Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-453/2020-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužiteljice ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Osijek, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, radi proglašenja uknjižbe založnog prava na nekretninama nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 15. svibnja 2025., u nazočnosti tužiteljice i zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, te uz javnu objavu presude, 23. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je uknjižba založnog prava na nekretninama HP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje se sastoje od ½ dijela kč. br. [katastarska čestica] kuća br 32 i garaža i dvor, [adresa] sa 287 m2 radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 298.037,52 kune, kao i troška postupka u iznosu od 5.000,00 kn uvećano za pripadajuće kamate za korist Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Osijek, OIB:52634238587, nedopuštena."

II/ Nalaže se tužiteljici ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženici Republike Hrvatske, OIB:52634238587, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Osijek, da plati trošak postupka u iznosu od 4.250,00 EUR-a (četiritisućedvjestopedeseteura), u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan tužiteljicin zahtjev za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je Općinski sud u Osijeku donio 20. srpnja 2020. Zaključak broj Ovr-17/20-11 kojim je tužiteljicu, protivnicu osiguranja uputio da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja uknjižbe založnog prava na nekretnini nedopuštenom. Nadalje navodi da je podnijela žalbu protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-17/20-2 od 16. siječnja 2020. jer da je dio duga naveden u ovršnim ispravama namiren te još uvijek nije pravomoćna odluka u vezi reprogramiranja poreznog duga, odnosno da je dio tražbine prestao zastarom potraživanja, zbog čega predlagateljica nije mogla tražiti prisilnu uknjižbu založnog prava jer točan iznos duga nije utvrđen, ali je žalba odbijena. Navodi da je točno da ima dug prema ovdje tuženici po porezima i doprinosima za zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Porezna uprava, međutim, još uvijek nije pravomoćno riješila njezin zahtjev za reprogram duga. U ranijim ovrhama, u periodu od 2009. do 2018. Porezna uprava joj je putem FINE već obustavila više od 200.000,00 kn poreznog duga. Ne osporava da postoji dug, nego navodi da ne iznosi toliko koliko je navedeno u rješenju kojim se usvaja prijedlog za osiguranje založnim pravom na nekretnini jer su mirovinski i zdravstveni doprinosi i drugi porezi već u periodu od 2009. do 2018. namirivani po ovrhama u ranijim godinama. Također, da se u rješenju koje je temelj za zasnivanje založnog prava na nekretnini, se navode rješenja Porezne uprave koja su već bila izvršavana u ranijim ovrhama. Navodi da joj nisu specificirana dugovanja ni po jednom od osnova. Nadalje, navodi da su u rješenju o ovrsi od 16. listopada 2019. sadržane sve druge ovršne isprave, odnosno rješenja. Tužiteljica navodi i da ima potraživanje prema svom klijentu ĆP iz [adresa], a koje potraživanje je veće od potraživanja tuženice prema tužiteljici, te tužiteljica navedeno potraživanje nudi tuženici kao sredstvo osiguranja svog potraživanja. Potraživanje tuženice osporava ne samo po visini nego i po osnovama.

1.1. Tijekom postupka tužiteljica navodi da je u međuvremenu pravna osnova na kojoj je određena zabilježba založnog prava ukinuta, a što proizlazi iz rješenja Upravnog suda u Osijeku poslovni broj Us-I486/2021 od 21. prosinca 2021., te je potom donesena nova odluka temeljem koje je određena zabilježba založnog prava na nekretninama u [adresa] i [adresa], pa je rješenje na temelju kojega je upisana uknjižba založnog prava na predmetnoj nekretnini ukinuto te je osnova ne temelju kojeg je upisano založno pravo otpalo. U naknadno donesenom novom rješenju sadržan je dio potraživanja iz rješenja koje je ukinuto. Nadalje, navodi da je rješenje o ovrsi od 16.10.2019. sadržavalo u sebi sva potraživanja Porezne uprave temeljem svih mogućih poreza i doprinosa nastala do tog dana i kada je ono ukinuto, odnosno obustavljena ovrha po tom rješenju o potraživanjima iz tog rješenja je trebalo biti doneseno novo rješenje o ovrsi. Novo rješenje o ovrsi je i doneseno u travnju 2024., to rješenje sadrži sva potraživanja tuženice prema tužiteljici po OIB-u, međutim, ograničava se da su to potraživanja tek od 1. siječnja 2018. pa dana izdavanja rješenja 2024. Međutim, nikakvih ranijih potraživanja tuženica sa osnova poreza i doprinosa od tužiteljice nema i u tom rješenju o ovrsi iz 2024. su sadržana apsolutno sva potraživanja Porezne uprave koja potražuje prema tužiteljici, s tim da je na temelju tog istog rješenja osnovano založno pravo na dvije nekretnine u vl. tužiteljice i to na nekretnini u [adresa] u stvarnosti ½ poslovnog prostora, i nekretnina u Maslenici, a što su nekretnine vrijednije od ukupnog potraživanja tuženice, odnosno ukinuta je pravna osnova na temelju kojeg je osnovano založno pravo. Tužiteljica ističe da tuženica pogrešno smatra da postoje nekakve osnove za uknjižbu iz 2014. i 2015. jer se radi o rješenjima o određivanju doprinosa koja su sastavni dio rješenja o ovrsi od 16. listopada 2019. koje je ukinuto, te da ne egzistira niti jedno rješenje iz prijedloga za zasnivanje založnog prava, te da je Porezna uprava 19. travnja 2025. donijela novo rješenje o ovrsi kojim su obuhvaćena sva dugovanja po OIB-u ovršenice.

