2, prema ugovoru o kupoprodaji od 16. kolovoza 1982., kuća s okućnicom u [adresa], te da su nasljednicima ostavitelja proglašeni sinovi ZF za 1/2 dijela i ČF pok. ŠF za 1/2 dijela.

6.2. Prema kupoprodajnom ugovoru od 16. kolovoza 1972. (l.s. 8-10) proizlazi da je IF prodao ŠF čest. 3647/89 k. o. [katastarska općina], i to dio u središtu parcele koja je pored puta magistrale prema Kamenolomu veličine 400 m2 zv. Mocire.

6.3. Uvidom u rješenje Općinske uprave društvenih prihoda od 17. kolovoza 1989. (l.s. 12-13) proizlazi da je poreznom obvezniku VF iz [adresa] razrezan porez na promet nekretnine zaključen 1972. godine između njega kao prodavatelja i kupca ŠF. Ž iz [adresa], i to prema zapisniku Komisije za osnivanje zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] od 25. rujna 1987. broj 443 koja je utvrdila promet nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

6.4. Iz posjedovnog lista 2287 (l.s. 14-15 i 17) proizlazi da je SF pok. Ž upisan posjednikom za cijelo čest. zem. [katastarska čestica] ukupne površine 494 m2, u naravi kuća površine 90 m2 i dvorište površine 404 m2. Prema rješenju Ureda za katastarsko-geodetske poslove od 4. siječnja 1999. (l.s. 16) je zgradi izgrađenoj u naselju Zadar oznake čest. 3647/112 k. o. [katastarska općina], kojoj je vlasnik-korisnik ŠF određen kućni broj 74.

6.5. Uvidom u zapisnik povodom osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj 443 od 31. kolovoza 1987. (l.s. 25-27) vidljivo je da na ročište nije pristupio otac tužitelja BF za kojeg je prisutni JF izjavio da je obaviješten o tom postupku, te da je u konačnici upisano društveno vlasništvo na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

6.6. Prema presudi Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1482/05 od 31. svibnja 2006. (l.s. 30-33) je brat tužitelja GF ishodio protiv Grada Zadra pravomoćnu usvajajuću presudu kojom je utvrđeno da je stekao za 1/2 dijela suvlasništvo čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u naravi devastirana stambena zgrada katnica i zapušteno dvorište, te gospodarska zgrada-garaža izgrađena uz stambenu zgradu. Iz obrazloženja presude je vidljivo da se tamo tužitelj GF pozivao na stjecanje nasljeđivanjem od oca ČF i na kupoprodaju od 16. kolovoza 1972. od prodavatelja NF.

6.7. Iz predmeta poslovni broj P-1482/05 (u privitku) proizlazi da je sud proveo očevid na licu mjesta kojim je utvrđeno da predmetna nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja devastiranu stambenu zgradu katnicu i zapušteno dvorište i gospodarsku zgradu/garažu izgrađenu uz stambenu zgradu. Zgrada se nalazi u predjelu Sinjoretovo te se radi o formiranoj ulici, nizu kuća koje dijeli asfaltna cesta. Uvidom u povijest posjedovanja (l.s. 35) Ureda za katastar Zadar proizlazi da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] formirana od čest. zem. [katastarska čestica] iste k. o. [katastarska općina] najstarijih podataka kojima se raspolaže za Arbanase, k.o. kojoj je matična, sve do osnivanja k. o. [katastarska općina] pripada (l.s. 32), na ovoj se nekretnini nalaze upisi: Mazija P T pok. P, IF. P, te braće FF i Z. Prvom revizijom 1974. godine dolazi do izmjene upisa na način da je umjesto suposjednika IF kao posjednik bio upisan ČFZ koji upis je bio neizmijenjen sve do 1974. godine. kada dolazi izmjerom do formiranja i to od dijela čest. zem. [katastarska čestica], upravo i predmetna /112, a za koju je utvrđeno da je posjed UF. Ž.

