Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: Pn-154/2020-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Stjepku Medvedu, odvjetniku u Valpovu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862 sa sjedištem u [adresa], zastupana po punomoćniku, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 20. svibnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika ĆČI, odlukom objavljenom 23. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862 sa sjedištem u [adresa] da tužitelju ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati:

- na ime naknade štete iznos od 15.228,86 eur sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, 7. 5. 2020. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana,

- na ime izgubljene neto zarade novčani iznos od 6.706,82 eur sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na iznos od

173,92 eur od dana 15. 1. 2018. godine pa do isplate,

365,23 eur od dana 15. 2. 2018. godine pa do isplate,

365,23 eur od dana 15. 3. 2018. godine pa do isplate,

365,23 eur od dana 15. 4. 2018. godine pa do isplate,

365,23 eur od dana 15. 5. 2018. godine pa do isplate,

365,23 eur od dana 15. 6. 2018. godine pa do isplate,

365,23 eur od dana 15. 7. 2018. godine pa do isplate,

365,23 eur od dana 15. 8. 2018. godine pa do isplate,

365,23 eur od dana 15. 9. 2018. godine pa do isplate,

365,23 eur od dana 15. 10. 2018. godine pa do isplate,

365,23 eur od dana 15. 11. 2018. godine pa do isplate,

365,23 eur od dana 15. 12. 2018. godine pa do isplate,

365,23 eur od dana 15. 1. 2019. godine pa do isplate,

398,17 eur od dana 15. 2. 2019. godine pa do isplate,

398,17 eur od dana 15. 3. 2019. godine pa do isplate,

398,17 eur od dana 15. 4. 2019. godine pa do isplate,

398,17 eur od dana 15. 5. 2019. godine pa do isplate,

398,17 eur od dana 15. 6. 2019. godine pa do isplate,

159,29 eur od dana 15. 7. 2019. godine pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862 sa sjedištem u [adresa] naknaditi tužitelju ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.803,57 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka iznad priznatog iznosa od 3.803,57 eura do iznosa od 6.428,57 eura, kao neosnovanim, te se odbija i sa zahtjevom za tijek zakonskih zateznih kamata na dosuđeni trošak sastava odštetnog zahtjeva po punomoćniku odvjetniku tekućom od dana podnošenja zahtjeva 7. svibnja 2020. do presuđenja, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 25. kolovoza 2020. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj u bitnom navodi da je 5. studenog 2017. pretrpio teške tjelesne ozljede u prometnoj nesreći u kojoj je sudjelovao kao vozač vozila reg. oznaka [registarska oznaka]. Prometnu nesreću je skrivio osiguranik tuženika NČ upravljajući kritične zgode vozilom reg. oznake [registarska oznaka], a za što je isti proglašen krivim u kaznenom postupku. Tužitelj se 7. svibnja 2020. obratio tuženiku putem punomoćnika sa zahtjevom za naknadu štete te je tuženik tužitelju isplatio kao nesporan iznos naknade štete tek iznos od 50.000,00 kuna. Tužitlj smatra da mu pripada puno veći iznos s obzirom da je pretrpio teške tjelesne ozljede, poglavito glave i lica uslijed kojih je trpio i trpi neimovinsku i imovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u vidu fizičkih boli jakog intenziteta i dugog trajanja imajući u vidu pri tome i brojnost i nelagodnost operativnih zahvata i kontrola, duševnih boli zbog straha jakog intenziteta i dugog trajanja, smanjenja životnih aktivnosti u visokom stupnju, jakog stupnja naruženosti vrlo vidljivog trećima osobama s obzirom da se radi o licu, te dugotrajne potrebe za tuđom pomoći i njegom, visokim troškovima liječenja i putovanja na liječenje i kontrole, kao i uništene odjeće koju je imao na sebi prilikom štetnog događaja. Pri tome naglašava da treba uzeti u obzir i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio korekciju orijentacijskih kriterija za 50 % nakon isplate nespornog dijela štete. Također smatrada ima pravo i na naknadu štete zbog izgubljene zarade jer mu poslodavac uslijed nesposobnosti za rad uzrokovane opisanim štetnim događajem nije produžio trajanje ugovora o radu. Stoga temeljem svega navedenog smatra da mu za sve vidove štete pripada najmanje iznos od 125.000,00 kuna pa u tužbenom zahtjevu potražuje razliku između navedenog iznosa i iznosa koji mu je tuženik isplatio.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naglasio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja te da osporava osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. To iz razloga što je tuženik nakon primitka odštetnog zahtjeva, cjelokupnu tužiteljevu medicinsku dokumentaciju dao pregledati po liječniku vještaku medicinske struke. Temeljem danog nalaza i mišljenja vještaka, a imajući uz to u vidu sve okolnosti konkretnoga slučaja, koje su značajne za određivanje visine pravične novčane naknade (težinu pretrpljene ozljede, okolnosti nastanka štetnog događaja), smatra da je isplaćenim iznosom od 50.000,00 kuna u cijelosti naknađena šteta koju je tužitelj pretrpio i stoga tužbeni zahtjev drži neosnovanim, nerealno i previsoko postavljenim te nesrazmjernim s težinom pretrpljenih ozljeda tužitelja. U odnosu na imovinsku štetu u vidu troškova liječenja, putovanja na liječenje i kontrole, kao i troškove uništene odjeće smatra da o tome tužitelj uz tužbu nije priložio dokaze niti je u tužbi predložio izvođenje dokaza tijekom postupka. Stoga se u cijelosti protivi i tim vidovima štete. Učinio je nespornim svoju pasivnu legitimaciju kao osiguravatelja vozila reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao HČ. Također je naveo da je nesporan nastanak štetnog događaja – prometne nezgode od dana 5. studenog 2017., u kojoj je krivnjom vozača vozila osiguranika tuženika, tužitelj pretrpio tjelesne ozljede. Nije sporna niti činjenica da je tužitelju prije podnošenja ove tužbe, isplaćen iznos od 50.000,00 kn s osnova nespornog dijela pretrpljene neimovinske i imovinske štete.