2. U odgovoru na tužbu tuženica navodi da su neosnovani i netočni činjenični navodi u tužbi u pogledu reprograma duga budući se radi o posebnom porezno-upravnom postupku koji nema utjecaja na ovaj postupak, a isto tako su neosnovani navodi o djelomičnom podmirenju duga iz ovršnih isprava od strane protivnika osiguranja. Naime, odredbom čl. 25. st. 3. Ovršnog zakona predviđeno je da je odluka donesena u upravnom postupku ovršna ako je postala ovršna po pravilima koja uređuju taj postupak. Priložena rješenja prema odredbama Općeg poreznog zakona predstavljaju ovršne isprave budući je podatke u istima iskazao sam protivnik osiguranja, a na kojima su iskazane i klauzule ovršnosti, jesu ovršne isprave u skladu s odredbom čl. 25. st. 3. Ovršnog zakona. Tužiteljica se ne može pozivati da nema saznanja o dužnim porezima i doprinosima za koje je sama predala izvješća tuženiku, a što joj je bila dužnost u skladu s poreznim propisima. Navedena rješenja i isprave Ispostave Područnog ureda Osijek donesena su u smislu Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16 i 106/18), te u skladu sa odredbama Zakona o poreznoj upravi, a iz kojih odredbi nesporno proizlazi nadležnost navedenog tijela da utvrđuje porezni dug protivnika osiguranja. Nakon zaprimanja tužbe ista je dostavljena na očitovanje Poreznoj upravi, Područni ured Osijek. U očitovanju Porezne uprave, Područni ured Osijek od 2. rujna 2020. godine navodi se da je tužiteljica zahtjev za reprogram duga podnosila u dva navrata. Prvi zahtjev je podnesen 27. ožujka 2012. godine po kojem je dana 30. lipnja 2012. doneseno rješenje o odobravanju zahtjeva na 36 mjesečnih obroka. Kako se tužiteljica nije pridržavala rokova određenim rješenjem o odobrenju reprograma isto je 27. prosinca 2013. godine ukinuto rješenjem Porezne uprave nakon čega je tužiteljica podnijela tužbu protiv tog rješenja Upravnom sudu koja je presudom broj Usl-152/14-8 odbijena kao neosnovana. Navod tužiteljice da je Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak dana 26. veljače 2019. godine rješenjem uvažio njenu žalbu te predmet vratio na ponovni postupak je točan. Ispostava Osijek je dana 3. prosinca 2019. godine donijela rješenje kojim se zahtjev za reprogram odbacuje. Tužiteljica je na to rješenje uložila žalbu, te je predmet proslijeđen drugostupanjskom upravnom tijelu. Navodi tužiteljice da je dugovanje prema Poreznom tijelu manje nego je navedeno u zahtjevu za upis založnog prava na nekretnini jer su doprinosi porezi namirivani po ovrhama iz raniji godina je netočan. Naime porezno tijelo je tužiteljici rješenja o ovrsi žiro-računa izdavalo dana 5. svibnja 2006., 27. kolovoza 2013., 18. listopada 2018. i 16. listopada 2019. Dugovanja po rješenjima izdanim u 2006. i 2013. godini su naplaćena i rješenja su obustavljena. Na rješenje izdano 2018. godine tužiteljica je uložila žalbu navodi koje su djelomično uvaženi, te je rješenje obustavljeno. Na rješenje izdano 2019. godine tužiteljica je uložila žalbu koja je proslijeđena na postupanje drugostupanjskom upravnom tijelu. Po rješenjima iz 2019. i 2018. godine nije izvršena niti jedna uplata na dužnim računima. Zadnja uplata na računima tužiteljice evidentirana je 6. veljače 2018. godine na računu doprinosa za zdravstveno osiguranje zaštita zdravlja na radu (šifra računa 8591) u iznosu od 899,26 kuna. Upis založnog prava na nekretnini tužiteljice zatražen je i odobren za dug koji se odnosi na razdoblje od 2014. do 2019. godine temeljem rješenja koji je tužiteljica uredno zaprimila i obračunskih prijava kojima se sama zadužila za poreze i doprinose. Kako je zadnja uplata koja je izvršena u ime tužiteljice izvršena temeljem rješenja o ovrsi izdanog u 2013. istom se nisu mogla naplatiti zaduženja iz razdoblja nakon te godine, a za koja je zatražen upis založnog prava na nekretnini. U odnosu na tvrdnju tužiteljice da se ne zna koji su dugovi podmireni i sredstava koje je FINA obustavila u periodu od 2013. do 2018. godine ukazuje se da je to tužiteljici poznato jer o provedbi naplate FINA ju je dužna izvijestiti, odnosno dobila je rješenja od strane Porezne uprave, a isto je mogla zatražiti specifikaciju naplate od strane FINA-e. Nadalje, navodi tužiteljice da iznosi duga za pojedine vrste duga nisu obrazloženi su netočni jer je uz zahtjev dostavljena rekapitulacija duga za tužiteljicu u kojoj je dug po svakom računu razdvojen po godinama zaduženja, te su kao prilog dostavljene ovršne isprave. Upis založnog prava zatražen je temeljem četiri rješenja koja je tužiteljica uredno zaprimila. Tri rješenja odnose se na utvrđivanje obveze plaćanja doprinosa za tužiteljicu po osnovi slobodnog zaduživanja za 2014. i 2015. godinu, a jedno rješenje odnosi se na troškove ovrhe Porezne uprave utvrđene rješenjem o ovrsi od 16. listopada 2019. godine. Ostala dugovanja utvrđena su prema obračunskim prijavama za porez na dodanu vrijednost i obvezne doprinose koje je tužiteljica sama dostavljala i temeljem istih se zadužila. Datum dospijeća obračunskih prijava nije utvrdilo porezno tijelo već je isti zakonski propisano, a obračunske prijave su kako je na njima i navedeno primljene elektronski, te iste ne mogu imati potpis i pečat podnositelja. Navod tužiteljice da je u tijeku ovrha na novčanim sredstvima putem FINA-e je točna. Naime, Porezna uprava je dana 16. listopada 2019. izdala rješenje o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke na ukupan iznos od 388.371,94 kune. Tužiteljica je na to rješenje uložila žalbu koja je proslijeđena na odlučivanje drugostupanjskom tijelu s tim da žalba ne odgađa provedbu izvršenja. Rješenjem o ovrsi utvrđen je ukupan dug tužiteljice na dan izdavanja rješenja, koji uključuje glavnicu duga i pripadajuće kamate. U zahtjevu za upis založnog prava navedena je samo glavnica po računima te se najveći dio razlike u iznosima blokade računa i iznosa osiguranog osiguranoga založnog prava odnosi se na kamate. Nadalje točan je navod tužiteljice da je već navodila svoja potraživanja prema svom klijentu ĆP i zatražila od Porezne uprave naplatu na ime njenih potraživanja od istog. U provođenju postupka ovrhe izvršene su provjere osobe prema kojoj tužiteljica ima potraživanja i nije utvrđeno postojanje likvidne imovine, posebice novčanih sredstava kojom bi Porezna uprava mogla naplatiti svoja potraživanja. Što se tiče založnog prava koje tužiteljica navodi u tužbi, zaključak je da se radi o teško naplativom potraživanju koje ni tužiteljica nije naplatila sedam godina pa je nejasno zašto to nudi Poreznoj upravi kao nadomjestak za svoj porezni dug. Slijedom navedenog svakako treba reći da je paušalan navod tužiteljice da nema saznanja o svom poreznom dugu, jer se radi o kontinuiranom poreznom zaduživanju koje je iskazano u dostavljenim ovršnim ispravama, te prijavama poreza na dodanu vrijednost i dr. od strane same tužiteljice, a što je sve iskazano u rekapitulaciji duga glavnice na dan 18. prosinca 2019.

