Republika Hrvatska
Općinski sud u Požegi
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: P-166/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Požegi po sucu Anamarija Kovačević Turac u pravnoj stvari tužitelja NI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivan Dundović protiv tuženika SI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi obvezno – isplata, 23. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku SI, OIB: [osobni identifikacijski broj], N 47 da tužitelju NI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 767,28 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja teče od dana podnošenja tužbe 4.7.2024. pa do isplate, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 646,45 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podno tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je na temelju Ugovora o najmu stambenog prostora od 05.10.2023. godine tužitelj je iznajmio tuženiku stambeni prostor ukupne površine 28 m2, koji se sastoji od kuhinje, kupaonice i sobe sa namještajem i el. uređajima, koji se nalazi u [adresa], u prizemlju ulične zgrade u [adresa].U Navedenom Ugovoru ogovoreno je da najam počinje teći 01. studenog 2203. godine, a završava 31. listopada 2024. godine, te da stranke mogu Ugovor raskinuti sa otkaznim rokom od najmanje 90 dana.
1.1. Dana 22.04.2024. godine, stranke su sklopile sporazum kojim se tuženik obvezao platiti dospjeli dug za najamninu i režijske troškove u iznosu od 450,00 eura do 01.05.2024. godine, te se iseliti iz stana dana 29.04.2024. godine, a tužitelj se obvezao da u tom slučaju neće od tuženika potraživati najamninu iz otkaznog roka navedenog u Ugovoru.
1.2. Tuženik je iselio iz navedenog stambenog prostora dana 29.04.2024. godine, ali nije nikada platio dospjeli dug koji je priznao u sporazumu od 22.04.2024. godine. Sukladno navedenom tužitelj potražuje od tuženika iznos od 450,00 eura na ime dospjelog duga za najamninu i režijske troškove za mjesece ožujak i travanj 2024. godine, te iznos od 450,00 eura za najamninu za mjesece svibanj, lipanj i srpanj (ugovoreni otkazni rok), odnosno ukupno 900,00 eura.
1.3. Na temelju navedenog tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 900,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak ovog postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je izjavio da je voljan platili dug od 450 eura koji je po dogovoru trebao platiti najmodavcu NI. Ističe kako proizvoljno sastavljen ugovor o najmu koji su potpisali nije ovjeren kod javnog bilježnika. Navedena činjenica bitno umanjuje vrijednost proizvoljno sastavljenog ugovora uz uvjete koje je gospodin NI sam propisao i nigdje nije propisana isplata od tri mjesečna predujma. U prilog tome stoji i predujam koji je pri ulasku u stan platio a koji je u to vrijeme iznosio 1.100,00 kuna. Sve to najmodavac je pri izlasku iz stana zanemario i prešutio, kao i na pri ovoj prijavi. Istakao je kako je odlazak iz stana najavio otprilike mjesec dana prije izlaska iz stana u kojemu više nije boravio, što je najmodavac ignorirao uz naknadni odgovor da je mislio 'kako će se ipak predomisliti i ostati u stanu”. Sukladno navedenom predlaže isplatu duga od 450 eura kako je prvotno bilo dogovoreno, a ne 900 eura budući da za to nema nikakve osnove jer je iz stana iselio 29.4. kako je i sam najmodavac potvrdio.