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu. Tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev nakon provedenog medicinskog vještačenja i nakon što su pribavljeni podaci o dohotku koji je primao prije štetnog događaja, podneskom zaprimljenim 5. svibnja 2025. (str. 134-135 spisa).

4. Kako bi utvrdio činjenično stanje sud je u dokaznom postupku proveo medicinsko vještačenje, pribavio je podatke od Porezne uprave o visini dohotka koji je tužitelj primao u vremenskom razdoblju od dvije godine prije štetnog događaja, saslušao je tužitelja te je izvršio uvid u fotografije na str. 6-11 spisa, te su pročitani: presuda ovog Suda broj: K-791/2018-14 od 2. srpnja 2019. na str. 12-22 spisa, drugostupanjska kaznena presuda na str. 23-26 spisa, nalaz, otpusno pismo i ostala med icinska dokumentacija na str. 27-61 spisa, zahtjev za odobravanje sekundarne pravne pomoći na str. 62 spisa, preslika zdravstvenog kartona za tužitelja u omotnici označenoj kao str. 76 spisa, potvrda HZMO na str. 92-96 spisa, potvrda o uplati na str. 104 spsia, račun vještaka na str. 106 spisa, Nalaz sudskog vještaka na str. 107-112 spisa, potvrda Porezne uprave na str. 125-127 i 128-129 spisa, graf kretanja minimalne bruto i neto plaće u razdoblju od 2008.do 2019. sa tabelarnim prikazima i opisom na str. 137-140 spisa.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete, koju je pretrpio kao sudionik prometne nesreće koja se dogodila 5. studenog 2017..

6. Među strankama nije sporno da je prometnu nesreću 5. studenog 2017. skrivio NČ upravljajući vozilom pod utjecajem alkohola. Nije sporno niti da je vozilo kojim je upravljao naprijed imenovani u trenutku nezgode bilo osigurano kod tuženika. Također je nesporno da je tužitelj kao vozač drugog vozila u toj prometnoj nesreći zadobio tjelesne ozljede koje se karakteriziraju kao teške. Nadalje, nije sporno da je tuženik tužitelju na ime cjelokupne štete za opisani štetni događaj isplatio iznos od 50,000,00 kuna temeljem odštetnog zahtjeva koji je tužitelj dostavio tuženiku 7. svibnja 2020..

7. Među strankama je sporno ima li tužitelj s obzirom na ozljede koje je pretrpio pravo na naknadu neimovinske štete iznad nesporno isplaćenog iznosa te ako ima, do kojeg iznosa. Sporno je također ima li ista i pravo na imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći i njege, troškova odlazaka na liječenje, uništene odjeće i izgubljene zarade kako to pobliže opisuje u tužbi i tužbenom zahtjevu.