2.1. Nadalje, tijekom postupka tuženica je navodila da je navod tužiteljice da je pravna osnova na temelju koje je određena uknjižba založnog prava ukinuta netočan. Naime vidljivo je iz rješenja o obustavi ovrhe koju je tužiteljica priložila da je ukinuto rješenje o ovrsi od 16. listopada 2019. godine, a da su osnove za uknjižbu založnog prava bila ovršna rješenja iz 2014. i 2015. godine kako je to vidljivo iz rješenja o osiguranju broj. Ovr17/20-2 od 16. siječnja 2020. godine. Slijedom tog rješenja i dalje egzistira založno pravo za porezni dug po ranijim rješenjima u iznosu od 39.529,83 eur/297.837,52 kn. U odnosu na upisani zalog iznos je umanjen za iznos od 26,54 eur/200 kn koji se odnosi na troškove postupka ovrhe. Vezano za navod da je doneseno novo rješenje u kojem je sadržan dio potraživanja iz prethodnog rješenja temeljem kojeg su upisane uknjižbe založnog prava na drugim nekretninama, taj navod je djelomično točan. Naime, dana 19. travnja 2024. godine doneseno je rješenje o ovrsi općenito na imovini ovršenice kojim su obuhvaćena sva dugovanja evidentirana na OIB-u ovršenice od 01. siječnja 2018. do dana donošenja rješenja. Dakle, u odnosu na prethodno upisano založno pravo obuhvaćena je i 2018. i dio 2019.. Ostatak iznosa upisanih založnih prava odnosi se na obveze zadužene nakon podnošenja zahtjeva za upis založnog prava iz 2019.. Skreće se pozornost da je novo založno pravo upisano na različitim nekretninama odnosno nije za isti dug dva puta upisano založno pravo na istoj nekretnini. Također se napominje da se dug osiguran založnim pravom koji se odnosi na razdoblje od 2014. do 2018. godine sukladno čl.109. st.10 Općeg poreznog zakona (NN broj 115/16…) može namiriti samo iz opterećene stvari jer je proteklo više od 6 godina od zaduženja. Slijedom navedenog osiguranje na iznos 39.529,83 eur u skladu sa gore navedenim rješenjem egzistira u odnosu na nekretninu za koju je zasnovano založno pravo te su u tom dijelu tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice u potpunosti neosnovani. Što se tiče drugih osiguranja koja su zasnovana po drugim ovršnim ispravama u odnosu na druge nekretnine to nije predmet ovog postupka budući da tužiteljica nije u odnosu na te postupke nije upućen posebnim rješenjem pokrenuti postupak nedopuštenosti osiguranja. Na ročištu održanom 15. svibnja 2025. navela je da tvrdnje tužiteljice da je ukinuto rješenje o ovrsi kojim je Porezna uprava samostalno u skladu sa Općim poreznim zakonom i Zakonom o poreznoj upravi provodila prisilnu naplatu po ovršnim ispravama o utvrđivanju poreza i doprinosa, koja su navedena u tom rješenju o ovrsi, ne znači da su te ovršne isprave na bilo koji način stavljene izvan snage. To je u svezi s tim što je zastupnik po zakonu tuženice tijekom cijelog postupka i tvrdio, da se u najvećoj mjeri radi o porezima i doprinosima koje je sama tužiteljica u skladu sa posebnim propisima i dužnim izvješćima predavala Poreznoj upravi, slijedom čega su te isprave neosporive.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao rješenje o ovrsi Porezne uprave (list spisa 4-12), žalba na rješenje o ovrsi koje je donijela Porezna uprava (list spisa 13-14), žalba na rješenje o ovrsi pljenidbom novčanih sredstva ovršenika (list spisa 15-17), presuda Općinskog suda u Đakovu posl.br. P-450/11-17 od 27.11.2013. (list spisa 18), dopis Općinskog suda u Đakovu u predmetu P-1050/2015

