REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

XIV P-1363/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Šibeniku po sucu Mirku Veleglavcu u pravnoj stvari tužiteljice (ime u nominativu) ĆP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupa ga Ana Škevin odvjetnica u [adresa], protiv tuženika (ime u nominativu): Republika Hrvatska, OIB 52634238587, zastupana po ODO GUO Šibenik, Šibenika, Stjepana Radića 83, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 06. svibnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i zamjenice zakonskog zastupnika tužene TP savjetnice u ODO Šibenik, na ročištu objave odluke dana 23. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice (ime u nominativu) ĆP, OIB [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica (ime u nominativu) ĆP, OIB [osobni identifikacijski broj], suvlasnica za 2/60 dijela čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] te je pogrešna i bez pravne valjanosti uknjižba prava suvlasništva na istoj nekretnini na imenu Republika Hrvatska za 2/60 dijela, pa se na temelju ove presude ovlašćuju tužiteljica zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva vrhu navedene nekretnine u označenom suvlasničkom razmjeru na svoje ime uz istodobni izbris toga prava s imena Republika Hrvatska za 2/60 dijela, u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.“

i

r i j e š i o  j e

Odbacuje se predmetna tužba kao nedopuštena u dijelu kojim je tužiteljica (ime u nominativu) ĆP, OIB [osobni identifikacijski broj], tražila da je se utvrdi suvlasnicom preko 2/60 dijela čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi i tijekom raspravljanja navodila da je vlasnica za cijelo čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. Ista nekretnina, uključivo sa susjednim nekretninama katastarskih oznaka čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], na kojima da je tužiteljica u zemljišnim knjigama već upisana vlasnicom za cijelo, da čine jedinstvenu cjelinu, maslinik položen uz kuću tužiteljice.

2. Vlasništvo predmetne nekretnine tužiteljica da je stekla darovanjem od svog oca ČP pok. Ć darovnim ugovorom ovjerenim kod javnog bilježnika u

XIV P-1363/2023

Vodicama Aljoše Gojanovića pod brojem OV-5333/2009 dana 26. kolovoza 2009. godine. Iako da je istim ugovorom predmetna nekretnina darovana za 58/60 dijela, ista da je darovana tužiteljici za cijelo koja da je odmah i stupila u posjed.

3. Iza smrti AP rješenjem o nasljeđivanju koje da je donio javni bilježnik u Vodicama Mira Grbac dana 10. lipnja 2019. godine, pod poslovnim brojem O163/2019, UPP/OS-20/2019, nasljednicima navedenog ostavitelja da su proglašeni tužiteljica i njezina braća PP i RP, prema kojima je tužiteljica povukla tužbu tijekom ovog postupka, a među istim sunasljednicima da nema spora o tome da utužena nekretnina vlasništvo tužiteljice za cijelo.

4. Naglasila je da je predmetna nekretnina preko sto godina u isključivom i nesmetanom posjedu tužiteljice i njenih prednika, u prilog čemu da govori i činjenica da je tužiteljičin otac ČP pok. Ć još 1983. godine ishodio presudu na temelju priznanja i zbog izostanka Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem P-869/1982 dana 12. travnja 1983. kojom je isti utvrđen suvlasnikom predmetne nekretnine za 58/60 dijela te je za taj suvlasnički udio i upisan u zemljišnim knjigama.

5. Kao suvlasnica čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] da je, pored tužiteljice za 58/60 dijela, upisana i tužena Republika Hrvatska za 2/60 dijela. Tužena da je isto pravo upisala temeljem obavijesti o namjeni zemljišta nadležnog upravnog odjela, uz izbris sa imena dotadašnjeg suvlasnika Društveno vlasništvo s nositeljem prava korištenja tadašnje Općine Šibenik.

6. Navedeni prednik tužene da je bio upisan za suvlasnički udio od 2/60 dijela utužene nekretnine 1964. godine temeljem izjave LP i EP od dana 25. svibnja 1963. godine kojom su se izjavom iste odrekle suvlasništva nekretnina naslijeđenih iza smrti svog oca HP u korist Narodnog odbora Općine Šibenik. Ova izjava da je zavedena u zbirci isprava ovog suda, posebnog zemljišno knjižnog odjela Tisnom pod brojem Z-2143/64. U vrijeme davanja spomenute izjave predmetna nekretnina da je bila u isključivom vlasništvu prednika tužiteljice, a LP i EP, iako da su bile upisane u zemljišnim knjigama, da nisu bile i stvarne suvlasnice predmetne nekretnine, niti da su mogle valjano raspolagati uknjiženim suvlasničkim udjelima.