8. Iz dokumentacije pročitane u dokaznom postupku utvrđeno je kako slijedi:

- da je tužitelj prije štetnog događaja zasnivao radni odnos na određeno puno radno vrijeme s potrebnom stručnom spremom NKV kod tri poslodavca, s tim da je prvi radni odnos počeo 8. rujna 2016. i završio 12. prosinca 2016, drugi radni odnos počeo je 15. veljače 2017. i završio je 4. kolovoza 2017., treći radni odnos počeo je 4. listopada 2017. i završio je nedugo nakon štetnog događaja 16. studenog 2017., potvrda HZMO str. 92-93 spisa,

- da je nakon štetnog događaja tužitelju isplaćena naknada plaće zbog bolovanja na teret HZZO u vremenu od 17. studenog 2017. do 14. prosinca 2017. te je nakon toga prvi sljedeći radni odnos s potrebnom stručnom spremom NKV zasnovao tek 13. lipnja 2019. i nastavno je nakon toga, s manjim prekidima, zasnivao radne odnose na određeno puno radno vrijeme kod više različitih poslodavaca, potvrda HZMO str. 94-95 spisa,

- da je tužitelj u 2016. ostvario po osnovi dohotka od nesamostalnog rada ukupno 7.760,00 kuna te da je u 2017. po istoj osnovi ostvario ukupno 15.200,00 kuna, potvrde Porezne uprave str. 126-129 spisa,

- da je minimalna bruto plaća u 2016. iznosila 3.210,00 kuna, u 2017. iznosila je 3.276,00 kuna, u 2018. iznosila je 3.545,00 kuna i u 2019. iznosila je 3.750,00 kuna, ispis podataka sa WEB stranice Vlade Republike Hrvatske, str. 137-140 spisa.

9. Iz Nalaza i mišljenja sudskog vještaka prim.dr.sc. Ivana Lovrića, dr. med. specijalist opće kirurgije i traumatologije, zaprimljenog kod ovog suda 25. veljače 2025. (str. 107-112 spisa), proizlazi da je tužitelja klinički pregledao 18. veljače 2025. na Klinici za ortopediju i traumatologiju KBC Osijek. Na pregled je tužitelj došao samostalno. Od subjektivnih tegoba naveo je da ima bolove u desnom oku, posebice prilikom promjene vremena i pojačanog vjetra, kao i pojačano suzenje iz desnog oka koje je izraženije prilikom jakog vjetra i jačeg sunca. Objektivnim kliničkim pregledom vještak je utvrdio da je na licu tužitelja u području desnoga obraza vidljiv deformitet kostiju lica koji uključuje i jagodičnu kost sa zaostalim grubim ožiljkom koji se proteže preko desnoga obraza zahvaćajući dorzum nosa i završava na gornjoj usni. Vidljiv je i zaostao grublji ožiljak na desnoj gornjoj vjeđi koji onemogućava medijalno zatvaranje očnoga kapka u potpunosti gdje prilikom forsiranog zatvaranja zaostaje rascjep 1-2 mm. Nosne kosti su klinički čvrste, s tim da tužitelj otežano diše na nos jer je nos smanjene prohodnosti. Na čelu u području korijena nosa između obje očne orbite zaostao je uzdužni ožiljak dužine 3 cm koji djelomično zahvaća i desnu obrvu. Stisak zubima je simetričan. Temeljem uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i nakon opisanog pregleda tužitelja, vještak je utvrdio da je tužitelj zbog pretrpljenih ozljeda zadobivenih u štetnom događaju tijekom liječenja imao bolove različitog intenziteta. Imao je i nelagode tijekom kliničke i dijagnostičke obrade, operacijskih zahvata, kontrolnih pregleda i dodatne dijagnostičke obrada. Pretrpljeni fizički bolovi jakog intenziteta trajali su 3 dana, srednjeg intenziteta 60 dana, lakog intenziteta 90 dana, s tim da će tužitelj osjećati povremene bolove lakog intenziteta tijekom život. Također su mogući bolovi lakog intenziteta tijekom života koji su obuhvaćeni ocjenom smanjenja životnih aktivnosti. Ozljeda tužitelja s obzirom na tip, lokalizaciju, intenzitet kao i konačni ishod cjelokupnoga liječenja uvjetovali su smanjenje životne aktivnosti od 15%. Tužitelj je u predmetnoj nezgodi zadobio teške tjelesne ozljede. Anatomsko- funkcijske posljedice koje su zaostale nakon ozljeđivanja su: posttraumatski deformitet kostiju lica lakog do srednjeg stupnja, obostrana smanjena prohodnost nosa lakog stupnja kao posljedica prijeloma nosnih kostiju. Ozljede nastale prilikom nezgode kod tužitelja su ostavile naruženost izgleda i skladnosti tijela u jakom stupnju uočljivo trećim osobama. Tužitelj je pretrpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, sekundarni strah jakog intenziteta trajao je 2 dana, srednjeg intenziteta 30 dana i lakog intenziteta 45 dana. S obzirom na karakter i lokalizaciju ozljede kao i konačni ishod liječenja, tužitelju je bila potrebna tuđa njega i pomoć od nemedicinske osobe nakon izlazaka iz bolnice ukupno 28 dana po 3 sata dnevno - zbog previjanja rana na licu i nemogućnosti obavljanja uobičajenih svakodnevnih životnih aktivnosti.