– potvrda pravomoćnosti i ovršnosti, I. stupanjska presuda P-1050/15-12 od 21.9.2015. i II. stupanjska presuda Gž-2538/2015-2 od 7.4.2016. (list spisa 19-23), rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Đakovo Z-12521/2016 od 19.5.2016. (list spisa 24- 25), izvadak iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] (list spisa 26-27), rješenje Porezne uprave (list spisa 38-42), rješenje Porezne uprave Osijek (list spisa 43), presuda Upravnog suda u Osijeku br. UsI-911/12-16 od 20.12.2013. (list spisa 44-45), rješenje Porezne uprave Osijek s dostavnicama (list spisa 46-49), tužba koju je podnijela tužiteljica protiv tuženika pred Upravnim sudom (list spisa 50-51), presuda Upravnog suda u Osijeku UsI-152/14 (list spisa 52-53), rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak s dostavnicama (list spisa 54-60), žalba tužiteljice od 3.12.2019. (list spisa 61-62), dopis Porezne uprave od 16.1.2020. (list spisa 63- 64), rješenje o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava Porezne uprave (list spisa 65-75), dopis Porezne uprave od 14.11.2019. (list spisa 76-77), Očevidnik o redoslijedu plaćanja (list spisa 78-90), tužba koju je podnijela tužiteljica protiv RH, Ministarstva financija, Sektora za drugostupanjski upravni postupak (list spisa 98- 100), zapisnik Općinskog suda u Zadru od 10. rujna 2024. (list spisa 123-124), Izvadak iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 125-126), rješenje Ministarstva financija od 14. travnja 2022. (list spisa 127-128), rješenje Porezne uprave Osijek od 10. svibnja 2022. (list spisa 129-130), presuda Upravnog suda u Osijeku br. Us I- 486/2021-8 od 21. prosinca 2021. (list spisa 131-134), rješenje o ovrsi Porezne uprave od 19. travnja 2024. (list spisa 135-142). Sud će izvršiti uvid i u rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave o ovrsi od 16.10.2019. Klasa: UP/I-415- 02/2019-001/02701, Ur.broj: 513-007-14/2019-01, te je izvršio uvid u priklopljeni spis ovog suda Ovr-17/2020.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Među parničnim strankama je sporno je li ukinuta ovršna isprava na temelju koje je doneseno rješenje o uknjižbi založnog prava na nekretninama, te ako je ima, li to utjecaja na rješenje kojim se određuje uknjižba založnog prava, sporno je i koliko iznosi dug tužiteljice prema tuženici.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice protiv tuženice radi utvrđenja uknjižbe založnog prava na nekretninama HP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje se sastoje od ½ dijela kčbr. [katastarska čestica] kuća br 32 i garaža i dvor, [adresa] sa 287 m2 radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 298.037,52 kn, kao i troška postupka u iznosu od 500,00 kn sa zateznim kamatama, nedopuštenom.