6.8. Uvidom u povijest upisa za predmetnu nekretninu (spis P-1482/05- l.s. 37- 38) proizlazi da je zk. tijelo 54, čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak u površini od 494 m2 bio otpisan iz A lista čest. zem. [katastarska čestica] i upisana u novoosnovanu zemljišnu knjigu za k. o. [katastarska općina] i to u zk. ul. [broj ZK uloška]. U B listu (vlastovnici) stoji da je na temelju zapisnika br. 440 od izvida obavljenih za osnivanje zemljišnika za poreznu općinu Arbanasi uknjiženo pravo vlasništva 54. zemljištničkog bića u korist ĆFZ iz [adresa], dakle radilo se o veleposjedničkoj imovini. Nadalje, ista nekretnina, temeljem ugovora od 20. veljače 1917. uknjižuje se u korist: EF, A i JF, svi S i to za po 1/3 dijela. Ovakav upis, uz promjene u upisima vezane za rješenja o nasljeđivanju, ostao je sve do 1986. godine kada se temeljem odluke o prijenosu u društveno vlasništvo građevinskog zemljišta i to SO Zadar br. 01-8-197-1986 od 29. siječnja 1986. ovo zemljište upisuje kao društveno vlasništvo. Dakle, predmetno je zemljište u društveno vlasništvo preneseno odlukom SO Zadar od 29. siječnja 1986. s tim da je vidljivo da su korisnici toga zemljišta bile fizičke osobe, i to ŽFZ i dr., kako to proizlazi iz C lista-teretovnice povijesnog ZK izvatka za ovu nekretninu. (I.s. 37).

6.9. Svjedok RF je naveo u svom iskazu (l.s. 40) da se predmetna nekretnina nalazi preko puta njegove kuće koju je stekao kada je 1994. došao iz [adresa] u [adresa], a nakon što je tu kuću stekao od nekoga Š ĐF. Predmetna nekretnina je ranije pripadala nekim Mazijama, tako je čuo, a tužiteljeva obitelj je tu nekretninu kupila od tih Mazija prije 50-tak godina. Kada je došao 1994. godine je na predmetnoj nekretnini bila izgrađena kuća i garaža te je ta nekretnina već bila ograđena. Imala je struju i gusternu. Susjedi govore da je to sve bilo izgrađeno prije rata 1980-ih. Kako je čuo da su na predjelu gdje se nalazi njegova kuća vlasnici nekada bili I, a preko puta gdje je predmetna nekretnina su vlasnici bili IF. Ne zna tko je iz tužiteljeve obitelji kupio tu predmetnu zemlju, ali zna da tužitelj i njegov brat dolaze u tu kuću, ne može se sjetiti imena brata, a tužitelja tu više viđa nego njegovog brata. Misli da tužitelj živi u [adresa]. Nije čuo da bi tko smetao tužitelja u njegove prednike u posjedu i vlasništvu ove nekretnine. Tužiteljeva nekretnina na ovoj lokaciji ima oko 500 m2.

6.10. Tužitelj ČF (l.s. 40-41) je naveo da je njegov otac Pavao Tišma 1972. godine kupio predmetnu nekretninu od NF, a potom je njegov otac do 1977. godine izgradio kuću, garažu, ogradio nekretninu zidom, iskopao bunar i osposobio kuću da se u njoj može živjeti. On se potom 1. srpnja 1977. vratio iz Zagreba i počeo živjeti u toj kući, te se u [adresa] i zaposlio. Potom je 1978. i 1979. dobio dvoje djece i s njima i suprugom živio u toj kući do 18. listopada 1991., a nakon toga se preselio u Ivoševce do 1993. godine, a nakon toga je otišao u Srbiju gdje živi do danas. Može reći da je odbijen kod uknjižbe predmetne nekretnine, pa je nakon toga pokrenuo ovaj postupak. Nitko ga nije smetao u posjedu i vlasništvu predmetne nekretnine. Prije nego je njegov otac kupio ovu nekretninu ona je bila krš i nije bila ograđena, a mogu reći da su svi iz moga sela prezimena ČF pokupovali nekretnine na ovoj lokaciji.

7. Tužitelj ČF tužbom traži utvrđenje da je suvlasnik predmetne nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje vlasništvo temelji na činjenici da je stečeno nesmetanim posjedovanjem u trajanju od 1972. godine računajući posjed tužitelja i njegovog oca, a i više kada se uzme u obzir posjed prednika tužiteljevog oca IF.

7.1. U ovom postupku je temeljem iskaza svjedoka RF i tužitelja ČF, kojima sud vjeruje u cijelosti, utvrđeno da je otac tužitelja kupio predmetnu nekretninu od NF pisanim kupoprodajnim ugovorom iz 1972. godine, te je odmah po kupnji, prije više od 50 godina, sagradio obiteljsku kuću na predmetnoj nekretnini, te se upisao kao posjednik predmetne nekretnine za cijelo još 1974. godine, te da njega i njegovog prednika nitko nije smetao u posjedu ove nekretnine. Također je utvrđeno da je otac tužitelja predmetnu nekretninu stekao od stvarnog vlasnika NF koji je ovu nekretninu stekao temeljem agrara po svojim pravnim prednicima.