10. Iz iskaza tužitelja u bitnom proizlazi da se sjeća šta se sve događalo neposredno prije štetnog događaja. U štetnom događaju zadobio je ozlijede lica i oka, mišljenja je da je tom zgodom došlo do prijeloma svih kostiju u predjelu lica. Dugo se je liječio od posljedica štetnog događaja te se liječi još i danas, Imao je 3-4 operacije, a potrebna je i nova operacija, s tim da mu očni kapak slabi te se isti vjerojatno daljnim liječenjem neć moći spasiti. Nakon svih operativnih zahvata i dalje je ostala vidljiva naruženost u predjelu lica s kojom će živjeti do kraja života. Zbog toga osjeća nelagodu, jer gdje god dođe ljudi zagledaju, znaju ga i ispitivati pa zbog toga zna nekad staviti sunčane naočale kako bi prikrio ozljede oko očiju i na licu. Više ne može raditi teže poslove koje je radio prije štetnog događaja jer mora izbjegavati mjesta na kojima ima prašine... Prije štetnog događaja bio je zaposlen u M&M Pavošević gdje je primaom plaću u iznosu od 3.700,00 do 4.000,00 kuna mjesečno te je kod tog poslodavca trebao dobiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Nakon štetnog događaja nije mogao raditi zbog dugotrajnog oporavka koji je trajao 1,5 do 2 godine. Danas je zaposlen, radi na jednoj farmi na ishrani stoke te ostalim poljoprivrednim poslovima sa mehanizacijom.

11. Sud u cijelosti prihvaća Nalaz i mišljenje vještaka jer je isto dano stručno, jasno i argumentirano. Vještak je obrazložio svoje navode na način koji je razumljiv i laiku, s tim da je svoj Nalaz utemeljio ne samo na zdravstvenoj dokumentaciji u koju je izvršio uvid već i na temelju neposrednog pregleda samog tužitelja. Zbog svega navedenog, a cijeneći činjenicu da je imenovani vještak iskusni specijalist opće kirurgije i traumatologije, dakle osoba kojoj su uže specijalnosti upravo ozljede ovakve prirode, sud nema niti jedan razlog zbog kojeg bi sumnjao u njegov Nalaz. Također treba naglasiti da niti same stranke nisu imale primjedbi na Nalaz vještaka.

11.1. Iskaz tužitelja sud također cijeni istinitim jer je isti dan jasno i okolnosno. Tužitelji je uvjerljivo iskazivao te je njegov iskaz u skladu sa medicinskom dokumentacijom koja je pročitana u dokaznom postupku, kao i sa navodima koje je u svom Nalazu iznio sudski vještak. Na licu i oko očiju tužitelja postoji vidljivi ožiljak koji je zbog predjela na kojem se nalazi izražen i uočljiv svakom tko se nađe u tužiteljevoj blizini pa je stoga sasvim razumljiv njegov osjećaj nelagode kad se pojavi u javnosti.