7. Iz priklopljenog spisa broj Ovr-17/2020 proizlazi da je ovdje tuženica protiv tužiteljice podnijela prijedlog za osiguranje na temelju ovršnih isprava Porezne uprave, Područni ured Osijek, Ispostava Osijek, jer da protivnik osiguranja duguje predlagatelju osiguranja ukupan iznos od 298.037,52 kn sa zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2019. pa do isplate. Ovršne isprave na temelju kojih je podnesen prijedlog za osiguranje su rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostava Osijek, broj klasa; UP/I-411-01/14-02/1395 od 24. veljače 2014., UP/I-411-01/14-02/4248 od 30. travnja 2014., UP/I-411-01/15-02/1362 od 11. veljače 2015., UP/I-415-02/19-01/2701 od 16. listopada 2019. te obračunskih prijava, prijava poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od siječnja 2014. do rujna 2019., JOPPD obrasci za razdoblje od 15. veljače 2016. do 15. studenog 2019. radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 299.037,52 kn sa zateznim kamatama, uknjižbom založnog prava na nekretnini. Na temelju navedenih ovršnih isprava i obračunskih prijava i prijava poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od siječnja 2014. do rujna 2019., i JOPPD obrasca, Općinski sud u Osijeku rješenjem broj Ovr-17/20-2 od 16. siječnja 2020., utvrdio je da protivnica osiguranja duguje iznos od 298.037,52 kn sa zateznim kamatama, te je određeno zasnivanje založnog prava na nekretnini tužiteljice. Protiv navedenog rješenja protivnica osiguranja, ovdje tužiteljica, podnijela je žalbu, koja je odbijena rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž Ovr-121/2020-2 od 14. travnja 2020. jer da je tužiteljica u žalbi navela razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. OZ-a te da ista treba biti upućena u parnicu radi proglašenja nedopuštenim ovrhe.

7.1. Iz zaključka Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-17/20-11 od 20. srpnja 2020. proizlazi da je protivnica osiguranja, ovdje tužiteljica, upućena da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja uknjižbe založnog prava nedopuštenim. Iz obrazloženja proizlazi da je protivnica osiguranja u žalbi protiv rješenja kojim se dopušta uknjižba založnog prava navela žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. Ovršnog zakona, jer da je dio duga namiren te da je u tijeku postupak reprogramiranja poreznog duga, odnosno da protivnica osiguranja tvrdi kako je tražbina djelomično prestala zbog čega predlagateljica nije mogla tražiti prisilnu uknjižbu založnog prava.

8. Iz rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Osijek, od 16. listopada 2019. (list spisa 4-12) proizlazi da je doneseno temeljem ovršnih isprava: prijave poreza na dodanu vrijednost od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014., za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 30. lipnja 2019., rješenja Porezne uprave, Ispostave Osijek, Klasa: UP/I411-01/13-02/1395, Ur.broj 513-07-14/05-14-01 od 24. veljače 2014., rješenje Porezne uprave, Ispostave Osijek, Klasa: UP/I411-01/14- 02/4248 Ur.broj 513-07-14/05-14-01 od 30. travnja 2014., rješenje Porezne uprave, Ispostave Osijek Klasa: UP/I411-01/15-02/1362 Ur.broj 513-07-27/05-15-01 od 11. veljače 2015., Izvješća o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja za razdoblje od 15. veljače 2016. do 15. listopada 2019. (JOPPD).

9. Iz rješenja Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Osijek, Klasa: UP/I-415-02/12-06/382, Urbroj:513-07-14-08-01/002-12-3 od 30. lipnja 2012. proizlazi da se odnosi na dug tužiteljice u iznosu od 231.165,61 kn.

10. Iz rješenja Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Osijek, Klasa:

UP/I-415-02/13-008/98, Urbroj: 513-07-03/04-2019-18 od 3. prosinca 2019. proizlazi da je odbačen zahtjev ŽP za reprogram naplate poreznog duga.