3. U očitovanju na odgovor na tužbu tužitelj je istakao da tuženik priznaje da nije platio tužitelju najamninu u iznosu od 450,00 eura na ime dospjelog duga za najamninu i režijske troškove za mjesece ožujak i travanj 2024. godine, te iznos od 450,00 eura za najamninu za mjesece svibanj, lipanj i srpanj (ugovoreni otkazni rok). U čl. 3. Ugovora o najmu ugovoreno je pravo raskida ugovora pismeno (ili SMS-om) sa otkaznim rokom od najmanje 90 dana, te da u otkaznom roku teku sva prava i obveze iz tog ugovora. Tuženik nije postupio u skladu sa odredbom čl. 3. Ugovora o najmu, jer nije tužitelju poslao pisani raskid ugovora sa ugovorenim otkaznim rokom od najmanje 90 dana, već je iselio iz navedenog stambenog prostora dana 29.04.2024. godine. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da nije ispunio preuzetu obvezu iz sporazuma od 22.04.2024. godine, kojom se obvezao da će do 01.05.2024. godine platiti dospjeli dug za najamninu u iznosu od 450,00 eura, tako je osnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik plati najamninu za ugovoreni otkazni rok. Tužitelj priznaje da mu je tuženik prilikom sklapanja prethodnog ugovora o najmu predao iznos 1.000,00 kn, kao osiguranje za neplaćanje najamnine ili štetu nastalu na iznajmljenom stambenom prostoru, pa stoga tužitelj smanjuje tužbeni zahtjev za iznos od 1.000,0 kn, odnosno za 132,72 eura, tako da sada tužbeni zahtjev iznosi 767,28 eura.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o najmu stambenog prostora zaključen 5.10.2023., Izjavu SI od 22.4.2024., te ostale podneske i priloge spisu. Nadalje je saslušao tužitelja osobno u svrhu dokazivanja.
5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja uređen podneskom od 13.9.2024. osnovan.
6. U postupku je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.
7. Nije sporno da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o najmu stambenog prostora dana 05.10.2023. godine kojim je tužitelj dao u najam tuženiku stambeni prostor ukupne površine 28 m2, koji se sastoji od kuhinje, kupaonice i sobe sa namještajem i el. uređajima, koji se nalazi u [adresa], u prizemlju ulične zgrade u [adresa]. Nije sporno niti da je ugovoreno da najam počinje teći 1. studenog 2023. godine, a završava 31. listopada 2024. godine, te da stranke mogu Ugovor raskinuti sa otkaznim rokom od najmanje 90 dana. Isto tako je ugovoreno da u otkaznom roku teku sva prava i obveze iz ovog ugovora.
7.1. Nije sporno da je tuženi iselio 29.4.2024. iz stana i da nije platio dospjeli dug koji je priznao u sporazumu od 22.04.2024. godine.
8. Iz sporazuma (izjave) SI od 22.4.2024. vlastoručno napisane i potpisane po tužitelju i tuženiku razvidno je da se tuženik obvezao platiti dospjeli dug za najamninu i režijske troškove u iznosu od 450,00 eura do 01.05.2024. godine i da će se iseliti iz stana dana 29.04.2024. godine i predati ključ, te da u slučaju plaćanja navedenog duga najmodavac neće istog teretiti za obveze iz otkaznog roka navedenog u ugovoru.
9. Tuženik se nije odazvao pozivu suda da uredi tužbu sukladno odredbi čl.106.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 – Odluka US RH, 84/08, 96/08 – Odluka US RH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19. - dalje ZPP) niti se odazvao pozivu suda na pripremno ročište i glavnu raspravu iako je dostava poziva u spisu uredno iskazana.
10. Stoga je sud izvršio uvid u podneske i priloge spisu te je saslušao tužitelja osobno u svrhu dokazivanja.
11. Tužitelj NI je iskazao da je ugovorio najam stambenog prostora sa tuženikom SI za razdoblje od 1. studeni 2023. do 31. listopada 2024. uz otkazni rok od 90 dana s tim da u vrijeme otkaznog roka teku sva prava i obveze iz ugovora. Njemu je tuženik dugovao iznos od 450,00 eura na ime dospjelih stanarina i režija i to za stanarinu za mjesec ožujak i travanj 2024. te za ostale režije. 22.4.2024. oni su sklopili sporazum u kojemu je tuženi pristao navedeni iznos platiti do 1.5.2024. i iseliti se. Sporazumno se otkazali ugovor 22.4.2024. uz uvjet da tuženi isplati navedeni iznos od 450,00 eura i da iseli do 1.5.2024. Tuženi je iselio 29.4.2024., ali nije platio dospjeli dug, nije očistio stan kako treba, a ključeve je predao 2.5.2024. Da je tuženik isplatio dogovoreni iznos od 450,00 eura tužitelj navodi da ga ne bi teretio za iznose vezane za ugovoreni otkazni rok. Otkazni rok je bio ugovoren pod uvjetom a koji uvjet tuženik nije ispoštovao. Tužitelj je iskazao da je tuženiku poslao poruku preko WhatsApp–a dana 21. svibnja 2024. u kojemu ga ponovno poziva da isplati dugo od 450, 00 eura i da će time riješiti svoje međusobne odnose za najamninu, a da će u suprotnom podnijeti tužbu u kojem slučaju će imati veće troškove. Naveo je da ima fotografije stana nakon iseljenja tuženika iz kojih je razvidno da je napravio štetu u stanu za koju ga nije teretio. Tuženik je taj koji je inicirao iseljenje iz stana jer je rekao da više ne može plaćati režije i to je razlog zašto su zaključili sporazum 22.4.2024.
