Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-604/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, RDŠ, izvjestiteljice i RD, članice, u pravnoj stvari tužiteljice TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Franji Bazini, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Klinika za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević iz Zagreba, Mirogojska cesta 8, OIB: 47767714195, zastupanog po punomoćnici DD, mag. iur. zaposlenoj kod tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-383/2023-18 od 25. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 24. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Klinika za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-383/2023-18 od 25. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke te pod točkom IV. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno sljedeće:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 389,13 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana, (točka I. izreke),

- nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 82,72 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana, (točka II. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, za isplatu daljnjeg bruto iznosa od 830,43 EUR–a i daljnjeg bruto iznosa od 58,82 EUR–a te za isplatu zateznih kamata tekućih na pojedine dosuđene bruto iznose od 11. dana u mjesecu pa do 15. dana u mjesecu za prethodni mjesec (točka III. izreke),

- svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka (točka IV. izreke).

2. Protiv navedene presude, pod točkom I. i II. izreke te pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen podneskom od 18. siječnja 2024. (list 76–79 spisa) sukladno pisanom nalazu i mišljenju Dragane Bubalo, stalnog sudskog vještaka financijske i računovodstvene struke od 20. listopada 2023. (list 59-71 spisa), da joj tuženik:

- na ime razlike plaće koja je nastala u razdoblju od 1. siječnja 2016. pa do 31. ožujka 2020. (osim za siječanj, rujan, listopad i studeni 2017., kolovoz, rujan i listopad 2018. te ožujak 2019.), i to zbog dodatka za posebne, odnosno otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi koji joj nisu obračunati i plaćeni za sve efektivno odrađene sate prekovremenog rada, isplati bruto iznos od 1.219,56 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od 11. dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate,

- na ime razlike plaće koja je nastala u razdoblju od 1. ožujka 2016. pa do 30. lipnja 2020. (osim za svibanj, srpanj i kolovoz 2016., veljaču, ožujak, srpanj, listopad, studeni i prosinac 2017., siječanj, veljaču, ožujak, srpanj, listopad, studeni i prosinac 2018., veljaču, srpanj, listopad i studeni 2019. te siječanj, ožujak, travanj i svibanj 2020.), i to zbog pogrešnog obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, isplati bruto iznos od 141,54 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od 11. dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate,

- naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.140,45 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju isti upire.

6. Suprotno daljnjim žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica postupio sukladno odredbi iz čl. 8. ZPP–a, a kojom je propisano da, koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

7. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

8. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka utvrdio u bitnom sljedeće:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre te da je rad zbog prirode posla obavljala noću, subotom, nedjeljom, blagdanima, prekovremeno, u smjenama i dvokratno, zbog čega je svaki mjesec ostvarila određen broj prekovremenih sati,

- da je radi utvrđivanja iznosa razlike plaće koja je nastala u utuženom razdoblju zbog dodatka za posebne, odnosno otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi koji tužiteljici nisu obračunati i plaćeni za sve efektivno odrađene sate prekovremenog rada te pogrešnog obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora provedeno financijsko vještačenje od strane Dragane Bubalo, stalnog sudskog vještaka financijske i računovodstvene struke,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka od 20. listopada 2023. proizlazi:

- da visina potraživanja po osnovi dodatka za posebne uvjete rada iznosi 1.003,74 EUR–a bruto,

- da visina potraživanja po osnovi dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 215,82 EUR–a bruto,

- da manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora iznosi 141,54 EUR–a,

- da visina potraživanja tužiteljice iznosi ukupno 1.361,10 EUR–a bruto,

- da je za dio tužiteljičinog potraživanja koje je dospjelo na naplatu do 16. veljače 2018., i to za iznos od 830,43 EUR–a koji se odnosi na dodatak za posebne, odnosno otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te iznos od 58,82 EUR–a koji se odnosi na pogrešan obračun naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, nastupila zastara u smislu odredbe iz čl. 139. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14, 127/17 i 98/19 – u daljnjem tekstu: ZR).

9. Tužiteljica je podneskom od 18. siječnja 2024. konačno postavila tužbeni zahtjev na način da joj tuženik:

- na ime razlike plaće koja je nastala u razdoblju od 1. siječnja 2016. pa do 31. ožujka 2020. (osim za siječanj, rujan, listopad i studeni 2017., kolovoz, rujan i listopad 2018. te ožujak 2019.), i to zbog dodatka za posebne, odnosno otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi koji joj nisu obračunati i plaćeni za sve efektivno odrađene sate prekovremenog rada, isplati bruto iznos od 1.219,56 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od 11. dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate,

- na ime razlike plaće koja je nastala u razdoblju od 1. ožujka 2016. pa do 30. lipnja 2020. (osim za svibanj, srpanj i kolovoz 2016., veljaču, ožujak, srpanj, listopad, studeni i prosinac 2017., siječanj, veljaču, ožujak, srpanj, listopad, studeni i prosinac 2018., veljaču, srpanj, listopad i studeni 2019. te siječanj, ožujak, travanj i svibanj 2020.), i to zbog pogrešnog obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, isplati bruto iznos od 141,54 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od 11. dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate,

- naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.140,45 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