11. Iz presude Upravnog suda u Osijeku broj UsI-911/12-16 od 20. prosinca 2013. proizlazi da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, broj KLASA:UP/I-415-02/12-06/382, URBROJ:513-07-14-08-01/002-12-3 od 30. lipnja 2012.

12. Iz rješenja Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Osijek, Klasa: UP/I-415-02/12-006/382, Urbroj:513-07-14-08-01/02-13 od 27. prosinca 2013. proizlazi da je ukinuto rješenje o reprogramiranju poreznog duga.

13. Iz rješenja Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak broj KLASA; UP/II-410-23/15-01/565, URBROJ:513-94-19-2 od 26. veljače 2019. proizlazi da je žalba tužiteljice uvažena te je poništeno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Slavonija i Baranja, Ispostave Osijek, Klasa: UP/I-415-02/13-008/98, Urbroj:513-07-03/06-2015-13 od 21. siječnja 2015., te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak a u vezi reprogramiranja poreznog duga.

14. Iz preslike tužbe tužiteljice, podnesene Upravnom sudu u Osijeku, proizlazi da je tužiteljica 21. svibnja 2021. podnijela tužbu radi pobijanja drugostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-415-01/19-01/882, URBROJ:513-04-21-2 od 22. ožujka 2021. i prvostupanjskog rješenja broj KLASA: UP/I-415-02/2019-001/02701, URBROJ:513- 007-14/2019-01 od 16. listopada 2019.

15. Iz Zapisnika Općinskog suda u Zadru broj Z-51/2017/2699 od 10. rujna 2024. proizlazi da je rješenjem dopušteno da u zk. ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] se uknjiži založno pravo na čestici broj 6722, kuća površine 48 m2 i dvorište površne 225 m2, uknjiženog prava vlasništva ŽP radi osiguranja u iznosu od 55.986,60 EUR-a.

16. Iz zk. izvatka Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Đakovu zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], proizlazi da je uknjiženo založno pravo na nekretnini tužiteljice 8. srpnja 2024. i to radi osiguranja tražbine tuženice u iznosu od 49.543,01 EUR-a a temeljem rješenja OVR-919/2024.

17. Iz rješenja Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, KLASA:UP/II-415-01/19-01/822, URBROJ:513-04-22-9 od 14. travnja 2022. (list spisa 127) proizlazi da je žalba tužiteljice uvažena te je poništeno rješenje Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Osijek, KLASA:UP/I-415- 02/19-01/2701, URBROJ:513-07-14/2019-01 od 16. listopada 2019. i predmet vraća na ponovni postupak.

18. Iz rješenja Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Osijek, KLASA:UP/I-415-02/19-01/02701, URBROJ:513-007-14/2022-10 od 10. svibnja 2022. obustavljen je postupak ovrhe pokrenut radi naplate poreznog duga i drugih javnih davanja protiv ovršenika ŽP.

19. Iz presude Upravnog suda u Osijeku broj Us I-486/2021-8 od 21. prosinca 2021. (list spisa 131) proizlazi da je poništeno rješenje Ministarstva financija , Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA:UP/II-410-23/20-01/74 URBROJ: 513-04-21-2 od 10. ožujka 2021. i predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

20. Iz rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Osijek

KLASA:UP/I-415-02/2024-001/01150, URBROJ:513-007-14/2024-01 OD 19. travnja 2024. proizlazi da je isto doneseno radi namirenja tražbine tuženice prema tužiteljici u iznosu od 55.986,60 EUR-a a temeljem ovršnih isprava: prijavama poreza na dodanu vrijednost od 1. travnja 2018. pa do 1. listopada 2023., rješenja Porezne uprave, Ispostave Đakovo od 17. studenog 2023., izvješća o primicima od 15. siječnja 2018. do 15. travnja 2024.

21. Ocjenom svakog dokaza posebno, i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio:

- da je rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-17/20-2 od 16. siječnja 2020., određeno zasnivanje založnog prava na nekretnini tužiteljice, na temelju ovršnih isprava - rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostava Osijek, broj klasa;

- UP/I-411-01/14-02/1395 od 24. veljače 2014.,

- UP/I-411-01/14-02/4248 od 30. travnja 2014.,

- UP/I-411-01/15-02/1362 od 11. veljače 2015.,

- UP/I-415-02/19-01/2701 od 16. listopada 2019., te obračunskih prijava, prijava poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od siječnja 2014. do rujna 2019., JOPPD obrasci za razdoblje od 15. veljače 2016. do 15. studenog 2019. radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 298.037,52 kn sa zateznim kamatama,

- da je rješenjem Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, KLASA:UP/II-415-01/19-01/822, URBROJ:513-04-22-9 od 14. travnja 2022. poništeno rješenje Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Osijek, KLASA:UP/I-415-02/19-01/2701, URBROJ:513-07- 14/2019-01 od 16. listopada 2019., te da je rješenjem Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Osijek, KLASA:UP/I-415-02/19-01/02701, URBROJ:513-007-14/2022-10 od 10. svibnja 2022. obustavljen postupak ovrhe pokrenut radi naplate poreznog duga i drugih javnih davanja protiv ovršenika ŽP jer je poništeno rješenje o ovrsi od 16. listopada 2019.