12. Iz čl. 1045. i 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) proizlazi da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan istu naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, s tim da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Neimovinska šteta regulirana je čl.19. st. 1. i 2. ZOO-a iz kojeg proizlazi da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, s tim da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast. Nadalje, iz čl. 1100. ZOO-a proizlazi da će sudu slučaju povrede prava osobnosti dosuditi pravičnu novčanu naknadu, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, s tim da će pri određivanju visine pravične naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Na kraju iz čl. 1095. st.1. ZOO-a proizlazi da tko drugom nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

13. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, primjene citiranih odredbi, ovaj Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

14. Polazeći od izvedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a, čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a te da utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, u iznosu kako je to naznačeno u točki I. izreke ove presude. To stoga što iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da tuženik isplatom nespornog iznosa od 50.000,00 kuna, što iznosi 6.636,14 eura prema fiksnom tečaju konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK i u kojem je sadržana i imovinska šteta, nije u cijelosti obeštetio tužitelja za predmetni štetni događaj.

15. Polazeći od Nalaza sudskog vještaka (str. 107-112 spisa), prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir cilj kojemu služi ta naknada (da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom), kao i slijedeće kvalifikatorne okolnosti:

- vrstu i lokalitet ozljeda (prijelom nosnih kostiju, na licu u području desnoga obraza vidljiv deformitet kostiju lica koji uključuje i jagodičnu kost sa zaostalim grubim ožiljkom koji se proteže preko desnoga obraza zahvaćajući dorzum nosa i završava na gornjoj usni, zaostao grublji ožiljak na desnoj gornjoj vjeđi koji onemogućava medijalno zatvaranje očnoga kapka u potpunosti gdje prilikom forsiranog zatvaranja zaostaje rascjep 1-2 mm, tužitelj otežano diše na nos jer je nos smanjene prohodnosti…),

- životnu dob tužitelja (rođena 1996.),

- utvrđenu jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih boli (jakog intenziteta 3 dan, srednjeg intenziteta 60 dana, lakog intenziteta 90 dan, s tim da će zaostali povremeni bolovi lakog intenziteta postojati doživotno),

-utvrđeni intenzitet i duljinu trajanja pretrpljenog straha (primarni jakog intenziteta trajao kratko, sekundarni strah jakog intenziteta trajao je 2 dana, srednjeg intenziteta 30 dana i lakog intenziteta 45 dana-)

- stupanj umanjenja životne i radne sposobnosti u opsegu 15%, uz životnu dob tužiteljice (rođena 1996.) i trajnost posljedica, kao i oblike u kojima se isti manifestiraju (posttraumatski deformitet kostiju lica lakog do srednjeg stupnja, obostrana smanjena prohodnost nosa lakog stupnja kao posljedica prijeloma nosnih kostiju, mogući povremeni bolovi lakog intenziteta tijekom života).

Temeljem navedenih činjenica iokolnosti,a uzimajući u obzir Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete donesene 5. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020. godine na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Su-IV- 47/20), u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, sud smatra da tužitelju pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 19.500,00 eura (4. 500,00 eura- na ime fizičkih bolova i okolnosti slučaja + 2.500,00 eura na ime smanjene životne aktivnosti + 10.000,00 eura zbog naruženosti + 2.500,00 eura na ime pretrpljenog straha). Pritom valja navesti da je ovaj Sud Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske primijenio kao orijentacijske, a ne kao puku matematičku formulu za izračun naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Slijedom navedenog, budući je nesporno da je tuženik do sad isplatio iznos od 6.636,14 eura , proizlazi da je tužitelju dužan isplatiti razliku između tog iznosa i iznosa stvarno utvrđene neimovinske štete, a što iznosi 12.863,86 eura (19.500,00 eura - 6.636,14). Pri tome treba naglasiti da je sud radi lakšeg razumijevanja uzeo da se cijeli nesporno isplaćeni iznos od 6.636,14 eura odnosi na neimovinsku štetu. Time tuženik nije zakinut jer tužitelj potražuje i imovinsku štetu koja će biti obrazložena u nastavku. Tijek zakonskih zateznih kamata određen je temeljem čl.12. st.1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013 i 152/2014, dalje: ZOOP) u vezi čl. 29. ZOO-a te isti teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 7. svibnja 2020..

16. Razmatrajući potrebu tužitelja za tuđu pomoć i njegu, sud se također rukovodio Nalazom sudskog vještaka (str. 112 spisa, iz kojeg proizlazi da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna u trajanju od tri sata dnevno kroz 28 dana, odnosno ukupno 84 sata (3 sat x 28 dana). To stoga što je tužitelju nakon izlaska iz bolnice netko trebao previjati rane na licu te mu pomoći oko svakodnevnih životnih aktivnosti. Životno je da tužitelj to nije mogao sam zbog lokaliteta ozljeda u predjelu glave, lice i oko očiju i težine ozljeda. S obzirom da potreba za tuđom njegom i pomoći predstavlja imovinsku štetu, sud je daljnjom primjenom čl. 1095. st.1. ZOO-a u vezi čl. 223. ZPP- za tuđu pomoć i njegu tužitelju priznao iznos od 1.680,00 eura.