7. Prije pokretanja ovog postupka tužiteljica da se obratila Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravnom odjelu dana 02. veljače 2022. godine radi pokušaja mirnog rješenja ovog spora, ali tužena da je takav prijedlog odbila.

8. Slijedom iznesenog predložila je, ne popisujući parnični trošak, da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev.

9. Tužena Republika Hrvatska se u pisanom odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivila činjeničnom obrazlaganju tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu predlažući da sud isti odbije kao neosnovan. Nije popisivala parnični trošak.

10. Naglasila je da već iz navoda tužbe proizlazi neutemeljenost predmetne tražbine i

XIV P-1363/2023

u tom smislu istaknula da, iako se tužiteljica poziva na stjecanje vlasništva predmetne nekretnine darovanjem po ocu iz ugovora o darovanja zaključenog dana 26. kolovoza 2008. godine da je razvidno, a što da tužiteljica i ne spori, da je ista tim pravnim poslom stekla suvlasništvo utužene nekretnine za 58/60 dijela, za koji udio da je ista i upisana u zemljišnim knjigama. Stoga da po istom osnovu tužiteljica nije ovlaštena tražiti više prava od opisanog.

11. Pravni prednici tužene, LP i CP, da su bile uknjižene suvlasnice za ukupno 2/60 dijela predmetne nekretnine, temeljem dosudnice pod poslovnim brojem O-58/38 od 31. prosinca 1938. godine, te da su se iste odrekle tog prava bez naknade u korist pravnog prednika tužene tadašnjeg NO Općine Šibenik dana 25. svibnja 1963. godine.

12. Susljedno navedenom u točki 11. ovog obrazloženja tužiteljica uknjiženi suvlasnički udio tužene vrhu predmetne nekretnine da nije mogla steći niti dosjelošću, jer da je opisano pravo postalo državno vlasništvo tek 1963. godine, a do tada da je bilo privatnom (su)vlasništvo.

13. Navedeno u točki 12. ovog obrazloženja posebno da snaži presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovnim brojem P-869/82 od dana 12. travnja 1983. godine iz koje da proizlazi da je pravni prednik tužiteljice, otac iste, ČP tužbom radi utvrđenja prava vlasništva više nekretnina i uknjižbe toga prava, tužeći između ostalih stranaka i tadašnju Općinu Šibenik, vrhu predmetne nekretnine ishodio utvrđenje da je suvlasnik iste nekretnine za 58/60 dijela, te u tom razmjeru bio ovlašten to pravo uknjižiti u zemljišnim knjigama.

14. U dokaznom postupku pregledane su zemljišne knjige za utuženu nekretninu, te preris katastarsko plana za istu, pročitan je darovni ugovor od dana 26. kolovoza 2009. godine, te rješenje o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-163/19 doneseno dana 10. lipnja 2019. godine, pročitana je presuda donesena u predmetu ovog suda pod poslovnim brojem P-869/82, pročitane su izjave trećih osoba LP i EP, obje rođene HP, od dana 25. svibnja 1963. godine, pročitan je zahtjev za mirno rješenje spora upućen tuženoj i očitovanje iste na taj zahtjev, pročitan je zapisnik očevida održanog dana 30. studenog 2023. godine, pregledana je skica mjesta očevida vještaka mjernika ŽP dipl. ing. geodezije s nadnevkom 14. prosinca 2023. godine s prilozima, izvodom iz katastarskog plana za odnosno područje, prijepisom posjedovnog lista broj 5527 za K. O. [katastarska općina] – [adresa] te sedam fotografija sačinjenih prilikom vršenja očevida, pročitan je zapisnik glavne rasprave održane dana 03. rujna 2024. godine s iskazom svjedokinja MP i ĐP, te zapisnik glavne rasprave održane dana 26. studenog 2024. godine s iskazom svjedokinje OP.

15. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

16. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

17. Predmetna tužba je djelomično nedopuštena.

XIV P-1363/2023

18. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) , ovaj sud je na temelju po tužiteljici predloženih dokaza utvrdio odlučne činjenice koje nisu snažile postavljeni zahtjev, pa je su stoga isti u neosnovanom dijelu odbijen, a predmetna tužba u dijelu u kojem nije dopuštena kao takva odbačena.