22. Budući da tužiteljica uknjižbu založnog prva može u parnici osporavati samo iz razloga zbog kojih je podnijela žalbu protiv rješenja kojim se određuje uknjižba predmetnog založnog prava, a sukladno čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 94/14., 55/16., 73/17. i 131/20. i 114/22., u nastavku: OZ) ovaj sud je utvrđivao postojanje navedenih razloga. Tužiteljica je upućena u parnicu iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. OZ-a.

23. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a propisano je da se žalba može podnijeti ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka.

23.1. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a propisano je da se žalba može podnijeti ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno, zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka.

24. U konkretnom slučaju, tužiteljica je tvrdila da osporava rješenje kojim se dopušta predmetna uknjižba založnog prava ne samo po visini, nego i po osnovama, odnosno da je dio duga namiren, te da je dio tražbine prestao zastarom. Tijekom postupka tužiteljica je tvrdila da je ukinuta ovršna isprava na temelju koje je određena uknjižba založnog prava.

25. Suprotno navodima tužiteljice, rješenjem Općinskog suda u Osijeku Ovr-17/20-2 od 16. siječnja 2020., određeno je zasnivanje založnog prava na nekretnini tužiteljice, na temelju ovršnih isprava – i to četiri rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostava Osijek od 24. veljače 2014., od 30. travnja 2014., od 11. veljače 2015., od 16. listopada 2019., te na temelju obračunskih prijava, prijava poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od siječnja 2014. do rujna 2019., JOPPD obrazaca za razdoblje od 15. veljače 2016. do 15. studenog 2019. radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 298.037,52 kn sa zateznim kamatama.

25.1. Prije svega potrebno je naglasiti da je rješenje o ovrsi broj UP/I-415-02/19- 01/2701 od 16. listopada 2019. bilo doneseno dijelom i za tražbine iz ovršnih isprava

- prijave poreza na dodanu vrijednost od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014., za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 30. lipnja 2019., rješenja Porezne uprave, Ispostave Osijek, Klasa: UP/I411-01/13-02/1395, Ur.broj 513-07-14/05-14-01 od 24. veljače 2014., rješenja Porezne uprave, Ispostave Osijek, Klasa: UP/I411-01/14-02/4248 Ur.broj 513-07-14/05-14-01 od 30. travnja 2014., rješenja Porezne uprave, Ispostave Osijek Klasa: UP/I411-01/15-02/1362 Ur.broj 513-07-27/05-15-01 od 11. veljače 2015., Izvješća o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja za razdoblje od 15. veljače 2016. do 15. listopada 2019. (JOPPD). Dakle, navedeno rješenje od 16. listopada 2019. doneseno je, između ostalog, i za tražbine iz ovršnih isprava na temelju kojih je doneseno i rješenje kojim se određuje uknjižba založnog prava.

25.2. Prema ocjeni ovoga suda, ukidanjem rješenja o ovrsi UP/I-415-02/19-01/2701 od 16. listopada 2019., nisu ukinute i druge ovršne isprave na temelju kojih je doneseno rješenje od 16. listopada 2019. kojim se određuje zasnivanje založnog prava. Okolnost da je navedeno rješenje o ovrsi od 16. listopada 2019. u sebi sadržavalo i tražbine iz drugih ovršnih isprava, ne znači da su ukidanjem rješenja od 16. listopada 2019. ukinute i te ovršne isprave.

25.3. Budući da nisu ukinute ovršne isprave na temelju kojih je doneseno rješenje kojim se određuje uknjižba založnog prava, i to ovršne isprave UP/I-411-01/14- 02/1395 od 24. veljače 2014., UP/I-411-01/14-02/4248 od 30. travnja 2014., UP/I- 411-01/15-02/1362 od 11. veljače 2015., te obračunske prijave, prijave poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od siječnja 2014. do rujna 2019., JOPPD obrasci za razdoblje od 15. veljače 2016. do 15. studenog 2019., nego je samo ukinuta jedna od ovršnih isprava od 16. listopada 2019., prema ocjeni ovoga suda i dalje postoji tražbina tuženice po ostalim ovršnim ispravama u navedenom iznosu iz rješenja kojim de određuje uknjižba založnog prava. Ovaj sud smatra potrebnim naglasiti da tražbina tuženice po ukinutoj ovršnoj ispravi iznosi 388.371,94 kn. Zbroj tražbina tuženice po ovršnim ispravama u rješenju o određivanju založnog prava – uključujući i ukinutu ovršnu ispravu od 16. listopada 2019. bio bi veći od iznosa tražbine radi koje je osiguranje predloženo, a što proizlazi iz Zahtjeva za podnošenje prijedloga za osiguranje novčane tražbine (list 3-5 priklopljenog spisa).