12. Tužitelj je u očitovanju na odgovor na tužbu od 13.9.2024. priznao da mu je tuženik prilikom sklapanja ugovora o najmu predao iznos 1.000,00 kuna, kao osiguranje za neplaćanje najamnine ili štetu nastalu na iznajmljenom stambenom prostoru, u skladu s čim je smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 1.000,00 kn, odnosno za 132,72 eura, tako da potražuje iznos od 767,28 eura. Tuženik se nije očitovao na podnesak tužitelja od 13.9.2024.
13. Obzirom da nije sporno da tuženik nije platio režije u iznosu od 450,00 eura do 1.5.2024. prema sporazumu od 22.4.2024., te obzirom je u čl.3.Ugovora o najmu ugovoreno da je otkazni rok 90 dana za koje vrijeme teku sva prava i obveze iz ugovora, dakle i najamnina, te obzirom je plaćanje nespornog iznosa od 450,00 eura do 1.5.2024. bio uvjet da se tuženika ne tereti za obveze iz otkaznog roka, sud nalazi osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja uređen podneskom od 13.9.2024. u iznosu od 767,28 eura, a koji se odnosi na dospjeli dug za najamninu i režijske troškove za mjesec ožujak i travanj 2024.u iznosu od 450,00 eura (koje tuženik ne osporava) te iznos od 450,00 eura za najamninu za svibanj, lipanj i srpanj 2024. (za vrijeme ugovorenog otkaznog roka u iznosu od 150,00 eura mjesečno, obzirom je ugovor otkazan 22. travnja 2024.) umanjeno za 1.000,00 kuna odnosno 132,72 eura koje je tuženik predujmio pri zaključenju ugovora o najmu. Tuženik nije platio iznos od 450,00 eura do 1.5.2024. što je bio ugovoreni uvjet da ga se ne tereti za obveze iz otkaznog roka koji uvjet tuženik nije ispunio.
13.1. Prigovor tuženika da je tužitelj proizvoljno sastavio ugovor o najmu koji su potpisali i koji nije ovjeren kod javnog bilježnika nije osnovan, jer je svojim potpisom prihvatio obveze iz ugovora koje nisu protivne odredbama Zakona o obveznim odnosima koji ne propisuje ovjeru ugovora kao pretpostavku za valjanost istog ( u čl. 552 propisan je pisani oblik ugovora o najmu nekretnine).
14. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Obzirom je tuženik izgubio parnicu u cijelosti dužan je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka zastupanja po punomoćniku i to trošak sastava tužbe u iznosu od 150,00 eura i zastupanje na ročištima održanima 11.2.2025. i 8.5.2025. u iznosu od 150,00 eura za svako, te za sastav podneska od 13.9.2024.u iznosu 150,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 eura i na presudu u iznosu od 26,54 eura, što ukupno iznosi 646,45 eura, koji trošak je sud i dosudio tužitelju.
15. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.
U Požegi, 23. lipnja 2025.
Sudac
Anamarija Kovačević Turac
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.
Dna:
1. Ivan Dundović, odvjetnik u Požegi
2. SI, iz [adresa]
