REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj Povrv-1/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini po sutkinji toga suda Žanet Vidović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Privredna banka Zagreb, d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB 02535697732, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Goran Suić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Maržić i partneri, Zagreb, Palmotićeva 50 protiv tužene GP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane 8. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i tužene osobno, dana 23. lipnja 2025. donio, objavio i

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Krešimira Copić, Dugo Selo, Dragutina Domjanića 1, poslovni broj: Ovrv-9373/2024 od 24. kolovoza 2024. te se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbija kao neosnovan.

II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja od 19. lipnja 2024. kao ovrhovoditelja protiv tuženice kao ovršenika javni bilježnik, Krešimir Copić, Dugo Selo, Dragutina Domjanića 1, donio je dana 24. kolovoza 2024. rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv-9373/2024.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženica je pravodobno podnijela prigovor u kojem navodi da je njena majka preminula **.**.2022., da je desetak dana nakon toga prvi put otišla kod tužitelja kako bi ga o tome izvijestila, da je tamo dobila obavijest da na računu njene pokojne majke postoje oročena sredstva, a da ih ne može podići jer nema punomoć. Stoga je zatražila provođenje ostavinskog postupka a nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju 6. veljače 2023. kojim su joj uručena sredstva na štednom deviznom računu njene pokojne majke ponovno je otišla do banke te su joj tad isplaćena i sredstva sa štednog deviznog računa te zatvoreni svi računi koja je njena majka imala kod te banke sa saldom 0 EURA. Nakon toga je dobila obavijest o ovrsi i to 10. srpnja 2024. te je otišla je u banku gdje su joj rekli da zaposlenica banke nije vidjela pri zatvaranju računa da postoji nekakav dug na rate. Navodi da je kontaktirala i banku i punomoćnika banke radi dogovora, da ne priznaje nikakve troškove niti kamate jer svojim postupanjem nije doprinijela ovakvoj situaciji.

Dakle iz prigovora tužene prema shvaćanju ovog suda proizlazi da tužena osporava i osnovu potraživanja (koristi sintagmu „nekakav dug na rate“, a prilikom zatvaranja računa pokojne majke rečeno joj je da je saldo na računima 0 EUR-a) i visinu potraživanja.

3. Povodom prigovora tuženice, doneseno je rješenje posl.br. Povrv-1/2025-3 od 15. siječnja 2024. kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika na temelju vjerodostojne isprave Krešimira Copić, Dugo Selo, Dragutina Domjanića 1, poslovni broj: Ovrv-9373/2024 od 24. kolovoza 2024. i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Tim rješenjem pozvan je tužitelj (ovrhovoditelj) u roku od 15 dana iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i dostaviti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju te se očitovati na navode iz prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi (točka V izreke rješenja), a tuženica u daljnjem roku od 15 dana, od dostave tužiteljevog očitovanja, iznijeti sve bitne činjenice i predložiti sve dokaze kojima pobija navode i dokaze protivnika (točka VI) izreke.

4. S obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022 dalje u tekstu ZPP) budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura kn.

5. Tužitelj u podnesku od 30. siječanja 2025. navodi da prema tuženici ima dospjelo a nepodmireno potraživanje na temelju ugovora o tekućem računu koji je sklopila njena pok. majaka MP, da je zakonska nasljednica pok. MP, ovdje tužena, da nasljednik odgovara za dugove ostavitelja, a da na tekućem računu postoji dug od 968,28 EUR-a koji dug je pokušao riješiti u mirnom postupku te pozvao tuženu da dug vrati ali se poziv vrtio s „obavješen nije podigao pošiljku“ zbog čega je pokrenuo ovršni postupak. U odnose na prigovor tuženice navodi da je tuženici prestao ugovor o tekućem računu u eurima i stranoj valuti broj HR 1523400093216299769 ali da tuženica nije dokazala da joj je prestao i Ugovor o tekućem računu na kojem postoje evidentirana dugovanja prema tužitelju broj [broj bankovnog računa]. Druge tvrdnje tuženice nalazi paušalnima.

6. Tužena u svom očitovanju pak navodi da su svi računi njene pokojne majke zatvoreni nakon što se legitimirala sa rješenjem o nasljeđivanju, da službenica tom prilikom nije vidjela da postoji nekakav dug, a da ona nikada nije imala punomoć na računu.

7. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Izvadak iz poslovnih knjiga od 11. lipnja 2024. (str. 9 i 67), ugovor o tekućem računu (list 10 i 66), pravomoćno rješenje o nasljeđivanju (list 11-13, list 68-70), obavijest javnog bilježnika (list 19), rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (list 21 i 84), povratnice za rješenje o ovrsi (list 25-29), prigovor (list 31-32), prijava ovlaštene osobe od 10. ožujka 2023. (list 33 i 50), prijava ovlaštene osobe od 10. ožujka 2023 i isplata po rješenju o nasljeđivanju te sporazum o prestanku ugovora o tekućem računu u eurima i stranoj valuti sa stanjem računa 0 EUR- a (list 34-36), otkaz punomoći tekućeg računa u eurima i stranoj valuti od 10.3.2023. u 11 h i 04 min (list 37 i 48), otkaz punomoći tekućeg računa u eurima i stranoj valuti od 10. ožujka 2023. u 10 h i 51 min (list 49), obavijest tužitelja tuženoj o dugovanju (list 71), povratnica o neuspjeloj dostavi (list 72)

8. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je neosnovan.

9. Izvedene dokaze sud je ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te primjenom tereta dokazivanja sukladno čl.221.a.ZPP-a.

10. Među strankama nije prijeporno da je pokojna majka tuženice MP preminula **.**.2022. Nije prijeporno ni da je pok. MP s tužiteljem imala sklopljen Ugovor o tekućem računu broj: 2340009-3203306950, niti da je pok. MP kod tužitelja imala otvoren i tekući račun u eurima i stranoj valuti broj:

[broj bankovnog računa] kao i oročenu deviznu štednju u EUR-ima na računu broj 20504828231. Među strankama nije prijeporno ni da je tužena zakonska nasljednica pok. MP, a što proizlazi i iz rješenja o nasljeđivanju, javnog bilježnika Jasne Štefčić, O- 6952/22-10 od 6. veljače 2023. Među strankama nije prijeporno ni da je tužitelj isplatio tuženoj na temelju naprijed navedenog rješenja o nasljeđivanju dana 10. ožujka 2023. iznos sredstava koji se nalazio na štednom računu pokojne broj 20504828231 (oročena devizna sredstva).

11. Među strankama je prijeporno je li iznos koji potražuje tužitelj dug pokojne prednice tužene za koji bi odgovarala tužena kao njena nasljednica (jer tužena navodi da je račune pok. majke zatvorila sa saldom 0 EUR-a, te i u prigovoru i u očitovanu od 27. siječnja 2025. navodi sintagmu „nekakav dug“, te navodi da je od zaposlenice banke na osobno istraživanje dobila obavijest da se radi o „nekakvom dugu na rate“), te je dakle prijeporna i visina tužiteljevog potraživanja kao i okolnost ima li tužitelj pravo na naplatu kamata te troškova u ovom postupku.

12. Tužitelj svoje potraživanje prema tuženici kao nasljednici pok. korisnice temelji na tvrdnji da je na tekućem računu pok MP postoji dug o čemu prilaže vjerodostojnu ispravu (izvadak iz poslovnih knjiga) te da je pok. MP s tužiteljem sklopila Ugovor o tekućem računu dana 28. veljače 2006., a da tužena nije dokazala da je prestao ugovor o tekućem računu na kojem postoji evidentirano dugovanje jer je dostavljenim dokazima dokazala samo da je prestao Ugovor o tekućem računu u eurima i premium štednje, a ne i ovdje premetni i prijeporni Ugovor o tekućem računu.

13. S tim u vezi, suprotno tvrdnjama tužitelja, ovdje treba napomenuti da tuženica nije bila stranka prijepornog ugovora o tekućem računu pa ga nije mogla ni zatvoriti niti dati nalog za njegovo zatvaranje već je kao nasljednica pok. ostaviteljice i korisnice tekućeg računa bila u obvezi obavijestiti tužitelja o smrti korisnice računa (što je i učinila) nakon čega postupak zatvaranja računa vrši upravo tužitelj. Iz rješenja o nasljeđivanju vidljivo je da je tužena naslijedila sredstva na štednom deviznom računu pa je samo u odnosu na taj račun mogla zahtijevati isplatu (odnosno dati nalog za isplatu).

14. Nadalje analizom predmetnog Ugovora o tekućem računu ovaj Sud zamjećuje da osim tipskog sadržaja taj ugovor ne sadrži nikakav individualizirani dio pa iz Ugovora nije vidljivo koji su bili ugovoreni uvjeti za obavljanje isplata sa tekućeg računa pok. korisnice ni je li pokojnoj korisnici tekućeg računa bilo odobreno prekoračenje po tom računu ili dopušteno prekoračenje nije bilo ugovoreno.

15. Nadalje iz same vjerodostojne isprave na kojoj tužitelj temelji osnovu svoga potraživanja nije vidljivo na što se odnosi dug pok. MP niti kad je nastao. Dakle tužitelj nije dostavio dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da se uistinu radi o dugu pok. vlasnice tekućeg računa koji je nastao do trenutka njene smrti, a za koje dugove sukladno Zakonu o nasljeđivanju odgovaraju nasljednici. Naime, nasljednici odgovaraju za dugove koje je ostavitelj imao u trenutku smrti, a iz ovako sročenog izvatka iz poslovnih knjiga nije vidljivo radi li se uistinu o dugu ostaviteljice ili se radi o nekoj isplati za koju je terećen tekući račun, a koja je nastala nakon njene smrti (npr. naknade za vođenje računa, i sl.).