25.4. Dakle, ispunjenje tražbine nije makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno (čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a).

26. Nadalje, što se tiče visine duga tužiteljice, odnosno je li tražbina tužiteljice prestala (u cijelosti ili djelomično) jer ju je tužiteljica djelomično platila, a što tužiteljica navodi u tužbi, te radi kojega razloga je upućena u parnicu (čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a), potrebno je reći da tužiteljica, na kojoj je teret dokaza sukladno čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP) nije dokazivala (nije predlagala dokaze na te okolnosti) da je smanjeno i u kojem iznosu tuženicino potraživanje, bilo tužiteljicinom otplatom duga po ovršnim ispravama, ili ukidanjem navedenog rješenja o ovrsi od 16. listopada 2019.

27. Slijedom navedenoga, tužiteljica nije dokazala da je prestala tražbina tuženice (u cijelosti ili djelomično) na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je više nije mogla istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, pa stoga tužiteljica nije dokazala niti postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a.

28. Slijedom navedenoga, budući da tužiteljica nije dokazala da je tražbina tuženice prestala (čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a), da je ispunjenje tražbine makar i na određeno vrijeme odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno (čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a), sud je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim te je odlučeno kao u izreci.

29. Potrebno je reći da je tužiteljica tijekom postupka isticala da je ukinuta ovršna isprava, a što je žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a a iz kojeg razloga tužiteljica nije upućena u parnicu, a niti se zbog tog razloga može uputiti u parnicu radi proglašenja ovrhe (uknjižbe založnog prava) nedopuštenom (čl. 52. OZ-a).

29.1. U vezi navoda tužiteljice iz tužbe da je dio potraživanja u zastari potrebno je reći da tužiteljica nije iz tog razloga upućena u parnicu, a sud u ovoj parnici utvrđuje samo postojanje razloga radi kojih je tužiteljica upućena u parnicu. Međutim, ovaj sud smatra potrebnim o istom se očitovati. Tužiteljica je u žalbi protiv rješenja kojim se određuje uknjižba založnog prava (list spisa 15-17) navodila da su u zastari tražbine iz poreznih rješenja iz 2012., a prijedlog za uknjižbu založnog prava nije određen na temelju navedenih poreznih rješenja iz 2012., nego kasnije donesenih.

30. U vezi tužiteljicinih navoda tijekom postupka da je nakon ukidanja rješenja o ovrsi od 16. listopada 2019. doneseno novo rješenje o ovrsi 2024. te da su određene nove uknjižbe založnih prava na nekretninama tužiteljice, potrebno je reći da ovaj sud u ovom postupku ne može ispitivati pravilnost i zakonitost odluka koje su donesene u drugim postupcima, kao niti uknjižbe založnih prava na drugim nekretninama, nego se isto može osporavati u postupcima u kojim je o istom odlučeno. Osim toga, založno pravo je upisano na drugim nekretninama, odnosno nije za isti dug, ako je uopće riječ o istom dugu (a što ovaj sud nije utvrđivao, a niti je isto mogao) dva puta upisano založno pravo na istoj nekretnini.

31. Ovaj sud je na ročištu za glavnu raspravu održanom 15. svibnja 2025. odbio tužiteljicin dokazni prijedlog da tuženica dostavi sva potraživanja koja su ostala otvorena iz ranijih godina, jer se o istom tuženica sama očitovala te je navela da je dostavila sve što ima, a tužiteljica je navedeni dokazni prijedlog predložila prvi put na glavnoj raspravi, a ne postoje razlozi zbog kojih navedeni dokazni prijedlog nije mogla predložiti do zaključenja prethodnog postupka 25. ožujka 2025. (čl. 299. st. 1. i 2.ZPP-a).

32. Tuženica je u cijelosti uspjela u sporu pa joj pripada naknada troška postupka sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženici je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 EUR-a sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., u nastavku: Tarifa), trošak sastava podneska od 2. svibnja 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR-a sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 15. svibnja 2025 i 25. ožujka 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te trošak pristupna na ročište 4. prosinca 2024. u iznosu od 250,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife, što sveukupno iznosi 4.250,00 EUR-a. Slijedom navedenoga odlučeno je kao pod toč. II/ izreke.

33. Tužiteljica je u cijelosti izgubila u sporu pa je odbijen kao neosnovan tužiteljicin zahtjev za naknadu troška postupka, pa je stoga odlučeno kao pod toč. III/izreke.

Osijek, 23. lipnja 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Tužiteljici

2. Pun. tuženice - ODO Osijek na broj P-DO-102/2020