19. U odnosu na odbačeni dio predmetne tužbe valja istaknuti da je odredbom stavka 1. članka 187. ZPP-a određeno da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, a takva se tužba (stavak 2.) može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

20. U konkretnoj pravnoj stvari sud je pregledom zemljišnih knjiga za K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], a što stranke nisu niti osporavale, utvrdio da je tužiteljica vrhu čest. zem. [katastarska čestica] uknjižena suvlasnicom za 58/60 dijela, zato je ocijenjeno da ista nema pravni interes ovom tužbom tražiti utvrđenje da je i u tom suvlasničkom dijelu (tužiteljica za traženje utvrđenja koristi izričaj "vlasnica za cijelo" u kojem je nesumnjivo inkorporiran i udio od 58/60 dijela suvlasništva) ovlaštenica glede predmetne nekretnine, pa je stoga sud u istom dijelu ovu tužbu odbacio i zato riješio kao u izreci ovog rješenja.

21. Nadalje je važno naglasiti, u odnosu na odbijeni dio tužbenog zahtjeva, da je odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a propisano da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, tj. da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom stavka 3. članka 186. ZPP-a propisano da će sud po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan.

22. U ovoj pravnoj stvari činjeničnim obrazlaganjem tužbe tužiteljica prije svega upire na stjecanje (su)vlasničkih prava glede predmetne nekretnine darovanjem po ocu ČP pok. Ć darovnim ugovorom zaključenim dana 26. kolovoza 2009. godine, ovjerenog istoga dana kod javnog bilježnika u Vodicama Aljoše Gojanovića pod brojem OV-5333/2009. Međutim, iz citiranog ugovora je nedvojbeno da je ČP pok. Ć svojoj kćeri, ovdje tužiteljici, darovao samo 58/60 dijela suvlasništva čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] (točka 1.C navedenog ugovora), dakle, onaj dio suvlasništva utužene nekretnine vrhu kojeg je sam bio uknjižen u Z. U. [broj ZK uloška] za K. O. [katastarska općina] pred 12. srpnja 1983. godine (Z-1576/83, I-937/83 ovog suda) na temelju presude koju je ovaj sud donio dana 12. travnja 1983. godine u parnici koju je otac tužiteljice vodio pod poslovnim brojem P- 869/1982. Više od toga prava ČP i nije mogao darovati tužiteljici, jer niti

XIV P-1363/2023

sam nije bio (su)vlasnikom u već udjelu, a nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima.

23. Navodi tužiteljice da je istoj otac ČP pok. Ć ugovorom citiranim u točki 22. ovog obrazloženja prenio više vlasništva utužene nekretnine (tj. "za cijelo") od onog udjela koji je istoj stvarno darovao i to iz razloga, jer "da je isti bio vlasnik predmetne nekretnine za cijelo", očito su neosnovani, jer takva tvrdnja nema okrjepu u spomenutom ugovoru.

24. Pače, pregledom presude na temelju priznanja i zbog izostanka ovog suda pod poslovnim brojem P-869/1982 donesene dana 12. travnja 1983. godine, osnovom koje je tužiteljičin otac ČP uknjižio suvlasnički udio od 58/60 dijela utužene nekretnine na svoje ime, kako je navedeno u točki 22. ovog obrazloženja, nedvojbeno je utvrđeno da je u tom postupku, između ostalih, kao tužena ad.8 bila obuhvaćena i Općina Šibenik, neosporeni pravni prednik ovdje tužene Republike Hrvatske, te se istom presudom "nije diralo" u uknjiženi suvlasnički dio od 2/60 dijela Općine Šibenik (tada uknjižen kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Šibenik), suviše, u istom postupku je povučena tužba prema tuženoj ad.8 Općini Šibenik.

24.1. Iznesena utvrđenja, po ocijeni ovog suda, impliciraju jedini mogući zaključak da se otac tužiteljice nije smatrao suvlasnikom predmetne nekretnine i za 2/60 dijela danas uknjiženog na imenu tužene, jer da jeste, nije bilo razloga da isti ne ustraje u tvrdnji i to dokaže da je "temeljem nasljedstva i diobe" stekao vlasništvo za cijelo, između ostalih nekretnina i ovdje utužene čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina].

