1              Poslovni broj: I Kž-uv-152/2023-4

Poslovni broj: I Kž-uv-152/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika B. P. zbog kaznenog djela iz članka 111. točka 3. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 25. rujna 2023., broj Ik I-177/23-14, u sjednici vijeća održanoj 23. studenog 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika B. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Županijski sud u Sisku je rješenjem od 25. rujna 2023., broj Ik I-177/2023-14, odbio prijedlog zatvorenika B. P. za uvjetni otpust sa izdržavanja kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina izrečenom pravomoćnom presudom Županijskog suda u Varaždinu broj K-13/2018. od 18. prosinca 2018., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-114/2019. od 2. travnja 2019. zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točka 3. u vezi članka 34. KZ/11. Predviđeni istek kazne je 28. studenog 2024. Na temelju članka 68. KZ/11. zatvoreniku je izrečena sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik B. P. osobno te, iako ne naznačuje žalbene osnove, radi se o prigovorima činjenične naravi, s prijedlogom da ga se uvjetno otpusti.

3. U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) i članka 51. stavak 2. Zakona o izdržavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21. – dalje: ZIKZ) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Osporavajući u pobijanom rješenju utvrđeno činjenično stanje, zatvorenik B. P. sadržajno navodi kako je prvostupanjski sud "paušalno" ocijenio okolnosti temeljem kojih je odbio odobriti uvjetni otpust. Smatra da je trebalo uzeti u obzir njegovo teško zdravstveno stanje, uspješnost primjene pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora, da nije stegovno tretiran, činjenicu da preostali dio neizdržane kazne zatvora u odnosu na izrečenu kaznu "nije prevelik", te da ima osigurani postpenalni prihvat i podršku obitelji koja mu je oprostila djelo.

6. Protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na temelju kojeg je osnovano zaključio da kod zatvorenika B. P. nisu ispunjene sve zakonske pretpostavke koje opravdavaju primjenu uvjetnog otpusta.

7. Naime, jedna od pretpostavki za primjenu instituta uvjetnog otpusta propisana u članku 59. stavak 1. KZ/11., osnovano je očekivanje da osuđenik neće počiniti kazneno djelo nakon izdržavanja kazne, a prilikom odlučivanja o tome potrebno je cijeniti okolnosti propisane u članku 59. stavak 2. KZ/11.

8. Iz izvješća Kaznionice … proizlazi da je kod zatvorenika kriminalni povrat u izravnoj korelaciji sa alkoholnim recidivom koji je izvjestan, procijenjen visoko vjerojatan i postoji potreba nastavka psihijatrijskog liječenja zatvorenika, zbog čega je mišljenje Kaznionice negativno.

9. Prema procjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske unatoč postojanju određenih pozitivnih okolnosti koje proizlaze iz izviješća Kaznionice, a to su da nije stegovno tretiran, da je ocijenjen na razinu uspješan, da ima podršku obitelji, osiguran poslijepenalni prihvat, s obzirom na negativne okolnosti, činjenicu da nema utvrđene izvankaznioničke pogodnosti, da mu je produljeno izvršavanja sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja koje se provodi ambulantno, a da kriminalni povrat uvelike ovisi o alkoholnom recidivu koji je izvjestan i procijenjen kao visoko vjerojatan za istovrsna kaznena djela, da je prekršajno višestruko kažnjavan pa i za nasilje u obitelji, procjena je da kazna nije ispunila svrhu i pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne. Pritom valja napomenuti da zdravstveno stanje zatvorenika nije od značaja za odluku o uvjetnom otpustu, već eventualno može biti razlog traženja prekida kazne.

10. Ovo osobito imajući u vidu odredbu članka 41. KZ/11., koja kao svrhu kažnjavanja propisuje, ne samo utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela i omogućavanje počinitelju ponovno uključivanje u društvo, već i izražavanje društvene osude zbog počinjenog te jačanje povjerenja građana u pravni poredak, sve kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, što se postiže ne samo izricanjem kazne, već i načinom i duljinom njezina izvršavanja. Dakle, ispravno zaključuje prvostupanjski sud da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zbog čega nisu ispunjene pretpostavke iz članka 59. stavak 1. i 2. KZ/11.

11. U odnosu na žalbene navode u kojima se ističe da bi zatvorenik pristao na provođenje elektroničkog nadzora za vrijeme uvjetnog otpusta, s obzirom na izložene negativne okolnosti, istaknuto nema onaj značaj koji bi s uspjehom doveo u sumnju naprijed navedena utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti prijedloga za uvjetni otpust.

12. Stoga je prvostupanjski sud osnovano odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika B. P. jer svrha kažnjavanja ni po ocjeni ovog suda očito još uvijek nije postignuta.

13. Slijedom navedenog, a kako žalbenim navodima zatvorenika B. P. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenje, niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 23. studenog 2023.