REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

P-156/2025-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja MARITIM BETONI d.o.o. Imotski, Put Gaja 3, OIB: 08402307593, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Knezović, odvjetnica u Makarskoj, Ante Starčevića 20, protiv tuženika G.P.P. MIKIĆ d.o.o. Omišalj, Pušća 131, OIB: 82386143355, kojeg zastupa punomoćnik Franjo Hodanić, odvjetnik u Krku, Bodulska 2C, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 4. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 23. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nevena Kučara iz Omišlja, poslovni broj Ovrv-3883/2023 od 6. rujna 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku G.P.P. MIKIĆ d.o.o. Omišalj, Pušća 131, OIB: 82386143355, platiti tužitelju MARITIM BETONI d.o.o. Imotski, Put Gaja 3, OIB: 08402307593, tražbinu u visini od 2.308,45 eura (dvije tisuće tristo osam eura i četrdeset i pet centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 15. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nevena Kučara iz Omišlja, poslovni broj Ovrv-3883/2023 od 6. rujna 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju glavnicu u iznosu od 3.132,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 15. srpnja 2021. do isplate te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Nevena Kučara iz Omišlja, poslovni broj Ovrv-3883/2023 od 6. rujna 2023. naloženo je tuženiku platiti tužitelju glavnicu u iznosu od 5.441,35 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Istim rješenjem naloženo je tuženiku namiriti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 273,75 eura, također s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv ovog rješenja tuženik je podnio prigovor osporavajući rješenje o ovrsi u cijelosti. Naveo je kako je dopisom od 26. srpnja 2021. osporio tužiteljeve račune broj 316/VO2, 326/VO2 i 339/VO2 (koje je utužio u ovom postupku) te da iste nije evidentirao u svojim poslovnim knjigama. Predložio je da sud stavi izvan snage pobijano rješenje o ovrsi i postupak nastavi kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. Rješenjem Općinskog suda u Crikvenici – Stalna služba u Krku, poslovni broj Povrv-221/2023-2 od 14. studenoga 2023. stavljeno je izvan snage pobijano rješenje o ovrsi i postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Rješenjem od 18. prosinca 2023. Općinski sud u Crikvenici – Stalna služba u Krku oglasio se nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je po pravomoćnosti navedenog rješenja predmet ustupljen ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

4. Rješenjem ovog suda od 23. veljače 2024. tužitelj je (među ostalim) pozvan da u roku od 15 dana od primitka tog rješenja iznese sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predloži dokaze radi utvrđivanja tih činjenica. Istim rješenjem tuženik je pozvan u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska također iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti odgovarajuće dokaze, sukladno odredbi čl. 461. a st. 6. i 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP).

5. U daljnjem tijeku postupka, podneskom od 8. svibnja 2024. tuženik je osporio tužbeni zahtjev u cijelosti. Navedenim podneskom ukazao je na to da je iz njegovog dopisa od 26. srpnja 2021. (u privitku kojeg je vratio tužitelju utužene račune) vidljivo da je sporna visina tražbine koju tužitelj nastoji naplatiti u ovom postupku jer između parničnih stranaka ne postoji ugovorni odnos koji bi bio relevantan za utvrđenje visine tražbine, niti postoji izvanugovorna odgovornost tuženika. Podneskom od 18. lipnja 2024. tuženik je isticao kako tužiteljeva tražbina nema osnove u pravnom poslu jer između stranaka nije sklopljen ugovor kojim bi bio definiran predmet posla, cijena, način i rokovi plaćanja, odnosno nije ugovorena visina usluge. Zato je tuženik tužitelju i vratio osporene račune

6. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka, uz podnesak od 3. lipnja 2024. dostavio otpremnice navodeći kako ih nije mogao ranije dostaviti i to bez svoje krivnje jer se poslovna dokumentacija tužitelja nalazila kod knjigovodstvenog ureda s kojim je tužitelj prekinuo suradnju. Na ročištu održanom 4. lipnja 2024. predlagao je dokaze saslušanjem svjedoka i zastupnika po zakonu tužitelja, na okolnost postojanja ugovornog odnosa među strankama, činjenice da je roba tuženiku isporučena i da nije plaćena. Predložio je i vještačenje po vještaku financijske struke na okolnost utvrđenja cijena kamenih frakcija koju je tužitelj redovito naplaćivao u vrijeme isporuke. Podneskom od 3. lipnja 2024. predložio je određivanje prethodne mjere sukladno odredbi čl. 501. a ZPP-a koji je prijedlog rješenjem ovog suda od 5. srpnja 2024. odbijen kao neosnovan. Predmetno rješenje potvrđeno je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3192/24-2 od 27. kolovoza 2024. Tužitelj je isticao kako je nesporno da je tuženik primio robu u količinama navedenim u računima te je tuženik tražio korekciju cijene. Prema tome, nesporno je da je roba isporučena tuženiku te da on nije vratio robu, niti je platio cijenu robe. Predlagao je da sud prihvati tužbeni zahtjev, pozivajući se i na odredbu čl. 223. ZPP- a.

7. Presudom ovog suda poslovni broj P-83/2024-21 od 16. rujna 2024. ukinut je platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nevena Kučara te je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti i naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 4791/2024-3 od 13. veljače 2025. ukinuta je presuda ovog suda od 16. rujna 2024. te je predmet vraćen na ponovno suđenje.

8. U ponovljenom postupku sud je proveo dokaze uvidom u konto karticu tužitelja (stranica 2 spisa), dopis tuženika od 26. srpnja 2021. (stranica 22 spisa), račune broj 339/V02/0, 326/V02/0 i 316/V02/0 te u dopis Porezne uprave od 11. lipnja 2024. (stranica 66 spisa).

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

10. Tužitelj u ovoj pravnoj stvari potražuje iznos od ukupno 5.441,35 eura na ime cijene za isporučenu robu (kamenu frakciju) prema računima broj 316 VO2, 326 VO2 i 399 VO2.

11. Ovdje se radi o postupku u sporu male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Rješenje ovog suda od 23. veljače 2024. kojim je tužitelj pozvan u roku od 15 dana od primitka rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica tužitelj je primio 10. ožujka 2024., a (tek) uz podnesak od 3. lipnja 2024. je dostavio otpremnice u svrhu dokazivanja isporuke kamenih frakcija, navodeći kako predmetne otpremnice nije mogao dostaviti ranije jer su se iste nalazile u knjigovodstvenom servisu s kojim je prekinuo suradnju, pri čemu nije dostavio dokaze za ove svoje tvrdnje (čl. 461. a st. 9. ZPP-a). Nadalje, tužitelj je (tek) na pripremnom ročištu održanom 4. lipnja 2024. predložio provođenje dokaza saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja i financijskim vještačenjem. S obzirom na to da je tužitelj dostavio dokaze (otpremnice) i predložio provođenje daljnjih dokaza po proteku za to predviđenog roka (čl. 461. a st. 6. ZPP-a) te nije dokazao opravdanost razloga za takvo postupanje (čl. 461. a st. 9. ZPP-a) sud navedene dokaze nije proveo. Međutim, iz ostalih isprava u spisu i navoda stranaka proizlazi djelomična osnovanost tužbenog zahtjeva.

12. Naime, iz tuženikovih navoda isticanih tijekom postupka proizlazi da on osporava tužbeni zahtjev sporeći visinu tužbenog zahtjeva i u tom smislu ističući kako među strankama ne postoji ugovorni odnos relevantan za utvrđenje te visine, kao ni izvanugovorna odgovornost tuženika (podnesak od 8. svibnja 2024.). Međutim, s druge strane, tuženik tijekom ovog postupka nije osporavao primitak robe od strane tužitelja, već su njegovi prigovori bili usmjereni na visinu cijene robe izražene u utuženim računima. Ovdje se napominje da je uz prigovor protiv rješenja o ovrsi tuženik dostavio dopis od 26. srpnja 2021. iz kojeg proizlazi kako je reklamirao utužene račune tužitelju tražeći korekciju cijene kamene frakcije istaknute u tim računima i navodeći kako neće prihvatiti račun ako tužitelj ne korigira cijenu. Pri tom je tuženik naveo da je cijena kamene frakcije ugovorena u visini od 49,00 kn (stranica 22 spisa). Iz navedenog dopisa proizlazi da tuženik nije izvršio plaćanje po utuženim računima jer u njima nije obračunata cijena kamene frakcije koja je ugovorena s tužiteljem što upućuje na zaključak o tome da je tuženik prije ovog postupka i nakon njegovog pokretanja osporavao cijenu iz utuženih računa, tj. visinu tražbine.