25. Nastavno obrazloženom, za naglasiti je da je pregledom zemljišnih knjiga za K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], iz kojeg zemljišno knjižnog uloška je osnovom presude donese u P-869/1982, suvlasništvo za 58/60 dijela čest. zem. [katastarska čestica] ČP uknjiženo u Z. U. [broj ZK uloška], iste katastarske općine, utvrđeno da su izvornim suvlasnicima te nekretnine, na temelju zapisnika broj 151 i izvida obavljenih za osnivanje zemljišnih knjiga za poreznu Općinu Murter Betina uknjiženi NP, ŠP i DP, svi pok. T, svako za po 1/3 dijela, udio FP(ina) pok. T (pred 30. prosinca 1913. godine Dbr-637) upisan je između ostalih za 1/30 dijela na imenu HP pok. NP osnovom dosudnice broj A-70/12 od 24. listopada 2013. godine, a isti suvlasnički udio od 1/30 dijela ili za po 1/60 dijela svake, upisan je pred 04. travnja 1963. godine (Z-828/63) na osnovi dosudnice broj O-58/38 od dana 31. prosinca 1938. godine na imenima IP pok. HP i ZP koje su se istog suvlasništva, uključivo i sa pravima na nizu drugih nekretnina, Izjavom od 25. svibnja 1963. godine (II.Ov- 1897/1963 Općinskog suda u Dubrovniku) "odrekle u korist NO Općine Šibenik bez ikakve naknade" ovlašćujući NO Općine Šibenik i na uknjižbu navedenog(ih) prava na svoje ime, što je u zemljišnim knjigama i učinjeno pred 03. studenog 1964. godine (Z-2143/64).

26. Međutim, s obzirom da je tužiteljica svojim navodima implicirala mogućnost stjecanja utuženog prava i dosjelošću osnovom posjedovanja predmetne nekretnine

XIV P-1363/2023

kroz za to propisano vrijeme, valja naglasiti da je odredbom članka 229.a ZPP-a određeno da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju iste činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, što se posebno ističe, jer za tužiteljičino ili pravnih prednika iste, stjecanje suvlasničkog udjela od 2/60 dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], pravnih prednica ovdje tužene, u odnosnom vremenu uknjiženih suvlasnica IP pok. HP i ZP, u supstratu izvedenih dokaza nije bilo okrijepe. S obzirom na činjenicu da su IP i ZP svoja suvlasnička prava uknjižili nasljeđivanjem svog pravnog prednika HP (O-58/1938), a potonji svog prednika BP(ć) pok. T (A-70/1912), kada bi bile točne tužiteljičine tvrdnje o posjedovanju utužene nekretnine za cijelo (osobno i po tužiteljičinim prednicima), valjalo bi zaključivati da je između nasljednika (pravnih slijednika) prilikom osnivanja zemljišnih knjiga uknjiženog suvlasnika za 1/3 dijela FP (Skraćina) pok. T bila provedena materijalna dioba suvlasničkih prava, između ostalog i onih vrhu čest. zem. [katastarska čestica], izvorno upisanih u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], te da je pravni prednik tužiteljice, otac iste ČP pok. Ć ili pravni prednik istog, po nekom pravnom osnovu stekao vlasništvo (posjed) predmetne nekretnine za cijelo, a dokaza za takav zaključak tužiteljica nije ponudila.

27. Navodi saslušanih svjedokinja MP i ĐP, a tako i OP koja nije znala potonjih podataka o spornoj nekretnini, po ocijeni ovog suda nisu bili značajni za drugačije zaključivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva. To stoga, jer je svjedokinja MP iskazivala (2024. godine) da po njezinim saznanjima (toliko prebiva na odnosnom području) tužiteljica i njezini pravni prednici posjeduju spornu nekretninu pedesetak godina, a što bi moglo ukazivati na posjed od 1974. godine, dok je svjedokinja ĐP isticala da je njezina obitelj prodala prednicima tužiteljice nekretninu na kojoj su isti izgradili kuću, a predmetna nekretnina da je maslinjak koji sa susjednim maslinjacima čini zemljišni kompleks ograđen kamenim suhozidom, kojeg da su obrađivali prednici tužiteljice djed Ć i baka Č šezdesetih godina prošlog stoljeća, a nakon smrti istih, to da je nastavio činiti njihov sin ČP i njegova supruga A, tužiteljičini roditelji, danas to da čini potonja. Dakle, obje navedene svjedokinje posjed sporne nekretnine po tužiteljici i njezinim pravnim prednicima vremenski lociraju najranije u neodređene šezdesete godine prošlog stoljeća, a upravo tada (1964. godine) se pravna prednica ovdje tužene, Općina Šibenik uknjižila kao suvlasnica za 2/60 dijela sporne nekretnine (IP i ZP pok. HP), tako upisana i kao posjednica u posjedovnom listu broj 5527 za K. O. [katastarska općina], koje činjenice nisu mogle ostati nepoznate pravnim prednicima tužiteljice i samoj tužiteljici (zemljišne knjige i katastarski operat su javne knjige i smatra se da su upisi u istima svima poznati), što pak dovodi u pitanje savjesnost istih, a isto pak mogućnost stjecanja vlasništva utužene nekretnine po samom zakonu (dosjelošću).