17. Nadalje, primjenom čl. 1095. st. 1. ZOO-a u vezi sa čl. 223. ZPP-a sud je utvrdio da imovinska šteta u vidu uništene odjeće, mobitela i troškova liječenja koje je tužitelj imao iznosi 685,00 eura (285,00 eura troškovi liječenja + 400,00 eura uništena odjeća, obuća i mobitel). To stoga što je s obzirom na težinu ozljede i dužinu bolničkog liječenja, postojala potreba odlaska liječniku, a što je tužitelj potkrijepio nalazima str. 27-61 spisa i to 19 odlazaka na relaciji Veliškovci - Osijek-Veliškovci x 15,00 eura = 285,00 eura. Također, budući se ne može utvrditi stvarna vrijednost odjeće, obuće i mobitela koji su uništeni u štetnom događaju, sud je slobodnom ocjenom temeljem citiranih odredbi prihvatio zahtjev tužitelja da vrijednost uništene odjeće, obuće i mobitela iznosi 400,00 eura. To stoga što su odjeća, obuća i mobitel sasvim sigurno bili uništeni zbog težine prometne nesreće, koja težina proizlazi iz tjelesnih ozljeda koje je tužitelj zadobio. Pri tome je cijenjena i činjenica da se prometna nesreća dogodila u studenom u kasnim popodnevnim satima kad je zbog hladnoće sasvim sigurno bila potrebna deblja i slojevitija odjeća. Tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu određen je također primjenom odredbi čl. 12. st. 1. i 4. ZOOP-a u vezi čl. 29. ZOO-a prema kojima tužitelj na ime imovinske štete također pripada zatezna kamata od dana podnošenja obrazloženog i dokumentiranog odštetnog zahtjeva tuženiku, a u konkretnom slučaju to je 7. svibnja 2020 (tako Vrhovni sud RH u Rev-550/14 od 18. studenog 2015., Rev-934/14 od 5. travnja 2017., Rev-415/13 od 13. rujna 2017., Rev- 1601/17 od 4. lipnja 2019). Slijedom navedenog, tužitelju je po naprijed navedenim vidovima neimovinske i imovinske štete ukupno dosuđeno 15.228,86 eura pa je zbog toga odlučeno kao u dijelu izreke pod točkom I.

18. Nadalje, tužitelj je dokazao da je prije štetnog događaja bio u radnom odnosu te da je radio na određeno puno radno vrijeme kod poslodavca Pavošević M& M d.o.o. u stečaju, a što je razvidno iz potvrde HZMO-a (str. 92-93 spisa). Također, isti je i prije tog radnog odnosa bio u radnim odnosima kod drugih poslodavaca na određeno puno radno vrijeme. Prethodni radni odnosi prekidani su, vjerojatno istecima Ugovora o radu, jer je tužitelj cijelo vrijeme radio na određeno, s tim da se iz potvrde HZMO-a može zaključiti da je isti prvi radni odnos zasnovao odmah po završenom školovanju, budući je isti 1996. godište. U takvim okolnostima osnovano je traženje tužitelja za isplatom izgubljene zarade u razdoblju od prosinca 2017. do zaključno s lipnjem 2019., je je u tome razdoblju zbog posljedica štetnog događaja isti bio na bolovanju. Naime, iz potvrde HZMO-a razvidno je da je tužitelj u prosincu 2017. dobio naknadu plaće zbog bolovanja te da mu je osiguranje prestalo 17. prosinca 2017. pa isti ima pravo na minimalno polovicu neto minimalne plaće za mjesec prosinca 2017. Za razdoblje od siječnja 2018. do zaključno sa svibnjem 2019. tužitelj ima pravo na minimalno isplatu minimalne neto plaće koja je bila u tom razdoblju za svaki utuženi mjesec, dok za lipanj 2019. također ima pravo na isplatu najmanje polovicu minimalne neto plaće, jer je prema potvrdi stupio u radni odnos 13. lipnja 2019. Stoga je sud istome kao izgubljenu zaradu dosudio ukupno 6.706,82 eur, a što predstavlja zbroj mjesečne minimalne neto plaće koja je bila propisana Odlukom Vlade u utuženom razdoblju, s tim da je kretanje iznosa minimalne plaće vidljivo iz ispisa kretanja minimalne neto plaće sa stranice Vlade Republike Hrvatske (str. 137-140 spisa), što je u skladu s čl. 1095 ZO-a. Zakonske zatezne kamate na svaki iznos mjesečne izgubljene zarade teku od 15.-tog u mjesecu za neto zaradu iz prethodnog mjeseca, jer i svaka isplata plaće dospijeva do 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec pa je zbog toga odlučeno kao u drugom dijelu izreke pod točkom I.

19. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23, dalje Ć. Tužitelj je uspio u cijelosti u ovom postupku pa su mu stoga i priznati troškovi koji su prema ocjeni ovog suda bili nužni za uspjeh, a koji se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku. Troškovi su odmjereni prema VPS-u od 10.120,11 eur, za sve radnje do specifikacije tužbenog zahtjeva (5.svibnja 2025.), jer je ta vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi. Radnje nakon zaprimanja podneska od 5.svibnja 2025. cijenjene su po VPS-u od 21.935,68 eura. Pritom treba naglasiti da se povišenjem tužbenog zahtjeva tuženik nije protivio, a i sam je tužitelj u tužbi naznačio da će svoj zahtjev korigirati po provedenom vještačenju. Stoga je tužitelju priznato kako slijedi:

-trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, Tbr. 7.1. Tarife,

-trošak sastava odštetnog zahtjeva kojim se tužitelj obratio tuženiku prije pokretanja postupka u iznosu od 200,00 eura, Tbr. 7.1. Tarife,

-trošak sastava obrazloženih podnesaka od 29. listopada 2024. i 28. studenog 2024. u iznosima od 2x200,00 eura, Tbr. 8.1. Tarife,

-zastupanje na ročištima od 30. siječnja 2023., 20. studeni 2024. i 4. prosinca 2024. u iznosima od 3x200,00 eura, Tbr. 9.1. Tarife,

-sastav obrazloženog podneska od 5.svibnja 2025. u kojem je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev sukladno Nalazu vještaka i zaprimljenoj dokumentaciji vezano za radno pravni status u iznosu od 500,00 eur, Tbr. 7.1. Tarife,

-zastupanje na ročištu održanom 5.svibnja 2025. u iznosu od 500,00 eur, Tbr. 9.1. Tarife,

-zastupanje na ročištu za objavu presude održanom 23.lipnja 2025. u iznosu od 250,00 eur, Tbr. 9.3. Tarife.

Slijedom navedenog, troškovi zastupanja iznose 2.650,00 eura na koje je pridodan PDV po stopi od 25%, a što iznosi 3.312,50 eura. Pored navedenog troška zastupanja tužitelju je priznat i stvarni trošak koji je isti platio za vještačenje u iznosu od 491,07 eura, a koji je trošak u cijelosti i utrošen za namjenu za koju je uplaćen. Prema tome, tužitelju su priznati ukupni troškovi u iznosu od 3.803,57 eura.

20. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova za sastav tužbe, odštetnog zahtjeva, podnesak od 29. listopada 2024., 28.studenog 2024. , kao i zastupanja na ročištima 30.siječnja 2023., 20.studenog 2024. i 4. prosinca 2024. iznad priznatih iznosa od 200,00 eura bez PDV-a za svaku navedenu radnju do zatraženih 500,00 eura bez PDV-a, iz razloga što je u tužbi naznačio VPS 10.120,11 eura pa su mu je za te radnje trošak i odmjeren sukladno tom VPS-u a što je i spomenutu u prethodnom toč. obrazloženja. Također, isti je odbijen i sa tijekom zakonskih zateznih kamata na odštetni zahtjev od dana podnošenja tog zahtjeva 7.svibnja 2020. do dana presuđenja, iz razloga što sud o troškovima postupka odlučuje jedinstvenom odlukom zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebno pa i tijek zakonskih zateznih kamata na cjelokupni dosuđeni trošak teče od presuđenja.

21. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

Valpovo, 23. lipnja 2025.

SUDAC

GORAN JOKIĆ

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Tužitelju po punomoćniku

2.Tuženiku po punomoćniku