13. S obzirom na to da tužitelj nije na vrijeme predložio provođenje dokaza na okolnost (više) ugovorene cijene kamene frakcije, prema shvaćanju ovog suda, tuženik je dužan platiti tužitelju najmanje jediničnu cijenu u visini od 49,00 kn za isporučenu frakciju. Naime, i sam tuženik (u dopisu od 26. srpnja 2021.) ukazuje upravo na tu cijenu, ugovorenu za kamenu frakciju, osporavajući zbog više tražene cijene utužene račune (i tražeći od tužitelja korekciju računa u tom smislu). Pri tom tuženik nije osporio primitak kamene frakcije u količini izraženoj u spornim računima. S obzirom na navedeno, zaključak je ovog suda da je tuženik dužan platiti tužitelju cijenu u visini od 49,00 kn obračunatu po jedinici mjere koja je jedinica mjere navedena u utuženim računima (tona). Kako je u računu broj 339/V02/0 navedena količina isporučene robe (pijeska) oznake frakcije 0,4 mm u količini od 90.660 t (stranica 23 spisa), po tom računu tuženik je dužan tužitelju platiti 4.442,34 kn (90.660 X 49,00). Nadalje, prema računu broj 326/V02/0 (stranica 24 spisa) tuženiku je isporučeno 177.940 t pijeska (oznake frakcije 0,4 mm) pa po tom računu tuženik duguje tužitelju 8.719,06 kn (177,940 X 49,00 kn), dok je prema računu broj 316/V02/0 tuženiku isporučeno 86.360 t pijeska (iste oznake) pa po tom računu, a s obzirom na cijenu koju priznaje i sam tuženik, tuženik duguje tužitelju 4.231,64 kn (86.360 X 49,00 kn). Dakle, uzimajući u obzir cijenu koju tuženik ne spori, on je dužan tužitelju za isporučenu robu platiti ukupan iznos od 17.393,04 kn, odnosno 2.308,45 eura.

14. Slijedom navedenog, a s obzirom na to da tuženik nije u suštini osporavao primitak robe u količinama navedenim u računima te uvažavajući okolnost prema kojoj je tuženik prigovarao isključivo visini utužene tražbine pozivajući se na svoj dopis kojim reklamira utužene račune i u kojem navodi da je ugovorena cijena među strankama iznosila 49,00 kn, tuženik je dužan tužitelju platiti tu cijenu isporučene robe. Zato je primjenom odredbe čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen u točki I. izreke za iznos od 2.308,45 eura, dok je u preostalom dijelu, do ukupno utužene tražbine tužbeni zahtjev odbijen (točka II. izreke) jer takvu cijenu (koja je u utuženim računima iznosi 92,40 kn po jedinici mjere) tužitelj nije dokazao (čl. 219. st .1. u vezi sa čl. 221. a ZPP-a i čl. 461. a st. 6. i st. 10. ZPP-a).

15. Na kraju, napominje se da sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka IĐ i GĐ koje je dokaze predložio tuženik na okolnosti osporavanja tražbine (u podnesku od 8. svibnja 2024.) jer su navedeni dokazi ocijenjeni nepotrebnima, a s obzirom na to da razlozi osporavanja tužiteljeve tražbine proizlaze iz isprava u spisu (prije svega iz dopisa tuženika od 26. srpnja 2021.) te iz njegovih navoda istaknutih tijekom postupka. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka IĐ ni po prijedlogu tužitelja jer tužitelj taj dokaz, kao ni ostale, nije predložio na vrijeme (čl. 461. a st. 9. i 10. ZPP-a).

16. Kako su u ovoj pravnoj stvari stranke podjednako uspjele u sporu (tužitelj sa 42 %, a tuženik s 58%), o troškovima postupka sud je odlučio sukladno odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a (točka III. izreke).

U Rijeci 23. lipnja 2025.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a. Žalba protiv presude u sporovima male vrijednosti ne odgađa ovrhu (čl. 467. a ZPP-a).