27.1. Naime, odredbom stavka 1. članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 – dalje: ZVDSP) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim

XIV P-1363/2023

posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari, dok je stavkom 3. istog članka propisano da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, pače, stavkom 4. članka 159. ZVDSP-a je određeno da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 3. ovoga članka.

27.2. Potonje navedeno, uz utvrđenje da nije bilo dokaza koji bi upućivali na posjed predmetne nekretnine po tužiteljičinim pravnim prednicima prije dana 06. travnja 1941. godine, sukladno tome i za eventualnu primjenu pravnog pravila paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika, primjenjivog ovdje na osnovi pravnog pravila članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije dana 06. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ broj: 88/1946), u svezi sa odredbama članka 18. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Nar. nov. broj: 53/91 i 92/94 – dalje: Zakon o preuzimanju) i odredbe članka 388. stavka 2. ZVDSP-a, te neovisno od toga što je odredbom članka 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (Sl. SFRJ broj 61/80 i 36/80) bilo propisano da se na stvarima u društvenom vlasništvu ne može steći vlasništvo dosjelošću, a predmetna nekretnina je bar od 1964. do 1990. godine bila društveno vlasništvo, ovo u svezi s recentnom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske da se „kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 08. listopada 1991. godine, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a nego na temelju drugih odredbi istog Zakona i Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od dana 17. studenog 1999. godine kojom je stavljena izvan snage odredba stavka 4. članka 388. ZVDSP-a, kao neustavna, potonje u svezi sa primjenom odredbi članka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: EKLJP) potvrđene Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar. nov. – Međunarodni ugovori broj 18/97), sve glede mogućnosti stjecanja prava vlasništva vrhu utužene nekretnine i pored citiranih propisa, što sve, i u svezi sa "procesnim stavom" tužiteljičina oca ČP pok. Ć u P- 869/1982 ovog suda, nedvojbeno implicira zaključak da je za stjecanje vlasništva predmetne nekretnine pravnim prednicima tužiteljice i samoj tužiteljici, bar od 1964. godine nedostajala temeljna pretpostavka za stjecanje vlasništva dosjelošću, tj. poštenje (savjesnost) posjeda iste nekretnine, kakvu pretpostavku, s obzirom na postojeći zemljišno knjižni i posjedovni upis, koji su tužiteljici i njezinim pravnim prednicima morali biti poznati, isti nisu imali, dakle, niti su mogli steći vlasništvo predmetne nekretnine dosjelošću.

28. S obzirom na obrazloženo, rezultati provedenog očevida kojim je utvrđen položaj

XIV P-1363/2023

predmetne nekretnine, razvidan na skici vještaka mjernika ŽP od 14. prosinca 2023. godine (list 59 spisa) i bonitet iste, maslinjak s tri stabala maslina, koji je dio zemljišnog kompleksa koji se, pored utužene, sastoji još od tri nekretnine oznaka čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina] – [adresa], koji kompleks je danas na istočnoj i zapadnoj međi omeđen kameno betonskim zidom prema posjedima susjeda, na jugozapadnoj međi omeđen je starim kamenim suhozidom prema susjednim nekretninama, dok je na sjevernoj međi sporna nekretnina uključivo sa čitavim kompleksom omeđen jedan metar visokim kameno betonskim zidom koji ujedno tvori manju stazu iza objekta tužiteljice i dijela dvojnog objekta oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] – [adresa] (sve vidljivo i na sedam fotografija sačinjenih na očevidu – listovi 62 do 65 spisa), nisu bili od značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

29. Bez značaja za suđenje u ovoj stvari je bilo i rješenje o nasljeđivanju koje je pod poslovnim brojem O-163/19, UPP/OS-20/19 donijela dana 10. lipnja 2019. godine javni bilježnik u Vodicama Mira Grbac iza smrti ČP pok. Ć, jer sastavnicom ostavine navedenog ostavitelja nije bila utužena nekretnina.

30. Slijedom obrazloženog, a kako tužiteljica drugih osnova stjecanje utuženog prava, osim pravnog posla (darovanja) i dosjelosti nije nudila, niti takvi proizlaze iz supstrata izvedenih dokaza, tužbeni zahtjev je ocijenjen neosnovanim, kao takav odbijen i zato je suđeno kao u izreci ove presude.

31. Kako stranke nisu popisivale parnični trošak to sud o istom nije niti odlučivao.

U Šibeniku, dana 23. lipnja 2025. godine

S U D A C

Mirko Veleglavac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Stranka nezadovoljna ovom presudom može protiv iste izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana prijema pisanog otpravka iste presude. Eventualna žalba podnosi se pisano ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

Prema zapisniku o objavi presude.