7.2. Navesti je da, iako se u kupoprodajnom ugovoru iz 1972. godine navodi čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], iz svih provedenih dokaza proizlazi da je otac tužitelja zapravo kupio utuženu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je tek nakon kupnje formirana od čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kako to proizlazi iz povijesti posjedovanja. Takva zaključak suda proizlazi iz činjenice da je porez na promet plaćen na utuženom nekretninu po kupoprodajnom ugovoru iz 1972. godine, kako to proizlazi iz rješenja Općinske uprave društvenih prihoda od 17. kolovoza 1989. (l.s. 12-13), da se prema povijesti posjedovanja i sadržaju posjedovnih listova otac tužitelja UF upisao posjednikom na predmetnoj nekretnini odmah po zaključenju kupoprodajnog ugovora već 1974. godine i da je po zaključenju tog ugovora izradio obiteljsku kuću na utuženoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7.3. Vezano za prigovor tuženika pod 1) o nepostojanju savjesnosti (poštenja) tužitelja i njegovog pravnog prednika za stjecanje vlasništva dosjelošću jer nije pristupio povodom osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] navesti je da je takav prigovor neosnovan. Naime, iz izjave HF, koji je i sam pristupio kao stranka pred sud, ne može se nedvojbeno zaključiti da je otac tužitelja bio uredno obaviješten o tome postupku.

8. Dakle, obzirom da je vrijeme potrebno za dosjelost započelo teći najkasnije sredinom 1970-tih godina, dakle za vrijeme važenja Općeg građanskog zakona, i u pretežitom dijelu je teklo kroz vrijeme važenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN br. 53/91, 9/92 i 77/92 dalje: ZOVO koji je bio u primjeni do 1. siječnja 1997.), pa se na pitanje stjecanja vlasništva imaju primijeniti odredbe ZOVO.

8.1. U primjeni odredbe članka 28. stavak 4. ZOVO, jednako kao i sada važećom odredbom članka 159. ZV, jedna od pretpostavki sjecanja prava vlasništva je pošten posjed. Prema odredbi članka 72. stavak 2. ZOVO, (kao i odredbi članka 18. stavak 5. ZV), na koju se poziva pobijana presuda, posjed je pošten odnosno savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, time da se poštenje odnosno savjesnost pretpostavlja.

8.2. Predmnijeva poštenja posjeda nije oborena niti jednim provedenim dokazom.

8.3. Za izvanrednu dosjelost stjecanja prava vlasništva na nekretninama u smislu odredbe čl. 28. st. 4. ZOVO potreban je savjestan posjed, te protek vremena od 20 godina neprekidnog posjedovanja, dok je u smislu odredbe čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst- dalje ZV) određeno je da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe pravo vlasništva, kada se radi o nekretninama u vlasništvu jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, protekom 40 godina, što znači dvostruko vrijeme u odnosu na vrijeme iz čl. 159. st. 2. ZV-a.

9. Ovdje valja navesti da su sudovi zauzeli stajalište o tome da se kod dosjelosti u obzir uzima i vrijeme do 8. listopada 1991. kao u odluci broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018. pri čemu je navedeno shvaćanje: „Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

9.1. Gore navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi, a to je: „U tim okolnostima, sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.

10. Sukladno svemu naprijed iznesenom, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio neprekinuti pravni slijed izvanknjižnog stjecanja prava vlasništva što govori u prilog mirnom posjedu tužitelja osobno i putem prednika te da ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba pa je tužitelj računajući posjed svojeg pravnog prednika stekao pravo vlasništva na spornoj nekretnini dosjelošću, i to mirnim i nesmetanim posjedom od 1972. godine do podnošenja tužbe u trajanju od preko 40 godina, pa su se pretpostavke za stjecanje vlasništva ostvarile 2012. godine, kako to propisuje temeljem čl. 159. st. 4. ZV-a. Stoga je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja kao u izreci ove presude.

11. Odluka o trošku je izostala jer stranka koja je uspjela u postupku nije zatražila parnični trošak.

U Zadru, 23. lipnja 2025.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- Tužitelju po punomoćniku

- Tuženiku pod 1)

- Tuženici pod 2)