16. Pored okolnosti što sadržaj o navedenoj odlučnoj činjenici ne sadrži izvadak iz poslovnih knjiga od 11. lipnja 2024. tužitelj ni tijekom postupka (u očitovanju od 30. siječnja 2025., a ni na ročištu 8. svibnja 2025.) nije dostavio neki drugi valjan dokaz npr. Izvadak o prometu po tekućem računu pok. korisnice iz kojeg bi bilo vidljivo kad su nastale obveze po tekućem računu i radi li se o dugu pokojne. Dakle iz dokaza u spisu nije vidljiva poveznica između raspolaganja pok. ostaviteljice (davanja naloga, obročne otplate za života, kredita s obročnom otplatom i sl) do trenutka njene smrti što bi predstavljalo dug ostaviteljice i sadržaja vjerodostojne isprave o strukturi tužiteljevog potraživanja. Naime (iako tužena navodi da joj je djelatnica u banci rekla da se radi o „nekakvom dugu na rate“) tužitelj je osnovu svoga potraživanja trebao dokazati tako da bude jasno kad je pok. korisnica tekućeg računa nešto kupila, radi li se o kreditnoj kupnji za života i na koliko rata i koliko iznose te kupnje kako bi se valjano mogla utvrditi osnova potraživanja tužitelja, je li dug nastao za života pok. MP, a s tim u vezi i odgovornost tužene da kao nasljednica za dug ostaviteljice i odgovara.

17. Kako iz vjerodostojne isprave nije vidljiva struktura ni vrijeme nastanka duga, a tužitelj na tu okolnost nije dostavio tijekom postupka nikakve dokaze to se ne može ispitati ni tijek zatraženih zakonskih zateznih kamata. Naime, tužitelj je zakonsku zateznu kamatu zatražio na iznos glavnice od 12. lipnja 2024., navodeći da potražuje i prethodno obračunate zakonske zatezne kamate do dana 11. lipnja 2024. u iznosu od 87,78 EUR-a No ni tu nije jasno od kad je tužitelj obračunao zakonske zatezne kamate u tom iznosu. Je li to od dana smrti pok. MP (o čemu bi se radilo ako je osnova potraživanja dug ostavitelja) ili od nekog drugog datuma, a teret dokaza je na tužitelju.

18. Sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je sukladno odredbi čl. 221.a ZPP-a propisano da sud ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. U tijeku cijelog postupka tužitelj u predmet spisa nije dostavio relevantne dokaze iz kojih bi proizlazila sama osnova i visina njegovog potraživanja a iz vjerodostojne isprave nije moguće utvrditi ni vrstu ni opseg ni vrijeme nastanka njegovog potraživanja. Navedena isprava nema dokaznu snagu javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a, te se ne može u pogledu dokazne snage izjednačiti sa javnom ispravom. Nastavno, čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020), je propisano da se u slučaju osporavanja osnovanosti tražbine iz vjerodostojne isprave a tuženica tijekom cijelog ovog postupka navodi „nekakav dug“ i „zatvorila sam račun sa saldom 0“ postupak ovrhe nastavlja se u parnici tijekom koje je vjerovnik dužan dokazati osnovanost svoje tražbine. U tijeku cijelog parničnog postupka tužitelj u spis nije dostavio dokaze iz kojih bi bilo vidljivo da njegovo potraživanje predstavlja dug ostaviteljice i pok. vlasnice tekućeg računa kao ni dokaz iz kojeg bi se mogao podvrći analizi na što bi se odnosio i u kojem iznosu eventualni dug, odnosno, nijedan dokument iz kojeg bi bila razvidna ni osnova ni visina njegovog tužbenog zahtjeva.

19. Dakle, isti nije dokazao da iznos naveden u izvodu iz poslovnih knjiga predstavlja dug pok. MP niti da taj dug potiče iz ugovornog odnosa, a za što tvrdi da je temelj njegovog potraživanja u ovom postupku, niti je na tu okolnost predložio izvođenje bilo kojeg dokaza.

20. Sukladno svemu prethodno navedenom, a s obzirom da tužitelj nije dokazao ni osnovu ni visinu svoje tražbine, trebalo je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbiti kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude. S obzirom da tužitelj nije uspio u ovom postupku, u skladu s odredbom čl. 154. ZPP-a ne pripada mu pravu na naknadu troškova parničnog postupka, slijedom čega je riješeno kao u točki II. izreke ove presude.

Sveti Ivan Zelina, 23. lipnja 2024.

Sudac

Žanet Vidović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335.ZPP-a).

Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle ne i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.