10.1. Odredbama iz čl. 47. st. 1., 2. i 3. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 143/13 i 96/15 – u daljnjem tekstu: KU 1), a koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od 1. siječnja 2016. pa do 28. veljače 2018., kao i odredbama iz čl. 45. st. 1., 2. i 3. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20 – u daljnjem tekstu: KU 2), a koji je bio na snazi u preostalom dijelu utuženog razdoblja od 1. ožujka 2018. pa do 30. lipnja 2020., ugovoreno je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

10.2. Odredbom iz čl. 51. st. 1. KU 1, kao i odredbom iz čl. 49. st. 1. KU 2, ugovoreno je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50% te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima, a odredbom iz čl. 51. st. 9. KU 1, kao i odredbom iz čl. 49. st. 9. KU 2, ugovoreno je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

10.3. Odredbama iz čl. 57. KU 1, kao i odredbama iz čl. 55. KU 2, ugovoreno je, između ostalog, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću te da će se osnovna plaća na tužiteljičinom radnom mjestu uvećati za 16% (sukladno KU 1), odnosno 25% (sukladno KU 2).

10.4. Odredbom iz čl. 59.a KU 1, kao i odredbom iz čl. 58. KU 2, propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće (sukladno KU 1), odnosno u iznosu od 8% od osnovne plaće (sukladno KU 2).

10.5. Odredbom iz čl. 36. st. 1. KU 1, kao i odredbom iz čl. 34. st. 1. KU 2, ugovoreno je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu.

11. Odredbom iz čl. 54. st. 11. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'' broj 141/12, 141/12, 150/13 i 153/13 – u daljnjem tekstu: TKU 1), a koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od 1. siječnja 2016. pa do 30. studenog 2017., kao i odredbom iz čl. 53. st. 11. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'' broj 128/17, 47/18, 123/19 i 66/20 – u daljnjem tekstu: TKU 2), a koji je bio na snazi u preostalom dijelu utuženog razdoblja od 1. prosinca 2017. pa do 30. lipnja 2020., ugovoreno je da se dodaci osnovnoj plaći zaposlenika u javnim službama koji su propisani čl. 54. TKU 1, odnosno čl. 53. TKU 2 međusobno ne isključuju.

12.1. Nadalje, odredbom iz čl. 91. st. 3. ZR–a, a koji je bio na snazi u cjelokupnom utuženom razdoblju, propisano je da plaća iz čl. 81. st. 1. ZR–a obuhvaća osnovnu plaću ili minimalnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.

12.2. Odredbom iz čl. 81. ZR–a propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

12.3. Isto tako, odredbom iz čl. 94. ZR–a, propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi radnik ima pravo na povećanu plaću, a odredbom iz čl. 92. st. 3. ZR–a propisano je da se, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

13. Uzimajući u obzir činjenično stanje koje je utvrđeno u ovom predmetu, kao i odredbe iz čl. 54. st. 11. TKU 1, čl. 53. st. 11. TKU 2, čl. 36. st. 1., čl. 47. st. 1., 2. i 3., čl. 51. st. 1. i 9., čl. 57. i čl. 59.a KU 1, čl. 34. st. 1., čl. 45. st. 1., 2. i 3., čl. 49. st. 1. i 9., čl. 55. i čl. 58. KU 2 te čl. 81., čl. 91. st. 3. i čl. 94. ZR/14, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da je tužiteljica u utuženom razdoblju imala pravo na obračun i isplatu dodatka za posebne, odnosno otežane uvjete rada od 16%, odnosno 25% te dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 4%, odnosno 8% za sve efektivno odrađene sate prekovremenog rada, kao i pravo na pravilan obračun naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, te kada je naložio tuženiku da tužiteljici na ime razlike plaće u razdoblju od 1. siječnja 2016. pa do 31. ožujka 2020. (za koje nije nastupila zastara) isplati bruto iznos od 389,13 EUR–a (točka I. izreke) te na ime razlike plaće u razdoblju od 1. ožujka 2016. pa do 30. lipnja 2020. (za koje nije nastupila zastara) bruto iznos od 82,72 EUR–a (točka II. izreke), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od 16. dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a koje tužiteljici sukladno odredbi iz čl. 92. st. 3. ZR–a, u svezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) također pripadaju.

14. Ovdje valja dodati i da, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019., zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15 – u daljnjem tekstu: KU), koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU–a i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU–a, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

15.1. Slijedom toga, neosnovani su i preostali žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na isto potom pogrešno primijenio materijalno pravo, i to konkretno odredbe KU 1, KU 2, ZR–a i ZOO–a, kada je odlučio kao pod točkom I. i II. izreke pobijane presude.

15.2. U odnosu na žalbene navode tuženika u kojima se on poziva na pravno mišljenje izvanrednog profesora dr. sc. ZD od 28. ožujka 2018. koje bi, prema mišljenju tuženika, ukazivalo na neosnovanost tužiteljičinog potraživanja, valja odgovoriti da sudovi, sukladno odredbi iz čl. 5. Zakona o sudovima (''Narodne novine'' broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24), sude na temelju Ustava Republike Hrvatske, pravne stečevine Europske unije, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava, a da konkretno pravno mišljenje ne predstavlja važeći izvor prava koji bi bio pravno relevantan za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu u ovom predmetu.

16. Odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka pravilna je i zakonita jer je donesena u smislu odredbe iz čl. 154. st. 4. ZPP–a.

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 24. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac